Komentari

apstinent.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing


  • izvorni život

    Priznajem, ne znam puno o problematici koju sa sobom nose kolektivni ugovori vezani uz novinare. Ono što sam shvatio je to da se bez postojanja kolektivnih ugovora gubi "sloboda medija". Ali onako laički, nameće mi se pitanje koja f_cking sloboda medija i koliko je to novinara koji istinski doprinose kvalitetnom informiranju i odgajanju javnosti??? Kako god okrenuli, sve najtiražnije novine će pisati onako kako njihovi gazde odrede. Doslovno mi je bilo slabo slušati predsjednika sindikata Večernjeg (Filić) kako kenja o obespravljenosti novinara. Još teže je bilo slušati brbljanja Anite Malenice. Iz hrpe njenih gluposti uho i mozak mi je posebno ubola ona kad je izjavila kako u Večernjem ima slučajeva da oba bračna druga rade u toj redakciju (op.a.: da, za 9 + 9 000 kn, što znači 18 000 u kućni budžet svaki mjesec) i da su ti ljudi istinski heroji (wtf????) To su heroji? No comment. Ono što ja vidim je da su novinari Večernjeg sa svojim plaćama od po (u prosjeku) 9000 kn jebeno preplaćeni u odnosu na ostale ljude u ovoj državi i da nemaju ni trunke osjećaja za te ostale. U principu ih boli ljevi đon. Ali, demagogije im svakako ne fali.

    avatar

    27.03.2011. (12:06)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    nadam se da će se novinari ipak dogovoriti na normalniji način umjesto štrajkom koji im očito ne nosi puno dobroga...

    avatar

    27.03.2011. (13:32)    -   -   -   -  

  • pegy

    Stvarno nisam upućena u problematiku, ali nastojala sam pohvatati ono što si napisala ti, a i tvoj kolega. Ono što mislim nakon pročitanoga je da je to još jedan dokaz da nam država na još jednom polju NE funkcionira (zapravo je malo polja na kojima uopće funkcionira). Prvo, kakvi su to zakoni koji dozvole da netko tko godinama dolazi raditi redovito "od ... do ... " te radi kao i svaki drugi zaposlenik uopće smije biti honorarni djelatnik. Drugo, kada se već pojavio problem, kako to da se itko od mjerodavnih ne sjeti da se zakoni daju i mijenjati kada ugrožavaju elementarna ljudska prava. Tim više što znamo da naši saborski zastupnici vrlo brzo reagiraju kada su u pitanju njihove privilegije i njihova prava. Ne znam što bih rekla za kraj osim da dajem potporu svakom obespravljenom čovjeku koji samo želim ostvarenje svojih radnih prava.

    avatar

    27.03.2011. (22:22)    -   -   -   -  

  • semper_contra

    Drago mi je da si mi iskazala povjerenje pa objavila svoj aktivni blog. Nadam se da ćemo se i na njemu susretati. Što se tiče Liječničkog vjesnika, to je sredio moj sin, a sprema još jednu moju priči iz perioda kada sam išao na zračenje prostate.
    Do čitanja

    avatar

    28.03.2011. (14:06)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    mislim da je krunska sramota za jedne ozbiljne novine ovakvo što...a oni govore kako je ljudima superplaća...pa supe rje to sve skupa, ali ako ti negdje radiš 10godina i znaš da ti sutra bez ikakvih posljedic ai/ili najav emogu reći da ne dolaziš više...kakva je to sigurnost..

    avatar

    01.04.2011. (11:28)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Moram se svima ispričati što nisam odgovarala na komentare, ali nakon ispuhvanja sam bila malo izvan virtualnih voda...

    izvorni_zivote - u nekoliko navrata sam na ovom blogu pisala baš o kvaliteti tekstova i općenito svemu što se danas objavljuje... Iako je činjenica da čitatelji svojom potražnjom u najvećoj mjeri diktiraju sadržaj, mediji (a posebno informativni) bi ipak trebali pozitivno utjecati na javnost. Jedan od boljih, a kratkih osvrta na to kako ta priča djeluje u stvarnosti, dala je Ružica Cigler u svom blogu na linku http://blog.vecernji.hr/zastupnica-citatelja/2011/03/17/novinari-dajte-nam -malo-dobre-vibre/ Sličan razgovor sam i ja imala prilike voditi, pa me nasmijao iako je tragikomično... Iako mi je Anita bila draga kolegica privatno, slažem se da je priča o herojima zaista pretjerana. :))) Ali ne mogu se sasvim složiti sa ovom izjavom da novinare VL-a boli đon za ostale jer znam da kod većine nije tako. Naravno, ima surovih ljudi kao što ih ima u bilo kojoj drugoj sredini, ali često je teško pomiriti politiku kuće, zahtjeve uredništva i svoje viđenje nekog događaja. Prije bih rekla da se negdje putem izgubila novinarska objektivnost, ali to je druga priča. S druge strane, kod novinara je priča slična kao kod liječnika - ako emocionalno pustiš da te obuzmu neke priče, izgoriš u roku odmah, vjeruj mi. Zato sam uvijek izbjegavala socijalu i crnu kroniku jer bih se sa terena vraćala zelena od muke. Zapravo bi novinar morao zadržati hladnu i objektivnu glavu kako god zna i umije - problem je što upravo u tome ne uspjevaju....

    Bugi - ne vjerujem da postoji mogućnost dogovora, preduboki su to i presloženi problemi koji se rješavaju već godinama. Samo što zapravo uopće ne mogu zamisliti kako će priča zapravo završiti. Kao što sam i napisala - nisam se iskazala kao sindikalac jer nemam nimalo političkog duha... ;)

    pegy - kad se zapravo počela pisati "povijest stalnih honoraraca" i kad se taj problem trebao rezati u korijenima, živjeli smo u drugoj državi. Tada su i svi šutjeli naprosto iz razloga jer su honorarci često bili čak i bolje plaćeni od stalno zaposlenih novinara. Ako si imao dovoljno vremena i puno talenta, pa su ti tekstovi prolazili u više rubrika kod više urednika, mogao si živjeti kao bubreg u loju. Ne jednom su moji stariji kolege pričali kako su im to bili najljepši dani u životu.... S vremenom su se honorari smanjili, a medijske kuće su se suočile sa problemom mase ljudi koja traži svoja prava jer godinama rade, a ne rade, pa su nigdje i ništa. Da nastavim ovu priču, eto još jednog bloga, no pretpostavljam da sam uspjela baciti još malo svjetla na složenost problema...

    semper contra - sigurna sam da ćemo se još puno puta sresti. Nestrpljivo očekujem novu priču, a nadam se da je s prostatom sada sve u redu

    Joanna - a što reći, Večernjak, nažalost, već dugo nije ono što je nekada bio...

    avatar

    02.04.2011. (04:41)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Bio ja kao penzić u koloni štrajkaša sve do Večernjaka...i sve mi je znano..Neznam kako će sve to završiti,ali..sve je trulije u državi danskoj ...Taj čir je toliko sazrio da mi nije jasno kako još ne puca,a boli,jako boli ..
    Pozdravljam te i osmjeh ostavljam :-)))

    avatar

    06.04.2011. (10:57)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...