Komentari

sredovjecniudovac.blog.hr

Dodaj komentar (31)

Marketing


  • dejmon

    Čitam ovaj tvoj post i nekoliko prethodnih i smatram da si stari lisac, a ne ucviljeni udovac. Sorry, ako griješim, i baš me nije briga. Pozdrav.

    avatar

    25.03.2011. (18:59)    -   -   -   -  

  • kolumna jedne superžene

    Vjerujem da je to zbog smrti tvoje supruge koja ti je jako puno značila i sa čijim se odlaskom nikako ne možeš pomiriti.
    No vrijeme će ti ipak donijeti olakšanje jer niti jedna bol nije vječna, svaku vrijeme umanji.
    Lijep ti pozdrav.

    avatar

    25.03.2011. (19:07)    -   -   -   -  

  • Andrea-Pisma

    dragi moj prijatelju
    još uvijek se nadam da ću negdje sresti moju majku a ona je s anđelima od 1984 g, normalno jr da godinama bol i sjećanja ostaju sa nama
    ugodni snovi

    avatar

    25.03.2011. (20:42)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Zeno, Srce, srce od zene, u pravu si, kako mi moze reci: stari, kad sam rekao da sam sredovjecni.

    avatar

    25.03.2011. (23:11)    -   -   -   -  

  • čitateljica

    Ovo je štivo za roman. Slučajno sam naletjela još na samom početku, na prvi post, i rekoh, ovo zvuči kao priča, roman, a ne stvarnost. Neukusno je to napisati ukoliko Vam se tragedija uistinu dogodila stoga moje isprike u tom slučaju, ali kompliment talentu ostaje. Također, Vaš stil mi je nešto poznat.

    avatar

    26.03.2011. (01:27)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Draga citateljice,
    Nazalost, lezim u svom "sngle" krevetu i gledam Janjinu fotografiju. Jucer sam u posti nasao rodendansku cestitku od poduzeca za katalosku prodaju (opet su nam prezime napisali pogresno). Za dva tjedna bi Janji bila 41 godina. Ovako se broj njenih godina zaustavio na 38. "Zivot pise romane". Hvala za pohvale. Ako ste time da se stil cini poznatim mislili da sam neki poznati pisac, nisam. Objavljena mi je jedna prica i sad ce druga. Prije rata sam malo objavljivao poeziju, dobio neke nagrade (dijelio drugu na Goranovom proljecu za mlade pjesnike, mpr.) Stalno sam "bio na redu" za objavljivanje zbirke poezije, ali nisam docekao red. I to je sve. za stil su mi uvijek govorili da je poseban, ali je moguce da Vas podsjeca na nekoga. Mogu napisati koga rado citam, pa mozda nesto nadete u tome. U svojim sam postovima ostavio dovoljno osobnih podataka i imena da me svatko moze "istrziti" i "provjeriti" ako mu je to vazno ili naci da popijemo kavu.
    Nadam se da me zbog toga sto ne pisem cistu fikciju, nego mi je "lako" pisati, jer sam prosao neke tragedije u zivotu, necete prestati citati.

    avatar

    26.03.2011. (05:33)    -   -   -   -  

  • sunce na prozoru

    s vremenom, godinama, zbog nekih okolnosti
    (kao što je smrt bliske osobe) postajemo "mekši"....
    teže nam je stoički otrpjeti gubitke, ma čiji da jesu....
    a kad se radi o našim najmilijima, vrijeme ne može
    u potpunosti izbrisati tugu......bilo da je prošlo devet
    godina (kao od smrti moje majke) ili jedva šest mjeseci
    (kad mi je "otišao" otac).......sjećanje donosi val tuge......
    lijep pozdrav......

    avatar

    26.03.2011. (07:46)    -   -   -   -  

  • tajanad

    znaš prijatelju..teško je kad netko ode iznenada..
    ali još je teže čekati taj dan, i pitati se da li je zadnji..
    tuga ostaje za onima koji odu,
    i lažu kada kažu da vrijeme sve liječi..
    jer to definitivno ne radi..možda samo malo smanji bol..
    šaljem ti pozdrav i osmijeh..
    i hvala ti od sveg srca na podršci..
    ja imam tek 34, i ako dočekam 38 bit ću zadovoljna..
    zbilja hoću..

    avatar

    26.03.2011. (07:55)    -   -   -   -  

  • Lavica

    Otkako sam izgubila voljenog brata,svaka smrt me pogađa,boli me,preosjetljiva sam,iako djelujem čvrsto i zategnuto....Vrijeme ne liječi,vrijeme samo malo umanji.....

    avatar

    26.03.2011. (10:14)    -   -   -   -  

  • Chantal Lafond

    razumijem te

    avatar

    26.03.2011. (16:12)    -   -   -   -  

  • lady flower

    Meni je majka nedavno umrla i zaredale su se neke smrti u našoj blizini pa me to itekako natjeralo na razmišljanje o prolaznosti života, do sada sam uvijek mislila da ću živjeti vječno

    avatar

    26.03.2011. (19:27)    -   -   -   -  

  • Andrea-Pisma

    sretan put mom dragom prijatelju, dobar plasman i sretno se vrati
    zagrljaj ti ostavljam

    avatar

    26.03.2011. (19:59)    -   -   -   -  

  • Vanda

    Intenzivnije suosjećamo kad se vječni odlazak dogodi u našoj blizini.

    avatar

    26.03.2011. (22:04)    -   -   -   -  

  • jadikovke jedne mame

    tvoja bol je još uvjek bol..kada bude prerasla u uspomene i ljepo sjećanje ..biti će lakše...vjerojatno s godinama sve postaje lakše...gledam po svekru svom...s godinama je lakše...ali suosjećam se u tvojoj tuzi...shvaćam te... ljep ti pozdrav

    avatar

    26.03.2011. (23:56)    -   -   -   -  

  • Teobaldin teatar

    Dok si mlad misliš da se smrt uvijek događa nekom drugom. A onda počneš gubiti drage ljude oko sebe i jednostavno moraš prihvatiti da je i smrt sastavni dio života. I naravno, doći će jednom i naš red. Dotle živimo u "zemlji Između". Laku noć (sad već sigurno spavaš...)!

    avatar

    27.03.2011. (03:12)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Evo me na hrvatskoj granici, pa mogu odgovoriti. Moja sucut svima koji su nekoga izgubili, a svi smo nekoga izgubili. Hvala svima na pozdravima. @Tajanad, tebi moram posebno odgovoriti. Zao mi je jako zbog toga sto ti se dogada. Osjetio sam da si mlada. Najvise ma sokiralo sto sam te citao dok nisam nista znao o tvojoj bolesti, a onda post u kojem si pisala o tome. Znam da te ne mozemo utjesiti, ali te mozemo moliti da ne odustajes. Isto je bilo i sa Andreinim postom. Sokiralo me da zivimo u zemlji u kojoj ne moze raditi onaj tko zeli i mora tako zivjeti. Svima ostalim hvala sto me citate, komentirate i pozdravite, narocito Zeni Koja Misli Srcem sto me podsjeti da nisam starcic.

    avatar

    27.03.2011. (19:45)    -   -   -   -  

  • čitateljica

    Moje isprike i moja sućut.
    Ne mogu sa sigurnošću utvrditi na koga me podsjeća Vaš stil, ali moguća je i opcija da me "samo" impresionirao kao takav pa se nota poznatosti uplela nehotice.
    U svakom slučaju, rado Vas čitam i dalje. Bilo bi mi draže (zbog Vas) i lakše čitati da je fikcija, ali pošto nije, mogu Vas samo dodatno pohvaliti jer najteže je pisati vlastitu tragediju. Premda je i terapeutski. Ponekad nas "papir" spasi ponajviše.
    Srdačan pozdrav.

    avatar

    27.03.2011. (19:46)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Rado citam, ili sam u odredenim periodima zivota citao Kamova, Krlezu, quorumovce, neke fakovce, kratku pricu opcenito, Preverta, americke moderne pjesnike (uglavnom od beat generacije ovamo) volim tekstove sansona, L Cohena... Nisam se sjetio svih, ali mozda je tu nesto. @Teobalda, tocno je to, pocetkom rata jos nisam imao djecu i nisam toliko osvijestio smrt i ono sto su zvali hrabrost je ustvari nepoimanje smrtnosti i nevjerovanje da se nesto takvo konacno moze dogoditi. Danas pazim i kako prelazim ulicu.

    avatar

    27.03.2011. (21:57)    -   -   -   -  

  • Mjesečina

    Niste Vi nikakav starčić, vi ste jedan hrabar čovjek koji se bori sa najgorom tragedijom koja čovjeka može snaći (po mom mišljenju). I iskreno divim Vam se. Osobno, teško da bih se ikada oporavila, a pogotovo smogla snage za pisanje o svojoj tragediji. Osjećaj gubitka je odvratan, ali treba preživjeti...A djeca su tu najveća pomoć...Lijep pozdrav ostavljam!

    avatar

    28.03.2011. (03:32)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Da, zato se uvijek nadam da sam "odradio s nesrecom" i molim da me ne snade jos nesrece, kao sto je Janjinu mamu koja je izgubila muza u nesreci, Janjinog oca kad je Janji bilo malo vise od godine, a brat joj se rodio poslije oceve smrti, a sad je izgubila i kcer. Vidam na poslu gospodu koju ne poznam osobno, ali znam da je izgubila kcer u jednom od onih tragicnih dogadaja koji su punili novinske stupce i vidim je kako je fizicki propala ili moja tetka kojoj je umro jedan sin, poginuo u prometnoj muz i drugi sin ostao djelomicno invalid, a u ratu poginuo sin koji je moje godiste. Nadam se da sam ja s nesrecama gotov.

    avatar

    28.03.2011. (07:55)    -   -   -   -  

  • Mjesečina

    Ja uvijek kažem: Ne daj Bože nikome znati te boli... Mene je unaprijed strah tih nekih situacija za koje čak i znam da moraju doći. Npr. i bake i djedovi su mi već u godinama kada mogu sutra, a mogu još 10-15 godina. I na to se čovjek ne može pripremiti. To je jednostavno tako... A kamoli tek ovako iznenadne smrti...Držite se i iskreno se nadam da ste zaista završili sa nesrećama zauvijek...Lp

    avatar

    28.03.2011. (11:36)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Obozavam ove tvoje "generacijske" komentare koji pokazuju da u svakoj temi ima mjesta i za salu, Zeno Koja Mjenja Ime Cesce Nego (npr) Frizure.

    avatar

    28.03.2011. (12:47)    -   -   -   -  

  • MKK3.

    hhah, možda je to zbilja bio Jano. Svejedno, što bi napravio da se odazvao? :) I kako je prošao maraton?

    avatar

    28.03.2011. (13:14)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Da se okrenuo, ja sam morao trcati dalje jer sam imao jos 2 km da popravim svoj najbolji rezultat, a on neka me lovi ako hoce pitati otkud se znamo (ne bih mu rekao) Rezultat sam popravio. Daleko od pobjednika, ali u kategoriji prijelaz iz polugerijatrije u gerijatriju, dobro je. A i vidis da neki u komentarima sumnjaju postojim li, mozda sam nesto kao Djed Mraz, njegovih godina.
    I stalno ti zaboravim reci, i ja sam se nekad bavio fonemima, morfemima...

    avatar

    28.03.2011. (13:31)    -   -   -   -  

  • MKK3.

    Nikada mi neće biti oprošteno što sam rekla da su ljudi od 80ak godina gerijatrija, a? :) Ma mogu živjeti s time. Čestitam na rezultatu. Iduće godine kad prijeđeš u gerijatriju, bit ćeš najbojli u kategoriji. :P

    avatar

    28.03.2011. (13:56)    -   -   -   -  

učitavam...