"...ulazim u psihičku krizu i progoni me sumnja da na ništa ustvari ne mogu učiniti, da nemam utjecaj na ništa, ko jebeni štakor u laboratoriju koji trči po kotačiću jureći za komadićem sira..."
Potpisujem. Mada smo u drugačijim situacijama, citat je definitivno na mjestu. Trenutno svi, kao, sve rade za mene, ali isto malo tko zapravo čuje što ja želim. Stvari koje se tiču mene i samo mene imam priliku napraviti onakvima kakve želim od... paa.. uvijek! Ali ne, svakome se moja ideja čini ok, ali ćemo ju realizirati tako da... hm, riješimo sporno na treći način. Pa sad ti budi pametan. Toliko dugo već trčim po kotačiću da me više nije ni briga. Samo da se više sve sredi...
Pozdrav!
P. S. Znam da sam uvjerljivo zagazila u intimu, što mi nije bilo u cilju, ali ovo što sam napisala definitivno je primjenjivo na više situacija.
28.07.2010. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
„…ne radi se o tome da nemam o čemu...nego jednostavno dolazim do one točke gdje u priču ulazi moj privatni život, a to mi se ne sviđa.“ Razumijem taj osjećaj, mnogo sam se puta našla u sličnoj situaciji. Od početka blogiranja nekako pokušavam balansirati, a pritom moram reći da je u ranijoj fazi taj pristup čak i bio nekako više osoban, ali opet u granicama, odlučila sam pisati blog ne razotkrivajući se sasvim (kažem – ne sasvim - jer se predstavljam blogerskim nickom, ne punim imenom i prezimenom, a opet – pišući, otkrila sam golem dio svoje osobnosti pa tako nekad pomislim da dio mog blogodruštva o meni zna više od nekih ljudi iz moje real life-svakodnevice, što je isto zanimljivo). Poslužili mi razni načini izražavanja kako bih uspjela iskazati ono što želim u nekom trenutku (jer – blog mi je svojevrsni ispušni ventil za razna stanja koja pretvaram u riječi, a nekad je to mnogo lakše ovako – iza kulise); nekad izravno, nekad metaforički, simbolički… nekako svakako. ;-) I ono što je najbolje – kad bih pisala i o strahovima, i o nesigurnostima, i o dvojbama… i tko zna o čemu sve ne (huh, ima tome već 6 godina!), već sam taj čin donosio bi olakšanje. A smisao se zaokruži upravo onda kad shvatim da nisam usamljena – da ima i drugih koji slično misle/osjećaju… Ili bih jednostavno od komentatora dobila i neki drugi pogled pa bih i sama sagledala neku temu u drugom svjetlu. I sama vjerujem – kao što si i ti napisala: „da se može steći odnos s ljudima povezujući se putem misli, izmjenama mišljenja i pozitivom“ iako sam doživjela raznih komentara i vidjela svakakvih razmirica na blogu, ali - iznad svega - i mnogo pozitive. Nekad svašta ispliva – pa i ovi parametri koje spominješ, bilo je i toga. I kad se sve zbroji i oduzme – što se tiče ljudi i međuljudskih odnosa - slično je kao i u drugim sferama u životu. Razlike su u nijansama, rekla bih.
28.07.2010. (19:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pišući bilo šta, pišemo o sebi, ne možeš izbjeći lični prilaz...sad je samo pitaje detalja, reći ih ili ne...A i ja vjerujem u povezivanje ljudi samo na osnovi pozitive...sličnih stavova prema životu
29.07.2010. (18:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@This one's for me Život je jebeni kotačić. Perpetuum kotačić ;)) @Big Blue Jelda kako je dobar osjećaj za mladog čovjeka primijetiti da doista mnogi primjećuju isto što i ti? To je još mrvicu bolji osjećaj od onog kad iskažeš individualnost. E zato mi je blog super. Ne osjećam se toliko ludom ko prije. :) @Valcer Ja mislim da detalji ne samo da nisu potrebni, nego su čak štetni. tj.podaci, a ne detalji... Podaci, imena i brojke SU MRSKI. :))))
30.07.2010. (21:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
This one\'s for me!
"...ulazim u psihičku krizu i progoni me sumnja da na ništa ustvari ne mogu učiniti, da nemam utjecaj na ništa, ko jebeni štakor u laboratoriju koji trči po kotačiću jureći za komadićem sira..."
Potpisujem. Mada smo u drugačijim situacijama, citat je definitivno na mjestu. Trenutno svi, kao, sve rade za mene, ali isto malo tko zapravo čuje što ja želim. Stvari koje se tiču mene i samo mene imam priliku napraviti onakvima kakve želim od... paa.. uvijek! Ali ne, svakome se moja ideja čini ok, ali ćemo ju realizirati tako da... hm, riješimo sporno na treći način. Pa sad ti budi pametan. Toliko dugo već trčim po kotačiću da me više nije ni briga. Samo da se više sve sredi...
Pozdrav!
P. S. Znam da sam uvjerljivo zagazila u intimu, što mi nije bilo u cilju, ali ovo što sam napisala definitivno je primjenjivo na više situacija.
28.07.2010. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
„…ne radi se o tome da nemam o čemu...nego jednostavno dolazim do one točke gdje u priču ulazi moj privatni život, a to mi se ne sviđa.“ Razumijem taj osjećaj, mnogo sam se puta našla u sličnoj situaciji. Od početka blogiranja nekako pokušavam balansirati, a pritom moram reći da je u ranijoj fazi taj pristup čak i bio nekako više osoban, ali opet u granicama, odlučila sam pisati blog ne razotkrivajući se sasvim (kažem – ne sasvim - jer se predstavljam blogerskim nickom, ne punim imenom i prezimenom, a opet – pišući, otkrila sam golem dio svoje osobnosti pa tako nekad pomislim da dio mog blogodruštva o meni zna više od nekih ljudi iz moje real life-svakodnevice, što je isto zanimljivo). Poslužili mi razni načini izražavanja kako bih uspjela iskazati ono što želim u nekom trenutku (jer – blog mi je svojevrsni ispušni ventil za razna stanja koja pretvaram u riječi, a nekad je to mnogo lakše ovako – iza kulise); nekad izravno, nekad metaforički, simbolički… nekako svakako. ;-) I ono što je najbolje – kad bih pisala i o strahovima, i o nesigurnostima, i o dvojbama… i tko zna o čemu sve ne (huh, ima tome već 6 godina!), već sam taj čin donosio bi olakšanje. A smisao se zaokruži upravo onda kad shvatim da nisam usamljena – da ima i drugih koji slično misle/osjećaju… Ili bih jednostavno od komentatora dobila i neki drugi pogled pa bih i sama sagledala neku temu u drugom svjetlu. I sama vjerujem – kao što si i ti napisala: „da se može steći odnos s ljudima povezujući se putem misli, izmjenama mišljenja i pozitivom“ iako sam doživjela raznih komentara i vidjela svakakvih razmirica na blogu, ali - iznad svega - i mnogo pozitive. Nekad svašta ispliva – pa i ovi parametri koje spominješ, bilo je i toga. I kad se sve zbroji i oduzme – što se tiče ljudi i međuljudskih odnosa - slično je kao i u drugim sferama u životu. Razlike su u nijansama, rekla bih.
28.07.2010. (19:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valcer
Pišući bilo šta, pišemo o sebi, ne možeš izbjeći lični prilaz...sad je samo pitaje detalja, reći ih ili ne...A i ja vjerujem u povezivanje ljudi samo na osnovi pozitive...sličnih stavova prema životu
29.07.2010. (18:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vesper
@This one's for me
Život je jebeni kotačić. Perpetuum kotačić ;))
@Big Blue
Jelda kako je dobar osjećaj za mladog čovjeka primijetiti da doista mnogi primjećuju isto što i ti? To je još mrvicu bolji osjećaj od onog kad iskažeš individualnost. E zato mi je blog super. Ne osjećam se toliko ludom ko prije. :)
@Valcer
Ja mislim da detalji ne samo da nisu potrebni, nego su čak štetni. tj.podaci, a ne detalji... Podaci, imena i brojke SU MRSKI. :))))
30.07.2010. (21:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...