Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (22)

Marketing


  • Marija Beljan

    Tužna sam zajedno sa vama. Znam kako boli jer nema naših najdražim i voljela bih da mogu ublažiti bol. Voljela bih da mogu nešto promijeniti i da nije samo svijeća koja koja gori za Stelicu. Nažalost to je sve što ja mogu učiniti....kako za sebe tako i za vas. Volimo vas i mislimo na vas u ovom teškom danu...

    avatar

    04.02.2011. (18:30)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Da.. i kad sve evo prođe.. osjećaš se, baš kao što ti Mare znaš reći - kao ispuhani balon.. ostaje i dalje ona praznina i bol u prsima.. bol od fizičkog nedostatka zagrljaja..
    Toliko ju želim stisnuti i osjetiti ruke.. glavu na mom ramenu..

    avatar

    05.02.2011. (23:32)    -   -   -   -  

  • Nada Zrile

    Autor: Pierre Joly
    Ulomak iz knjige

    Oko nas, život se nastavlja.
    I kada su naše oči pune suza,
    kada naše srce ništa ne želi,
    kada naše uši bez prestanka
    osluškuju korake odsutnoga mi ne podnosimo
    da se oko nas život nastavlja.

    Jedan događaj u našem životu
    prekinuo mu je tijek i mi
    vrištimo da se sve zaustavi.
    Ali život se nastavlja i ne da se smesti.
    On će nas povući po bilo koju cijenu.(svjedočanstva)

    Pozdrav i zagrljaj, mislim na tebe

    avatar

    06.02.2011. (16:04)    -   -   -   -  

  • emocija

    Jel'da kako boli kad vidiš svoje dijete, svoju ljubav, sve svoje ... na nečijim fotografijama dosad neviđenim? Kod mene se tada javlja upravo užasna bol, kao da mi je - ukradena. Je li to posesivnost, je li to zato što je nema...?
    Dvanaest godina? S dvanaest godina bi već ulazila u pubertet, možda bi se svađale, onako, majčinsko-kćerinski, interesi bi joj se mijenjali, preobražavala bi se u djevojku..?
    A sve joj je oduzeto i sve ti je oduzeto.

    avatar

    07.02.2011. (18:21)    -   -   -   -  

  • suza0402

    Grlim te. Često si mi u mislima. Ovo nije poslano prije 4 dana samo zato jer sam bila u bolnici. Život je patnja. Ništa više. Voli te Žana.

    avatar

    08.02.2011. (14:04)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Joj Vesna je.. jako boli.. ne mogu to ni opisati kako sam se osjećala.. kao da samu sebe prekoravam kako ja mogu i pomisliti da nje nema.. pa vidi je tu.. ona je sigurno i sad negdje samo ja trebam strpljivo čekati.. i vratit će se.. užas jedan.

    Žana.. često te se sjetim i pitam se.. kako si.. i sve ono ostalo.. I da.. život je nekim ljudima izuzetna patnja..

    avatar

    08.02.2011. (19:41)    -   -   -   -  

  • majka

    U mislima s tobom svaki dan, tugujem zajedno..Nisam mogla pisati.. Znam koliko je teško...koliko boli (29.1) mome sinu rođendan,( 4.2. )tvojoj Stelici. Svaki sljedeći je sve teže..veća želja, veća čežnja..a prazne ruke... suze guše...razdire bol i tuga... nikakav vapaj ne pomaže...
    tužni zagrljaj

    avatar

    09.02.2011. (10:16)    -   -   -   -  

  • emocija

    Sinoć slušam na radiju (HR 1 program) Duhovnu misao,ne radi svog odabira već slučajno..... Koliko samo bezveznih riječi, pročitanih ili naučenih napamet, parola na parolu, a sve na temu kakav je život bog stvoritelj (zapravo) rezervirao za ljude. Nekima je dao sreću, nekima borbu, nekima radost, nekima žalost, nekima bijedu, nekima bogatstvo, a nekima ...patnju, te bi takvi trebali ZNATI da im je patnja poklonjena i takav život prihvatiti kao najbolji odabir. Da ne mudrujem u stilu kakve bi živote dragi bog rezervirao kad bi netko njemu odredio patnju za poklon, pitala sam se, a što bi ta osoba, koja je čitala tekst ,govorila i savjetovala da je na mojem/našem mjestu. lako je govoriti (brbljati) no to treba ŽIVJETI. Stalno slušam: Hrabro! Drži se! Treba živjeti! Da, znam da boli (ne zna) ali trebaš nastaviti! i uvijek zanijemim kad im pokušam odvratiti da je tako lako izreći floskule, a tako teško zamijeniti mjesta. Zanijemim od težine situacije i njene konačnosti.

    avatar

    01.03.2011. (19:38)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Ja ti ne zanijemim kad im to treba reći u lice.. a ne.. više ne.
    Najružnije, najgrublje i najbezosjećajnije riječi sam doživjela i čula baš od onih koji vole silno naglasiti da su "veliki vjernici"..
    Ništa te ne čuju.. ništa ne osjećaju.. samo lupaju te svoje parole, kako ti kažeš.. te puste prazne riječi.. te fraze koje ništa ne znače.. a sve to jer ne znaju.. nemaju pojma kako izgleda svaki novi dan u kojem želiš zagrliti svoje voljeno biće, kad ga želiš čuti.. nešto za njega napraviti.. brinuti se.. voljeti ga.. a ne možeš više ništa.. ništa.. JER GA NEMA!!!
    Užas..
    Tko je i zašto baš tako rasporedio ljudima sve to što moraju nositi.. ja ne znam.. ali pravedan nije bio to je sigurno...

    avatar

    02.03.2011. (20:22)    -   -   -   -  

  • emocija

    Znaš zašto na kraju zanijemim, zašutim, zamučim, progutam....? Jer nema koristi. Ne slušaju, ne čuju, ne shvaćaju, a sve zato jer propuštaju ovo prvo. I dalje melju kao neki poludjeli mlin.I onda si u tom kratkom momentu pomislim, a zašto uopće spominjati njeno ime (Unino) uzalud? Zašto sebe opet stavljati u situaciju osvrtanja i proživljavanja svega proživljenog kad onaj s druge strane nit' želi, nit' haje. No onda se desi takva radijska emisija (a takvih "radijskih" ima milijun) i kako ne mogu komunicirati već samo slušati ('ajde, ne trebam ali - čujem) dođe mi da vrištim do neba.

    avatar

    06.03.2011. (19:55)    -   -   -   -  

  • milicza

    ona je u mojim mislima uvijek... nije me dugo milo, nisam imala svoj comp.. ali nisam zaboravila upaliti svjećicu.

    avatar

    13.03.2011. (08:45)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Da.. ne čuju.. jer ne žele čuti.. to je po onoj staroj: ako o tom ne pričaš, tj. ako se ne izgovori na glas.. nije se valjda ni dogodilo. I onda je njima tako lakše.. ne pada im na pamet staviti se u tu poziciju ni na sekundu.. samo da probaju osjetiti što bi to njima značilo za njihove živote.. kad ti se poremeti cijeli balans.. prioriteti.. budućnost.. sve.. sav poznati smisao života..
    Ovih dana jedan od ubojica na cesti izlazi na slobodu.. ajme koliko sam se načitala užasnih komentara po novinama... koliko licemjerja i dvoličnosti kod ljudi.. kako se svi vole prikazivati bolji nego što jesu.. nevjerojatno.. kako malo iskrenosti i razboritosti.. gade mi se takvi ljudi..

    Milicze.. hvala ti..

    avatar

    15.03.2011. (00:04)    -   -   -   -  

  • tea

    draga teta sandra! imam tek petnaest godina i znam da vam nemam ništa mudro ni pametno za reči.ali evo,od srca.neznam kao je to uzgubiti voljenu osobu ali ejdna od meni najbližih osoba izgubila je svoga brata pod skliskim kolinicima i uz pomoč nepažnje.imao je sedam godina,i samo tjedan dana proveo u prvom razredu.pričali su mi koliko mu se silno veselio.danas,svaki dan viđam njegovu sestru.fali joj do bola.a vrijeme prolazi.ono ni ne zna za bolje..tjedni,mjeseci,godine.prolaze...gledam im mamu.i ona izgleda kao da je vrijeem za nju stalo.živi i bori se svaki dan,ali veliki dio nje,otišao je s njim..negdje gore,daleko..često priča o njemu.kako kaže"čini joj se kao da ga barem na trenutak oživi u pričama,da je tu..s njom.."
    javljam se vama,jer blog čitam več dugo i pratim vašu ljubav,patnju,ogorčenost,bol..
    ja,ko klinka.nebi trebala reči ništa.ali,nadam se da se ne ljutite...htjela sam samo poslati pozdrav za vas.i poljubac u nebo..za vašeg anđela.

    avatar

    18.03.2011. (00:24)    -   -   -   -  

  • katarinin tata

    1300 dana tuge i nadanja, 1300 dana uzdizanja i padanja. Mislim na Vas sve ove godine i redovito pratim naše tužne blogove, ali do sada nisam nigdje pisao komentare (nisam pisao niti na Katarininom blogu). Jedino što sam napisao puno tužnih pjesama posvećenih našim anđelima. Pozdrav Vama svima !
    Visoko na nebu sja zvijezdica bijela malena, nježna,a zove se Stela. jedan dio pjesme... Katarinin tata

    avatar

    07.04.2011. (17:30)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Katarinin tata - baš me dirnulo ovo vaše javljanje.. to je samo dokaz kako nama vrijeme ništa ne znači.. i kako to što sada više šutimo nego prije nije znak da je lakše živjeti.. da smo se pomirili.. ili da smo preboljeli.. već samo da smo naučili skrivati tu našu bol i tugu..
    A onda se to skuplja i skuplja.. i dođe trenutak kad bi vrištali.. na sav glas.. jer je neizdrživo. Jer je neshvatljivo. Jer je prebolno.

    Ovo buđenje proljeća... mirisi u zraku... sunce koje grije... prve jagode.. parkovi puni dječjeg smijeha.. neke nove narukvice na ručicama djevojčica... bicikli i role... sve me boli..

    avatar

    08.04.2011. (23:55)    -   -   -   -  

  • katarinin tata

    Pregledavam i čitam po našim blogovima već pročitano...Policijski auto zastaje pred kućom...Odlazi.Razmišljam,Marija je izašla sa društvom van.U tom momentu netko otvara ulazna vrata i kaže:MIHALJEVIĆ!!! hajde brzo...MRAK. Brzo sam skočio i ugledao zapovjednika DVD-a koji mi je rekao da se radi o šumskom požaru, gdje smo i otišli u kontrolu.Sa Marijom je sve u redu.Kada sam pregledavao NAŠE blogove u 24h pomislio sam, još jedna duga noć,ali nisam ni mislio da će me otvaranje vrata i "ono" MIHALJEVIĆ toliko potresti.Da, imao sam petero djece i uvijek strahovao na neki roditeljski način,ali taj strah je bio pokriven frazom : to se meni neće dogoditi.Dogodilo se i to baš tamo gdje bi djeca trebala biti najsigurnija,na pješačkom prijelazu ili u školskom autobusu.(Naš "slučaj" još nije riješen)!!, a i kad bude kazne su.....Marija se vratila, odmah mi je lakše.I što sada kada shvatiš da se "to" događa i nama i da uvijek postoji mogućnost....To više nije život ,to je patnja i bol.I kada me neki pitaju kako sam? Odgovaram, kao živ. Katarina i Stela dva anđela bijela. S vama u mislima.

    avatar

    10.04.2011. (02:02)    -   -   -   -  

  • x

    Nijedan roditelj nebi smeo da nadživi svoje dijete.

    avatar

    16.04.2011. (02:03)    -   -   -   -  

  • milicza

    mila moja stelice, uvijek si u mojim mislima..

    avatar

    16.04.2011. (13:03)    -   -   -   -  

  • Zjena

    Poštovana,
    već dugo, dugo pratim Vaš blog... iz strahopoštovanja prema Vama prema, Vašoj ljubavi, boli nisam se usudila pisati... I onda kada dođem na blog i vidim da nema novih postova, bojim se da ste odustali od pisanja. Molim Vas nastavite pisati...kako sam i sama vozač ( i mama) toliko puta Vas se sjetim dok vozim.... i onda postanem pažljivija, prestanem žuriti (zakasniti ću na posao pa šta onda..)......

    avatar

    20.04.2011. (22:31)    -   -   -   -  

  • s

    ponekad je bolje ništa ne pitati. imajmo obzira i poštovanja.
    može li majci biti SVE u redu?

    avatar

    11.05.2011. (13:37)    -   -   -   -  

  • milicza

    mila moja, mislim na tebe.. nadam se da si dobro.

    avatar

    13.05.2011. (08:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se