Komentari

karmelo.blog.hr

Dodaj komentar (29)

Marketing


  • radoznala mala

    lijepo napisano. i baš si me rastužio, znaš?!

    avatar

    03.02.2012. (21:54)    -   -   -   -  

  • nataša

    da, i ja sam se rastužila ...
    a gdje je ona sada ?

    avatar

    04.02.2012. (10:05)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Tamo je i dalje, ima četvero djece i krasnog, malo starijeg, muža koji ju obožava. Postala je socijalni radnik. Mda...i bila je ovdje pred koju godinu, potražila me, večerali smo i razgovarali dva puta. Oči su joj jednako plave, osmjeh identičan, ima taman toliko kila više da joj to izvrsno stoji, a jedino više nema kestenjastih uvojaka...kaže, to je prerasla! Nema više niti one strasti što joj je izvirala iz očiju, mirna je i odmjerena.....valjda od godina.
    Iznendio ju je krov na kući koji sam još davno dao postaviti i raščistiti ju, koliko god bilo besmisleno, jer su desetljeća svejedno učinila svoje. Ali su je oduševile njezine jabuke i trešnje i što je sve pokošeno, uredno. Rekla je da će jednom možda dovesti djecu da vide odakle je. I malko me sumnjičavo, možda, a možda mi se tek učinilo, s nekom sitnom suzom u oku, gledala kada sam joj tvrdio da to čini općina zbog urednosti mjesta....mada me nije odao niti stari susjed kojemu već godinama dobro dođe koja stotina kuna na penziju....

    avatar

    04.02.2012. (10:32)    -   -   -   -  

  • dog

    Koja priča....uffff.
    Sjetih se kolegice...otac JNA oficir...pakiranje..odlazak...dečko ju nagovara..ostani ovdje..ovdje niti nema vrtloga rata...ići ćemu u Italiju..ne..ona odlazi u Bgd...raspad sistema po svim pitanjima..prije par godina naletim u Zgb na nju..u trgovačkom centru...od cijelog Zagreba vidim ju u dućanu!!! Udana...završila fax..troje djece...život u Srbiji na koji se nikad nije navikla jer je izašla iz kozmopolitskog primorskog grada. Njezin bivši..oženjen..supruga njezina imenjakinja ! Sva sam se stresla od ove tvoje priče :(((((

    avatar

    04.02.2012. (11:13)    -   -   -   -  

  • Sour Girl

    Ajme svaštavi!
    Opaka je situacija kad život i (ne)prilike stanu između dvoje ljudi.
    Međutim, fascinira me kako i, kad se sretneš s tom jednom osobom
    nakon toliko godina, preplave te emocije i odjednom se nađeš u prošlosti i i uspomenama. Imam jednog takvog, bez obzira na totalno
    različite živote koje vodimo i bez obzira što su mu godine učinile svoje, meni koljena klecaju svaki put kad ga vidim...
    :*

    avatar

    04.02.2012. (11:50)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Nostalgija, Kisela, nostalgija....je opaka bolest koja krivi stvarnost. Tko zna što bi bilo da je bilo, zapravo, ali kada nije, popunimo praznine na način koji najviše volimo. Nastanu drage sličice i tako to. Kako ono kažu, sve su velike ljubavi tužne, ha?! Jer ih nismo proživjeli do kraja, pa umišljamo svašta. Tako i ja, a i ti.......tko zna bi li ti zapravo klecala koljena tako dugo da ih je imao prilike smekšavati doista sve to vrijeme.....???

    avatar

    04.02.2012. (12:11)    -   -   -   -  

  • Sour Girl

    Dobro zboriš. Ej a u principu sam ti došla na blog reći kako me
    svaki tvoj komentar na nekoj sasvim drugoj razini napali, a vidi
    me, završila sam otvarajući ti svoju mračnu dušu!

    avatar

    04.02.2012. (12:15)    -   -   -   -  

  • ancica000

    Ovo tvoje, da ono što nismo proživjeli, te praznine, popunjavamo najbolje sto znamo ... to me uvijek iznova dirne.
    I to ... najbolje sto znamo ... koja je to zamka. Zato nas i razdire jer nam se onda cini da smo tako puno toga propustili, mogli imati ili izgubili.
    Ustvari izgubili smo ono sto smo izmastali da bi to bilo.
    Imamo jedino ovo sada, a ti si imao sve ... sve si imao ... ali tada na aerodromu, samo tada, cijeli jedan zivot ti se smijesio a ti si ga odbio.
    Bilo ti je vazno sto ce drugi reci, bilo ti je vazno sto drugi ocekuju od tebe i bilo ti je vazno ispuniti svoju duznost.
    Zamka je u tome sto se covjek nerijetko pita kako bi mi zivot izgledao da sam umjesto ne, rekao da, ili obrnuto. Gdje bi danas bio, bi li bio sretan, bi li ona zadrzala onu svoju strast u svojim plavim ocima do danas.
    To mi je bilo najpotresnije u cijeloj prici ... oci lijepe kao i nekad, ali one iskre vise nema ... uff, da se zapitas malo ...
    Mozda nas samo zivot slomi, porazi, jedan za drugim, razocaranja.
    Ona iskra u njenom oku je bila ljubav, vjera da ljubav pobjeduje sve prepreke ... ali pokusaji nas istrose.
    Kao onaj zulj na nježnijoj nozi, kod svake nove cipele, ali s vremenom i ta njezna koza postane deblja i nazulja se teze, dok jednostavno ne postane toliko gruba i nepozeljna.
    Pitam se placam li ovog trena preveliku cijenu za taj sjaj u svom oku ?!
    Koliko je toga zrtvovano, ili sam u konacnici jedino ja zrtva pa pokusavam prezivjeti?!
    Ionako odgovore dobijemo kada sve prode, kada se sve oko nas smiri i kada izbora vise nema, ostane samo iskustvo. A da li su odluke bile ispravne, nije ni vazno jer ih ne mozemo vise promijeniti.
    Da zakljucim, skidam kapu svakome tko svoj zivot daje za zivote i sigurnost drugih, pa i pod cijenu ... uf veliku cijenu... gubitka ljubavi, uz to sto im je zivot na kocki.
    A zivi se dalje, naravno, pa i bez ruke se covjek nauci zivjeti... navikne se.
    Sada bi isplakala rijeku suza za ona "jucer" ... svakom suzom kao da gubim dio onog sjaja u oku, kao da se boja ispire , a opet ispere se nesto, slika je jasnija i ujutro opet sve izgleda bolje i dobijemo snagu za jos jedan "ispocetka".
    Za sjaj u oku :))))
    ma koja da mu je cijena ;)

    avatar

    04.02.2012. (23:24)    -   -   -   -  

  • ledeni

    MOSTOVI OKRUGA MADISON... Svaštarkova verzija... i nezaobilazno pitanje.. kaj bi bilo kad bi bilo.. a uvijek nekak je.. ovak ili onak.. ili kako kaže onaj naš neki pisac../krleža/?. nigdar ni bilo da nikak ni bilo..i nigdar nebu da nikak nebu...

    avatar

    05.02.2012. (22:04)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Prvo, Kisela, ja ne vjerujem, uopće ne, u mračne duše. To ne postoji, to je puka iluzija, svejedno da li upotrebljena, iskonstruirana, zbog napada na nekoga, ili pak vlastite obrane. To je samo pokušaj definiranja "od natrag" nekog nepoznatog stanja naše duše, pokušaj pametovanja. A nije tako, ne ide tako, nego nas život svakim danom i važnijim događajem pomiče nekamo, mijenja i prilično slučajno dovodi u mračna i ina stanja. Srećom to djeluje reverzibilno, u oba smjera, pa postoji realna šansa da se sutra kuneš u svjetlo što isijava iz tvoje duše...primjerice. Šansa samo doduše, ali.... Ja i očekujem da moji tekstovi popale koga s vremena na vrijeme, ovako ili onako, da mi pokažu dio puta. Što bi uopće gubila vrijeme da nije tako, ili ja kod tebe???
    Možda si zbog snijega malko previše nostalgična, Ančice?!? Naime ja sam, mi smo, možda u jednom trenutku, neko vrijeme, imali sve...ili nam se tako činilo. Ali, sasvim objektivno i s dovoljnim odmakom, govoreći, pred nama je bilo i podjednako tako puno još koječega što je to moglo promijeniti. Sreli smo se u sasvim abnormalnim okolnostima blizu fronta, bili blago rečeno prepuni adrenalina i pod strašnim pritiskom kako je moguće da sutra možda uopće više ne postoji. I imali vrlo malo godina!!! Sudar je morao biti veličanstven, neusporediv s ičim normalnim, polaganim i bez pritiska. Tako da je, bez sumnje, bilo lijepo, ali ipak sasvim nepredvidljivo u kom bi smjjeru otišlo da je moglo biti kada se sve smirilo. Tako je i s tvojim potpitanjima o cijeni sjaja u oku, tako ugodno pune duše. Naprosto tko zna? Dok ne isprobaš kroz sve faze! Jest da ostaju žuljevi, ali opet svaki puta prevagne želja da posegneš za nekim novim parom cipela, zar ne? To nam je naime potreba, pokretačka sila. Prava pravcata potreba za sexom, za biti voljen i obožavan i obratno, potreba za onim čarobnim klikom kada kao da smo se s nekim uklopili u prirodnu cjelinu. Samo je pitanje veličine te želje, zbog raznih okolnosti, među kojima nikako nije za podcijeniti niti najobičnija apstinencija od čega, a nije pitanje cijene, čak niti rezultata. On je zapravo tek pitanje nekih drugih potreba i želja, ne nužno povezanih s ovim elementarnim. Drugim riječima, kada smo gladni jedemo s guštom i suhi kruh, neovisno o tome što najviše volimo, ali niti zaboravljajući što bi to bilo.
    Čitav naš život je više pitanje donekle slučajnih mogućnosti, nego li nekih velikih riječi, pojmova i odluka.
    Hoću reći, ja posve sigurno nisam spasio Svijet, niti Hrvatsku, svojom odlukom da ostanem, niti mi je neka žrtva uopće bila na pameti. Samo je toga dana neka osobna vaga tako prevagnula, uslijed neiskustva, odgoja, indoktrinacije, cjelokupnog stanja uokolo, mladenačke potrebe da učestvujem u nečem što se činilo važnim, a dakako i slučajnosti da mi je baš Predsjednik prikvačio čin. Mogao sam biti zaboravljen oko podjele činova taj tjedan i već bi mi sve izgledalo manje privlačno, mislim, mogao sam vidjeti samo jednu strahotu tamo manje i bio bih manje motiviran, svašta nešto...niz slučajnosti!

    avatar

    06.02.2012. (09:26)    -   -   -   -  

  • ancica000

    Hej Svastarko, ne brigaj, nema suze vise :)
    Zato volim jutra, tako su svjeza, nova, i puna prilika. Noc kao da zacijeli ono sto moze, umiri misli, sve stavi na svoje mjesto.
    Kada se probudim tuzna onda je situacija za promisljanje.
    Dobro znas da su nasi osvrti nasi, iz nasih naocala i obojani nasim iskustvima, i naravno da svaka prica u nama pritisne neke druge gumbice :)
    Spremna sam za jos jedan par novih cipelica ;)
    Isprijecila se vremenska prognoza, hm, ili samo IZGOVOR. Kazu, dobar izgovor zlata vrijedi.
    Kak sam samo sumnjicava, samo vozim bicikle po glavi... znas onu pricu s biciklom?

    Ono s cime se ja lomim ovih dana, je to ... koliko daleko ici u potrazi za sobom kroz ta iskustva. Kao da sve vecom potragom odlazim sve dalje od sebe i od onoga sto stvarno ja zelim.
    Kao da se prilagodavam situacijama, kako bi u njima mogla sto vise uzivati i iz njih izvuci ono maksimalno, da me to mozda usput i mijenja.
    Da li je promjena putovanje k sebi, ili gubitak sebe ?! Hm.
    Npr. da li ono sto dobivam biva ono sto zelim ili prihvacam ono sto u tom trenutku mogu dobiti kao dovoljno, govoreci DA zivotu.
    Hahahaha.... prtljam li ga prtljam :)
    Jedna moja duhovna uciteljica (o njoj mozda jednom) me ucila da ne postoje pogreške u zivotu!
    Uf, kaze, ne mozete pogrijesiti.
    Najveca greska je ne odlucivati i stajati u mjestu previruci svoje odluke i postupke. Kaze, ne analizirajte, ne filozofirajte i ne petljajte.
    Hehehe, u tome sam ja ekspert ... sto ga znam zapetljati to ni Šiljo ne otpetlja ... petljanac :)

    avatar

    06.02.2012. (11:12)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Ne postojiš Ti, itko, kao neka činjenica ustanovljena nekada i tko zna na koji način, a zauvijek, pa se dakle niti ne možeš pronaći. To je čista iluzija, bajka. Danas si jedna, sutra druga i drugačije, na sve moguće načine i zbog svih mogućih uzroka. Tek je nekada bio početni sklop mogućnosti, sve ostalo je kretanje, nadopunjavanje, taloženje i provjetravanje. Dakle se ne možeš niti izgubiti, tek možda s vremena na vrijeme zaći u slijepu ulicu, morati se vratiti! Misliš da je netko mene zamislio kao ubojicu toliko okorjelog da je ostavio vrlo važnu ženu da bi nastavio ubijati ???
    Tako i ono što želiš, odnosno dobivaš.... Ne želiš jesti sita, niti jedeš samo što obožavaš!¨Nego negdje između toga, čak i bitno na lošiju stranu nekada, kada moraš, kada vidiš samo takve opcije. Da karikiram, kada želiš sex, mogla bi definirati prilično precizne mejre u centimetrima, zar ne, pa svejedno to nema nikakve veze s njim kada se desi. Hajde...skoro da nema, he,he,he...
    Međutim, mislim da te duhovna učiteljica tješi kada govori da nema pogrešaka u životu. Itekako ima, sve one kada si sve znala, sve vidjela, MOGLA spoznati, pa ipak nisi. Kada god iz drugi, ili koji puta, s istim činjenicama i u relativno istom vremenu doneseš bolju odluku, znači da si prvi puta pogriješila! Veća je mudrost stoga UVIJEK ostaviti 5 minuta, 5 dana, 5 mjeseci....prostora za donošenje odluka! Ima, znam, čitavo mnoštvo realnih izgovora za te naše česte pogreške, ali svejedno su to pogreške !!! Ne kada nismo vidoviti, ne znamo dovoljno, ili nismo dovoljno pametni, ali u ostatku slučajeva.....

    avatar

    06.02.2012. (12:56)    -   -   -   -  

  • nataša

    anči, a ne bi li ti malo otpustila s tom silnom željom da nekoga nađeš, pa onda uskačeš iz veze u vezu i na koncu opet nemaš ništa ? ( bar se meni tako čini, oprosti ako griješim )
    malo se počneš baviti sobom, nečime što te zanima, a nikada nisi pokušala ostvariti, pa upišeš kakav tečaj ... takvo što.
    negdje sam čitala da kad nešto silno želiš, trebaš otpustiti i prestati tako grčevito se za tu želju hvatati, a onda, kad se najmanje nadaš, ono što želiš samo dođe k tebi ...

    avatar

    06.02.2012. (13:01)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Bajka, Nato, jedna iz serije o nepoznatim svemirskim silama i munjama koje nas pogađaju iznenada i bez smisla i našeg utjecaja.....
    Otpustiti, dići ruke, zaustaviti kotačiće u glavi i gdje već, je sigurniji put "u ništa"!!! Koliko god puka slučajnost davala primjere za suprotno mišljenje. Ako i ćorava koka nađe zrno, nikako nije pravilo da je najbolje žmiriti tražeći hranu......

    avatar

    06.02.2012. (14:03)    -   -   -   -  

  • LEDENI

    uzbudljivi.. SOUR .. ima bolje pričice.. bar ne filozofira tolko ko ti.. i za pičku napiše.. pička.. a nekakva vlažna raspuklina..

    avatar

    06.02.2012. (14:09)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Kisela ima osebujan i zanimljiv stil, da, naravno, Ledeni!!! A što misliš zašto sam postao redovni čitaoc, pa si i ti do nje tako došao....????

    avatar

    06.02.2012. (14:19)    -   -   -   -  

  • nataša

    ne bih rekla da posvetiti se sebi znači dignuti ruke.

    avatar

    06.02.2012. (14:37)    -   -   -   -  

  • ancica000

    Nato,
    potpuno se slažem s tobom da trebam malo pustiti neka se stvari same dogadaju... hm to sam i ucinila, bavim se sa raznim stvarima kojima nije mjesto ovdje... ali je nekako to kratko trajalo.
    Ovaj je došao tako potiho, nenametljivo, neobavezno, našao me kad sam odlučila ostati doma i ne mrdati nikuda da se malo smirim i posložim misli.
    Bas kad sam pustila, stvari su se pocele dogadati.
    Hahaha, od silnih obaveza ne znam gdje bi ugurala još jednu obavezu, ali hvala na savjetu :))
    Ali njegovo pojavljivanje nije toliko bitno za vrtlog misli i moj osvrt na ovdje napisane riječi.
    Svastarko,
    eh, kada nakon nekoliko puta donesemo "pravu" odluku, ona je tek prava zbog onih prije donesenih "krivih", da njih nije bilo ne bi ni "prave" bilo.
    Promjene prihvaćam, ali nekako osjećam da se nekako vrijeme ubrzava, da moja rijeka ubrzava, da ne vidim ništa i ne kontroliram situaciju.
    Samo se ponekad poželim uhvatiti za granu da malo dođem do zraka :)
    A pustiti i ne poduzimati ništa ... hm... bar da malo kormilarim, ak već ne mogu usporiti neminovne promjene.
    A Ledeni,
    znam se i ja "ljepše" izražavati, ali pričekaj prikladniju temu :) ili ne čitaj komentare, autor bloga zna vrlo slikovito i rječito dočarati situacije ... razne :)
    Zvučiš mi ko čangrizava baba, kad smo prosti, onda bi se samo ševili, a kad pričamo o onom dubljem onda pričamo o vlažnim raspuklinama ... daj se odluči :)))

    avatar

    06.02.2012. (14:57)    -   -   -   -  

  • *

    ma zna i uzbudljivi pogotovo kad opisuje "posebne" žene
    npr
    "...nesvjestan je li se to meni pričinjava da joj se pica miče, otvara,..."
    "...Neću još skoro zaboraviti niti prizor kada joj je pica raskošno pukla na pola pred njim,..."
    samo fali kvačica i k

    avatar

    06.02.2012. (15:50)    -   -   -   -  

  • ancica000

    hahahaha
    odlično :)))

    avatar

    06.02.2012. (16:01)    -   -   -   -  

  • LEDENI

    ančiceee.. o pričicama od SOUR je bila riječ.. ne o tvojima ..

    avatar

    06.02.2012. (16:34)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Naravno da se vrijeme ubrzava, tj. tako nam se čini, sa osvješčenošću njegove konačnosti, istjecanja....a i jako ovisno različitim stanjima, no to nas svejedno ne bi smjelo tjerati u više pogrešaka. Jer opet, iskustvo raste na drugoj strani, znanje, pravo pravcato, neposredno! I ne, nisam mislio na pogrešne procjene zbog neiskustva, njih sam izuzeo, nego na prave, klasične, ničim osim vlastitom glupošču i brzopletošću izazvane pogreške. One za koje zapravo, ako si utvaramo da smo veliki dečki i curke, nema opravdanja. Osobno me jako nervoze! Kada bismo njih uspjeli eliminirati, ili bar bitno smanjiti, život bi nama, a i okolini, bio puno kvalitetniji i ljepši! A moguće je i očito vrijedi truda. Rekoh, sitan trik s odgodom vrlo često zlata vrijedi. Jednostavno je to, koliko god nas srce, duša i da ne velim što još, povukli, ipak je sve to tek izgovor, znamo gdje stanuje vrhovni zapovjednik, bar kod uobičajeno normalnih ljudi! A to nije niti u gaćama, niti u grudima....
    Zvjezdice moja, naprosto ima sličica, sjećanja, gdje ne odgovara niti jedan drugi izraz....do jasnog originala !!! Što ne znači da je pristojno stalno prostačiti....

    avatar

    06.02.2012. (17:23)    -   -   -   -  

  • Sour Girl

    A ja baš volim reći mračna jer su stvari koje najviše volim povezane s mrakom. :)
    Dragi moj tebi i meni, jednostavno je bilo suđeno da se međusobno čitamo.
    @LEDENI :)

    avatar

    06.02.2012. (22:12)    -   -   -   -  

  • MPK

    Bas me dirnulo...situacija koje se strasno bojim jer mi je suprug vojnik...muka mi je od pomisli da li bi u slucaju rata odabrao svoj zivotni poziv ili svoju obitelj....bi li bio sretan da okrene ledja domovini,a opet da li bi ja prezivila da ode....jako lijepo napisano,svaka cast!

    avatar

    06.02.2012. (23:33)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Hajde dobro, neka bude mračna duša onda, he,he,he....Mada, velim, mislim da ljubav za mrakom i duše baš i nemaju puno zajedničko.
    MPK, srećom je malo baš ili-ili situacija. Još ako se svi potrude ne kreirati ih bez prave potrebe... Osim toga najviše je jedan rat statistički po generaciji. A naš je prošao....

    avatar

    07.02.2012. (08:35)    -   -   -   -  

učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se