Komentari

crvenokosakeira.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Helada

    Ma, Keira, vidim da ti sebe ne vidiš mršavom i, vjeruj mi, molim te, stvarno to poštujem, ali kad mi dosadnoj dvije stvari ne daju mira, a to su hoćeš li se ikada vidjeti toliko mršavom da više nećeš htjeti gubiti kilograme i, ako da, hoćeš li tada moći stajati na svojim nogama. Ništa drugo, časna riječ (mislim, ništa drugo po tom ,,hrana, kilaža, anoreksija" pitanju).

    avatar

    28.11.2011. (12:53)    -   -   -   -  

  • Helada

    Zato me i zanima, s obzirom na to da si potpuno svjesna da je anoreksija stvar psihe, a ne tijela, kako objašnjavaš te svoje teške depresije i potrebu da nešto kontroliraš bez anoreksije. Samo me zanima tvoje mišljenje.
    I da, mislim da je loše što su navalili na tebe da se udebljaš, a da nisu obratili pažnju na te depresije. Misliš li da bi te itko oko tebe mogao razumjeti i pomoći ti da lakše izađeš na kraj sa svime nabrojanim i svime što te muči? :/ Imaš li s kime razgovarati? :/ (Pitam zbog depresija.)
    Jer ovako mi se čini, a možda sam opet u krivu, da namjeravaš što manje jesti zauvijek, bez obzira na kilažu?
    A nekako mi se čini, s obzirom na to da si rekla kako želiš ovaj komentar od drugih ljudi, da drugi ljudi baš i ne vide vezu između mršavog tijela i marljivosti, da je marljivost više vezana uz um i ruke, a ne samo tijelo. Ovo pišem samo zato jer si ti rekla da hoćeš da to ljudi kažu, a ne zato što smatram njihovo mišljenje bitnim.
    Kako se nosiš s ponedjeljkom, imaš li školu ujutro ili poslijepodne?

    avatar

    28.11.2011. (12:54)    -   -   -   -  

  • Helada

    Ovo je trebao biti jedan komentar, ali stvarno nešto tehnički ne valja, pisat ću Blog.hr-u. Ispričavam se. :) Pusa!

    avatar

    28.11.2011. (12:55)    -   -   -   -  

  • Ronja

    da, anoreksija i bulimija spadaju u poremećaje prehrane i psihičke probleme. naravno da obitelj vidi optimističnu verziju, nadaju se da ako te natjeraju jesti da će sve opet biti dobro, ali ne kuže da se ništa neće promijeniti makar se mijenja izvana. zašto ne potražiš stručniju pomoć? nekoga s kim ćeš stvarno moći razgovarati.. ne znam što bi ti trebala točno reći jer ja nemam poremećaje u prehrani i nikad nisam imala, samo želju da se hranim zdravo i uz to malo smršavim :/ nadam se da ćeš pronaći svoj izlaz.

    avatar

    28.11.2011. (13:07)    -   -   -   -  

  • Helada

    Čuj, nisam ja završila u bolnici zbog neuhranjenosti niti ičega takvog, nego zbog pokušaja suicida, i ostala sam dva mjeseca pa sam se vratila svojoj sadašnjoj psihijatrici. To je bilo početkom prvog razreda srednje škole, točnije 11. studenog 2005. sam smještena u Psihijatrijsku bolnicu za djecu i mlade koja se nalazi u Kukuljevićevoj 11.
    Budući da si pitala, uzet ću si slobodu iznijeti dojam da ovo što si rekla za kontrolu vuče na anoreksiju jer, koliko znam, glavno obilježje anoreksije i jest potreba za potpunom kontrolom svoga tijela, a osobito težine, zbog osjećaja da je sve drugo izvan kontrole. Također se, koliko znam, iza svake anoreksije krije depresija. A i čini mi se da nekako želiš što nižu kilažu i da ne namjeravaš prekinuti s mršavljenjem nakon konkretne brojke. A i nisi precizirala želiš li pedeset, četrdeset devet ili četrdeset osam kila. Zato mi se, kažem, nekako čini da ti je osjećaj kontrole važniji od samog izgleda, a to bi pripadalo u ove psihičke stvari. :/
    I natuknula bih, s fizičke strane, da djevojke koje zbilja imaju anoreksiju sebe ne vide mršavima unatoč tome što im se vezanima daje infuzija i što im je izgladnjivanje uništilo organe (pri čemu je, oprosti što se ponavljam gadno ovo s mozgom jer kad moždane stanice odumru, ne mogu se vratiti i to baš nikako, nažalost ). To ti kažem samo za tvoju vlastitu orijentaciju. Pitala sam, na primjer, za bmi jer on ipak određuje nekakvu zdravstvenu granicu. Sjećam se da je nekoga zanimalo da si to izračuna pa sam išla proguglati i našla http://www.plivazdravlje.hr/zdravlje-online/bmi, tako da znaš otkud mi to iako vjerujem da si ti ionako daleko informiranija. :D
    A kako sam ja tebe doživjela? Kao prvo, pitanje mi ne zvuči nimalo bezveze, mislim da svi volimo znati kako nas drugi doživljavaju, ja prva. :P
    Doživjela sam te kao veoma inteligentnu. Dojmilo me se s kojom se lakoćom izražavaš na engleskom jeziku, koji je ipak strani. Također, čini mi se da si jako odgovorna i savjesna te da su tvoji roditelji u krivu ako to ne vide jer ti je zaista stalo do škole, mature, fakulteta i tako dalje. Definitivno mislim i da si dobra jer se vidi tvoja duboka briga za roditelje, za njihovo zdravlje, a i za njihovo zadovoljstvo tobom. I sigurna sam da si divna prijateljica, ako ni zbog čega drugog (a nije ni zbog čega drugog :P), onda zato jer imaš strpljenja za moju znatiželju i ,,malo duže“ komentare. :D

    avatar

    28.11.2011. (16:07)    -   -   -   -  

  • Helada

    U svakom bih se slučaju usudila reći da bih za tebe rekla da si ,,workaholic“ posve neovisno o težini ili izgledu.

    avatar

    28.11.2011. (16:09)    -   -   -   -  

  • Sophie.

    Sve je u glavi, slazem se.

    avatar

    28.11.2011. (17:53)    -   -   -   -  

  • Helada

    Kao prvo i osnovno, čestitam na petici iz psihologije! Vjerujem da onda ni ispit ne bi trebao biti problem.
    Sad me zainteresiralo koji bi treći predmet htjela uzeti na državnoj maturi?
    Kako općenito ide u školi?
    Nema na čemu za post. Mislim, živcira me da smišljaju svakakve gluposti oko naslovnice a istovremeno se ne može komentirati. -_-
    No dobro, to nije bitno.
    Imaš pravo da ti je BMI sada stvarno u idealnim granicama prema onoj tablici. Što ti, neovisno o svojim roditeljima, o tome misliš?
    Nego, zanima me, je li itko kada si imala pedeset jednu kilu ili koliko si već rekla da je bilo najmanje, zaista komentirao da si ,,workaholic"? Mislim, zanima me koja bi bila veza između mršavog tijela i marljivosti.
    Ali najviše me zanima imaš li blizu sebe koju opipljivu osobu s kojom možeš razgovarati. :/
    Eh, da, uglavnom, čestitam još jednom na petici, je li i tebe razveselila?

    avatar

    29.11.2011. (23:21)    -   -   -   -  

  • Helada

    Pa najprije sam se osjećala nesposobnom, glupom i niškoristi, ali ispostavilo se da je ta godina bila valjda najbolje što mi se u životu dogodilo. :D Kao prvo, mogla sam se lijepo detaljno posvetiti svojoj psihoterapiji. Kao drugo, mogla sam čitati knjige do mile volje. Kao treće, odmorila sam se. Kao četvrto, najzad sam upisala ono za što živim od šeste godine života, a ne nešto nasumično samo da budem negdje upisana. Kao peto, sviđa mi se iskustvo koje sam stekla.
    A godinu sam provela odlazeći psihijatrici, čitajući knjige i učeći za državnu maturu. Eh, da, i odlazeći na tečaj talijanskog jezika.
    Puno ti hvala na odgovorima! :)
    I imam dojam da se jako dobro nosiš sa školom ako si dobila pet, a nisi stigla učiti. :D
    Jesi li i inače dugo budna ili te nekakva nesanica uhvatila? :/

    avatar

    30.11.2011. (01:37)    -   -   -   -  

  • Helada

    A što te točno zanimalo? Mislim, što te muči?

    avatar

    30.11.2011. (15:43)    -   -   -   -  

  • Helada

    Što se tiče sreće i pameti, odgoda ispita je, hvala Bogu, bila sreća, ali ne vjerujem da si pet dobila bez pameti. :)

    avatar

    30.11.2011. (16:22)    -   -   -   -  

  • Helada

    Pa meni je osobno bolji osjećaj ići na fakultet nego u srednju školu, iako mi je moja Klasična gimnazija strašno draga, ali nisu me svi predmeti zanimali, dok me zasad na fakultetu sve zanima (osim referade :P).
    Imam sedam predmeta, odnosno kolegija, po danu najviše tri, a pauze su između predavanja velike. To mi se sviđa.

    avatar

    30.11.2011. (21:06)    -   -   -   -  

  • odmak

    Drago mi je da smo se upoznali. Potvrdila si moje mišljenje o sebi preko onoga što pišeš. Žao mije da sam morala žuriti, ali to su moji dani u Zagrebu. Htjela bih svugdje stići, a s druge strane to se očekuje od mene.

    avatar

    05.11.2012. (13:56)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...