Komentari

tesari.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing

  • Sredovječni udovac

    Meni je draga ta Tessa...

    avatar

    05.05.2011. (06:47)    -   -   -   -  

  • primakka

    ne trebaš ići nikud, pogotovo ne od sebe.
    dok postoji neki žal za onakvima nama koje smo prerasle, ne shvaćamo da i u tom trenutku rastemo, mijenjamo se, jačamo.
    i onda te zebnje i drhtuljenja treba primiti kao podršku rastu.

    avatar

    05.05.2011. (07:41)    -   -   -   -  

  • tišina

    ustvari jednostavno,
    Tessu dijeli s nama, kad osjetiš da je treba držati za ruku,
    a Suzana nek čvrsto drži desnom rukom,
    oslonac...

    avatar

    05.05.2011. (09:35)    -   -   -   -  

  • Wall

    ima jedan životni kredo kojeg se čvrsto držim: 'It's not about the years in your life, but the life in your years (don't count days or years, but the moments which make you feel alive')... nekad je to život izvan mene, nekad unutar mene... tko to može razdvojiti, kirurški precizno, a da ijedno, išta, preživi razdvajanje?

    avatar

    05.05.2011. (11:00)    -   -   -   -  

  • frosti

    . . . možda jesi divlja oluja koja noću pleše kroz šumu, neuhvatljiva, neopipljiva, gotovo bestjelesna u svom izmicanju,
    ali si jednako tako i ona čije su ruke dom kad god zatreba, ona koja sjaji i ljubi i svjetluca; i majka i žena i prijateljica i ljubavnica i arhitektica i blizanka,... mirna, smirena, nježna, topla i nadasve prelijepa iznutra
    (doduše, prelijepa si kako god okreneš; i onda kad na tren zastaneš, i onda kad juriš)

    avatar

    05.05.2011. (14:56)    -   -   -   -  

  • frosti

    i da nije bilo tesse, ti i ja se možda nikad ne bismo našle
    i zato će mi tessa uvijek biti draga

    avatar

    05.05.2011. (15:00)    -   -   -   -  

  • Volupta

    raznolikost i čini onu čar ;)
    Poseban post..intiman..

    avatar

    05.05.2011. (15:11)    -   -   -   -  

  • morska sol

    Ni jednog djela sebe ne bismo se trebali odreći. Čak i one koje prerastemo treba čuvati u nekoj 'kutijici', kao relikviju koja je sudjelovala u našem sazrijevanju. Lijepo je s vremena na vrijeme otvoriti poklopac i pustiti malo bivše sebe da nas utješi, razveseli, uznemiri, iznenadi ili rastuži - kao podsjetnik da nije sve uvijek bilo kako je sada, ali da naša prošlost uvijek, na ovaj ili onaj način, sudjeluje u našoj budućnosti.
    Evo, sad sam tu ispisala neke lamentacije bez kojih se moglo - možda sam samo trebala reći: Ostani :-)

    avatar

    05.05.2011. (22:37)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    neke stvari su jednostavno neodvojive...ako ih razlomiš, odvojiš, izgubiš, zaboraviš....gubi se sva ta ljepota....šta da još kažem...jednostavno volim tessu:))...posebna si i kao takva si prekrasna...

    avatar

    05.05.2011. (22:52)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Bolno. Čitala sam je, nisam nikad ostavila trag i onda kad je otišla, potreslo me, no bilo mi je neukusno tek tada ostavljati trag nekome tko je toliko volio i želio život, sad kad ga više ne može vidjeti.

    A blog i pripadnost istom... ja sam se odmakla, upravo iz te neke posebne neuroze koju virtualno srastanje izaziva, dugo sam se razračunavala sa sobom na tom mjestu, a onda, kad sam se vratila, makar kratko, to je to- jedan dio mene ima svoj dom. Ako je i jedan dosta je. Naravno, ne radi se o blogu kao blogu nego meni samoj, onom što sam za sebe stvorila. Ako i nikad nigdje neću pripadati i ako ću uvijek svima biti previše nešto, a drugima nedovoljno nešto, možda uspijem sebi biti dovoljna. Bez pisanja to nisam.

    I opet si me takla između ostalih s jednom posebno potresnom- " puno sam ljudi učinila tužnima baš zato jer sam ih dodirnula svojom sigurnom rukom i sjajnim pogledom. i gledam u Murakamija i vidim... poharala sam te ljude kao oluja, a da u stvari nisam ni zapirkala. sjedila sam u svojoj ljuljačci vjetrova zaigrana sobom."

    Odužio se komentar. :)

    avatar

    06.05.2011. (12:22)    -   -   -   -  

  • Lund

    Tek naknadno sam uhvatio taj užas s V. Nisam je čitao ranije, nekako se naši blogovski putevi nisu nigdje susreli.
    Kako je pisala...! I onako polomljena, potrgana i uništena, bila je čitavija i cjelija nego većina nas. Kao da je bila jača od svega. Koje zračenje je odašiljala! Potresen sam do srži, trebat će mi vremena da dođem k sebi...
    A Tessa.....njoj ne treba govoriti da ostane ili ode....ona ostaje odlazeći.... da je bila postojano igdje, to ionako ne bi bila ona. Družit ćete se još :)

    avatar

    06.05.2011. (15:10)    -   -   -   -  

  • sdrugestrane

    poezija. tvoje pisanje je poezija.

    avatar

    06.05.2011. (18:48)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Tišina, ti je sve rekla.

    avatar

    06.05.2011. (20:12)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    "i osjetim da želim biti lijepa iznutra, za nekoga tko je lijep iznutra, a ne oluja poharana svojim vihorima, pa čak i onda kad se dokono njišem u proljetnom vrtu, i osjetim da želim biti zaglađena i mirna i očišćena od tesse... i da znam hodati životom držeći se za ruke, svejedno po kojoj strani, a ne da me se uvijek treba pecati po oblacima mrežicom za leptire... i poželim da ne bježim ni u poniranje, a niti u let... jer netko mi je rekao da je razlika i tako jedino u mediju... i poželim otići s te vjetrometine......"

    Shvatit ćeš jednom, njišući se tako u svom proljetnom vrtu,
    da od Tesse ne možeš otići...
    pa će te to malo naljutiti...
    al shvatit ćeš također da nemaš ni potrebe odlaziti,
    jer ona će te sve više uvažavati....
    Mirno i smireno dijeliti tvoju sreću....

    avatar

    07.05.2011. (10:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...