Komentari

crapper.blog.hr

Dodaj komentar (57)

Marketing

  • Kojotica

    a ovo je dobro napisano...mene užasno živcira optimizam pod svaku cijenu,kojeg smo uvezli od amerikanaca, a ekskluzivni izvoznik istog je Oprah i njezin show...ispada kako je dovoljno pozitivno razmišljati i onda će ti se samo krasne stvari dogadjati u životu...jebem sve one blesave koji u to vjeruju, da sam sama takva već bi me deset puta pobralo, kad onako pjevajući odu pozitivizmu dobijem nogom u guzicu...
    a opet, imam neku grešku u svojem pesimizmu (iako me često definiraju kao optimista s greškom), a i svidja mi se definicija samoubojstva koju mi je jedan frend napisao negdje u komentarima : samoubojstvo je trajno rješenje privremenih problema...
    i nimalo ne osudjujem ljude koji to naprave, valjda u jednom trenutku ili kroz duže razdoblje nisu vidjeli nikakvog drugog rješenja niti puta...onda kad se ubiju, svi se pitaju zbog čega su to učinili, da su im imalo prisluhnuli za života, valjda bi znali odgovor na pitanje ili bi ih spriječili u tome na vrijeme

    avatar

    14.05.2010. (20:14)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    samoubojice su ljudi koji u pravilu ne vide drugog izlaza... na nama/društvu je da ih na vrijeme uočimo i stručno im pomognemo, no ponekad je nažalost to jednostavno neizbježno, simptomi znaju biti potpuno nevidljivi.
    sam čin dizanja ruke na sebe po meni je čin kako trenutačne neuračunljivosti-očaja, tako i lude hrabrosti, jer treba imati snage ići protiv vlastitog praiskonskog instinkta preživljavanja. svejedno se samoubojicama ne divim, samo mi ih je neizmjerno žao.
    moja sućut obiteljima stradalih.

    avatar

    14.05.2010. (20:18)    -   -   -   -  

  • project mayhem

    ja sam se bojao da ću biti sam u svojim rezoniranjima, ali drago mi je da i drugi misle slično kao i ja... izvrsni, pametni komentari, to volim :)

    avatar

    14.05.2010. (20:22)    -   -   -   -  

  • bradpitt

    Djecu ne bi trebali stavljati u isti koš sa braniteljima. Još se branitelje i može razumjeti zašto bi podigli ruku na sebe - ipak su vidjeli svakakva sranja u ratu i psiha im je ozbiljno uništena. Ne mogu si sami pomoć, a društvo ih ignorira.

    Dok djeca ne znaju što rade, ne znaju što žele, ne znaju što im smeta, a što ne. Tko zna koji bolesik je utjecao na njih. Na internetu ih nikako ne nedostaje.

    Primjerice, ako ODRASLI ljudi mogu pušit onu kvazi religiju od scijentologije - koliko je tek onda jednostavno djeci isprat mozak...

    Dok god bude raznih bolesnika na netu, bit će svakakvih sranja :/

    avatar

    14.05.2010. (22:00)    -   -   -   -  

  • Garavi sokak i još poneka dimna zavjesa

    ne gledam tv
    ne čitam novine,čak ni ove na internetu..tako da o pomenutom slučaju ne mogu govoriti..
    tek samo da kažem da se pravi samoubojica po pravilo rijetko kad ubije ..možda tek poneki..
    pravi samoubojica se ubija svaki dan..radom ili tko zna čime a iz saznanja da uvijek može sve ovo što mu se događa da prekine kad god ON to poželi-on crpi svoju snagu i u većini slučajeva doživi duboku starost...
    oastale samoubojice su slučajne..nažalost..

    avatar

    14.05.2010. (22:51)    -   -   -   -  

  • Joanna has left Stepford

    apsurdno, ali da, samoubojstvo je zbilja jedan od rijetkih trenutaka u kojem sve ovisi o jednoj osobi a to si ti...smatram da je to ponekad hrabrost, ali ovdje prvenstveno mislim na eutaziju, kad sam kažeš e ovo je dosta hoću umrijeti kao čovjek, ali kad ostavljaš djecu, i takv eneke stvari...to mi je kukavičluk...diskutabilno jako...i sklizak teren

    avatar

    14.05.2010. (23:49)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Meni je to kukavičluk; slabost, nemogućnost suočavanja s problemima...Imala sam prdivnog profesora iz psihologije u srednoj školi, koji je uvijek govorio: "Ljudi, nema nerješivih problema!"
    Uvijek se toga sjetim kada je najteže i - i hrabro se borim dalje! Sve se, pa i razne bolsti, za koje se čini da ubijaju - mogu pobijediti snagom volje i pozitive...
    Srdačan pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    15.05.2010. (00:21)    -   -   -   -  

  • Izgubljena na Istoku ...

    "The only thing that is certain is death and taxes" moj omiljeni citat.

    Zapravo mislim da je smrt jedina stvar koju imamo pod kontrolom u zivotu, znamo da ce doc i da je neizbjezna. E sad vrijeme smrti je to sto je neizvjesno i u potpunosti se slazem da, ako nista drugo, covijeku je bar pruzena mogucnost odabrati svijesno kad ce umrijeti (ako ga splet okolnosti ne preduhitri). Ne vidim zasto bi netko osudivao tu jedinu odluku nad kojom imamo potpunu kontrolu. Neki ce rec kukavicluk, al ja kazem da je to upravo suprotno - aj ti imaj hrabrosti ubit se, prije je zivjeti kukavicluk nego samoubojstvo.

    No s druge strane, uvijek ima nesto sto zivot cini vrijednim zivjeti. I iskreno mi je zao ljudi koji vise nemaju tu iskru da ih vodi dalje, kada se svaki dan cini kao utapanje, kada nakon godina i godina borbe nema izlaza osim jednog...

    avatar

    15.05.2010. (03:27)    -   -   -   -  

  • grešnica i vila

    Neznam što da kažem...svatko ima pravo uraditi što želi.Nikog ne osuđujem.Ali nije mi ugodno čuti kada se netko ubije,skoči sa litice...čak i neznanac..Al stvarno ovo ode predaleko.

    avatar

    15.05.2010. (11:32)    -   -   -   -  

  • project mayhem

    žao mi je zbog tvog djeda...možda ga je starost dotukla... i meni je osobno starost najveći strah, ne smrt, nego starost... čovjek se nakon toliko godina osjeća osamljeno, možda čak i napušteno od svoje obitelji, gleda kako pored njega jure reklame za super brzi internet, analogni signal i koncerte nekakvog Davida Guette i jednostavno ne razumije šta se to oko njega događa, možda se počinje osjećati kao stranac, kao stranac u svojoj koži, a i u svojoj okolini. Gleda na sve što je proživio i jednostavno... ne vidi šta više može ponuditi.. Tužno je to, zaista, kad se i mladi, i branitelji a evo i stari, osjećaju kao stranci... nisam psiholog ali mislim da razumijem ljude dovoljno da zaključim da urednost i disciplina prije samog čina znače da se pomirio sam sa sobom i da nije ishitreno učinio to što je učinio... premda je paradoks, možda je ipak u tom najgorem trenutku bio sretan...

    avatar

    15.05.2010. (12:57)    -   -   -   -  

  • Forever Young

    Ja ne mogu vjerovat da neka osoba moze dignuti ruku na sebe.Nije mi jasno i kako vlasnik ovoga posta pise kako ima opravdanje,kao ako te nesto tesko zadesi.Svako zlo za neko dobro,i jos nesto STO TE NE UBIJE TO TE OJACA.Tako da...Sve traume mozemo rijesiti,preko svega teskoga mozemo prijeci.Da,prvi dani ce biiti teski ali lakse je kad naucis zivjeti s tim.I za mene su oni koji dignu ruku na sebe kukavice koje se nisu naucile nositi ni s najmanjim problemom.Cujem...Srednjoskolka pocinila samoubojstvo zbog nesretne ljubavi..ahaha...Svasta!15-godisnjakinja pocinila samoubojstvo i ostavila oprostajnu poruku:Bojim se buducnosti!Ne mogu vjerovat da ti likovi ne misle sto ce oni pokrenuti kada odu,sto s njihovim obiteljima.To su obicni balavci koji su uzivljeni u neke filmove.Znam da postoji osjetljivih osoba,ali bit je u tome da napustimo svijet samo kada nas BOG pozove,a ne da mi sami odemo.Pokusala sam da ne uvrijedim nikoga,Oprostite ako jesam ali zar nije tako?

    avatar

    15.05.2010. (13:00)    -   -   -   -  

  • project mayhem

    ... za tebe je to prihvatljivo, i ja poštujem tvoje mišljenje.. al ne razmišljaju svi isto kao ti, nemaju svi ista uvjerenja o Bogu kao ti, nemaju svi isto rangirane vrijednosti kao ti... da li ti možeš natjerati nekoga da misli isto kao ti? svatko je krojač svoje sreće i najbolje zna šta je najbolje za njega... a ovo za klince, koji se ubijaju zbog neuzvraćenih ljubavi... to je najjednostavnije i najgluplje objašnjenje puno kompliciranijeg problema, socio-psihiološki razlozi su puno dublji od jednostavnog: niej mi uzvratio poziv i sad ću se ubiti... Za ostale neznam, al mene nisi uvrijedila, zato i postoje komentari da svatko kaže svoje mišljenje...

    avatar

    15.05.2010. (13:21)    -   -   -   -  

  • baba ljutica

    Nemam ti sad pametno što reći jer me i samu tuku bure i nervoze,kada svratiš,bit će ti jasno.
    Znam da bih samo dala sve da mogu svom djetetu objasniti da ništa nije gore od smrti,da je smrt kraj a da se problem sigurno mogao riješiti. I da je smrt djeteta samo početak roditeljskog kraja.

    avatar

    15.05.2010. (14:17)    -   -   -   -  

  • baba ljutica

    Počela sam čitati tvoj kom koji mi je odjednom nestao.Došla do pola pa ako ti nije teško da ponoviš,hvala ti

    avatar

    15.05.2010. (14:43)    -   -   -   -  

  • Forever Young

    @zapisi ljutih baba...jel to za mene?
    @project mayhem....znam da ovo o Bogu ne razmisljaju svi tako...niti pokusavam...mozda si krivo razumio...znam da sam naglo reagirala ali ovo i rasizam su stvari koje mene najvise diraju i probude

    avatar

    15.05.2010. (14:54)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Tesko je ubiti se. Zivjeti jos teze.

    avatar

    15.05.2010. (15:58)    -   -   -   -  

  • jelen

    Da lako je osudivati pojedince samoubojice ali oduvijek sam govorio da drusvo toliko osuduje ubojice kao samoubojice bilo bi jako puno osudenih i zatvorenih. Na kraju ubojice mogu ponoviti svoje zlodjelo, a samoubojice ne mogu. A iz nekog razloga ih se ne osuduje kako i koliko bi trebalo, mislim i na pravosude i na drustvo.

    avatar

    15.05.2010. (15:59)    -   -   -   -  

  • alkion

    Hrabrost?
    Kažu mnogi kako biti hrabar znači nemati straha, ne bojati se nečega čega se inače većina boji i od čega većina ima straha. Ja bih rekao kako to nije hrabrost već ludost. Hrabra osoba se boji i ima strah od svega čega se normalne osobe boje, samo što hrabra osoba ima sposobnost kontrolirati svoj strah i svoje ponašanje u uvjetima koji izazivaju strah. Nije naš narod uzalud izmislio i pojam ludo hrabar.

    Kukavičluk - iracionalno, neartikulirano i nekontrolirano ponašanje u uvjetima straha.

    Samoubojstvo – čin hrabrosti ili kukavičluka?

    Psihologija tvrdi kako strah nastaje kao reakcija na neposrednu opasnost po život i integritet, kako svoj tako i po život i integritet nama dragih osoba. Dakle, ako uspijemo savladati strah za svoj život i oduzmemo sebi život, po definiciji samoubojstvo se može svrstati u čin hrabrosti.

    Krenimo malo dublje u analizu: Logično je pretpostaviti da mora postojati nekakav razlog koji nagoni osobu da si oduzme život. Najčešće su to razlozi tipa: nemogućnost suočavanja s problemima, strah od napuštanja, strah ili bol nastao gubitkom voljene osobe, nesposobnost pronalaska svog „mjesta“ u socijalnoj sredini… Dakle u osnovi svega stoji strah, bojazan od nekog svog neuspjeha. Ako se složimo u pretpostavci da oduzimanje života (sebi ili bilo kome drugome) nije racionalno, te da je samoubojstvo inicirano nekim strahom, nameće se zaključak kako je samoubojstvo čin kukavičluka.

    Haj'mo zakomplicirati stvar još malo. Zamislimo osobu koja zna važne podatke o nekom razornom naoružanju te da su je oteli teroristi željni tih podataka. Kakav čin predstavlja samoubojstvo takve osobe prije nego oda takve podatke? Je li on hrabar jer si je oduzeo život i nije odao podatke ili je kukavica jer nije mogao kontrolirati svoje ponašanje pri ispitivanju i mučenju?

    Naravno, pokušajmo iz ove priče izostaviti osobe psihički poremećenog zdravlja.
    Ako je to uopće moguće?

    Da se pogrešno ne interpretira: stradale curice ne poznajem i ne usudim se bilo što komentirati o konkretnom slučaju sem da jadnim roditeljima izražavam duboku sućut...

    avatar

    15.05.2010. (16:30)    -   -   -   -  

  • project mayhem

    Kao što rekoh, ništa, pa ni ovo, nije crno bijelo :D
    A i tko danas nije manje više psihički poremećen? Toliko pitanja a evo, iz koemtara ovih 15-ak ljudi, toliko razlicitih tumacenja... Na kraju ostaje samo konstatirati da je takva odluka, kao i mišljenje o tom činu, svojstvena i razumljiva svakom od nas na drugačiji način... Hvala svima na komentarima...

    avatar

    15.05.2010. (16:37)    -   -   -   -  

  • 047

    @ bradpitt

    Dok djeca ne znaju što rade, ne znaju što žele, ne znaju što im smeta, a što ne. Tko zna koji bolesik je utjecao na njih. Na internetu ih nikako ne nedostaje.

    Vi ste taj bolesnik. Dok djeca shvate da ih večina odraslih gleda na taj način, koji je gotovo diskriminantan, teško da će povjerovati u ideju o boljem sutra koju ti isti ljudi promiču. Djeca se ubijaju jer shvate da je u ovakvom društvu ljudski život ionako izgubio smisao i vrijednost. Zaista nije teško ubiti se kad je sutra isto kao i danas, a danas najgore do sada.

    avatar

    15.05.2010. (17:06)    -   -   -   -  

  • Mark !

    faza odrastanja je najstresnije razdoblje zivota gdje ni sami ne znamo tko smo i sto smo i pritom smo jos bombardirani kojekakvim reklamama, ponudama itd dok smo najranjiviji pa tako i najlaksi plijen.

    smatram da mladi ljudi ne bi razmisljali o samoubojstvu da su bolje bili odgajani pa tako svu krivnju za takvo ponasanje svaljujem na roditelje koji bi se trebali brinut za svoje dijete, a ne ga ostavit na milost i ne milost drustvu koje je i onako dovoljno pokvareno. razumijem da je danasnji stil zivota ubrzan i stresan, no uvijek se moze izdvojit vremena za druzenje i pricanje sa djecom, sve je stvar organizacije, a prije svega volje. uostalom, zasto su htjeli djecu ako se ne mogu brinuti za nju? ocito je da vise nitko ne postavlja to pitanje i zato imamo sve vise nasilja medu mladima, dobna granica u konzumiranju alkohola i cigareta opada itd...

    avatar

    15.05.2010. (18:09)    -   -   -   -  

  • imaginarna_prijateljica

    hmmm... često se i ja isto zapitam i nakon mnogo mnogo promišljanja dođoh do zaključka da samoubojstvo ipak nije kukavičluk. Ja nikad ne bih mogla skupiti hrabrosti za isto. Naročito ako se uzmu sve opcije u obzir; Što ako stvarno nešto postoji poslije života? Bol? Kako izgleda smrt? Fascinantni su mi oni koji režu žile ( ne mislim to u nekom emo- zadivljujućem stilu), već prereži ti to. Kolko to boli? Treba zabit žiletu u podlakticu, ili nedajbože vrat... Samoubojstva... I da, mislim kako je sva ta medijska pozornost zapravo nepotrebna, jer mladim ljudima, na koje ipak utječu i glazba i filmovi i knjige,(jer traže svoj identitet, žele biti posebni, besmrtni, vječni), produbljuje razmišljanja o istome i ujedno pruža jednu vrstu " falcifitacije". Jer TO JE NAČIN KAKO BITI U CENTRU POZORNOSTI.

    avatar

    15.05.2010. (22:59)    -   -   -   -  

  • Killme

    Dobar post. Ja planiram napraviti samoubojstvo i skočiti sa nebodera u Prisavlju.

    avatar

    15.05.2010. (23:03)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Dalo bi se lamentirati o ovoj temi..... Ali da se moram odlučiti za jedno ili drugo bez previše filozofije prije bih smatrala samoubojstvo kukavičkim činom. Premda sam najsklonija svrstavanju samoubojstva u posljedicu psihičke labilnosti, rastrojstva, poremećaja. U par navrata me život tako žestoko mlatnuo po glavi, ali ni na kraj pameti mi nije bilo razmišljati na način: da me bar nema pa da te muke konačno prestanu.

    avatar

    15.05.2010. (23:36)    -   -   -   -  

  • C-RAY

    smatram da svi mi nosimo nešto suicidno u sebi, a sve ovisi kakvim smo ljudima okruženi i da li će to prevladati ili ne.
    samo kad bi ovo jadno društvo otvorilo oči i promjenilo kriterije možda roditelji onda ne bi bili okupirani svojim primitivnim nagonima i okrenuli se svojoj djeci koja bez pravog puta luta ovim divljim putevima sirovog kapitalizma. djeca su kao putnici bez karte, koju bi trebao dati roditelj i svi se vidim pitate da li je samoubojstvo ispravno ili ne. na to nemam komentara. ja vas pitam da li smatrate da imate pravo uništiti još jedan život, ako već smatrate da vaš ne valja.
    čudan je ovo svijet: za voziti auto trebaš iamti dozvolu, za oružje -trebaš imati dozvolu-eto i za brak trebaš imati dozvolu; samo za djete eto-ne trebaš! djete koje zbog roditelja može postati genije ili serijski ubojica.

    avatar

    15.05.2010. (23:41)    -   -   -   -  

učitavam...