samo što takve moći druge osobe, kad je ona u svoj punini, mi nismo obično svjesni... mislim da sa osvještavanjem dolazi pomalo i odmak od potpune zasljepljenosti, dolazi do relativizacije...onako...lijepo je čuti, al znam da nije za ozbiljno, znam da je stvar trenutka, kao kad sanjaš i znaš da sanjaš...uživaš, mada znaš da će se ljepota sna rasplinuti ko jutrarnja maglica.....samo...da li je tada uživanje potpuno, ili je sa zadrškom, figom u džepu, i samim time izostane potpuno predanje....? ne, kad sanjam, ne želim znati da sanjam, ne istovremeno, nikako.
08.06.2011. (09:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ne, kad sanjam, ne želim znati da sanjam, ne istovremeno, nikako. @vidro jako mi se ovo svidjelo, pa podvlačim
08.06.2011. (10:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
netko
To se zove - nezdrave duševne veze. Moraš ih prekidati u sebi i lječiti taj dio svoga srca. Pokušaj to raditi vizualizacijom. A zapravo, da ti se dogodi druga "prava" osoba- isti tren bi ti se otvorile oči i vidjela kakva je stvarnost. Pozdrav
08.06.2011. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pa, da; tako nekako. Međutim, ja u svemu tome vidim i drugu priču. Naime, sva naša šćućurivanja, gniježđenja, prekrivanja, imaju neku dimenziju povlačenja. Ako se gleda neostvarivost cilja, nemogućnost korisnosti, ako nemamo profitabilnost odjeka druge strane, tada pobjegnemo k sebi, povučemo se u onu izbu koja nam je pokazivala mogućnosti i pokušavamo ih ponovo reinterpretirati. Ali, to činimo razumom, kao što i razumom predmnijevamo sraz u kojemu ćemo izvući deblji kraj. Naši ciljevi izvor nemaju u razumu. To je nešto dublji izvor. Blizak onome izvoru našeg određenja. Razum pobjeđuje i sili na odstupanje, ne dozvoljava visoku rizičnost zadovoljenja cilja, ili potrebe. Tako smo odgajani. Nije samo tako jednostavno važno biti s nekim prema osobnom uvjerenju, već su presudni odobravanja i blagosivljavanja sredine u kojoj obitavamo, jer tamo ćemo zadovoljiti našu afirmaciju potpune osobe u nekoj tradicionalnoj hijerarhiji. Sredina u kojoj jesmo naš je najveći socijalni prijatelj i najveći životni neprijatelj, stoga jer bešćutno utječe na sve nas.
08.06.2011. (20:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja čitam sada, s odmakom i moram ti reći: ja sam se uspijela oduprijeti toj moći i sugestivnosti...otkrila istinu i hrabro joj pogledala u oči... tu sam i dalje gdje sam i bila ...ali sam puno jača i sretnija lijepo je prisjetiti se svega...ali, ne bih se vratila u "ono" vrijeme više...( ti razumiješ)
08.06.2011. (23:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ima izlaza.... ali razumijem te....prošla sam to otvarala sam oči dugo, možda još uvijek.... razotkrivanje je bolno, ali i tako prekrasno oslobođenje... mislim da razumiješ....
08.06.2011. (23:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Na slikama vidim oblake, sumrak i sjene i odmah se pitam: "Zar opet!?" Ah, kako si ti lijepo opisala tu našu slabost, ali može li ju objasniti itko? Jer kad bi ju objasnio, možda bismo i izlaz znali pronaći...
10.06.2011. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljudski je zatvarati oči pred istinom iz želje da sve što smo sanjali bude stvarnost, neljudski je iskorištavati nečiju slabost i manipulirati njegovim osjećajima..... teško je priznati sebi da je istina bolna, da predmet naših snova ima napukline u svom savršenstvu..... da smo gorko griješili, mjesecima...godinama..... kad otvorimo oči, širom, bez straha, ili se pred njima ukaže osoba koja će nas razumjeti, možda se usudimo priznati da želimo promjenu.... da želimo otići i ne okrenuti se, nikada više.....
10.06.2011. (22:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
samo što takve moći druge osobe, kad je ona u svoj punini, mi nismo obično svjesni...
mislim da sa osvještavanjem dolazi pomalo i odmak od potpune zasljepljenosti, dolazi do relativizacije...onako...lijepo je čuti, al znam da nije za ozbiljno, znam da je stvar trenutka, kao kad sanjaš i znaš da sanjaš...uživaš, mada znaš da će se ljepota sna rasplinuti ko jutrarnja maglica.....samo...da li je tada uživanje potpuno, ili je sa zadrškom, figom u džepu, i samim time izostane potpuno predanje....?
ne, kad sanjam, ne želim znati da sanjam, ne istovremeno, nikako.
08.06.2011. (09:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sdrugestrane
ne, kad sanjam, ne želim znati da sanjam, ne istovremeno, nikako.
@vidro jako mi se ovo svidjelo, pa podvlačim
08.06.2011. (10:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
netko
To se zove - nezdrave duševne veze. Moraš ih prekidati u sebi i lječiti taj dio svoga srca. Pokušaj to raditi vizualizacijom.
A zapravo, da ti se dogodi druga "prava" osoba- isti tren bi ti se otvorile oči i vidjela kakva je stvarnost.
Pozdrav
08.06.2011. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Pa, da; tako nekako. Međutim, ja u svemu tome vidim i drugu priču. Naime, sva naša šćućurivanja, gniježđenja, prekrivanja, imaju neku dimenziju povlačenja. Ako se gleda neostvarivost cilja, nemogućnost korisnosti, ako nemamo profitabilnost odjeka druge strane, tada pobjegnemo k sebi, povučemo se u onu izbu koja nam je pokazivala mogućnosti i pokušavamo ih ponovo reinterpretirati. Ali, to činimo razumom, kao što i razumom predmnijevamo sraz u kojemu ćemo izvući deblji kraj. Naši ciljevi izvor nemaju u razumu. To je nešto dublji izvor. Blizak onome izvoru našeg određenja. Razum pobjeđuje i sili na odstupanje, ne dozvoljava visoku rizičnost zadovoljenja cilja, ili potrebe. Tako smo odgajani. Nije samo tako jednostavno važno biti s nekim prema osobnom uvjerenju, već su presudni odobravanja i blagosivljavanja sredine u kojoj obitavamo, jer tamo ćemo zadovoljiti našu afirmaciju potpune osobe u nekoj tradicionalnoj hijerarhiji. Sredina u kojoj jesmo naš je najveći socijalni prijatelj i najveći životni neprijatelj, stoga jer bešćutno utječe na sve nas.
08.06.2011. (20:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dubinama
ja čitam sada, s odmakom i moram ti reći:
ja sam se uspijela oduprijeti toj moći i sugestivnosti...otkrila istinu i hrabro joj pogledala u oči...
tu sam i dalje gdje sam i bila ...ali sam puno jača i sretnija
lijepo je prisjetiti se svega...ali, ne bih se vratila u "ono" vrijeme više...( ti razumiješ)
08.06.2011. (23:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
metamorfoza
ima izlaza....
ali razumijem te....prošla sam to
otvarala sam oči dugo, možda još uvijek....
razotkrivanje je bolno, ali i tako prekrasno oslobođenje...
mislim da razumiješ....
08.06.2011. (23:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sredovječni udovac
Puno puta mi se to desilo, ali uvijek idem s onim: ovaj put je drukcije. Jednom je bilo...
U neke stvari se jednostavno vjeruje, nalazio ih ili ne
09.06.2011. (00:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tajanad
tako ispadne kada umjesto razuma poslušamo srce...
09.06.2011. (00:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
izlaz dođe sam, kad sazrije, ne kad mi mislimo da treba.
i onda sve gledamo iz nekog novog kuta. ne praznije, nego drugačije.
09.06.2011. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teobaldin teatar
Na slikama vidim oblake, sumrak i sjene i odmah se pitam: "Zar opet!?"
Ah, kako si ti lijepo opisala tu našu slabost, ali može li ju objasniti itko?
Jer kad bi ju objasnio, možda bismo i izlaz znali pronaći...
10.06.2011. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sunce na prozoru
ljudski je zatvarati oči pred istinom
iz želje da sve što smo sanjali bude stvarnost,
neljudski je iskorištavati nečiju slabost i
manipulirati njegovim osjećajima.....
teško je priznati sebi da je istina bolna,
da predmet naših snova ima napukline u svom savršenstvu.....
da smo gorko griješili, mjesecima...godinama.....
kad otvorimo oči, širom, bez straha,
ili se pred njima ukaže osoba koja će nas razumjeti,
možda se usudimo priznati da želimo promjenu....
da želimo otići i ne okrenuti se, nikada više.....
10.06.2011. (22:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k jutarnja
jedino što naučimo je da nikad ne naučimo dovoljno da bismo sljedeći put znali bolje...
11.06.2011. (06:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
neka predaja preraste u predanje....neka bude osvještena, i dok sanjaš, ovaj put, samo ovaj put, znaj da sanjaš, molim te....:)))
11.06.2011. (15:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...