Da, nitko od nas ne želi čuti ni jednu od tih fraza...u meni osobno potiču agresiju, koliko god voljela osobu preko čijih usta prijeđe nešto takvo, imam je potrebe zveknut iz sve snage... ali iskreno, svi smo mi barem jednom tješili nekog drugog tim istim frazama... Posljednja rečenica podsjetila me na misao koja mi se već par noći nakon što legnem vrti glavom... kad bih mogla vratiti vrijeme, ne bih mijenjala ništa, naš kraj bi bio baš tu gdje je i bio, ali bila bi sretnija, i ne bih propustila prilike koje jesam.... što namjerno, što slučajno... da, zvuči mi baš tako nekako....
05.10.2011. (22:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tamo Neki
Koliko je godina prošlo? 15, 20, nebitno. Jos uvijek je se sjetim. Sjetim se nasih druzenja, dugih setnji zajedno, razgovora, vecernjih izlazaka, ljetnih kupanja, ta 2 duga topla ljeta koja necu nikada zaboraviti. Kako sam samo bio zaljubljen u nju, a tada joj to nisam imao hrabrosti priznati i jako mi je zao zbog toga, sad bi mi dusa bila mirna, a ovako me to proganja 15, 20 godina, nebitno...
10.10.2011. (17:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ma i'te molim vas? Umjesto da se veseliš i raduješ jer je bilo tako dobro da nema zaborava ta razvezla u plakanje!? A bolje i ljepše sjutra? U stvari samo svratih da pozdravim svoju prvu blogoljubav i da vidim kako si. Pada li jesenje lišče i ove godine po Karlovcu, rominjaju li dosadne i magličaste kiše nad našim sudbinama, raduju li se sve četiri rijeke svojoj neprolaznosti ...? Aj' bok i javni se ... nećemo ti ništa, majke mi... :***)))
25.10.2011. (17:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Olena
Da, nitko od nas ne želi čuti ni jednu od tih fraza...u meni osobno potiču agresiju, koliko god voljela osobu preko čijih usta prijeđe nešto takvo, imam je potrebe zveknut iz sve snage... ali iskreno, svi smo mi barem jednom tješili nekog drugog tim istim frazama...
Posljednja rečenica podsjetila me na misao koja mi se već par noći nakon što legnem vrti glavom... kad bih mogla vratiti vrijeme, ne bih mijenjala ništa, naš kraj bi bio baš tu gdje je i bio, ali bila bi sretnija, i ne bih propustila prilike koje jesam.... što namjerno, što slučajno... da, zvuči mi baš tako nekako....
05.10.2011. (22:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tamo Neki
Koliko je godina prošlo? 15, 20, nebitno. Jos uvijek je se sjetim. Sjetim se nasih druzenja, dugih setnji zajedno, razgovora, vecernjih izlazaka, ljetnih kupanja, ta 2 duga topla ljeta koja necu nikada zaboraviti. Kako sam samo bio zaljubljen u nju, a tada joj to nisam imao hrabrosti priznati i jako mi je zao zbog toga, sad bi mi dusa bila mirna, a ovako me to proganja 15, 20 godina, nebitno...
10.10.2011. (17:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alkion
Ma i'te molim vas? Umjesto da se veseliš i raduješ jer je bilo tako dobro da nema zaborava ta razvezla u plakanje!? A bolje i ljepše sjutra?
U stvari samo svratih da pozdravim svoju prvu blogoljubav i da vidim kako si. Pada li jesenje lišče i ove godine po Karlovcu, rominjaju li dosadne i magličaste kiše nad našim sudbinama, raduju li se sve četiri rijeke svojoj neprolaznosti ...?
Aj' bok i javni se ... nećemo ti ništa, majke mi... :***)))
25.10.2011. (17:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...