Komentari

novalis.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing


  • Sarah Bernardht

    samo što takve moći druge osobe, kad je ona u svoj punini, mi nismo obično svjesni...
    mislim da sa osvještavanjem dolazi pomalo i odmak od potpune zasljepljenosti, dolazi do relativizacije...onako...lijepo je čuti, al znam da nije za ozbiljno, znam da je stvar trenutka, kao kad sanjaš i znaš da sanjaš...uživaš, mada znaš da će se ljepota sna rasplinuti ko jutrarnja maglica.....samo...da li je tada uživanje potpuno, ili je sa zadrškom, figom u džepu, i samim time izostane potpuno predanje....?
    ne, kad sanjam, ne želim znati da sanjam, ne istovremeno, nikako.

    avatar

    08.06.2011. (09:58)    -   -   -   -  

  • sdrugestrane

    ne, kad sanjam, ne želim znati da sanjam, ne istovremeno, nikako.
    @vidro jako mi se ovo svidjelo, pa podvlačim

    avatar

    08.06.2011. (10:54)    -   -   -   -  

  • netko

    To se zove - nezdrave duševne veze. Moraš ih prekidati u sebi i lječiti taj dio svoga srca. Pokušaj to raditi vizualizacijom.
    A zapravo, da ti se dogodi druga "prava" osoba- isti tren bi ti se otvorile oči i vidjela kakva je stvarnost.
    Pozdrav

    avatar

    08.06.2011. (18:06)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Pa, da; tako nekako. Međutim, ja u svemu tome vidim i drugu priču. Naime, sva naša šćućurivanja, gniježđenja, prekrivanja, imaju neku dimenziju povlačenja. Ako se gleda neostvarivost cilja, nemogućnost korisnosti, ako nemamo profitabilnost odjeka druge strane, tada pobjegnemo k sebi, povučemo se u onu izbu koja nam je pokazivala mogućnosti i pokušavamo ih ponovo reinterpretirati. Ali, to činimo razumom, kao što i razumom predmnijevamo sraz u kojemu ćemo izvući deblji kraj. Naši ciljevi izvor nemaju u razumu. To je nešto dublji izvor. Blizak onome izvoru našeg određenja. Razum pobjeđuje i sili na odstupanje, ne dozvoljava visoku rizičnost zadovoljenja cilja, ili potrebe. Tako smo odgajani. Nije samo tako jednostavno važno biti s nekim prema osobnom uvjerenju, već su presudni odobravanja i blagosivljavanja sredine u kojoj obitavamo, jer tamo ćemo zadovoljiti našu afirmaciju potpune osobe u nekoj tradicionalnoj hijerarhiji. Sredina u kojoj jesmo naš je najveći socijalni prijatelj i najveći životni neprijatelj, stoga jer bešćutno utječe na sve nas.

    avatar

    08.06.2011. (20:39)    -   -   -   -  

  • dubinama

    ja čitam sada, s odmakom i moram ti reći:
    ja sam se uspijela oduprijeti toj moći i sugestivnosti...otkrila istinu i hrabro joj pogledala u oči...
    tu sam i dalje gdje sam i bila ...ali sam puno jača i sretnija
    lijepo je prisjetiti se svega...ali, ne bih se vratila u "ono" vrijeme više...( ti razumiješ)

    avatar

    08.06.2011. (23:10)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    ima izlaza....
    ali razumijem te....prošla sam to
    otvarala sam oči dugo, možda još uvijek....
    razotkrivanje je bolno, ali i tako prekrasno oslobođenje...
    mislim da razumiješ....

    avatar

    08.06.2011. (23:20)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Puno puta mi se to desilo, ali uvijek idem s onim: ovaj put je drukcije. Jednom je bilo...
    U neke stvari se jednostavno vjeruje, nalazio ih ili ne

    avatar

    09.06.2011. (00:12)    -   -   -   -  

  • tajanad

    tako ispadne kada umjesto razuma poslušamo srce...

    avatar

    09.06.2011. (00:19)    -   -   -   -  

  • primakka

    izlaz dođe sam, kad sazrije, ne kad mi mislimo da treba.
    i onda sve gledamo iz nekog novog kuta. ne praznije, nego drugačije.

    avatar

    09.06.2011. (13:56)    -   -   -   -  

  • Teobaldin teatar

    Na slikama vidim oblake, sumrak i sjene i odmah se pitam: "Zar opet!?"
    Ah, kako si ti lijepo opisala tu našu slabost, ali može li ju objasniti itko?
    Jer kad bi ju objasnio, možda bismo i izlaz znali pronaći...

    avatar

    10.06.2011. (19:52)    -   -   -   -  

  • sunce na prozoru

    ljudski je zatvarati oči pred istinom
    iz želje da sve što smo sanjali bude stvarnost,
    neljudski je iskorištavati nečiju slabost i
    manipulirati njegovim osjećajima.....
    teško je priznati sebi da je istina bolna,
    da predmet naših snova ima napukline u svom savršenstvu.....
    da smo gorko griješili, mjesecima...godinama.....
    kad otvorimo oči, širom, bez straha,
    ili se pred njima ukaže osoba koja će nas razumjeti,
    možda se usudimo priznati da želimo promjenu....
    da želimo otići i ne okrenuti se, nikada više.....

    avatar

    10.06.2011. (22:08)    -   -   -   -  

  • tessa k jutarnja

    jedino što naučimo je da nikad ne naučimo dovoljno da bismo sljedeći put znali bolje...

    avatar

    11.06.2011. (06:27)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    neka predaja preraste u predanje....neka bude osvještena, i dok sanjaš, ovaj put, samo ovaj put, znaj da sanjaš, molim te....:)))

    avatar

    11.06.2011. (15:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...