Kakav život bi volio imati iza sebe u trenutku smrti? Taj bi odgovor mogao dobro osvijetliti put u ovome danu. Što sam naučio iz života i smrti mojih dragih? Vide li oni moje korake po zemlji ili me gledaju ravno u srce? Vide li sebe u njemu? Što mislim da bi oni željeli da činim? Što bi mi savjetovali? Pokušavaju li mi reći da je i smrt slavlje života, i da mu valja izraziti zahvalnost živeći ga smisleno i punim plućima, tj. u iskrenoj ljubavi. Pokoj mrtvima, svako dobro živima ;)
01.11.2011. (12:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ smotani, M. Split ... ...................................... ................................. ..... ...................................................................... .......................... 13 Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. 14 Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. 15 Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. 16 Jer sam će Gospodin - na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje - sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, 17 a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. /1 Sol 4/ ........................................................................ ........................ ...................................... ............. .........................
BVB !!!
Lijep pozdrav ...
06.11.2011. (20:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Ali dražeN :) ... ................ a da pročitaš ... :-) ............ /možda i poneki odgovor nađeš .../
.......... IME I ZABORAV .......... "„Znaci koje ostavljamo iza sebe neće izbjeći sudbinu svega što je ljudsko: prolaznost i zaborav“, reče naš nobelovac Ivo Andrić u Znakovima pored puta. I uistinu, sve što čovjek stvori svojim naporom neizbježno kapitulira u susretu s prolaznošću i, u načelu, pada u zaborav. Svjedoci smo da u trenu propadne i ono što, ljudskim očima promatrano, djeluje toliko moćno da čovjek posumnja u Božju svemoć pa čak i opstojnost. Bez obzira je li riječ o ljudskim umotvorinama ili rukotvorinama sve ima sličnu sudbinu. ... „Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći“, pomalo rezignirano zaključuje biblijski Propovjednik (1,11). U borbi protiv ovoga ljudi će katkada učiniti sve kako bi njihovo ime ostalo „vječno živjeti“ na zemlji. Međutim, zemaljska prolaznost upućuje nas na razmišljanje i traganje za područjem neprolaznosti i ugradnjom vlastitoga imena u tu stvarnost unatoč suprotnim primjerima koje uočavamo.... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... Ljudi zaborave tko su i što su, ne sjećaju se ni svojega roda, svojih prijatelja, susjeda. Zaboravu prepuštaju i one žive čije ime odjekne u svijetu, a kamoli neće one koji su ovaj svijet napustili, a za njih nitko osim njihovog šireg biotopa nije čuo. Međutim, i u ovomu se potvrđuje da ljudska logika nije istovjetna Božjoj. U Božjoj bašči svatko je „popularan“, svatko poznat. Samo što se ova popularnost ne stječe pompoznim djelima sumnjivoga karaktera nego onim svakodnevnim življenjem dara života. Način na koji se to ostvaruje određuje i konačni čovjekov položaj kada se životna zavjesa spusti. Popularniji u toj zbilji su oni koji se češće druže s Onim tko ima vlast i čija je zadnja. Zbog toga je važnije stjecati ime u Nebu nego na zemlji činiti i čuda. Potvrdu tomu dao je Krist Isus onda kada reče: „Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“ /Lk 10,20/
One čija imena krase Knjigu života, a već su njezini dionici, molimo na Svisvete da budu naši zagovornici kako bismo se i mi mogli otrgnuti zemaljskim zakonitostima prolaznosti i zaborava. ... " /Katolički tjednik/ ...................................
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
06.11.2011. (20:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
vječna svijetlost svjetlila im....
i neka im obasja puteve vječnosti
počivalii u miru Božjem
BTB!!!
topli ti pozdrav....
31.10.2011. (21:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.Split
AMEN
31.10.2011. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali dražeN :)
Kakav život bi volio imati iza sebe u trenutku smrti? Taj bi odgovor mogao dobro osvijetliti put u ovome danu. Što sam naučio iz života i smrti mojih dragih? Vide li oni moje korake po zemlji ili me gledaju ravno u srce? Vide li sebe u njemu? Što mislim da bi oni željeli da činim? Što bi mi savjetovali? Pokušavaju li mi reći da je i smrt slavlje života, i da mu valja izraziti zahvalnost živeći ga smisleno i punim plućima, tj. u iskrenoj ljubavi. Pokoj mrtvima, svako dobro živima ;)
01.11.2011. (12:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ smotani, M. Split ...
......................................
................................. .....
...................................................................... ..........................
13 Nećemo da budete u neznanju, braćo,
o onima koji su usnuli,
da ne tugujete kao drugi
koji nemaju nade.
14 Doista, ako vjerujemo
da je Isus umro i uskrsnuo,
onda će Bog i one koji usnuše u Isusu,
privesti zajedno s njime.
15 Ovo vam uistinu velimo
po riječi Gospodnjoj:
mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji,
nećemo preteći onih koji su usnuli.
16 Jer sam će Gospodin
- na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje -
sići s neba.
I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu,
17 a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima
biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak.
I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.
/1 Sol 4/
........................................................................ ........................
......................................
............. .........................
BVB !!!
Lijep pozdrav ...
06.11.2011. (20:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirjam
@ Ali dražeN :) ...
................ a da pročitaš ... :-) ............
/možda i poneki odgovor nađeš .../
.......... IME I ZABORAV ..........
"„Znaci koje ostavljamo iza sebe neće izbjeći sudbinu svega što je ljudsko: prolaznost i zaborav“, reče naš nobelovac Ivo Andrić u Znakovima pored puta. I uistinu, sve što čovjek stvori svojim naporom neizbježno kapitulira u susretu s prolaznošću i, u načelu, pada u zaborav. Svjedoci smo da u trenu propadne i ono što, ljudskim očima promatrano, djeluje toliko moćno da čovjek posumnja u Božju svemoć pa čak i opstojnost. Bez obzira je li riječ o ljudskim umotvorinama ili rukotvorinama sve ima sličnu sudbinu. ...
„Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u budućnosti neće biti sjećanja na ono što će poslije doći“, pomalo rezignirano zaključuje biblijski Propovjednik (1,11). U borbi protiv ovoga ljudi će katkada učiniti sve kako bi njihovo ime ostalo „vječno živjeti“ na zemlji. Međutim, zemaljska prolaznost upućuje nas na razmišljanje i traganje za područjem neprolaznosti i ugradnjom vlastitoga imena u tu stvarnost unatoč suprotnim primjerima koje uočavamo....
... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ... ...
... Ljudi zaborave tko su i što su, ne sjećaju se ni svojega roda, svojih prijatelja, susjeda. Zaboravu prepuštaju i one žive čije ime odjekne u svijetu, a kamoli neće one koji su ovaj svijet napustili, a za njih nitko osim njihovog šireg biotopa nije čuo. Međutim, i u ovomu se potvrđuje da ljudska logika nije istovjetna Božjoj. U Božjoj bašči svatko je „popularan“, svatko poznat. Samo što se ova popularnost ne stječe pompoznim djelima sumnjivoga karaktera nego onim svakodnevnim življenjem dara života.
Način na koji se to ostvaruje određuje i konačni čovjekov položaj kada se životna zavjesa spusti. Popularniji u toj zbilji su oni koji se češće druže s Onim tko ima vlast i čija je zadnja. Zbog toga je važnije stjecati ime u Nebu nego na zemlji činiti i čuda. Potvrdu tomu dao je Krist Isus onda kada reče:
„Ali ne radujte se što vam se duhovi pokoravaju nego radujte se što su vam imena zapisana na nebesima“ /Lk 10,20/
One čija imena krase Knjigu života, a već su njezini dionici, molimo na Svisvete da budu naši zagovornici kako bismo se i mi mogli otrgnuti zemaljskim zakonitostima prolaznosti i zaborava. ... "
/Katolički tjednik/
...................................
BTB !!!
Lijep pozdrav ...
06.11.2011. (20:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...