Kad bi zaista u jednom danu samo pet minuta posvetili jedan drugom, istinski i sa srcem..!?? ...trebalo bi probat.....da vidimo gdje će nas to odvesti...pozzzzz prijatelju dragi....
17.10.2010. (11:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Baš to prijateljice draga ! Odvelo bi nas sasvim suprotno od početka ovog filmića. Ono što nam svima fali je razumijevanje, slušanje, pažnja. Ali prema drugome a ne samo očekivati to. Sve je to tako jednostavno a tako teško opet. Svi gledamo svojim očima i tražimo. Uživjeti se u ulogu drugoga je problem. Puno ljudi pati jer ih nitko ne razumije, pa niti pita kako im je, kako se nose s životom. Mnogi javno kukaju a drugi pak nose maske pod kojima se ne vidi patnja i bol. Takvi se lako zanemare, pa jednom više ne mogu izdržati. Malo ljudima treba, malo razumijevanja, kompliment. Reći im - drag(a) si mi, dobar(a). Evo neki dan sam pričao s prijateljicom o jednom svom problemu. Imala je puno razumijevanja, više nego oni od kojih sam to očekivao. Porukom sam joj posalo rečenicu u kojoj sam opisao koliko mi je to značilo. Danas mi je rekla kako se skoro rasplakala nakon toga. Eto, tako malo, običan sms iz srca, iskren može čovjeku uljepšati dan i zagrijati srce. Sitnica, ništa više.
18.10.2010. (16:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znam kako ti je. Brat mi je u bolnici (Jankomir) i doslovce osjecam da mu tih sat, dva koliko sam kod njega svaka dva, tri dana puno treba. Kaze da nakon toga osjeca olaksanje. Na žalost ne otvara se onima kojima treba, a to su liječnici i medicinskom osobolju. Sličnu sitvaciju imao sa njim ovaj vikend, kada me je docekao u losem stanju. Nakon razgovora s njim i sa sluzbama u bolnici sitvacija se pokrenula ali opet je on prema njima i dalje zatvorena knjiga. Kod kuce mi je ista sitvacija. Ali Bog je velik i svaki dan me s necim iznenadi. Skuzio sam da je i trpljenje molitva. Kada sve muke i probleme prikazes Bogu, on napravi cudo. Na zalost brat se udaljio od Boga, ali u razgovoru ga pokusavam vratit na put. Kako je pod nadzorom lijepo vrijeme radije koristi za setnju nego za misu nedjeljom. Svako dobro.
12.11.2010. (10:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Velika djela Bog po tebi čini. I uz bolest pomažeš i daješ se drugima. Tješiš i hrabriš uz sve to. Ništa manje nije što uz sve teškoće imaš čvrstu vjeru. Puno veću nego mnogi koji nose znatno manji križ.
14.11.2010. (23:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
osmijeh1
Kad bi zaista u jednom danu samo pet minuta posvetili jedan drugom, istinski i sa srcem..!?? ...trebalo bi probat.....da vidimo gdje će nas to odvesti...pozzzzz prijatelju dragi....
17.10.2010. (11:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Baš to prijateljice draga !
Odvelo bi nas sasvim suprotno od početka ovog filmića. Ono što nam svima fali je razumijevanje, slušanje, pažnja. Ali prema drugome a ne samo očekivati to. Sve je to tako jednostavno a tako teško opet. Svi gledamo svojim očima i tražimo. Uživjeti se u ulogu drugoga je problem. Puno ljudi pati jer ih nitko ne razumije, pa niti pita kako im je, kako se nose s životom. Mnogi javno kukaju a drugi pak nose maske pod kojima se ne vidi patnja i bol. Takvi se lako zanemare, pa jednom više ne mogu izdržati. Malo ljudima treba, malo razumijevanja, kompliment. Reći im - drag(a) si mi, dobar(a). Evo neki dan sam pričao s prijateljicom o jednom svom problemu. Imala je puno razumijevanja, više nego oni od kojih sam to očekivao. Porukom sam joj posalo rečenicu u kojoj sam opisao koliko mi je to značilo. Danas mi je rekla kako se skoro rasplakala nakon toga. Eto, tako malo, običan sms iz srca, iskren može čovjeku uljepšati dan i zagrijati srce. Sitnica, ništa više.
18.10.2010. (16:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Draga Dori, gdje ti nestade blog ?
10.11.2010. (08:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Marija - Majka svih nas
Znam kako ti je.
Brat mi je u bolnici (Jankomir) i doslovce osjecam da mu tih sat, dva koliko sam kod njega svaka dva, tri dana puno treba. Kaze da nakon toga osjeca olaksanje.
Na žalost ne otvara se onima kojima treba, a to su liječnici i medicinskom osobolju. Sličnu sitvaciju imao sa njim ovaj vikend, kada me je docekao u losem stanju.
Nakon razgovora s njim i sa sluzbama u bolnici sitvacija se pokrenula ali opet je on prema njima i dalje zatvorena knjiga.
Kod kuce mi je ista sitvacija.
Ali Bog je velik i svaki dan me s necim iznenadi.
Skuzio sam da je i trpljenje molitva.
Kada sve muke i probleme prikazes Bogu, on napravi cudo.
Na zalost brat se udaljio od Boga, ali u razgovoru ga pokusavam vratit na put.
Kako je pod nadzorom lijepo vrijeme radije koristi za setnju nego za misu nedjeljom.
Svako dobro.
12.11.2010. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Velika djela Bog po tebi čini. I uz bolest pomažeš i daješ se drugima. Tješiš i hrabriš uz sve to. Ništa manje nije što uz sve teškoće imaš čvrstu vjeru. Puno veću nego mnogi koji nose znatno manji križ.
14.11.2010. (23:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...