@Veki - Ovo ti je jedan od niza izvanrednih tekstova. Ne znam gdje to sve nalaziš i kako ga oblikuješ, ali je je odličan. Volim čitati ovako suptilne stvari pune smisla i sadržaja. Ja ću taj tekst samo malo preoblikovati na svoj način, nećeš mi zamjeriti:
1. Ona "neugodnost" koju sam doživio na NP, a vezana je uz Cat, je najbolji primjer naše svakodnevnice, gdje netko koji zagovara slobodu i ravnopravnost, ni sam nije svijestan kako upada u vlastite zamke neslobode ( braniš svoja uvjerenja, a drugome osporavaš, i pri tome ga krivo osuđuješ). Mi bi smo rekli: Kojim pravom?
2. Uzmimo stvar u razmatranje ovako: Svatko od nas zastupa jedno ili više uvjerenja i smatra da je u istini. Za mene je to objektivna istina, a u očima onoga drugoga to se naziva subjektivna istina. Dakle, nijedno od toga dvoje ili više nije objektivna istina. Sve su ljudske istine subjektivne. Međutim, mi na osnovu čistog razuma znamo da istina može biti samo jedna. To je ta objektivna istina ili apsolutna, i ona ne ovisi o nama ( subjektima ). Ona postoji i izvan nas ( nezavisna je ). To je ono što netko zove Bog, netko Život, a drugi Duh, netko Bezuvjetna Ljubav, etc.
3. Ako sada to prihvatimo kao istinu problem još nije riješen. Potrebno je riješiti ( spoznati ) poimanje te predodžbe. Tu se ljudi počimaju dijeliti na one koje zovemo ateistima i one koje zovemo vjernicima, a imamo i tzv. agnostike. Međutim, kako god uzeli stvari u razmatranje, Bog postoji, Život, postoji, Duh postoji, Bezuvjetna Ljubav postoji, Priroda postoji etc.
4. Ovaj članak " Ograničavanje = Problem " izvanredno oslikava ovu situaciju vezano za normativni život. Sve je stavljeno u zakonske okvire koji guše život. Upravo sam pročitao jedan roman koji govori o tom problemu ( "Koliba" - William P. Young ). Ako čovjek nezna da je voljen on ne može ni vjerovati. Bog - Čovjek - Ljubav , sve je to jedan tajanstveni krug. Čovjek ne može ništa učiniti sam. Zajedno oni mogu stvarati tu promjenu. Taj odnos se ne temelji na činjenici koliko nešto dobro izvršavaš ( na normativnom) kako bi Bog s tobom bio zadovoljan ili nezadovoljan, nego se temelji na čistoj bezuvjetnoj ljubavi. Uvjerio sam se u vlastitom životu da se ništa ne može postiči kroz krivnju i osudu ili ispravljanje nekoga, pa čak ni kroz sugestije, ako Bog nije stavio ruku na to. Naša sloboda je naša vlastita zamka. Iz toga se treba znati ispetljati.
U tom kontekstu smatram ovaj članak izuzetno interesantnim. Pozdrav !
12.08.2010. (06:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Da dodam još ovo: Dakle, nije stvar ili problem u tome koliko će tko od nas dvojice biti više ili manje u pravu, nego je bit u činjenici priznavanja Božje opstojnosti. Prvo moram priznati tu činjenicu da bih se uopće mogao približiti Bogu da bi ga mogao voljeti. Ako to nekome i ne uspije on nije po nekom automatizmu ili normativizmu odbaćen stvor ( kažnjen ). Bog od njega nije ništa ni očekivao jer on zna sve o njemu unaprijed. On je i dalje omotan Božjom ljubavlju, ali nije ispunjen jer nije sjedinjen. Bog uporno čeka.
12.08.2010. (06:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svako drugačije razmišljanje, kritika je po meni uvijek dobrodošla, jer nas to potiče na preispitivanje vlastitih uvjerenja i vjerovanja, što svakako potiče naš osobni rast.
12.08.2010. (09:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@Veki - Ovo ti je jedan od niza izvanrednih tekstova. Ne znam gdje to sve nalaziš i kako ga oblikuješ, ali je je odličan. Volim čitati ovako suptilne stvari pune smisla i sadržaja. Ja ću taj tekst samo malo preoblikovati na svoj način, nećeš mi zamjeriti:
1. Ona "neugodnost" koju sam doživio na NP, a vezana je uz Cat, je najbolji primjer naše svakodnevnice, gdje netko koji zagovara slobodu i ravnopravnost, ni sam nije svijestan kako upada u vlastite zamke neslobode ( braniš svoja uvjerenja, a drugome osporavaš, i pri tome ga krivo osuđuješ). Mi bi smo rekli: Kojim pravom?
2. Uzmimo stvar u razmatranje ovako: Svatko od nas zastupa jedno ili više uvjerenja i smatra da je u istini. Za mene je to objektivna istina, a u očima onoga drugoga to se naziva subjektivna istina. Dakle, nijedno od toga dvoje ili više nije objektivna istina. Sve su ljudske istine subjektivne. Međutim, mi na osnovu čistog razuma znamo da istina može biti samo jedna. To je ta objektivna istina ili apsolutna, i ona ne ovisi o nama ( subjektima ). Ona postoji i izvan nas ( nezavisna je ). To je ono što netko zove Bog, netko Život, a drugi Duh, netko Bezuvjetna Ljubav, etc.
3. Ako sada to prihvatimo kao istinu problem još nije riješen. Potrebno je riješiti ( spoznati ) poimanje te predodžbe. Tu se ljudi počimaju dijeliti na one koje zovemo ateistima i one koje zovemo vjernicima, a imamo i tzv. agnostike. Međutim, kako god uzeli stvari u razmatranje, Bog postoji, Život, postoji, Duh postoji, Bezuvjetna Ljubav postoji, Priroda postoji etc.
4. Ovaj članak " Ograničavanje = Problem " izvanredno oslikava ovu situaciju vezano za normativni život. Sve je stavljeno u zakonske okvire koji guše život. Upravo sam pročitao jedan roman koji govori o tom problemu ( "Koliba" - William P. Young ). Ako čovjek nezna da je voljen on ne može ni vjerovati. Bog - Čovjek - Ljubav , sve je to jedan tajanstveni krug. Čovjek ne može ništa učiniti sam. Zajedno oni mogu stvarati tu promjenu. Taj odnos se ne temelji na činjenici koliko nešto dobro izvršavaš ( na normativnom) kako bi Bog s tobom bio zadovoljan ili nezadovoljan, nego se temelji na čistoj bezuvjetnoj ljubavi. Uvjerio sam se u vlastitom životu da se ništa ne može postiči kroz krivnju i osudu ili ispravljanje nekoga, pa čak ni kroz sugestije, ako Bog nije stavio ruku na to. Naša sloboda je naša vlastita zamka. Iz toga se treba znati ispetljati.
U tom kontekstu smatram ovaj članak izuzetno interesantnim. Pozdrav !
12.08.2010. (06:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
Da dodam još ovo: Dakle, nije stvar ili problem u tome koliko će tko od nas dvojice biti više ili manje u pravu, nego je bit u činjenici priznavanja Božje opstojnosti. Prvo moram priznati tu činjenicu da bih se uopće mogao približiti Bogu da bi ga mogao voljeti. Ako to nekome i ne uspije on nije po nekom automatizmu ili normativizmu odbaćen stvor ( kažnjen ). Bog od njega nije ništa ni očekivao jer on zna sve o njemu unaprijed. On je i dalje omotan Božjom ljubavlju, ali nije ispunjen jer nije sjedinjen. Bog uporno čeka.
12.08.2010. (06:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TransformacijaSvijesti
Svako drugačije razmišljanje, kritika je po meni uvijek dobrodošla, jer nas to potiče na preispitivanje vlastitih uvjerenja i vjerovanja, što svakako potiče naš osobni rast.
12.08.2010. (09:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...