Komentari

ringispil-u-mojoj-glavi.blog.hr

Dodaj komentar (68)

Marketing


  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    E, da, sada se već sasvim široko osmjehujem. Kao siti mačak pored peći. Znam čije je lice u toj sličici, ali ipak se vrlo zadovoljno smiješim. Slutim i navijam kako ćeš mu uskoro tako nešto i doista učiniti, kušati ga sasvim, povesti ga prema raju, zvijezdama, doista ga osjetiti posvuda, ali ipak ću si večeras dopustiti da mislim i ponašam se kao svaki prosječan dječarac. To jest zaključim kako si ovo ipak samo meni i sebi napisala i kako mi je drago zbog toga! I ti si više puta pročitala i svaki puta zaključila da je baš dobro, ha, kako je sasvim dobro i ono što ti se napinje u ustima i ono što uspijevaš vidjeti krajičkom oka iznad, dok jedva stigneš udahnuti?!
    A znaš li da sam baš slutio nešto slično, navirivao se već koji puta....Mi se zapravo već prilično dobro poznajemo i baš jesam naslutio kuda ti misli lutaju....i tko bi ti mogao biti ventil pri ruci, proba, he,he,he...
    Vučeš ga jezikom, usnama i zubima po ivici, baš lijepo rečno! Kako je čudesan ovaj Svijet!
    Mala neće, niti može, i naslutiti kome može zahvaliti za ovo što će je za koju minutu snaći......nezaustavljivo, uprkos svoj vrućini ovoga svijeta!
    Nekom slatkom, malko smotanom doku, mislim...he,he,he....

    avatar

    13.07.2010. (22:42)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Znaš da si ga tako točno opisao:-))))) Navijaj, trebam svu moguću podršku kako bih provela misli i riječi u djela...
    A mala-ma čisto sumnjam da je ovo motiv-možda tek sitan detaljčić koji ti je pokrenuo kotačiće zamorene ovim paklenim temperaturama. (A da kupiš klimu-ili je držiš upaljenu?) No, objašnjavati joj otkud iskrica-ne bi bilo lijepo-mi žene jednostavno ne želimo prihvatiti da vas može zapaliti i nešto drugo osim nas samih...Uh, to nam je mora....a vjerujem i vama ....a radimo isto..
    Danas sam baš čula totalno otkačen komentar na tu temu -jedna vesela curka je izjavila kako umjesto dragog zamisli rasnu plavušu -a on siromašak misli da je on inicijator paljenja i zagrijavanja na radnu temperaturu:-))))
    Mda, pa nije baš da je teško pogoditi što mi se vrzma po glavici, ha? ....Kad neće mali anđeli, sredit će mali đavoli...netko mora podnijeti teret potisnutih misli, podijeliti ga da se sistem ne optereti i ne izazove kratki spoj, pa da ne učinim kakav nerazboriti potez:-))))
    A kud ćeš boljeg načina od ovog, kad znam za tvoje duboko karitativne sklonosti;-)) i spremnost na žrtvu ovakve vrste za više ciljeve:-)))
    Glede ivice-pa znaš da si riječi i moje najdraže igračke-a neke stvari nisu baš neprevodive....

    avatar

    14.07.2010. (23:33)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Vražičci su bar podjednako važni stanovnnici našega svijeta kao i anđeli, podjednako česti pokretači naših života, dapače, često znatno zanimljiviji, ha?
    E, da, utjecaj ostatka Svijeta rado zaboravimo. Doduše s godinama se malo i uozbiljimo, shvatimo surovost šarene, privlačne okoline. Pa sasvim zadovoljno prihvatimo najbolji umjesto jedini, a? Iza toga postane dobro i malko bolji.....pa onda niti ostali nisu bolji, ha,ha,ha... Da nije tako, da malih i malo većih podsticajnih detaljčića nema stalno i posvuda, pornografska bi industrija, primjerice, odavno propala! Pa i još neke, poput modne, kozmetičke.... kada se vi ne bi, isto kao i mi, uređivale i htjele svidjeti još ponekom osim jednom, jedinom, ha? I uspijevale... Je već Mala skužila, potužila se kako me može zapaliti što izvana pokraj nje žive, ali sam uvjerljivo objasnio, da recimo kada čitam što zapaljivo, lijepo opisano, odmah nju zamislim tamo, pa....
    A klima....hja, znaš kako je, starom čovjeku nikada udovoljiti, ako stalno radi, u spavaćoj sobi, prehladno mi je u neko doba noći, ako je ugasim odmah poslije, mislim da ću prokuhati....
    Nerazboriti potezi, hja, zapravo kada malo bolje razmisliš, nije baš malo dobrih, iznenađujuće dobrih stvari ispalo nakon njih, pa...

    avatar

    15.07.2010. (12:35)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Prvo, sretan ti virtualni imendan-ovo je već drugi da ti čestitam, Karmelo.
    Izgleda da smo se oboje nešto uskukali glede starenja-rođendani su tu....Da se primjetiti...
    Zato uz klimu ide daljinski, da je lakše pališ i gasiš iz kreveta...A Mala (daj ne zovi je tako-nije neki nadimak ni za virtualu , a kamoli uživo) je tu da te ugrije-ne zaboravi...
    Glede nerazboritosti, cijeli dan se mislim kako bih rado poslala jednu porukicu....
    Ma dobro, svjesni smo svih malenih laži koje idu uz naziv jedini, jedina...No, rekao bi Pjesnik-Svi poželimo tuđe, ali se i znamo i želimo suzdržati-to je ona bitna razlika...Parafraza iz Ranog mraza...

    avatar

    16.07.2010. (15:54)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Zbrisao na more, namjerno bez tehničke podrške. Da ne zaključim kako sam ovisan o nečemu, ili nekima.... Pa ipak, ovaj me posjet kafiću s tehničkom podrškom demantira, ha?! Nema veze, niti mi je jedina ovisnost, niti si previše zamjeram.
    Nadam se da si porukicu poslala, mada nisam uspio malo pomoći pritisnuti prst. Ili smislila što još bolje...
    Jednom mi je prijatelj obrazložio sebičnost želje za "jedini" i tako to. Misli da je to samo temelj za samozavaravanje u suprotnom smjeru. Dok vjeruješ da je tebi tko jedini, možeš si umišljati da si ti nekome to. Jer zapravo to je jedina prava želja, originalna. Jer čak ako i isključimo loše misli, ostaje da samo sabi vjerujemo, kao jedino mi možemo odoljeti iskušenjima?!? Pa smijemo razgledati bez opasnosti, za razliku od ostatka Svijeta...
    Mala, ha, pa je malo pokroviteljski, ali zapravo je prilično točno kako se kadikad osjećam. Ne kažem uopće da jest loš osjećaj, dapače, uglavnom se ugodno osjećam kao veliki mag, manipulator koji povlači konce neprimjetno, ali neumitno prema svojim ciljevima. Profesionalna deformacija valjda, ha,ha,ha.... Tek u trenutcima nostalgije poželim nekoga, znaš već koga, tko bi mi bio ravan, ili me čak preticao, tražio da pokrenem sve sive stanice...i sve ostalo. Hja....

    avatar

    23.07.2010. (12:29)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Daj....ne luduj....mada znam kako se srcu ne može zapovijedati......Trag koji je ona ostavila ni jedna ne može obrisati....
    Ovisan o nekima, ha? Ma još ću ti i povjerovati....
    Uživaj u odmoru i tome što imaš, ljepotu potpunog intelektualnog izazova ne možeš očekivati od osobe kojoj vrijeme nije dozvolilo da nauči sve što ti znaš-nedostatak koji se da nadoknaditi.
    Da, porukica otišla.-)))sad prije par minuta još jedna....Ugl, igra ide, ali jednim oprezim, laganim tempom, ali smo se prilično povezali....Pomalo sam smiješna sama sebi, pol dana provodim u razmišljanjima o njemu, kao klinka....
    Jedini, ma dobro, prerasli smo tu bajku, ha?Ali nekad je lijepo malo lagati, na trenutak se vratiti u ona vremena kad smo u to čvrsto vjerovali...
    Potreba ega da nekome bude jedinstven,poznato mi je , naravno.Ali isto tako mislim da sam i tu fazu prerasla, nekako sam sretnija kada dajem, nego uzimam.

    avatar

    23.07.2010. (20:35)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Tako i treba, lagana igrica. Pa nije li to tipično za nas Slavonce? Ali je lijepo što ide, makar kako. Lijepo je i to što ti okupira misli, tebe čitavu zapravo...Jednom, bude li sreće, kada te doista uzme čitavu, dušom i tijelom, biti će već domaći, sasvim poznat....tek logičan slijedeći korak. Ako i ne, lijepo je i samo za sebe, biti ispunjen danima, zar ne?!
    A ja, bez brige, previše sam već lijen za mijenjati nešto, uopće dirati u to, a tako lijepo i ugodno, bezbrižno. Bez obzira na špekulacije, let misli, lelujanje nego duboko u sebi. Ili negdje iznad sebe, zapravo, u nekom kao prostoru gdje mi otplutaju misli same od sebe ako su dugo neusmjerene, baš posve oslobođene...
    Prerasla, ha? Pa hajde, ako je moguće, mislim...he,he,he... Ne davati a guštom, iskrenim, to posve razumijem, nego biti baš tako širokogrudan pa priznati svu šarolikost Svijeta!

    avatar

    28.07.2010. (13:09)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Vratio se radnom svijetu ili opet podliježeš trenutnoj slabosti?
    Previše bi bilo i očekivati da ne postoji to mjesto gdje su naše slatke tajne i neostvarene želje, da jedna nova slika može prekriti baš sve kutke i zakutke , ma koliko savršena bila.No, drago mi je da ne želiš kvariti ljepotu toga što imaš.Ipak, iskreno-lijepo, ugodno i bezbrižno nisu riječi kojima bih ja voljela da mi najdraža osoba na svijetu( a ti njoj to definitvno jesi) opiše kako se sa mnom osjeća...Nešto jače tražim-ili su te tek malo iznevjerili staklići kaleidoskopa?
    Ma jesi li baš siguran da možeš poslužiti kao mjerilo za lagani tempo u Igri;-)?Da je po tvome, a da se ne lažemo previše i po mome -ponekad, kad me baš previše zaokupe zločeste misli-ipak bi nešto brže išlo....Ponekad, ponavljam.
    Zašto misliš da nisam u stanju priznati šarolikost svijeta? Prihvatiti da je , citiram jednu sipatičnu curicu u sličnoj poziciji-naša ljubav zapravo moja ljubav (dobro, možda malo prejak izraz, no nije daleko-uz malo pjesničke slobode, a da bi se i tako dalo definirati)? Sasvim mi je normalno osobu do koje mi je stalo pustiti, ne željeti je samo za sebe, zbog sebe...Ako mi se vrati, onda je to to, ako ne -nismo ni bili jedno za drugo....Naravno da zna zaboljeti i naravno da ne odustajem lako-i da ću igrati najbolje što mogu, ali bitnije mi je znati kako je moj odabranik sretan i da je dobio ono što doista želi u životu-ne ono što sam ga ja navela da pomisli kako želi-a znaš da je to lako moguće- u ovoj igri igra se po najčistijim pravilima.Jednostavno mi je previše stalo a da bih zbog trenutnog hira prokockala divno prijateljstvo-ne , dok ne budemo oboje savršeno sigurni...Jer iskreno, ni ja još nisam sigurna, pišem traktate na temu što osjećam kako bih shvatila...
    No, ne mogu se ne osvrnuti na doživljaj godine-Cohen live:-)))))))))))))))))))))))tu ostajem bez riječi.....Samo slike i vibracija glazbenog savršenstva u duši, umu, svijesti....
    Ako si propustio, imaš za čime žaliti...
    Ozbiljno razmišljam o posjetu kojem europskom gradu koji ima čast ugostiti ga i ponovno to proživjeti.

    avatar

    28.07.2010. (19:45)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Lenard, da, siguran sam da je bilo vrhunski. Preskočio sam radi mora! Slušao sam ga jednom u Beču, bilo je čarobno. Davno sam, prilično slučajno naletio na njega, još na pločama i odonda se družimo.....Ovih sam dana pročitao u nekim novinama i neke dijelove biografije.
    Jesam i sam razmišljao o relacijama moje ljubavi, manifestiranju, izvjesnom nedostatku adrenalina, pa i posljedične ludosti koja me znala obuzimati mnogo puta, strasti blago rečeno. Šlagu na torti, recimo! Pa, nema je, ako izuzmemo neke lovačke strasti s početka, zadovoljstvo zbog besprijekorne igrice. Drugačije je svakako, ali je sasvim sigurno i beskrajno lijepo, ugodno i sasvim mirno! Najprije bih sigurno uočio kao nedostatak što malo teže nego li je uobičajeno kod mene prekriva stare sličice, arhivira ih. Opet, vrlo je dragocjen taj osjećaj mira, namirenosti, čistog, trajnog zadovoljstva. Smijem se kadikad u sebi takvim špekulacijama, prokletstvu ljudske nezasitnosti. Nekidan, valjda na atletskom prvenstvu, slušam nekog sportaša koji kaže kako bi prije početka prodao dušu vragu za broncu, a sada je ipak malo nezadovoljan srebrom, kada mu se čini da je naslov bio tako blizu!? Taj mi kopira misli!
    Naime zbilja mislim da imam ženu koja je san svakog muškarca, Lijepu i pametnu ženu koja izgleda da doista uživa udovoljavajući mi, ispunjuavajući mi i skrovite želje i nagone, a i koja valjda doista uživa u sličnom, do čudesnih detalja..... Neki dan, na čamcu u nekoj uvali, valjda nisam još niti do kraja domislio što bih, a rekao ili pomaknuo se, sigurno nisam, ona se samo nasmiješila i klekla na dno čamca...vodila me usnama polagano, dugo i usredotočeno kroz zvijezde.....Znam, može se i banalizirati, nije joj bilo jako teško pogoditi, ha?!
    Oboje posve sigurni? To doista ne postoji, mislim! Eto ti mene, nije li to čist primjer! Rizik je sastavni dio Igre, rizik da uništite prijateljstvo pokušajem za nečim višim. Na žalost ne možeš, ne možete, znati unaprijed! Ipak, nagrada je dovoljno primamljiva, vrijedi pokušati. Zapravo se mora pokušati, mislim da to zapravo vrlo dobro znaš! Možda je grubo i netočno, možda ste vi žene doista toliko različite, ali meni se uopće ne čini bitnim kako će se on osjećati ako nije za tebe, ako se ne složite. Meni to liči na ružičaste bajke, ljubavna pretjerivanja. Osim možda majke, naprosto ne vjerujem da se nekoga može toliko voljeti da si sretan što je on sretan s nekim drugim. Ne vjerujem naprosto! Besmisleno mi je. Ne mora biti loših osjećaja, ljutnje, ali baš sreća, zadovoljstvo, zbog toga?! Ili gospodin zapravo niti ne sluti koliko je sretan, čime mu mašeš pred nosom???

    avatar

    02.08.2010. (11:18)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Znam da ne mogu saznati ako ne pokušam-i neću sigurno propustiti priliku-kad bude trenutak za to.Što gospodin misli, rado bih saznala, a zna li što može dobiti-e to bi već bila druga priča. Ono što ti znaš( i svekolika blogosfera)sigurno ne zna:-)))))
    Eto meni jest bitno da bude sretan, inače sam majčinski tip žene.Ne mogu reći da bih bila presretna kad bi odabrao neku drugu, ali ionako si još i ne dozvoljavam previše nada...E sad, rekoh već da sam napisala traktate na temu što me motivira, koči, što uopće želim.Što mogu dati, mogu li mu ispuniti želje,očekivanja?Treba li on nekoga poput mene u životu?Ili je to tek priča o liji i kiselom grožđu u nekoj grubljoj analizi onoga što pišem i mislim, samo zamotana u celofan velikodušnosti i dobrohotnosti? Voljela bih prva saznati odgovore na ova pitanja.....
    Prekrivanje starih sličica ide ipak sporije kad ih ima toliko kao kod tebe, pa premalo je to vrremena...Sve se nešto mislim da i godine igraju neku ulogu u toj priči-ne gori srce isto sa dvadeset i četrdeset,jednostavno drugačije gledamo na život.A opet, iskreno, i mene samu pomalo čudi što nema tog naleta adrenalina ni u mojoj priči-ne onako kako sam mislila da bi trebalo biti....Baš smo prokleti , ha?Ili je to onaj crvić u nama koji namjerno potkopava i sabotira svaki naš pokušaj da ostvarimo snove-iz čistog straha da nećemo znati uživati u ispunjenju?Crv koji kaže pa nije to baš to.......možeš li sebi reći , sigurno, da tvoja igra jest? Evo najiskrenije, mada je moja priča još daleko od realizirane, nisam baš potpuno sigurna.....a sve druge komponente su savršeno na mjestu-osim tog adrenalina....Srećom, nema sličica koje mora pokriti, tek možda slomiti pokoju ogradu....
    Cohen.....12. listopada u Ljubljani....Baš slažem neku kombinaciju....A opet, možda ne treba pretjerivati, što misliš?

    avatar

    02.08.2010. (22:23)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    He,he,he...gdje me nađe.... o adrenalinu, zvijezdama i tako to?! Baci pogled kod mene....
    Hoću reći, da, igraju godine i iskustvo, sigurno, ali ipak ima neka granica kada opet "posve podjetinjimo", poželimo otpustiti kočnice, zaigrati va bank, bez obzira na godine. Neki vrhunci ostaju, koji valjda ne mogu izblijediti, nešto bar jednako jako razumu i argumentima! Bar jednako....
    Tako da mislim da treba vjerovati osjećaju, bez obzira na argumente i logiku. Jest ili nije! Jedina stvarna dilema. Nešto nas posve ispuni ili ne. Drugi je par rukava svjesno popuštanje od maksimuma, lijep život, ugoda, složene kockice. Primjerice, pa nije li svaki sex između dvoje ljudi koji se međusobno sviđaju jedno drugome i poštuju, iznimno lijep doživljaj sam za sebe? Makar ne vrhunac i doticanje zvijezda, potpuno ispunjenje! To jest također vrijedno i ne tako često, uglavnom i zadovoljavajuće, ali ipak neka malo drugačija priča, ha?!
    S tim da to ne mislim na tebe, vas, sada! Jer vi još ne možete znati, niste se kušali, testirali međusobno u svim mogućim detaljima i situacijama. Naime vjerujem osjećaju, ali ne prvom pogledu. Prekompleksni smo, previše imamo zhtjeva i vlastitih istina, a da bismo mogli išta realno pretpostaviti.
    Nego, možda bi doista i on trebao bar malo više doznati, malo izravnije. Ne trebaš se bojati da će bilo koji muškarac to loše primiti, krivo protumačiti. Ako osjeća i misli kako pretpostavljaš i nadaš se, biti će mu super tvoje izravnije ponašanje, vjeruj mi! Jest da je rizik, ali samo u smislu nekog ovakvog prijateljstva koje hoće zahladiti ako te odbije, ali je s druge strane dobitak vrlo primamljiv! Na koncu, koliko god ga razumljivo idealizirala, znaš i sama da je to samo fikcija, slika sastavljena od ponekih detalja i puno osjećaja i optimizma!
    Vrlo je moguće i sasvim treće, da i on tebe želi, da ga jednako privlačiš i uzbuđuješ, ali da ima neku neprihvatljivu manu, naviku ili stav! Ili obratno. Da ćete se lijepo provesti, zadovoljiti međusobno, zaigrati i uživati u upoznavanju i istraživanju, ali da niste jedno za drugo. Meni se nije malo puta tako desilo! To moraš svejedno saznati, a ima samo jedan način, ha?! Još malo hrabrosti dakle, drskosti!
    Mi to zapravo volimo, obožavamo, bez obzira na razne dogme i priče....Osjećaj da nas netko želi, sanjari o nama, smješta u neke vruće sličice u svojoj glavi,
    A Cohen, hja, pa ne vjerujem da se s bilo kojom lijepo, čarobnom stvari u životu baš može pretjerati, zasiti je se......

    avatar

    03.08.2010. (11:11)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Samo jedan SMS:-)))-to pisamce na displeju..i meni je dao par odgovora , baš večeras.Da, baš kad poželim odreći se isprazih nadanja, potrese me istina koliko mi je u stvari stalo.....I kako si baš u pravu kad kažeš da je sve što znam o njemu -i on o meni- tek iluzija stvorena emocijama, očekivanjima,usput pokupljeni komadići koje još treba smjestiti u slagalicu...
    A adrenalin-ne znam zašto se tako polako pojavljuje, no tu je, večeras mi je pokazao da me samo zavarava neuobičajenim tempom.
    Već sam sama odlučila biti još malo otvorenija, pokazati mu da ga želim,stvarno, potpuno, prestati misliti o tome što ću izgubiti, samo o tome što mogu dobiti.I što on može dobiti-ako želi.A sličice-heh, kad bi znao...:-))))totalno bi se izgubio,i sad mi je simpatično kad sa nevjericom prihvaća znakove zanimanja za njega osobno, onako slatko-zbunjeno pogleda kad misli kako neću uloviti taj izraz....Da , na tren sam zaboravila tajne muškog mozga, koliko vam je potrebno da shvatite emocije...
    No, moram se osvrnuti na tvoju dilemu-a nekako mi osjećaj govori da više nije dilema, da je ta "kava" već zakuhana, samo se čeka trenutak ispijanja...Ne znam, popovati i pričati sve ono što i sam znaš nema smisla.Davno smo raspravili o vrhuncu i što se događa kad on dulje traje, ako uopće i može trajati. Rekao si mi kad sam se lomila -ne vuci vraga za rep, poslušala sam srce i intuiciju i dobro je ispalo.Pokušaj i ti....

    avatar

    03.08.2010. (22:33)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Eh, baš mi je drago, od početka sam imao dojam da si sasvim u toj Igri, da ti je baš stalo, da je posve drugačije od uobičajenog razgledavanja! Da treba pažljivo i promišljeno s muškima, ha,ha,ha...koji puta moraš biti svjesna da i onaj za kojega se ne bi moglo očekivati, možda ne razumije odmah, naprosto nije dovoljno bahat. Malo se znamo smrznuti kada je riječ o posebnim ženama. Ali to nikako ne znači da se neće snaći u sličicama kada ih ipak počne naslućivati. Kao sva djeca, jednom im pokažeš kako rade igračke, odmah se snađu, he,he,he...
    I nije tu riječ o nerazumijevanju emocija, tu je baš riječ o osjećaju čuđenja da se baš nama nudi cijeli taj zanosni "paket", a vjerojatno pola grada uzdiše za njim...tako nekako! Nije pretjerano logično, ali emocije prema nama su nam vjerojatnije ako ispod njih nisu dva kakva iznimna oka, zanosne grudi, uzbudljiva guza. pa i ako ne dolaze u kompletu s inteligencijom ravnom našoj, respektabilnom.
    Pa i nije kava zakuhana. Ne da nemam minuta kada ne bih odmah sjeo u auto, ne, to bi bila neistina....Ali imam i onih kada se tome samo nasmijem i baš mi je lijepo zbog toga, sav sam ponosan na sebe! Jučer, u Kninu, malo tko od poznanika je nije primjetio, nešto, ovako ili onako, komentirao, divio joj se. Već je mnogo i naučila, osim što je bila prelijepa, postaje ravna svima u društvu, sigurnija. Baš sam uživao što je moja! A opet, čim je zadrijemala na putu natrag, misli su poletjele.....Ne znam doista. Odričem li se najintenzivnijeg doživljaja u životu, nečeg što mi tako nadima grudi da mislim da ću eksplodirati, posebnog naboja u zraku, pogona čitavog tijela i uma na posve drugačiji način, ukratko nečega što uopće ne znam mogu li zaboraviti! A neće biti dobro ostanu li mi uspomene dugo tako zorne, svježe! Pojesti ću sam sebe, pa i nas!
    Znam sasvim dobro da je to zbilja svinjski, ali sve češće mi se vrti u glavi i treća opcija. Trebati će mi još dana da donesem bilo koju odluku, sasvim očito. Ako se uopće uspijem uvjeriti da postoji dobra odluka. Jeza me prođe kada pomislim što bih pročitao Maloj u pogledu da joj kažem....Ali niti kako bih se iduće jutro osjećao kada bih se sam probudio!

    avatar

    06.08.2010. (17:46)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Moja željica je sve samo ne bahat:-), posebno kad su žene u pitanju.Znam da se gadno opekao u prošloj vezi, pa sad puše i na hladno.
    A dobro, baš pola grada.....nećemo pretjerivati;-)) ali da ima nešto istine u tom opisu reputacije, moglo bi se reći.
    Glede sličica, ni malo ne sumnjam da se ne bi snašao, a obline su mu već pomalo i poznate:-)))), znaš da liječnici imaju takvu privilegiju -skidamo se pred njima a da nas uopće ne moraju za to zavesti:-)))))
    Joj, ne znam što bih ti rekla, razumijem tu dvojbu koja te izjeda, nešto što ni srcem ni razumom ni iskustvom ne možeš raspetljati....ali, mislim da je anđeo kraj tebe, ona koja ti daje baš sve.Koliko ćeš dobiti od ove druge?Želiš li ostatak života biti na margini nečijeg života, tek puka igračka kad joj se prohtje jer zna da može? Moram ti otvoreno reći da nemam previsoko mišljenje o njoj, pa makar se naljutio.To što ti je radila i radi nije u redu,imam osjećaj da je destruktivna i samodostatna, dođeš joj tek kao slatka razbibriga i sigurna marioneta,zvončić na svilenom gajtanu.
    Teška je to bitka , znam.A zaboraviti i ne trebaš, samo pohraniti i biti zahvalan što si dobio takvo iskustvo.Mislim da i sam znaš kako je cijena previsoka, raj definitivno nije nagrada u toj igri,ma kako primamljivo izgledalo.No, to je tek moje subjektivno mišljenje, ne poznam osobno ni jednu stranu, ali vjerujem svom osjećaju.

    avatar

    09.08.2010. (09:07)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Jest, posve si u pravu, i sam već slično domislio! Kako već napisah neki dan, žrtvovati ću Damu za Igru! Anđeo...hja, jest samodostatna, blago rečeno, doduše baš nikada nije zla ili agresivno zahtjevna. Nekako zarobljena u nekim krugovima, možda, onoga što osjeća kao dužnost, posve pogrešnog izbora muža, onoga što misli da zaslužuje, ogromne energije, visoke inteligencije, pa i prelijepog tijela, odnosno svega što proizlazi iz toga.....Nekako, mislim da bi bila puno sretnija, potpunija, da je muškarac, da ju ne ljute još i ograde za žene, a koje drži bolnom nepravdom i stalnom crvenom krpom! Rekla mi je jednom....znaš, divno je biti s muškarcem koji me se nimalo ne boji, a koji me doista drži ravnopravnom! Stoga znam da sam ja samo aspirin, urgentni lijek, pa koliko god sam uživao to biti, nikako ne želim u to utrošiti ostatak života. Na koncu, njoj se ionako više ne može doista pomoći, pa...
    Vidiš, to oduvijek smatram velikom manom liječničkog posla, bez veze svlačiti lijepe žene, to bi mogla biti velika opasnost da se izgubi čar istoga, he,he, he....No, bitno je da čujem lijep, zadovoljni ton u tvom glasu, ha?. Svaki opis, usporedba, sadrži trunku pretjerivanja, tek zbog jasnoće poruke, ha,ha,ha...Dakle ipak je u pitanju samo trećina, muškog dijela grada, mislim?!

    avatar

    10.08.2010. (19:18)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Baš mi je drago da si se domislio, čak sam se na trenutak preplašila kako sam bila preizravna u davanju mišljenja i dozvolila si previše uplitanja u nečiji život, kako ćeš se naljutiti zbog napisanog.
    No, uzeh si tu slobodu jer kažu kako prijatelji (a smatram ovo nekom posebnom virtualno-mentalnom prijateljskom vezom) moraju reći što misle, a ne ono što druga strana želi čuti da bi pokazali kako su zaista pravi.A meni je stalo da si ne upropastiš život.
    Baš tako sam i mislila za Anđela, da je sputana, rastrgana između onoga što želi i misli kako mora, ali nisam u svemu tome vidjela dostojno mjesto za tebe. Kad bi bila spremna zbog tebe polomiti neke okvire koji joj , iskreno , nisu od životne važnosti, vjeruj mi da bih ti rekla da ideš za njom. No, ti joj ne možeš pružiti , kako ti kažeš doista pomoći , što želi , pa ne vidim svrhu da se mrziš minimalno 27 dana u mjesecu zbog onoga što si učinio Maloj,vama. Razumijem i nju, vjeruj da se nikada ne bih mjenjala za njen život ma koliko izvana izgledao sjajan nekome tko ne zna kakvo je prokletstvo biti različit .
    Treća mogućnost je tako jednostavna, ali naizgled. Koliko te do sada poznajem,naravno utemeljeno na ovom ograničenom uvidu u tvoj svijet, ne bi mogao predugo glumatati, ne u ovoj igri .
    Ne znam baš koliki je postotak, mene i onako nije baš lako viđati kojekuda u ovoj našoj palanci,... nisam ja igrač za subotnje gužve...Ali ima zainteresiranih, naravno.Taman toliko koliko mi je dovoljno da se osjećam posebnom kad mi je to potrebno. A samim tim sam i na višoj cijeni, ha:-)))?
    Glede uzaludnog svlačenja-možda baš i nije uvijek tako, uzalud....Ima još mjesta za maštu, sigurno-pa nije čovjek ginekolog:-))))-njima stvarno nije lako.

    avatar

    10.08.2010. (21:40)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Žderemo jednog gimekologa s takvim tezama već godinama, mada on ne priznaje niti za živu glavu da to ima ikakve veze, a možda i nema, sudeći po nekim njegovim letovima, s vremena na vrijeme, započetim ne tako rijetko baš u ordinaciji!
    Naravno da zazubice podižu cijenu, a i lijepo je znati da jesi posebna, blago rečeno vrlo zanimljiva, mnogim muškarcima. Mada mnogi ljudi tvrde da baš vole biti nevidljivi, nisam nikada baš povjerovao....Ili je sve ipak osobni doživljaj, posve drugačiji od čovjeka do čovjeka? Ali, recimo ne vidim zašto bi se primjerice žene koje to tvrde uopće šminkale ili lijepo oblačile???
    Hajde, zbilja vam želim da ne mora još predugo maštati, a niti ti, bar oko opipljivih stvari! Iako vidim da ti je i ovako lijepo i zanimljivo, da se kotačići vrte!
    A Anđeo, da, u biti je ona nesretna žena, bar ja to mogu razumjeti, tako smo se možda i prepoznali! Nisam li i sam još nedavno imao sve i ništa istovremeno. Koliki bi "ubili" samo za moj položaj i plaću, zanimljiv život, a ja sam ipak ne tako rijetko bio zavidan zbog drugih stvari...
    Hja, možda se sada opravdavam sebi, izmišljam argumente da podupru odluku koju formiram, ali baš ta činjenica da se nisam ugodnije i mirnije osjećao već godinama, uključujući i mjesece s Anđelom, također zvuči kao jak argument, ha?! Rekao sam ti, nekidan u Kninu sam baš lebdio, nisam uočio išta i ikoga da ima išta što biih ja zbilja želio!
    Naravno da treći put otpada, pa to je čista besmislica, što bih mogao tražiti ovdje, ako već sada jurim u metropolu?!

    avatar

    10.08.2010. (22:23)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Dakle prijatelj koristi privilegirani položaj u svakom pogledu:-))? I ja mislim da su navikli odvojiti poslovno od privatnog:-)))-ponekad, naravno, a što ga žderete, samo pokazuje koliko mu zavidite:-)))
    Ne znam da su baš zazubice točna riječ., tek imam svoje kriterije od kojih ne odustajem, a nevidljiva nisam , samo ne volim biti posvuduša.Radije ću prošetati dva sata kraj moje rijeke, sjediti još jedan sa knjigom u ruci nego mlatiti praznu slamu u pretrpanom omiljenom okupljalištu lokalne "kreme" sa ljudima koji ili kukaju ili pretjeruju sa hvalisanjem.
    Naravno da izlazim ,šminkam se i oblačim-( no dobro, to moram;-))ali rekoh sve ima svoju mjeru.
    Uhh, i meni se ovo čekanje pomalo čini predugim ,ali kad ga je posao odvukao na neko vrijeme iz mog vidokruga, tek pokoja porukica mi ugrije srce....ništa posebno, ne mogu ih protumačiti baš doslovno onako kako bih željela, ali pokazuju da su mu moje riječi u glavi....
    Da , baš si u pravu, uživam i u ovoj etapi igrice, vrtim kotačiće, smješak mi se svaki put pojavi kad pomislim na njega...Naravno da koristim racio do krajnjih granica, analiziram i upoređujem , izvlačim nova saznanja o sebi i životu uopće, igram se sa opcijama, pomalo i maštam, baš kao djevojčica kojoj se u izlogu svidjela jedna posebna igračkica....a netko joj daje naslutiti kako će je možda jednom i dobiti...-ili neće-jedno od toga dvoje-rekao bi Vaso Ladački...
    Znaš da sam sad ponosna na tebe-ipak se nisam prevarila u procjeni kako nećeš izdati ono što si pisao o ljubavi prema Maloj, općenito sve što si govorio o pravim vezama-uvažavajući i sve druge opcije i rješenja, kako tko već odabere.A da moramo napraviti tu listu za i protiv, pa dodavati argumente na obje strane-dok ne učvrstimo odluku-koju uglavnom znamo prije no što sami sebi to i priznamo, to je sasvim normalno.Samo nezrele osobe tako ne postupaju, ne obaziru se na sve čimbenike koji utječu na mogući ishod.
    Žao mi je Anđela. ali to ne znači kako je zbog njene tuge potrebno još dvije osobe unesrećiti-jer jednostavno nisam nikad vidjela ulogu koju zaslužuješ u toj igri.

    avatar

    11.08.2010. (19:19)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Lijep je to osjećaj, mašta i otkrivanje, ili puštanje s uzice, djevojčice, djeteta u sebi, ha?! Primjetio sam kod svojih prijatelja da s godinama mnogi imaju s tim problema, kao da niti sami ne vjeruju da to još postoji u njima, teško se opuštaju. Jer zapravo jest djetinjasto veseliti se nekom prvom poljupcu, sexu, biti nervozan, nesiguran, željeti jako, a ipak se suzdržavati, , postavljati si bujicu glupavih pitanja, imati osjećaj kao da zbilja jest prvi puta. Valjda je štos u važnosti, snažnoj želji da se baš sada pokažemo u najbljem svjetlu, da opčinimo, omađijamo nekoga. Jer kada želimo puno, kada je puni u Igri, svi se valjda vraćamo mladenačkim nesigurnostima, ili nesigurnostima sličnim njima. Objektivno bi veliki dečki i curke mogli i trebali znati reći i pokazati što žele, vrlo precizno i samosvjesno, kao i znati što mogu pružiti, a ipak bi se zapanjila koliko relativno mladih muškaraca zna zakazati baš taj prvi puta, koliko je to veliki psihološki pritisak. Ili recimo, slušao sam ljude kako su iskreno odahnuli zbog nepredviđene odgode, a u načelu bi ubili da se desi....
    Jest, odlučio sam, čak mislim da ću i otići na tu kavu i reći joj u oči kako stvari stoje, posve iskreno. Znam i da će to ona bar izvana dobro primiti, vjerojatno s kakvim finim sakazmom....recimo, znači više ne trebaš curu za zabavu, dovoljno se zabavljaš svakodnevno, ili tako nešto?! Možda je tek nešto oko očiju oda, ali pokazati sigurno neće. Neću je nikada moći zaboraviti, to također znam, ali sve je među nama i funkcioniralo na principu, ili možda dobrim dijelom upravo zbog njega, da nitko nije imao nikakvih ekskluzivnih prava, tek slučajnošću kadikad poklopljeni termini i želje, odsječci uživanja, strogo unaprijed ograničeni....A ja sada želim više, ili i jesam stalno, a sada i imam, to je drugo što nepogrešivo osjećam i zaključak je samo taj, jedan! Moje prokletstvo jest malo nadporsječna važnost sexa i svega uokolo njega u životu, to i jest jedini razlog što ne mogu Malu prozvati baš idealnom ženom. Ali tko zna, i ona ima još desetak godina fore da stigne Anđela, ha?! Lupetam, nitko nije isti, identičan, to je i stvar karaktera, odgoja, tko zna sve čega....

    avatar

    11.08.2010. (21:06)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Meni možda i jeste prvi puta da se ovako osjećem, da sigurno jeste. Ne mogu baš pronaći neki sličan folder, kutijicu sa natpisom u glavi za ovu vrstu emocija i ovaj obrazac ponašanja.Baš zato toliko i uživam jer znaš koji je moj cilj -otkriti svijet iza ugla (hehe, ovdje je to baš doslovce-drugi ugao lijevo, da budemo precizni:-)). Za njega bih baš mogla reći da ima tremu,kako ne zna što bi mi rekao, baš mali dječaćić viri iza tih okica....Ali znaš mene, moja djevojčica vidi samo društvo za igru iza gotovo svake fasade (možda se sjećaš da je i moj prvi kom na tvoj neki post bio tog tipa-i dalje stojim iza njega-dječak koji se sakriva iza zavjese blagoglagoljivosti).
    Pimjetih da se obrazac udvaranja -kod osoba koje doista osjećaju više od puke fizičke privlačnosti ili samo idu na zadovoljenje strasti- postoji ta simpatična nelagoda, oklijevanje,nemir, baš kao i kad smo imali 16-17 god. i to me u stvari oduševi-znam do koje mjere je određena osoba sačuvala ono djetinje u sebi. Ili tek vidim što želim?
    No, iznenadi me kad se ljudi otvaraju preda mnom,žene ili muškarci- nebitno, brzo dospijevam do njihove biti i onoga što ih stvarno muči. Sad sam se već i pomalo navikla, ai mi se čini da sam trebala postati psihoterapeut kad mi se već vole ispovijedati (kad ne mogu svećenik, jel:))
    Dakle, ipak ideš na kavu? Jesi li siguran da ćeš moći odoljeti??? Ili je to u stvari konačni test vlastitih uvjerenja i osjećaja za Malu? Ovo potonje mi se čini najvjerovatnije....Osjećam priličnu dozu žaljenja u tvom tonu, to je sasvim ok,nitko i ne kaže da moraš zaboraviti, tek poslagati prioritete. Stanoviti trenutci u životu postoje kako bi nas podsjetili na našu prolaznost, ali i sposobnost da dotaknemo nebo....Nisi je baš uzalud imenovao Anđelom.
    Mala, pa mislila sam kako je baš po pitanu sexa savršena?Ali, moram ti reći kako hedonizam, onaj pravi ipak dolazi sa godinama, bar po sebi sudim-jednostavno drugačije doživljavaš sex u dvadesetima i tridesetima.Stvar poslaganih okolnosti u životu, valjda.
    Da,kad smo kod hedonizma , ne znam jesi li čitao "U traganju za izgubljenim Narcisom" Zdenka Jelčića? Baš me pomalo podsjeća na tvoj način razmišljanja....Garantiram užitak u čitanju:)

    avatar

    12.08.2010. (09:27)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Svatko normalan bi rekao da Mala jest savršena u sexu, ali ja sam očigledno malo preduboko zavirivao, pokušavao shvatiti žene, često ih navodio da govore koješta što ne govore baš svima, pokušavao shvatiti i razumjeti finije finese, treptaje duše.... Pa danas, bar mi se tako čini, nepogrešivo osjetim razliku između prave, malo divlje, iskonske želje, i prepuštanja, učestvovanja, praćenja, želje za uzimanjem, za konkretnim i odmah....ili pak malo manju POTREBU.... A to je nešto što nekako ponajviše cijenim, inače, pa i kod, recimo, Anđela! Nešto što me beskrajno veseli, uzbuđuje, pokreće. Ta otvorena želja, potreba za mnom, za onim što joj činim, kuda je vodim. Sasvim jest lijepo biti objektom besprijekorne tehnike i snažne volje da mi se ugodi, ali šlag mi je želja koju osjetim kroz svaku poru žene, na usnama, u očima! Meni nema većeg zadovoljstva, uzbuđenja, od toga što vam pročitam u očima, bez obzira na sve vrhunske vidike niže! Možda sitničarim, ali tih par minuta, kada kliznem rukom s unutrašnje strane bedara i osjetim da se tamo negdje već otvorio pakao....ili da tek hoće zbog onoga što činim, ta je sitna, a tako golema razlika.... Maloj, mislim, osim ako to svjesno odluči jer naravno već prilično dobro zna što volim, ili ju ja navedem, recimo nikada neće pasti na pamet spustiti mi glavu u krilo u autu, ili uopće posegnuti u javnosti, nikada neće šapnuti, ne mogu više čekati, hoću ga odmah! Njoj za te stvari postoji primjereno vrijeme i, još važnije, mjesto, i tek tada se sasvim otvara, približava sasvim svemu što me veseli! Ne mislim da joj nije lijepo i drugačije, ali imam osjećaj da to ipak više odradi nekako, prilagodi se, što bi ona rekla oko nekih drugih stvari, plati malu cijenu za nešto što joj je važno! A onda proradi onaj nedorasli, sujetni dečkić, koji bi da ga stalno žele, da je važnim osobama beskrajno uzbudljiv...i stalno! Neopravdana analogija, preslikavanje mojih strasti, znam, ali nekako ne mogu drugačije rezonirati kada ja nju često i iznenada iskreno poželim, padne mi na pamet uči za njom u kabinu za presvlačenje po dućanima, tek tako je zadovoljiti prstima na autoputu, ili je u moru makar na tren ubosti, tek nekoliko puta zaljuljati na njemu....i tako dalje.... Naprosto me zna stići osjećaj da ako njoj treba neka osobita atmosfera, pavi uvod i tako to, onada možda uz te preduvjete umjesto mene tamo može biti i netko drugi, tako isto....
    Knjigu ću svakako potražiti....

    avatar

    13.08.2010. (10:24)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Uh, prvo sam morala malo predahnuti pa tek onda pisati odgovor...Baš si me uhvatio u nekim "zločestim" sanjarenjima , znaš da su mi kotačići odmah proradili još brže...Hmm, terenac moje željice je taman toliko visok da nitko ne može vidjeti kako se igram...
    No, dosta, vratimo se onome što izbija iz svakog tvog slovca-tuga za neponovljim igricama...Ali, mora ti biti jasno kako su one takve samo zbog okolnosti u kojima su se odigravale, odsječeni od svakodnevice , kada je silina doživljaja komprimirana kratkoćom vremena u kojem pokušavate dobiti što više, svijest o ograničenju i povratku u stvarnost pridonosti intenzitetu .A u trenutnoj vezi nema tog pritiska, pa je logično da je i doživljaj malo drugačiji. Rekoh, Mala mora učiti, dostići onu fazu u životu žene kad smo spremne uživati u životu do maximuma, odbaciti inhibicije , prihvatiti sebe kao savršene -ako uspijemo,naravno, a to donose zrele tridesete.Nema preskaknja u procesu odrastanja i nadogradnje , ne vidim zašto bi ona bla izuzetak.A iskreno, kad se sjetim sebe u tim godinama, puno drugih stvari mi je bilo u glavi prije sexa, to je bilo tek pražnjenje, eksplozija kojom sam se rješavala viška energije i divljanja životne strasti. Nije da nisam bila maštovita pri tome;)),ali su mi one prave , fine nijanse došle tek sa tridesetima.
    Nikako ne može biti netko drugi tamo, a ne , bez obzira na sve preduvjete, tu stvarno pretjeruješ. Ako se otvaramo toliko, MORA u igri biti baš određena osoba, ni jedan drugi. Ne znam što može i jedan napraviti kako bi mu se predala kao mojoj željci nakon samo jednog od onih duuugih pogleda. Baš sam pokušavala to testirati,naravno, do pristojnih granica. Misli se vrate samo na to kako bi bilo lijepo da je netko drugi na mjestu pokusnog kunića...

    avatar

    13.08.2010. (20:06)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Testirala si oružija dakle, a, ha,ha,ha.... Pa da, nije loše kadikad ponovo osvijestiti svoje mogućnosti i učinke! Hoćeš dakle reći, poput skoro svih drugih stvari u životu i ovdje je talenat i motivacija jedno, vrlo važno, ali ipak tek dio. Dok se vrhunska vještina i sigurnost stjeće učenjem, iskustvom?! Mda, i nogometaši nisu najbolji na početku karijere!
    Primjetio sam nešto vrlo zanimljivo u tvom prošlom komu...PRVI PUTA ovako! To je vrlo lijepo i važno, što si tako jasno primjetila i izrekla. Sluti mi na jako dobro, jako, jako dobro! To je ipak sasvim drugačija sila, taj tvoj osjećaj, sila koja bi morala otvoriti i neke drugačije reakcije, biti i njemu prepoznatljiva kao osobita! Sviđa mi se, jako, kao što i sama možeš zamisliti, i kako razmišljaš o njegovom autu, he,he,he....i to sluti na jako dobro.
    Svjestan sam ja da smo Anđeo i ja već definicijom, mi smo si samo za uživanje, zapravo stvorili osobite, drugačije, uvjete, teško prenosive u svakodnevni život. A i u izvedbi smo stalno nastojali dodavati elemente bajkovitog, nadrealnog, posebnog, od mjesta i scenografije, do načina, izdvojenog, možda najvažnije, pa je onda to i proizvelo takav efekt, magičnog, neponovljivog, zamjenskog Svijeta. Imali smo svoju osobitu bajku pa su nam se sada pobrkali elemnti toga s realnim Svijetom, što naravno nije baš objektivno. Samo primjera radi, nekidan je Mala nešto počela čistiti, a ja sam imao neke druge ideje, na što mi je ozbiljno rekla da se neke stvari moraju učiniti..... Što je točno, mada ne i zanosno, a s Anđelom nikada nije bilo niti primisli o niti jednoj takvoj stvari, poslu ili obvezi, toga nije bilo u našem Svijetu!
    E, da, "neka" zločesta sanjaranja, su vrlo zanimljiva naznaka, znaš?! Jedna krasna tema...mislim.

    avatar

    14.08.2010. (08:49)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Daj, ma ne tražiš valjda opet sličice i pričice:)))? Još sam i mogla razumjeti da je bilo potrebno tješiti te u doba usamljenosti, ali sad...Imaš ti puuuno življu maštu od moje-štošta sam ja od tebe naučila.Dakle, ne može biti bolje-Mala ima savršenog trenera, a i jako veliku volju za učenjem, ne dvojim.
    Pa čuj, znaš da se sve prije uporabe , stavljanja u opticaj mora isprobati u nekim kliničkim uvjetima .A ja ipak pucam na znanstvenika, pa moram znati i koliko je bitna metoda eksperimenta, a i koliko je "oružje" efikasno:))
    Ne znam, ponavljam kamo vodi u stvarnosti ova igra, pucam li na nedohvatno, nemam previše povratnih informacija, tek jedan osjećaj kako doista može uspjeti.Ali,već si mi rekao kako još puno toga moram saznati , ne pretpostavljati, pa tek onda donijeti zaključak. Da se lijepo i posebno osjećam, to stoji. Trenutno ne mogu ništa osim čekati, no nije teško kad znam koliko vrijedi. Hoće li prepoznati, usuditi se , učiniti nešto sa tim -ne mogu znati. Znam jedino kako ću dati sve od sebe kad bude trenutak za bitku-oružje je spremno:))
    Stekla sam dojam kako je sve ovo istraživanje , virkanje u žensku psihu ,u stvari pokušaj odgovora na konkretan upit-što se krije u Anđelovoj glavi-jedinoj ženi koju ne možeš do kraja razotkriti, ogoljeti , razumjeti. I vidim oscilacije, bitku koju biješ, kako je na mahove gubiš i dobivaš. Imaš moju podršku, ma što da odlučiš , ali to ne znači da te neću "oplesti" rječima ako mi se odluka ne sviđa.
    Pogledaj malo pažljivije Malu, osjeti ona da se nešto događa u tebi, presudno za nju i njene snove. Nemoj se čuditi nekim reakcijama koje prije nisi primjećivao kaod nje, ma koliko se čine nejasnima.Uključit će štitove kako bi bila što manje povrijeđena, ako te izgubi.

    avatar

    14.08.2010. (22:03)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Što fali sličicama, najrazličitijima, poput ove iz posta višlje? Bojim se trenutka kada mi postanu nezanimljive, a uopće ih pogotovo ne vežem s tekućim životom. Naprosto su magične, zanimnljive, ako hoćeš i poučne, a i svaka je posve drugačije, od autorice do autorice...ili autora, svejedno! Pa trenutka, atmosfere.....
    Moje istraživanje traje malko duže od Anđela, koliko god ona doista bila u središtu u posljednje vrijeme! Možda si samo utvaram, ali nekako imam osjećaj da nju čak razumijem više od uobičajnog, da mogu shvatiti njezine porive, da je jasnija od prosjeka žena s kojim sam komunicirao, da mi je nekako od početka govorila iskrenije. Vjerojatno zbog puno manje mogućih interesa, zbog suženijeg izbora mogućnosti. Što bi muljali, špekulirali, kada smo na početku razjasnili da smo si samo za uživanje Pa i sada je napisala jasno.... sjećaš se da i ja imam nekoga, da se ne želim useliti...
    Naravno da je sasvim dovoljno da si ti spremna ponuditi mu puno, možda najviše, sve drugo je izvan tvoje moći i dosega, stvar koječega, od sreće, do trenutačne hormonske slike. I nema veze s tvojim vrijednostima, željama i mogućnostima! The Game......
    Neće Mala ništa primjetiti, to sam skoro siguran, dobro je izvježban neprobojni štit. Veliki dio života sam živio sam sa sobom i pokazivao kirurški precizno samo onaj dio, ono, što sam i koliko želio, u svim sferama života! Tako da kad i nemam što skrivati trebam se potruditi svaki puta kada nešto doista želim podijeliti. Kada pak ne, to je skoro nemoguće shvatiti. bar mislim...

    avatar

    16.08.2010. (10:11)    -   -   -   -  

učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se