Ponekad potpuno svjesno, dobrovoljno i s namjerom povređujemo same sebe tim nezaboravom nečega što je po svim kriterijima, a pogotovo našim, trebalo odavno presahnuti, izgubiti boju, okus i miris, istrošiti se do neprepoznatljivosti tako, da tek samo slabi spomen rijetko nam izmami smješak na usnama. Kažem-svjesno. Kako bi nam život imao kakvu takvu boju, okus i miris. Sjećamo se onog zadnjeg što nas je prepolovilo, jer ne želimo živjeti poluživotom. Bolje i grmljavina, nego pomanjkanje bilo kakvoga zvuka. Predivno napisano. Fotografijom savršeno dočaran osjećaj. Na istom smo tragu. Grlim.
05.08.2010. (21:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hvala ti na komentaru a ova pjesma...znam taj osjećaj iako mislim da ga ne bih ni znala ni mogla ponoviti i pitam se treba li mi zavidjeti na tome ili bih ja trebala zavidjeti tebi ono što me je osupnulo je ova fotografija snimila sam gotovo identičnu prije dva dana gotovo kao da su snimljene istom rukom u razmaku od desetak sekundi neobično... jako
08.08.2010. (19:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ništa što nas zarobljava nije dobro, ali mi ne moramo ostati u tome. Potrebno je prvo htjeti osloboditi se onoga što nas uništava. A nakon toga kreće proces, pokatkad dugotrajan, ali svaki put započinje prvim korakom.:)
14.08.2010. (10:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volupta
ah te ljubavi..
04.08.2010. (13:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jóhann
baš sam pogodio trenutak čitanja ove pjesme.
iste riječi prolaze i mojim umom.
i sliježu ramenima.
da je nema, bilo bi prazno.
04.08.2010. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jóhann
"ne mogu otići od nekoga
u ravnodušnost
u hladnoću
u zaborav."
niti ja ne želim.
04.08.2010. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Ponekad potpuno svjesno, dobrovoljno i s namjerom povređujemo same sebe tim nezaboravom nečega što je po svim kriterijima, a pogotovo našim, trebalo odavno presahnuti, izgubiti boju, okus i miris, istrošiti se do neprepoznatljivosti tako, da tek samo slabi spomen rijetko nam izmami smješak na usnama.
Kažem-svjesno. Kako bi nam život imao kakvu takvu boju, okus i miris.
Sjećamo se onog zadnjeg što nas je prepolovilo, jer ne želimo živjeti poluživotom.
Bolje i grmljavina, nego pomanjkanje bilo kakvoga zvuka.
Predivno napisano. Fotografijom savršeno dočaran osjećaj.
Na istom smo tragu.
Grlim.
05.08.2010. (21:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k jutarnja
hvala ti na komentaru
a ova pjesma...znam taj osjećaj iako mislim da ga ne bih ni znala ni mogla ponoviti
i pitam se treba li mi zavidjeti na tome
ili bih ja trebala zavidjeti tebi
ono što me je osupnulo je ova fotografija
snimila sam gotovo identičnu prije dva dana
gotovo kao da su snimljene istom rukom u razmaku od desetak sekundi
neobično... jako
08.08.2010. (19:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Na sreću i na žalost, sve prolazi...
11.08.2010. (21:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Ništa što nas zarobljava nije dobro, ali mi ne moramo ostati u tome. Potrebno je prvo htjeti osloboditi se onoga što nas uništava. A nakon toga kreće proces, pokatkad dugotrajan, ali svaki put započinje prvim korakom.:)
14.08.2010. (10:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...