U svom komentaru ostavio si mi da "život ide dalje.... i kad ne želiš da ide, al on ide." To su tvoje riječi. Istina, život ide dalje. Znam da nije lagano pjevušiti neku novu pjesmu ako ti u duši još uvijek odzvanja neka stara. Prošlost je veoma teško ostaviti negdje. Jer što smo mi sada negoli kreacije svoje prošlosti. Bez obzira na to dali se time ponosimo ili ne. Ali s time moramo živjeti. To smo mi. Ići dalje. život ide. istina, i vrijeme je samo vrijeme, pokazatelj onoga što juri, prolazi pored nas, tako neprimjetno, da često nismo niti svjesni. okrenemo se, promislimo, i shvatimo koliko je prošlo. ne možemo ga vratiti. a da žalimo za njime...? meni nema smisla. sve prolazi, sve ide, život juri, jedino što možemo iskoristiti ga najbolje, usrećiti neke ljude kojima život znači puno, uživati čitajući neku knjigu, slušati glazbu (koja ima nevjerojatne moći) zabavljati se,sanjariti -iako znaš da se nikada neće ostvariti - ali što je čovjek bez snova? nemoj mi reći da nemaš snove. iz ovoga vidim da ih imaš, ali bojiš se kao i drugi da se ne ostvare. ali ne treba zato prestati sanjati. iako se snovi mogu tako lako srušiti, znam, ali lako dođe neki novi.baš kao što kažeš, dolaze nove vrijednosti - ljubav, prijateljstvo, bratstvo. ti nikada nisi prestao da sanjaš da imaš prijatelje koji vrijede, da dođe ponovo neka nova ljubav. koliko god nas život može sjebati, stalno sanjamo da nam se ipak ostvari jedna želja - da volimo, i da nas netko voli. to nikada ne prestaje. a, koliko li samo ljubav može bit sjebana, ma koja god, e ne želim o tome! jedino znam da vrijedi riskirati, vrijede i suze, jer kada boli, tada barem znamo da smo živi, ako ništa drugo. a ti brate, jesi, živ si, i imaš snove, ali probaj, živi za snove. nije bitno ako se sruši! Lažu ljudi kada kažu da vrijeme liječi sve rane. Jedino ljubav ih liječi. a rekla sam da ne želim o tome koliko je ljubav sjebana! ali valjda, to je jedan od načina. imaš ranjeno srce, dođe netko, pomogne ti da zaboraviš bol, a kada taj netko ode jer nothing lasts forever, imaš još više posla s krpanjem srca, jer sada još više boli. ali onda ponovo dođe netko drugi, tko ti pomogne nositi bol, sve dok i on ne ode, a zatim opet sam, u rukama nosiš srce, ali niti to ne traje zauvijek. želje su ponekada jače od nas samih. ništa ne traje zauvijek. sve će jednom nestati. tako i mi. što li je ljudski život, nego li treptaj oka! tu smo, više nismo. ali je tako. i moramo nešto učiniti s onim vremenom što traje od kada otvoriš oči pa do kada ih zatvoriš!
16.07.2011. (00:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Arthemisia
U svom komentaru ostavio si mi da "život ide dalje.... i kad ne želiš da ide, al on ide." To su tvoje riječi. Istina, život ide dalje. Znam da nije lagano pjevušiti neku novu pjesmu ako ti u duši još uvijek odzvanja neka stara. Prošlost je veoma teško ostaviti negdje. Jer što smo mi sada negoli kreacije svoje prošlosti. Bez obzira na to dali se time ponosimo ili ne. Ali s time moramo živjeti. To smo mi. Ići dalje. život ide. istina, i vrijeme je samo vrijeme, pokazatelj onoga što juri, prolazi pored nas, tako neprimjetno, da često nismo niti svjesni. okrenemo se, promislimo, i shvatimo koliko je prošlo. ne možemo ga vratiti. a da žalimo za njime...? meni nema smisla. sve prolazi, sve ide, život juri, jedino što možemo iskoristiti ga najbolje, usrećiti neke ljude kojima život znači puno, uživati čitajući neku knjigu, slušati glazbu (koja ima nevjerojatne moći) zabavljati se,sanjariti -iako znaš da se nikada neće ostvariti - ali što je čovjek bez snova? nemoj mi reći da nemaš snove. iz ovoga vidim da ih imaš, ali bojiš se kao i drugi da se ne ostvare. ali ne treba zato prestati sanjati. iako se snovi mogu tako lako srušiti, znam, ali lako dođe neki novi.baš kao što kažeš, dolaze nove vrijednosti - ljubav, prijateljstvo, bratstvo. ti nikada nisi prestao da sanjaš da imaš prijatelje koji vrijede, da dođe ponovo neka nova ljubav. koliko god nas život može sjebati, stalno sanjamo da nam se ipak ostvari jedna želja - da volimo, i da nas netko voli. to nikada ne prestaje. a, koliko li samo ljubav može bit sjebana, ma koja god, e ne želim o tome! jedino znam da vrijedi riskirati, vrijede i suze, jer kada boli, tada barem znamo da smo živi, ako ništa drugo. a ti brate, jesi, živ si, i imaš snove, ali probaj, živi za snove. nije bitno ako se sruši!
Lažu ljudi kada kažu da vrijeme liječi sve rane. Jedino ljubav ih liječi. a rekla sam da ne želim o tome koliko je ljubav sjebana! ali valjda, to je jedan od načina. imaš ranjeno srce, dođe netko, pomogne ti da zaboraviš bol, a kada taj netko ode jer nothing lasts forever, imaš još više posla s krpanjem srca, jer sada još više boli. ali onda ponovo dođe netko drugi, tko ti pomogne nositi bol, sve dok i on ne ode, a zatim opet sam, u rukama nosiš srce, ali niti to ne traje zauvijek. želje su ponekada jače od nas samih.
ništa ne traje zauvijek. sve će jednom nestati. tako i mi. što li je ljudski život, nego li treptaj oka! tu smo, više nismo. ali je tako. i moramo nešto učiniti s onim vremenom što traje od kada otvoriš oči pa do kada ih zatvoriš!
16.07.2011. (00:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...