da... kao da se jesen ušuljala...tiho...polako mene puca ovo razdoblje, pa neki dodatni kiksevi, i jasno mi je da moram malo zaroniti....onda, onda opet izrronim, pogledam oko sebe...i baš kao i ti, pitam se...činim li išta za sebe? ne znam .. ponekad činimo a da nismo niti svjesni, možda mali koraci, ali, dovoljno snažni za nas su i ti da shvaćamo, razumijemo i vidimo....sad samo još korak.... eh... ipak, kad sunce proviri, poškaklja mi lice, kao da sve krene svijetlije... i to želim vjerovati.... lijep ti pozdrav i ugodna ti večer ;)
10.10.2010. (19:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bilo bi bolje da smo kao medvjedi, da prespavamo ovo sve... listam slike s ljetovanja, pokušavam dotaknuti te valove, ne mogu vjerovati da su u ovome trenutku u vremenu tako daleki, tako nestvarni.. znam da će me čekati, pa hrabro koračam, kao što kaže Smotani.. lagano ispuštam dane, da proteknu... u međuvremenu papam kestene, jedna od rijetkih stvari koje od jeseni volim :)
...ponekad mi se čini da ću potonuti, ponekad zaboravim na vrijeme, na sve...živim kao da ne postoji..
ponekad napišem očajnu pjesmu, to mi bol učini stvarnom, kad je rastavim na najprostije faktore... pa je čitam petsto tisuća puta, pa se u jednom trenutku nasmijem sama sebi jer nije baš tako crno..pa mi je drugi tren još crnje, pa treći opet ni ne razmišljam o tome..
da, gadno je kad ta svjesnost o sivilu uhvati baš jako..i, zato se treba potruditi čvršće zagrliti one druge trenutke...tražiti, neprestano tražiti mrvice ljepote..u svemu.. recimo, zavoljela sam lani ples pahulja snijega pod nebom koje nije ni trebalo biti zvjezdano. hm, vidi, stvarno, zvijezde i pahulje nikad ne idu zajedno... a ove godine te iste pahulje zbog jednog razloga neću više voljeti. i to boli... jako... ...ali potrudit ću se zaista zamjetiti nešto drugo...
još nešto. danas nas je posjetilo sunce. u slavoniji. ma, bit će to, preživjet ćemo mi ;)
10.10.2010. (22:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Meni se čini da ova cjelokupna situacija u društvu mene čini potpuno inertnom i bezvoljnom za bilo kakvu akciju a onda mi sve to stvara i dodatnu depresiju. Inače mi je jesen depresivna jer već sam puno puta napisala kako me podsjeća na umiranje, nestajanje. Pozdrav tebi.
10.10.2010. (22:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Postoji modus, uvijek postoji...To smo - mi sami; odnosno naš um i razmišljanje....:)))) Hvala na lijepim riječima kod mene; mame su uvijek posebne i drage i uvijek sve znaju pogoditi-od raspoloženja, poklona, riječi....Ali, Ti to kao mama - najbolje znaš! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
11.10.2010. (01:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čini mi se da je to neka viroza širih razmjera, o kojoj se ne priča u medijima, a ne može je se suzbiti manijakalnim pranjem ruku kao svinjsku gripu :P
11.10.2010. (06:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
da... kao da se jesen ušuljala...tiho...polako
mene puca ovo razdoblje, pa neki dodatni kiksevi, i jasno mi je da moram malo zaroniti....onda, onda opet izrronim, pogledam oko sebe...i baš kao i ti, pitam se...činim li išta za sebe? ne znam .. ponekad činimo a da nismo niti svjesni, možda mali koraci, ali, dovoljno snažni za nas su i ti da shvaćamo, razumijemo i vidimo....sad samo još korak.... eh...
ipak, kad sunce proviri, poškaklja mi lice, kao da sve krene svijetlije... i to želim vjerovati....
lijep ti pozdrav i ugodna ti večer ;)
10.10.2010. (19:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
metamorfoza
Sve je to ciklus života, malo padamo a malo se dižemo...pozdrav
10.10.2010. (22:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OPIJMO KOČIJAŠA ŠTO VOZI NAŠE DANE
bilo bi bolje da smo kao medvjedi, da prespavamo ovo sve...
listam slike s ljetovanja, pokušavam dotaknuti te valove, ne mogu vjerovati da su u ovome trenutku u vremenu tako daleki, tako nestvarni..
znam da će me čekati, pa hrabro koračam, kao što kaže Smotani.. lagano ispuštam dane, da proteknu... u međuvremenu papam kestene, jedna od rijetkih stvari koje od jeseni volim :)
...ponekad mi se čini da ću potonuti, ponekad zaboravim na vrijeme, na sve...živim kao da ne postoji..
ponekad napišem očajnu pjesmu, to mi bol učini stvarnom, kad je rastavim na najprostije faktore... pa je čitam petsto tisuća puta, pa se u jednom trenutku nasmijem sama sebi jer nije baš tako crno..pa mi je drugi tren još crnje, pa treći opet ni ne razmišljam o tome..
da, gadno je kad ta svjesnost o sivilu uhvati baš jako..i, zato se treba potruditi čvršće zagrliti one druge trenutke...tražiti, neprestano tražiti mrvice ljepote..u svemu..
recimo, zavoljela sam lani ples pahulja snijega pod nebom koje nije ni trebalo biti zvjezdano. hm, vidi, stvarno, zvijezde i pahulje nikad ne idu zajedno... a ove godine te iste pahulje zbog jednog razloga neću više voljeti. i to boli... jako...
...ali potrudit ću se zaista zamjetiti nešto drugo...
još nešto. danas nas je posjetilo sunce. u slavoniji.
ma, bit će to, preživjet ćemo mi ;)
10.10.2010. (22:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kolumna jedne superžene
Meni se čini da ova cjelokupna situacija u društvu mene čini potpuno inertnom i bezvoljnom za bilo kakvu akciju a onda mi sve to stvara i dodatnu depresiju.
Inače mi je jesen depresivna jer već sam puno puta napisala kako me podsjeća na umiranje, nestajanje.
Pozdrav tebi.
10.10.2010. (22:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala
Zar nije dosta što je jesen. Točka. Izgleda jesenja depresija puca stvarno sve oko mene...
Sviđa mi se način na koji razmišljaš i pišeš. Malo ću se pozabavit ostatkom postova :)
Hvala što me nađe , pozdrav :)
10.10.2010. (22:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Postoji modus, uvijek postoji...To smo - mi sami; odnosno naš um i razmišljanje....:))))
Hvala na lijepim riječima kod mene; mame su uvijek posebne i drage i uvijek sve znaju pogoditi-od raspoloženja, poklona, riječi....Ali, Ti to kao mama - najbolje znaš! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
11.10.2010. (01:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
seoska idila
aj aj... i ja napisala nešto slično još nekidan...
točno znam kako se osjećaš!
11.10.2010. (06:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kojotica
čini mi se da je to neka viroza širih razmjera, o kojoj se ne priča u medijima, a ne može je se suzbiti manijakalnim pranjem ruku kao svinjsku gripu :P
11.10.2010. (06:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
metamorfoza
Mislim da jesen može biti i prekrasna, taj splet boja, okusa i mirisa....zavisi kako doživljavamo stvari...
11.10.2010. (07:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pupoljak
da mi je al nije...neki čudan osjećaj i mene pere.....
11.10.2010. (22:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Tvoj komentar kod mene: i meni se gade takve "muškrčine" - a moda...Znaš, nekome nešto stoji, a drugome - baš i ne....
Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
11.10.2010. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sewen
I sam se pitam, jesmo li čaroliju nepovratno izgubili......
12.10.2010. (07:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...