Komentari

novalis.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • toluen

    Mnogo stvari nađemo tek kada ih prestanemo tražiti, a smisao se pojavi onda kada prođemo granicu totalnog kaosa iza koje naizgled ne postoji ništa osim čistog zastrašujućeg bezdana. Sloboda koju tada osjetimo je sloboda od nas samih, našeg sveprisutnog ega i njegovog imperativa "moram" kao najviši oblik slobode koji kao ljudska bića možemo osjetii. Moram našega ega tada postaje spontano želim i mogu naše besmrtne duše.

    Doista je sve bitno što nam treba skriveno u nama, ali traženje toga uzaludan je posao. Sve dok ne prestanemo tražiti pod imperativom moranja nećemo to pronaći. Tek kada sve naše strahove i sumnje otpustimo i djelujemo spontano vođeni tajanstvenim unutrašnjim svjetlom bez ikakvih osobnih imperativa počinje se otkrivati najskrivenija tajna ovoga svijeta.

    Život je moguće uživati čak i onda kada to izgleda totalno nemoguće. Naša besmrtna duša to oduvijek zna i stalno nam to tiho šapće, samo to malo tko od nas može danas čuti. Jer ovaj šapat se čuje tek kada prođemo prag tišine u nama što nije lako postići dok se nalazimo u dominaciji negativnih misli i emocija.

    :-)

    P.S. Nisam to postigao - ali znam da je tako. I ove riječi ne pišem ja nego ono nešto u nama što to zna. I sam ostajem zapanjem spoznajama koje na ovaj način izlaze van. No drago mi je da to mogu podijeliti s vama. I znam da ono neizrecivo NEŠTO u vama to isto prepoznaje i tome se raduje.

    avatar

    11.12.2010. (11:13)    -   -   -   -  

  • sdrugestrane

    to Nešto nalazim u tvojim riječima, @toluenu, thnx

    avatar

    11.12.2010. (15:58)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Knjigama, kao i pojedinim ljudima koje sretnemo u životu, na ovaj ili onaj način, zapravo je NAREĐENO da nam priđu, točno u određenom trenutku, kad su nam najpotrebniji.
    "Kad je učenik spreman, Učitelj se pojavi..."
    Dugo sam razmišljala nad ovim citatom ( nisam pročitala knjigu, nije joj naređeno:)) al znaš da budem...) i definitivno sam sigurna koji je to dio u meni jedini stabilan, neovisan o tuđoj hvali ili pokudi i nerazumijevanju...to je moj žar i moja nikad ugasla ljubav spram pisane riječi....Mislim, kad bi vani otpočeo rat, kad bih upala u neviđenu bijedu i neimaštinu, kad bi sve oko mene bio čisti čemer i jad, uvijek bih pronašla načina da zapišem svoje misli, da objasnim sebe sebi, da se utješim smislenim ili besmislenim vlastitim razmišljanjima....to je moja snaga....a mislim da je vrlo slično i kod tebe....i na najsurovijoj vjetrometini, uvijek u glavi imaš olovku...
    Hvala ti na divno odabranom citatu, i tvojem pozivu da ga podijeliš sa nama....

    avatar

    11.12.2010. (16:24)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    da sve oko nas su poruke..i knjige, i pjesme i osobe..i svašta još toga..a mi se samo trebamo dovoljno poštelati...na pravu frekvenciju da čujemo..i živimo...nekako je sve povezano i zaista na kraju ništa uistinu nije slučajno...

    avatar

    15.12.2010. (01:55)    -   -   -   -  

  • primakka

    mislim da trebamo vjerovati onom spontanom u sebi. taj dio je najčvršći.

    avatar

    16.12.2010. (09:42)    -   -   -   -  

  • Ali dražeN :)

    Većina osjećaja više ovisi o našem odnosu prema svijetu, nego utjecaju tog svijeta na nas. Istina, neke okolnosti ostavljaju manje prostora, ali izbor uvijek postoji. Zapravo, sreća je upravo to, osobni izbor. Znam ljude koji su vedri i nasmijani, a život ih nije mazio više nego druge. Jednako tako, čak i još puno više, znam i one koji stalno kukaju, a bolje im je nego mnogima drugima, i zapravo, apsolutno im ništa bitno ne fali. Na žalost, oni najčešće nisu spremni preuzeti odgovornost za svoj život, tj. svoju sreću ;)

    avatar

    21.12.2010. (10:57)    -   -   -   -  

  • tessa k jutarnja

    knjige i promjene... moje teme.
    knjige nas ne mogu promijeniti, niti nas učiniti boljima, ali neke su knjige u mom životu uistinu davale sve od sebe. nimalo slučajno.

    avatar

    22.12.2010. (14:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...