emanuel59, s kim ti bankariš? Mislim koji pretraživač koristiš? I Google Crome, i Internet Explorer i Mozzila ispravno prikazuju širinu bloga. Ako me zovneš na kućni broj, možda ti i pročitam što piše u postu :)))
25.09.2011. (12:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emanuel59
Nemam pojma,ali sada je o.k.pročitala...
25.09.2011. (14:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne vjerujem da je Josip mislio kako ono što mu se događa nema smisla...mislim da je Bog, u svaku kušnju, kroz koju je Josip prolazio, udahnuo dubok smisao...kroz te kušnje oživjela je Josipova osobnost, sazrijelo njegovo poslanje - proslaviti Boga...radi se o povjerenju, s obje strane...
Govorimo o Josipu, pa sebe, svoje ime, ne bih trebala ni spominjati, jer nije dostojno te usporedbe...no, kada malo bolje razmislim, u biti je...događa mi se, i događalo mi se u prošlosti, ono što je potpuno oprečno onome što mi je u srce upisano...pomalo nazirem smisao, i to me čini radosnom, jer doista, Boga i Božje volim iznad svih i svega...osjećam Njegovu prisutnost i u ozračju pakla...vjerujem Mu...Božja ljubav nije povlastica, nego dar...
26.09.2011. (10:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@emanuel59, pročitala!!! A razumijela, iskusila nešto slično..? :)
--------
Ne mislim kako je Josip odgojen u vjeri kao u nekom 'inkubatoru' i spušten na zemlju poput nekog vanzemaljca. Siguran sam da je prolazio faze sumnji i sazrijevanja, pogotovo nakon ovakvog nečeg što mu se desilo. Ne treba smetnuti s uma da je Josip u trenucima odbacivanja i prodaje u roblje bio jako mlad, te da je sasvim normalno da si je postavljao razna pitanja tipa: Zašto? i na njih tražio odgovor. Postojanje tih pitanja u njemu uopće ne negiraju ispravan odgovor. Dapače, način na koji je dočekao svoju braću i poteze koje je povukao, pokazuju da je kroz sve te godine progona on profitirao, sazrio u mudrosti, znanju, jakosti i nadasve ljubavi. Naravno, do svega toga ne bi došao da nije prihvaćao i opraštao tolikima koji su zavrijedili osudu. Ono što ga je držalo u trenucima odbačenosti bila je nada u ispunjenje obećanja Božjih nad njim. A dvojbe poput ovih koje je imao David Wilkerson ("O, Bože, nisi mi to ti mogao govoriti, to je moralo biti moje tijelo." ) su uobičajene kod iskrenih bogotražitelja. Oni žele razlikovati je li od Boga ono što dolazi od drugih, ali i od njih samih. Postavljanje takvih pitanja samom sebi i njihovo donošenje pred Boga znak su da osoba iskreno, od srca , doista želi ono što sam Bog od nje traži. Kad autor ovog članka kaže: "Međutim, Josipova najveća kušnja nije bila odbacivanje njegove braće pa ni ljudsko poniženje što je postao rob ili što je bio bačen u tamnicu. Ne, ono što je zbunjivalo i kušalo Josipov duh bila je jasna riječ koju je čuo od Boga!" upravo se želi istaći ova dvojba kada sumnjamo u same sebe. Naravno, tada se sa strane javi tisuću protivnih glasova koji te žele obeshrabriti i omesti, skrenuti s Puta,, dokazati tvoju nevrijednost, međutim, u konačnici, poput Josipa, i na tim ljudima preko kojih dolazi kušnja (ili napast) treba biti zahvalan, jer je Bog u svom svemogućem promislu predvidio i takvo nešto, i još k tomu iskoristio ga da se stvar okrene u još veće dobro. Za sve njih.
p.s. Ne treba smetnuti s uma da finale tih odnosa dolazi nakon dugo, dugo vremena čekanja i sazrijevanja (kako jednih, tako i drugih), a uvjeti su pokajanje (s jedne strane) i opraštanje (s druge). A nadasve vjera i pouzdanje u obećanja Božja. Jer naš Bog je vjeran Bog. Iako do ostvarenja tih obećanja ne dolazi na 'naš' način, nego putevima koji su iznad naših, nama često neshvatljivih, to nas ne opravdava niti od odustajanja, niti od ljubavi i praštanja. Dvojbe nestaju onog trenutka kad dođe do predanja u povjerenju i otkrića radosti križa.
05.10.2011. (10:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emanuel59
znaš da jesam.
07.10.2011. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emanuel59
možeš li malo sličice maknuti u stranu? blagosivam tebe,tvoju obitelj i sve koji navračaju na tvoj blog.
24.09.2011. (19:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
emanuel59, s kim ti bankariš? Mislim koji pretraživač koristiš? I Google Crome, i Internet Explorer i Mozzila ispravno prikazuju širinu bloga.
Ako me zovneš na kućni broj, možda ti i pročitam što piše u postu :)))
25.09.2011. (12:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emanuel59
Nemam pojma,ali sada je o.k.pročitala...
25.09.2011. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Ne vjerujem da je Josip mislio kako ono što mu se događa nema smisla...mislim da je Bog, u svaku kušnju, kroz koju je Josip prolazio, udahnuo dubok smisao...kroz te kušnje oživjela je Josipova osobnost, sazrijelo njegovo poslanje - proslaviti Boga...radi se o povjerenju, s obje strane...
Govorimo o Josipu, pa sebe, svoje ime, ne bih trebala ni spominjati, jer nije dostojno te usporedbe...no, kada malo bolje razmislim, u biti je...događa mi se, i događalo mi se u prošlosti, ono što je potpuno oprečno onome što mi je u srce upisano...pomalo nazirem smisao, i to me čini radosnom, jer doista, Boga i Božje volim iznad svih i svega...osjećam Njegovu prisutnost i u ozračju pakla...vjerujem Mu...Božja ljubav nije povlastica, nego dar...
26.09.2011. (10:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovna BLOG misao
@emanuel59, pročitala!!! A razumijela, iskusila nešto slično..? :)
--------
Ne mislim kako je Josip odgojen u vjeri kao u nekom 'inkubatoru' i spušten na zemlju poput nekog vanzemaljca. Siguran sam da je prolazio faze sumnji i sazrijevanja, pogotovo nakon ovakvog nečeg što mu se desilo.
Ne treba smetnuti s uma da je Josip u trenucima odbacivanja i prodaje u roblje bio jako mlad, te da je sasvim normalno da si je postavljao razna pitanja tipa: Zašto? i na njih tražio odgovor. Postojanje tih pitanja u njemu uopće ne negiraju ispravan odgovor. Dapače, način na koji je dočekao svoju braću i poteze koje je povukao, pokazuju da je kroz sve te godine progona on profitirao, sazrio u mudrosti, znanju, jakosti i nadasve ljubavi. Naravno, do svega toga ne bi došao da nije prihvaćao i opraštao tolikima koji su zavrijedili osudu. Ono što ga je držalo u trenucima odbačenosti bila je nada u ispunjenje obećanja Božjih nad njim. A dvojbe poput ovih koje je imao David Wilkerson ("O, Bože, nisi mi to ti mogao govoriti, to je moralo biti moje tijelo." ) su uobičajene kod iskrenih bogotražitelja. Oni žele razlikovati je li od Boga ono što dolazi od drugih, ali i od njih samih. Postavljanje takvih pitanja samom sebi i njihovo donošenje pred Boga znak su da osoba iskreno, od srca , doista želi ono što sam Bog od nje traži.
Kad autor ovog članka kaže:
"Međutim, Josipova najveća kušnja nije bila odbacivanje njegove braće pa ni ljudsko poniženje što je postao rob ili što je bio bačen u tamnicu. Ne, ono što je zbunjivalo i kušalo Josipov duh bila je jasna riječ koju je čuo od Boga!"
upravo se želi istaći ova dvojba kada sumnjamo u same sebe.
Naravno, tada se sa strane javi tisuću protivnih glasova koji te žele obeshrabriti i omesti, skrenuti s Puta,, dokazati tvoju nevrijednost, međutim, u konačnici, poput Josipa, i na tim ljudima preko kojih dolazi kušnja (ili napast) treba biti zahvalan, jer je Bog u svom svemogućem promislu predvidio i takvo nešto, i još k tomu iskoristio ga da se stvar okrene u još veće dobro. Za sve njih.
p.s. Ne treba smetnuti s uma da finale tih odnosa dolazi nakon dugo, dugo vremena čekanja i sazrijevanja (kako jednih, tako i drugih), a uvjeti su pokajanje (s jedne strane) i opraštanje (s druge). A nadasve vjera i pouzdanje u obećanja Božja. Jer naš Bog je vjeran Bog. Iako do ostvarenja tih obećanja ne dolazi na 'naš' način, nego putevima koji su iznad naših, nama često neshvatljivih, to nas ne opravdava niti od odustajanja, niti od ljubavi i praštanja. Dvojbe nestaju onog trenutka kad dođe do predanja u povjerenju i otkrića radosti križa.
05.10.2011. (10:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
emanuel59
znaš da jesam.
07.10.2011. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...