Komentari

2012-transformacijasvijesti.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Boris

    Danas sam susreo poznatog mještanina u šetnji koji ima 90 godina.Ja sam 67. Upitao sam ga: "Kako se osjeća čovjek koji ima 90 godina?" Ispričao mi je puno lipih stvari. Dalje, pitao sam ga: "Od kada poznaje taj nauk?" A on mi je rekao da mu je to prenio otac, a sam je sve iskusio kada je imao 21 godinu. Pitao sam ga dalje : "Čita li Bibliju ( Božju Riječ )?" A on mi je odgovorio da ne čita, ali se svaku večer u molitivi zahvali Gospodinu na vlastito postojanje. I još mi je rekao da ništa mi ne možemo sami učiniti ( ovo je kratki rezime našeg razgovora). Nakon toga sam se zahvalio i otišao dalje svojim putem.

    Glede patnje i njezine uloge može govoriti samo onaj koji ima osobno iskustvo. Moje osobno i skromno mišljenje o tome jest, ne postoji čovjek koji ne proživljava patnju, a ako i postoji, onda on nije čovjek, nego bi mogao biti primjerice monstrum, debil, inbecil, luđak ( čovjek bez osjećaja i odgovornosti).

    Prema vlastitom iskustvu osjećam da patnja nije i ne može biti kazna za grijeh, već putokaz na utrtom putu kojega primjerice treba "poravnati" ( popraviti ). Utrti put trebalo bi biti naše poslanje, ono što nam je na izvjesni način predodređeno, samo je potrebno to prepoznati( ovo je najteže ). Mnogi pogrješe pa skrenu s puta ( lutaju ) jer ne mogu prepoznati svoju misiju ( zadaću ). Svakom je njegova patnja najteža. Patnje se međusobno ne mogu uspoređivati. Što je za nekog naizgled "šala", za drugog može biti najveća patnja( to znamo svi iz iskustva ) i obrnuto. Uloga patnje, po meni, je isključivo u "Božjim rukama" i ima zadaću da osvijesti svakog čovjeka. Te patnje mogu biti zastrašujuće, ali imaju uvijek jednu primarnu ulogu, da približe čovjeka Bogu. Uglavnom i bitno je slijedeće: Bog ne čini zlo. Uzrok patnje je čovjek. Ljubav je patnja !

    Da je ovo točno, najbolji primjer imamo kod Božanske ljubavi. Bog koji je stvorio čovjeka iz ljubavi, nije ga sazdao savršenim ( već vrlo dobrim ), dakle griješnim, dajući mu slobodnu volju, ispravlja svoj naum ( namjeru ), inkarnira se u čovjeku, i sam osobno proživljava patnju zajedno s čovjekom, razapinjući svoga Sina u tijelu čovjeka. Ima li veće ljubavi od toga?! Na taj način riješen je bitan problem u razvoju čovjeka. On može postati na sliku Božju ( nije riječ o perfekcionizmu ) i svet.

    Ovo je najkraće što bih rekao.

    avatar

    28.12.2010. (17:36)    -   -   -   -  

  • TransformacijaSvijesti

    @Boris, ako mi možeš samo još malo pojasniti ono "Ljubav je patnja". Nije mi baš jasno kako ljubav (Bog) može biti patnja.

    Evo na koji način ja osjećam, doživljavam što je to patnja i koja je njezina svrha.
    Ja na patnju ne gledam kao na nešto negativno, naprotiv, mislim da je patnja jako korisna, pa čak i svaka nazovimo ju negativna emocija. Patnju vidim kao obrambeni mehanizam, indikator, alarm, pokazivač koji ukazuje da se krećemo u krivom smjeru, u suprotnom smjeru od onoga što jest, nazovimo to istina, svijest, ljubav, Bog, potpuno mi je svejedno. Odnosno smatram da udaljavanjem od istinskog ja (istine, ljubavi, ...), prihvaćanje iluzornog ja, ega, kao onog što jest, kao glavni manifestator patnje. Dakle ego, iluzorno ja: želja za posjedovanjem, kontrolom, moći, strah, mržnja, krivnja, netolerancija, nasilje, uvjetovana sreća, uvjetovana sloboda, odnosno ljubav .... jednako patnja.

    avatar

    29.12.2010. (10:52)    -   -   -   -  

  • Boris

    @Veki, pa gledaj kako ja to mislim da je ljubav patnja: Kada netko nekoga ili nešto voli, to znači da se on s nekim ili nečim sjedinjava ( prožima, ispunjava ) u jednu cijelinu, i kada dolazi do pucanja te cijeline, to jako boli i to se događa prvenstveno na emotivnoj vezi, ali naravno i na fizičkoj i duhovnoj, jer sve je, kako ti kažeš, j e d n o. To je ta identifikacija, jer ipak smo mi prije sveka konkretna i praktična bića. Kada se nešto trga od tebe, to ipak boli. To što ti ne možeš razumjeti kako Bog ( Ljubav ) može biti patnja, radi se o tvojem uvjerenju da Bog nije osoba nego čista ljudska apstrakcija, dok ja vjerujem da je On osoba, zato i mogu s Njim stupati u vezu. Dakle, Bog je tu, na dijelu, živ, sasvim konkretan, i mi to vidimo i znamo po svim prirodnim i svemirskim manifestacijama ( metafore " Čovjek s bradom" nisu potrebne) . Mi svi znamo za taj osjećaj da kada voljeno biće pati ( supruga, dijete, prijatelj, životinja... ) ili te emocionalno povrijedi, onda patiš i ti. To isto se događa i u odnosu Čovjeka i Boga i obrnuto. Bog je osjetio patnju čovjeka i zato mu je poslao Sina, da onaj koji vjeruje u Njega, biti će spašen. To je poanta naše vjere. Ništa više ili manje od toga nema. Uzmi ili ostavi, nitko ti ništa zamjeriti neće, ali nemoj ni meni zamjeriti.Ja nikada ne mogu doći u stanje savršenosti ili bezgrješnosti, jer to i nije smisao i svrha moga života. Svrha moga života je u služenju u smislu Nebeskog kraljevstva, drugim jezikom, jedinstvo, mir i radost na put istraživanja Dobra. Nekad uspijem više nekad manje, a nekad zabrazdim, ali se uvijek vraćam na isti Put. I to je dobro. Mislim da sam ti odgovorio na pitanje.

    Ovo drugo, glede patnje, mislim da se slažemo u cijelini, naročito glede iluzornog ja ( glavni manifestator patnje ). Transferzala s Bogom = Istinsko Ja, dakle, što se više približim Bogu, manja je patnja, zar ne? Jednostavna istina. Je li netko ima posrednika ili ne, to je teološko, a možda i tehničko pitanje, ali je istina slijedeća : Kada odlazimo mi sa sobom nosimo samo ljubav, i po njoj će nam biti mjereno.

    avatar

    29.12.2010. (14:00)    -   -   -   -  

  • TransformacijaSvijesti

    Boris, ali ako je sve jedno, onda je pucanje, razdvajanje, gubitak nečeg, samo fikcija, iluzija, proizvod našega uma, jer sve je j e d n o. Ako je sve jedno, cjelina, znači da je sve bog. Ako je sve bog, znači da ne možeš biti odvojen od njega, to znači da smo jedno sa bogom, ako smo jedno sa bogom, znači da je osjećaj odvojenosti iluzija, ako je osjećaj odvojenosti iluzija, znači da nadilaženjem, odbacivanjem iluzije, ne postajemo jedno, već spoznajemo da smo oduvijek bili i budemo jedno.
    Dakle sama pomisao da moramo sa bogom stupiti u vezu, jest udaljavanje od boga, jer bog je tu, sad, svugdje, sve, ... pa tu vrijedi ona, "kad prestanete tražiti, naći ćete". Svako traženje je udaljavanje, odnosno svako traženje je sve veće stvaranje, poistovjećivanje sa iluzijom, što znači i sve veća patnja. Ne patimo zbog onoga što jest, patimo zbog neznanja, zbog iluzije o onom što jest...........

    avatar

    29.12.2010. (15:13)    -   -   -   -  

  • Boris

    @Veki, ovo što kažeš stvarno je interesantno, ali ja neznam, možda to promatranje pripada u kvantnu fiziku, a ja o kvantnoj fizici neznam ništa. Ja vjerujem da smo mi istovremeno i fizička i duhovna bića. Što se stvarno događa nakon što tijelo umre ( raspadne se ), ja stvarno neznam. Prema svjedočanstvu Biblije mi znamo da je Isus treći dan uskrsnuo, i nakon toga 40 dana boravio među svojima u raznim oblicima ( kao duh i kao tijelo ) prije uzašašća. Znam i to da u kvantnoj fizici između fikcije i stvarnosti ne postoji crta razgraničenja. Ista je stvar i s odnosom subjekta prema objektu. Ako nema subjekta nepostoji ni objekt. Prema tome, sve je moguće. Istina je vrlo složena, ali je jedna. Ne mogu biti dvije istine o istoj stvarnosti, to tvrdim od početka. Ako je sve proizvod samo našega uma, dakle iluzija ili čisti subjektivizam, a stvarnost j e d n o ( da nikada nismo ni bili odvojeni od boga ), onda je točno i ono proročanstvo da će ljudi jednoga dana živjeti ponovo sretni na zemlji ( neće biti ni plača ni bolesti ) u tijelu. Međutim, mene osobno to uopće ne brine. Ja sam rekao što je moj cilj i zadaća, sve ostalo prepuštam Bogu. Možda bi ovdje trebao staviti točku.

    Međutim, nemoj se ljutiti, ali ovo više liči na đavolsko nadmetanje( filozofiranje ) nego na istinsku raspravu.Naprimjer, ti kažeš: "...ako smo jedno s bogom, znači da je osjećaj odvojenosti iluzija...". A što, ako nismo jedno s Bogom ( ne slušamo Njegove zapovijedi ) ? Što je to? Kakvo je to stanje? Iluzija ili stvarnost ? Mi svi znamo što znači odvojenost od Boga i tu nema nikakve filozofije. Iluzija ili stvarnost, nebitno. Na ovaj način upadamo u zamku da stalno neko nekome treba dokazivati da Bog postoji i kakvi su Njegovi atributi. To je iluzorno ( nepotrebno ). Da ne kažem neku grublju riječ. To nije moj problem. To je problem "Nevjernog Tome". On je tražio da turi prst u Njegovu ranu. I onda je tek rekao: "Moj Bog i moj Gospodin". Ja to ne želim. Dakle, drugim riječima, na đavolski način rečenice se mogu tako složiti da te uvijek mogu zavesti tako, da neznaš što tražiš. Ako nemaš živo iskustvo Boga onda u ovakvoj suhoparnoj raspravi on se ne može predočiti. Sad mi je palo na pamet, to o čemu ti govoriš, to je čisti panteizam ( sve je bog ). To je tvoj pristup i ja nemam ništa protiv toga. Moje iskustvo je drugačije.

    avatar

    29.12.2010. (20:43)    -   -   -   -  

  • Boris

    @Veki, zanima me, slažeš li se s konstatatacijom nekoliko zadnjih rečenica moje rasprave?

    avatar

    30.12.2010. (09:41)    -   -   -   -  

  • TransformacijaSvijesti

    Kažeš: A što, ako nismo jedno s Bogom ( ne slušamo Njegove zapovijedi ) ? Što je to? Kakvo je to stanje? Iluzija ili stvarnost ? Mi svi znamo što znači odvojenost od Boga i tu nema nikakve filozofije. Iluzija ili stvarnost, nebitno. Na ovaj način upadamo u zamku da stalno neko nekome treba dokazivati da Bog postoji i kakvi su Njegovi atributi. To je iluzorno ( nepotrebno ).

    To je stanje iluzije, odvojenost je iluzorna, kako biti odvojen od onog što jedino jest. Zapovijedi i Bog mi ne idu zajedno, iluzorno ja, ego ima zapovjedi, želje. Sama želje, zapovijed je nesloboda onog koji zapovijeda, a onaj koji prihvati zapovijed i sam postaje ne slobodan. Bog ne zapovijeda, to je u suprotnosti sa ljubavi, a bog je ljubav, to su kriva tumačenja religije.
    Slažem se da ne treba dokazivati da bog postoji, ali i kada kažemo da postoji samim time otvara mogućnost njegova nepostojanja. Zato i napominjem da bog postoji vjerovali mi u njega ili ne, zato je krivo tvrditi i da postoji ili ne postoji. Vjera u boga nema veze s našom dobrotom, mi smo stvoreni kao dobro, ali traženjem dobra se udaljavamo od njega, postajemo njegova suprotnost.

    I samo da kažem, za mene ne postoji đavao, zlo, ... za mene postoji ljubav, svijest, istina, ono što jest .... a ono što nazivamo zlom, đavlom je naš ego, iluzorno ja, kojem nikad dosta kontrole, moći, posjedovanja, da bude u pravu, mržnje, ..... Zlo je neznanje i korištenje tog neznanja, nametanje tog neznanja kao znanja. Ne pate ljudi zbog neke više sile, zla, đavla, pate zbog samih sebe, svog ega, vlastitih laži, ... ja sam odgovoran za svoju patnju, nikakav đavo itd. U ovome svijetu ega, sve je osuđeno na patnju, sreća koju postigne ego je ujedno i nesreća, jer sreća ega nije istinska sreća, već uvjetovana sreća, trenutno stanje ne bivanje. Isto je i sa ljubavi, uvjetovana iluzorna ljubav će nas uvijek povrijediti. Isto je i sa željom, moći, posjedovanjem, ... i tako sve dok ne spoznamo istinsku sreći, ljubav, ... odnosno vratimo se samima sebi

    avatar

    30.12.2010. (12:57)    -   -   -   -  

  • Boris

    @Veki, vidim da je sada rasprava kulminirala u dva antipoda i ne nadzire se rješenje, svatko se je ukopao u svoju utvrdu. Drugačije i ne može biti. I nisam smatrao da nudimo rješenja. O tome se vode rasprave vijekovima. Isto tako bi bilo da je na drugoj strani jedan čisti ateist ili agnostik, a ovo je malo kulturnije, sve je bog i problem je riješen. Zar nije to guranje stvari pod tepih ? Problema nema ! Pa, što kukaš onda ? Kukamo svi, i ja, ne stidim se reći. Svatko odabire svoje, ono kuda pripada. Sve ovo već je odavno završena škola ( apsolvirano ). Problema je bilo i uvijek će biti. Ponudimo nešto više ako možemo. Znanje nije dovoljno. Sve prolazi samo Ljubav ostaje. Ako si ti dijelić te Ljubavi ostat ćeš do vijeka bez obzira kojoj religiji pripadao, pa makar bio i ateist. Zar ne! Pustimo druge da procjene tko je u kojoj mjeri više kontradiktoran u svojoj spoznaji. Ono što me najviše veseli je čista spoznaja da postoji jedna baza ( zajednički nazivnik ) gdje se svi mi na izvjestan način poistovječujemo sa svim svojim manama i vrlinama. Primjerice, sad svi vidimo Sanadera u njegovoj ružnoj slici i rado bi ga raspeli ( zaista nam je načinio ogromnu štetu ), a rijetki su oni koji vide da u njima čući " Mali Sanader". Budimo iskreni. Čast izuzecima, ako ih ima.

    avatar

    30.12.2010. (16:18)    -   -   -   -  

  • TransformacijaSvijesti

    Da, to se slažem, u svima nama čući mali sanader. he he A gledaj, nas dvoje smo mnogo puta raspravljali, pa čak i o temi boga. Tu smo gdi jesmo. I što se tiče guranja stvari pod tepih, sa moje strane nije to guranje stvari pod tepih, to je suočavanje sa njima. Ali to suočavanje ja i ti vidimo na različit način. Ti kroz vjeru, crkveni nauk, božju riječ, ja kroz shvaćanje ega (demona) koji je prekrio moju suštinu, istinsko ja. Sve u svemu cilj nam je isti, netko je od nas u krivu, ti misliš da sam ja, ja mislim da si ti, ali to nije ni bitno. Ja sam odgovoran za sebe, ti za sebe ... :)

    avatar

    30.12.2010. (16:52)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ... baš se lepo spominate dečki :)... ali ja ne bum danas o patnji... sretna vam svima nova godina i sve ostale koje dolaze :)...

    avatar

    01.01.2011. (05:02)    -   -   -   -  

  • TransformacijaSvijesti

    Hvala! Sve naj naj bolje!!!!!! :)))

    avatar

    01.01.2011. (12:33)    -   -   -   -  

  • Boris

    Hvala svima na druženju u 2010. i puno sreće, a najviše zdralja svima u slijedećoj 2011. pa nadalje...

    avatar

    01.01.2011. (13:24)    -   -   -   -  

  • slaven178

    patnja je stvarno sranje i mislim da nema nikakvog smisla. uzrok ili uzročnici patnje bi se trebali sramiti, ali sram je opet neka patnja, pa stalno tako mozemo u krug. ispada da ne mozemo bez patnje...jojek ajmo ovak:
    all the best
    fuck the rest
    happy 2011

    avatar

    02.01.2011. (15:47)    -   -   -   -  

  • Boris

    Možda bi bilo dobro iskoristiti ovu temu pa bol i patnju opisati i sa znanstvenog aspekta, kao:

    Život se odvija ne tri razine, vegetativna, psihička i duhovna. Ako se ubije duhovni život čovjek automatski postaje bolestan. Primarni simptomi duhovnih bolesti su: grižnja savjesti, ovisnost i patnja, a sekundarni su tzv. somatizacija - tjelesna bolest ili psihička trauma.

    A kada je riječ o duhovnim traumama onda su tu primarni simptomi, kao: besmislen život, rezigniranost, povrijeđenost, suicidne misli, posttraumatski poremećaj, neodklonjive napasti, prisilne misli, pretjerana religioznost ili ateizam, oholost, škrtost, seksualna izopačenost, neprihvaćanje sebe, etc.

    Duhovna patnja ( "bol duše" ) izražava se na sva tri područja: somatskom(fizičkom ), psihičko ( nervnom ) i duhovnom. Prvo je fiziološka reakcija na naše tjelo, drugo je nemogućnost da upravljamo našim tijelom, dok treće pogađa našu egzistencijalnu bit samog postojanja.

    Uzroci duhovne patnje najkraće rečeno sastoje se u neznanju, kada u sebi uništavamo istinu, dobrotu i ljepotu, i tada ranjavamo intelekt, savjest i srce ( uništavamo kreposti, a naročito blagoslovne ), što uzrokuje duhovne rane, i čine čovjeka ovisnim, nesretnim i nesposobnim, što ujedno razara i druge oko sebe. Kada je riječ o djeci, disciplina i ljubav moraju se međusobno nadopunjavati.

    Ako želite o ovome više znati potražite na internetu pod naslovom " Kako izbjeći patnju i bol? )

    avatar

    02.01.2011. (21:53)    -   -   -   -  

  • Boris

    Ili još bolje pod naslovom "Zašto dijagnosticirati dušu ?" ( moj skraćeni presijek i obrada knjige autora Tomislava Ivančića: DIJAGNOZA DUŠE I HAGIOTERAPIJA )

    avatar

    03.01.2011. (09:39)    -   -   -   -  

  • Boris

    @Mariano..., ovaj novi diskurs o kojem govoriš čini mi se izuzetno interesantnim "sve uzimati samo kao ono što jest..." ne bi bilo prevođenje osjeta... Za to je potreban kontinuirani rad na sebi ako ti Bog nije dao direktno takve darove. Kada pokušam prevesti ove tvoje rečenice na drugi jezik, stvar je vrlo jednostavna : Prihvati sve kao od Boga dato. To je odgovor i riješenje problema.

    avatar

    03.01.2011. (09:55)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...