Nismo bili najblizi frendovi. Znali smo se sresti negdje u gradu, na ulici. Znali smo se i naci na picu. Uvijek je zracio nekom dobrotom. Od trenutka kad smo se sreli i zagrlili do rastanka osjecao sam kao da smo najbolji prijatelji. I tako opet kad bi se sreli. Takav je bio nas Jaksa. Prema svima. Iznimno pazljiv, pozitivan. Inteligentan. Kao sportasa ga nisam predobro poznavao. Ali nedavno smo pricali o kosarci. Reci da nije dotaknuo zvijezde, bilo bi nepravedno prema njemu. Ne zato sto nije bio u nekom klubu o kojem bi se pricalo u sportskim minutama dnevnika s brojkama asistencija ili trica. Ipak, za mene je Jaksa bio u Dream Teamu. Njegova zaista nesalomljiva volja i optimizam, rijeci kojima mi je opisivao svoje klince iz Zaboka... To su sve bile pobjede. Sve vrlo vrijedne pobjede.
Nismo bili najbliskiji prijatelji. Kad bi se sreli, bili smo. Takvog Jaksu pamtim zauvijek.
Pocivao u miru, prijatelju
K
15.09.2011. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
16.09.2011. (11:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bro#1 meets bro#3
Muraya, prekrasan članak.. K, predivan komentar..
Hvala vam..
Tom Anthony, Jaksin najstariji brat (bro #1, kako me je zvao :-)
16.09.2011. (22:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shima
Pozdrav prijatelju.... Cab, hakl...najljepsi dani... Nikad neces biti zaboravljen...
16.09.2011. (23:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
centar
trenirali smo zajedno u centru, trener se zvao Mladen Orsanic
17.09.2011. (02:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sis
Bolji članak nije mogao biti napisati. Predivno i Hvala!
Petra, Jakšina sis
17.09.2011. (11:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zoky Maksimir
Marjane, lijep članak...Predlažem odigravanje revijalne memorijalne utakmice na kraju svake Crohoops sezone Jakši u čast! Počivao u miru
17.09.2011. (23:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dane
Hvala ti, Muraya, što si napisao ovaj lijep osvrt.
Znam i osobno jamčim da je Jakša kao mladi igrač nekoliko puta bio žrtva trenerskih predrasuda i da nije dobio prilike koje je svojim talentom i neumornim treniranjem zaslužio, mada je redovito, bilo na parketu bilo na asfaltu, štićenicima istih tih trenera testirao volju, reflekse, centar za ravnotežu i granice gipkosti gležnjeva te ih ponekad stavljao u neugodne teturajuće situacije. Igrački se razvio zahvaljujući sebi tj. svojoj ljubavi prema košarci, radnim navikama, sposobnosti učenja na vlastitim greškama i žrtvovanja za dobrobit ekipe. Od igrača koje poznajem, rijetko je tko (bez uvrede čitaj: nitko) bio toliki zaljubljenik u košarku. Kad bi kojim slučajem postojala mjerna jedinica za ljubav prema košarci mogla bi nositi Jakšino ime. Koliko li je samo lopti izlizao i umirovio. Nedostajat će mi Yailova zarazna životna i stvaralačka energija i najčešće vedra osoba, smijeh, rasprave, razgovori i riječi potpore, njegovo pisanje i naše crtanje, naši treninzi, trčanja, bicikliranja i šetnje, odlasci na utakmice, gledanje filmova i utakmica u sitne sate, suučesništvo, ludosti i zezancije. Nisam i vjerojatno nikad neću probaviti ovu tragediju. Daleko od toga da se radi samo o košarci, mada je ona bila Yailov život. Brinem se i molim za Konija i znam da sam Jakšinim nevjerojatnim i iznenadnim odlaskom negdje zagubio i dobar dio sebe samoga. Ipak, uspomene na mog pobratima su pustile duboke korijene u mojoj tikvi i uvijek mogu premotati zamišljenu VHS vrpcu i kroz suze gledati: Yailov nalet do linije trice pa onda biraj - crossover ili double crossover, ulaz lijevo ili desno, prvi, drugi obruč ili floater, naskok unazad i šut, swoosh. ...ili finta i asistencija bilo kome, može i meni. Ili možda, ako mi je do komedije, mogu premotati na dio sa svim psinama što smo ih zajedno priredili. Odavno sam, negdje početkom 2005, odigrao svoju zadnju košarku uživo s Jakšom i djetinjasto se nadam da ću jednom ponovo imati priliku trčati mu uz bok na igralištu, bacati mu početno dodavanje za kontru ili primiti pokoje od njega za završetak. Jakša je jedan i neponovljiv. Iako sam kao kritičar u dubokom i očitom sukobu interesa, tko ga je upoznao, zna da ne pretjerujem. I zato ga toliko volimo. Pozdravljam mu roditelje i obitelj, Konrada i Ivanu, sestru i buraze, sve prijatelje i suigrače. Zadnji mail napisao sam mu prije skoro godinu i pol dana. Nije se javio. Svjestan njegovog skorašnjeg 32. rođendana (slavi istog dana kao i moj pokojni djed Andrija), kanio sam mu se javiti i čestitati na kraju rujna. Kako se (pre)dugo vremena nismo čuli, ovih dana mi je dodatno muka. Tužan sam, ali odnekud još uvijek dopiru sreća, ponos i zahvalnost što imam tako velikog i vjernog prijatelja.
19.09.2011. (01:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Muraya
Hvala svima na komentarima. Ovaj skromni članak je najmanje što sam mogao napraviti za čovjeka koji mi je bio iskreni prijatelj. Zaslužio je mnogo u svom životu. Najužim članovima obitelji i najboljim prijateljima izražavam duboku sućut. Sprovod će biti u Utorak 20.09.2011. na Zagrebačkom groblju Mirogoj u 14.10 sati. R.I.P. Jakša.
19.09.2011. (18:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gazda
Bilo bi u redu da i ja nešto napišem za staroga drugara Jaleta...bilo je to davno kada smo počeli haklati, obilaziti igrališta po gradu..Mladost, Šubić, Mioc, Kušlanova, Knežija, razne dvorane...znam da me jednom pitao da li bi mu mogao srediti dvoranu, na što sam pitao majku koja je imala tu mogućnost i rekla: "Jakši, pa naravno, on je jako pristojan i simpatičan mladić". Igrao je po cijele vikende i svi su ga znali...Igrali smo po turnirima i priznajem, nikada se nije previše bunio na faulove, grubu igru, to mu je jednostavno dalo još više snage da igra bolje i ljepše. Istina, košarka je bila njegov život kao i njegova family,njegov sin Konrad, ali bilo je tu još mnogo stvari koje je voli...Uživali bi popiti pivce u parkiću, hangati u Cabaću i još mnogo drugih stvari. Zadnji puta sam ga vidio početkom ljeta na Cvjetnom dok se vozio na svom bicikliću. Stao je i viknuo, pa di si gazda...Popričali smo jer nam se obojici žurilo i rekli: "ajde da se više vidimo na nekom pićencu, nismo dugo..." Eto, frende, šta da kažem, popit ćemo jednog dana to pićence, ne brini...
Budi siguran da si iza sebe ostavio nešto lijepo, a to lijepo nosimo u našim srcima.
Zauvijek tvoj buddy...
Gazda
20.09.2011. (20:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K
Zbogom prijatelju,
Nismo bili najblizi frendovi. Znali smo se sresti negdje u gradu, na ulici. Znali smo se i naci na picu. Uvijek je zracio nekom dobrotom. Od trenutka kad smo se sreli i zagrlili do rastanka osjecao sam kao da smo najbolji prijatelji. I tako opet kad bi se sreli. Takav je bio nas Jaksa. Prema svima. Iznimno pazljiv, pozitivan. Inteligentan.
Kao sportasa ga nisam predobro poznavao. Ali nedavno smo pricali o kosarci. Reci da nije dotaknuo zvijezde, bilo bi nepravedno prema njemu. Ne zato sto nije bio u nekom klubu o kojem bi se pricalo u sportskim minutama dnevnika s brojkama asistencija ili trica. Ipak, za mene je Jaksa bio u Dream Teamu. Njegova zaista nesalomljiva volja i optimizam, rijeci kojima mi je opisivao svoje klince iz Zaboka... To su sve bile pobjede. Sve vrlo vrijedne pobjede.
Nismo bili najbliskiji prijatelji. Kad bi se sreli, bili smo. Takvog Jaksu pamtim zauvijek.
Pocivao u miru, prijatelju
K
15.09.2011. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
moja sućut.
16.09.2011. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bro#1 meets bro#3
Muraya, prekrasan članak..
K, predivan komentar..
Hvala vam..
Tom Anthony, Jaksin najstariji brat (bro #1, kako me je zvao :-)
16.09.2011. (22:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Shima
Pozdrav prijatelju....
Cab, hakl...najljepsi dani...
Nikad neces biti zaboravljen...
16.09.2011. (23:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
centar
trenirali smo zajedno u centru, trener se zvao Mladen Orsanic
17.09.2011. (02:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sis
Bolji članak nije mogao biti napisati. Predivno i Hvala!
Petra, Jakšina sis
17.09.2011. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zoky Maksimir
Marjane, lijep članak...Predlažem odigravanje revijalne memorijalne utakmice na kraju svake Crohoops sezone Jakši u čast!
Počivao u miru
17.09.2011. (23:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dane
Hvala ti, Muraya, što si napisao ovaj lijep osvrt.
Znam i osobno jamčim da je Jakša kao mladi igrač nekoliko puta bio žrtva trenerskih predrasuda i da nije dobio prilike koje je svojim talentom i neumornim treniranjem zaslužio, mada je redovito, bilo na parketu bilo na asfaltu, štićenicima istih tih trenera testirao volju, reflekse, centar za ravnotežu i granice gipkosti gležnjeva te ih ponekad stavljao u neugodne teturajuće situacije. Igrački se razvio zahvaljujući sebi tj. svojoj ljubavi prema košarci, radnim navikama, sposobnosti učenja na vlastitim greškama i žrtvovanja za dobrobit ekipe. Od igrača koje poznajem, rijetko je tko (bez uvrede čitaj: nitko) bio toliki zaljubljenik u košarku. Kad bi kojim slučajem postojala mjerna jedinica za ljubav prema košarci mogla bi nositi Jakšino ime. Koliko li je samo lopti izlizao i umirovio.
Nedostajat će mi Yailova zarazna životna i stvaralačka energija i najčešće vedra osoba, smijeh, rasprave, razgovori i riječi potpore, njegovo pisanje i naše crtanje, naši treninzi, trčanja, bicikliranja i šetnje, odlasci na utakmice, gledanje filmova i utakmica u sitne sate, suučesništvo, ludosti i zezancije. Nisam i vjerojatno nikad neću probaviti ovu tragediju. Daleko od toga da se radi samo o košarci, mada je ona bila Yailov život. Brinem se i molim za Konija i znam da sam Jakšinim nevjerojatnim i iznenadnim odlaskom negdje zagubio i dobar dio sebe samoga. Ipak, uspomene na mog pobratima su pustile duboke korijene u mojoj tikvi i uvijek mogu premotati zamišljenu VHS vrpcu i kroz suze gledati: Yailov nalet do linije trice pa onda biraj - crossover ili double crossover, ulaz lijevo ili desno, prvi, drugi obruč ili floater, naskok unazad i šut, swoosh. ...ili finta i asistencija bilo kome, može i meni. Ili možda, ako mi je do komedije, mogu premotati na dio sa svim psinama što smo ih zajedno priredili. Odavno sam, negdje početkom 2005, odigrao svoju zadnju košarku uživo s Jakšom i djetinjasto se nadam da ću jednom ponovo imati priliku trčati mu uz bok na igralištu, bacati mu početno dodavanje za kontru ili primiti pokoje od njega za završetak.
Jakša je jedan i neponovljiv. Iako sam kao kritičar u dubokom i očitom sukobu interesa, tko ga je upoznao, zna da ne pretjerujem. I zato ga toliko volimo.
Pozdravljam mu roditelje i obitelj, Konrada i Ivanu, sestru i buraze, sve prijatelje i suigrače. Zadnji mail napisao sam mu prije skoro godinu i pol dana. Nije se javio. Svjestan njegovog skorašnjeg 32. rođendana (slavi istog dana kao i moj pokojni djed Andrija), kanio sam mu se javiti i čestitati na kraju rujna. Kako se (pre)dugo vremena nismo čuli, ovih dana mi je dodatno muka. Tužan sam, ali odnekud još uvijek dopiru sreća, ponos i zahvalnost što imam tako velikog i vjernog prijatelja.
19.09.2011. (01:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Muraya
Hvala svima na komentarima. Ovaj skromni članak je najmanje što sam mogao napraviti za čovjeka koji mi je bio iskreni prijatelj. Zaslužio je mnogo u svom životu. Najužim članovima obitelji i najboljim prijateljima izražavam duboku sućut. Sprovod će biti u Utorak 20.09.2011. na Zagrebačkom groblju Mirogoj u 14.10 sati. R.I.P. Jakša.
19.09.2011. (18:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gazda
Bilo bi u redu da i ja nešto napišem za staroga drugara Jaleta...bilo je to davno kada smo počeli haklati, obilaziti igrališta po gradu..Mladost, Šubić, Mioc, Kušlanova, Knežija, razne dvorane...znam da me jednom pitao da li bi mu mogao srediti dvoranu, na što sam pitao majku koja je imala tu mogućnost i rekla: "Jakši, pa naravno, on je jako pristojan i simpatičan mladić". Igrao je po cijele vikende i svi su ga znali...Igrali smo po turnirima i priznajem, nikada se nije previše bunio na faulove, grubu igru, to mu je jednostavno dalo još više snage da igra bolje i ljepše. Istina, košarka je bila njegov život kao i njegova family,njegov sin Konrad, ali bilo je tu još mnogo stvari koje je voli...Uživali bi popiti pivce u parkiću, hangati u Cabaću i još mnogo drugih stvari. Zadnji puta sam ga vidio početkom ljeta na Cvjetnom dok se vozio na svom bicikliću. Stao je i viknuo, pa di si gazda...Popričali smo jer nam se obojici žurilo i rekli: "ajde da se više vidimo na nekom pićencu, nismo dugo..."
Eto, frende, šta da kažem, popit ćemo jednog dana to pićence, ne brini...
Budi siguran da si iza sebe ostavio nešto lijepo, a to lijepo nosimo u našim srcima.
Zauvijek tvoj buddy...
Gazda
20.09.2011. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...