"Na licu svome nosim crnu masku Sleđena izvana ali još plamen u srcu gori" - najljepše...
Eh, Blackane, hvala ti na onolikom komentaru. iskreno, da bilo bi bolje, bilo bi i kvalitetnije kada ne bismo robovali svojim emocijama, ali kada voliš i ne očekuješ ljubav natrag, kada samo daješ, ne primajući natrag, kada i voliš i cjeli svijet, a tebe nitko, iako i ne očekuješ, jednom će ti se sve odbiti u glavu. ako ti sve svoje daš, a tebi nitko ništa, uvijek ostaje onaj osjećaj da si iskorišten, barem meni. za mene je ljubav davanje i primanje. barem u ovom svijetu, koji je presebičan. bilo bi drugo kada bi svi ljudi bezuvjetno voljeli, kada bi samo svi davali, da bio bi svijet bolji, al to nije realno. ljudi su sebični, gledaju samo za svoje dobro. kada nekome ponudiš ljubav, kada nekoga i bezuvjetno voliš, uzet će od tebe sve što se uzeti da i ostavit će te kada će tebi trebati barem malen dio onoga čega si ti dao. trenutno prolazim kroz nešto takvo. davala sam, bila sam tamo kad god je zatrebalo, da voljela sam bezuvjetno, u potpunosti, nisam ništa očekivala. stvarno. nikad nisam njoj govorila o sebi, bila smo najbolje prijateljice, da tako kažem. nije mi bilo bitno, da li govori ona samo o sebi. voljela sam ju . stvarno jesam, bezuvjetno. i bilo mi je super. nisam joj vjerovala, nisam imala nikakva očekivanja, a družile smo se, i bilo nam je ljepo stvarno. prava bezuvjetna ljubav. a onda, jednog trenutka nešto mi se dogodilo u životu, i sam imala osjećaj da mi se život srušio, i barem taj jedan trenutak u kojem sam htijela da bude neko tu uz mene, nisam imala nikoga. kroz to sam prolazila sama, izgubljena, napuštena. nikoga nije bilo briga... kažem ti to jer će se upravo to dogoditi ako će ljubav biti bezuvjetna. ljudi će oko tebe iskoristiti to, a zatim te ostaviti samog, napuštenog, onda kada je najgore. čini mi se da nema načina na koji možeš voljeti bez boli. ljubav i bol idu jedno uz drugo. to je život. možda tako i treba. ne može uvijek biti sve savršeno. možda to ne bi nakon nekog vremena cjenili to ljepo. bila bi navika. uh, raspisala se ja... no hvala ti, puno, zaista =) a budi i ti vuk, pomalo sebičan, al tako se mora, ako ne želiš da te drugi prožvaču, baš kao što sam ja dopustila drugima... sad znam da nisam smjela! do idućeg puta, pozdrav, i ustaj i bori se! mora se!
05.01.2011. (15:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
(:
vrlo lijepo i osjećajno
02.01.2011. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Arthemisia
"Na licu svome nosim crnu masku
Sleđena izvana ali još plamen u srcu gori" - najljepše...
Eh, Blackane, hvala ti na onolikom komentaru. iskreno, da bilo bi bolje, bilo bi i kvalitetnije kada ne bismo robovali svojim emocijama, ali kada voliš i ne očekuješ ljubav natrag, kada samo daješ, ne primajući natrag, kada i voliš i cjeli svijet, a tebe nitko, iako i ne očekuješ, jednom će ti se sve odbiti u glavu. ako ti sve svoje daš, a tebi nitko ništa, uvijek ostaje onaj osjećaj da si iskorišten, barem meni. za mene je ljubav davanje i primanje. barem u ovom svijetu, koji je presebičan. bilo bi drugo kada bi svi ljudi bezuvjetno voljeli, kada bi samo svi davali, da bio bi svijet bolji, al to nije realno. ljudi su sebični, gledaju samo za svoje dobro. kada nekome ponudiš ljubav, kada nekoga i bezuvjetno voliš, uzet će od tebe sve što se uzeti da i ostavit će te kada će tebi trebati barem malen dio onoga čega si ti dao.
trenutno prolazim kroz nešto takvo. davala sam, bila sam tamo kad god je zatrebalo, da voljela sam bezuvjetno, u potpunosti, nisam ništa očekivala. stvarno. nikad nisam njoj govorila o sebi, bila smo najbolje prijateljice, da tako kažem. nije mi bilo bitno, da li govori ona samo o sebi. voljela sam ju . stvarno jesam, bezuvjetno. i bilo mi je super. nisam joj vjerovala, nisam imala nikakva očekivanja, a družile smo se, i bilo nam je ljepo stvarno. prava bezuvjetna ljubav. a onda, jednog trenutka nešto mi se dogodilo u životu, i sam imala osjećaj da mi se život srušio, i barem taj jedan trenutak u kojem sam htijela da bude neko tu uz mene, nisam imala nikoga. kroz to sam prolazila sama, izgubljena, napuštena. nikoga nije bilo briga...
kažem ti to jer će se upravo to dogoditi ako će ljubav biti bezuvjetna. ljudi će oko tebe iskoristiti to, a zatim te ostaviti samog, napuštenog, onda kada je najgore.
čini mi se da nema načina na koji možeš voljeti bez boli. ljubav i bol idu jedno uz drugo. to je život. možda tako i treba. ne može uvijek biti sve savršeno. možda to ne bi nakon nekog vremena cjenili to ljepo. bila bi navika.
uh, raspisala se ja... no hvala ti, puno, zaista =)
a budi i ti vuk, pomalo sebičan, al tako se mora, ako ne želiš da te drugi prožvaču, baš kao što sam ja dopustila drugima... sad znam da nisam smjela!
do idućeg puta, pozdrav, i ustaj i bori se! mora se!
05.01.2011. (15:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...