Komentari

zapisiljutihbaba.blog.hr

Dodaj komentar (42)

Marketing


  • luki 2

    "Poklopile" smo se u temi posta :((((, na žalost! Isto se događa na blogu, samo na sreću - riječima, a ne ipak fizičkim nasiljem...Ali, jednako je jadno kao i ova djeca - naslinici bez raloga :(((( Kako jadan je njihov odgoj, kakvi će to jadnici biti u životu...:((((( Egoisti, loši ljudi, netolerantni...:(((( Nije baš neko nasljeđe, koje im roditelji ostavljaju, zar ne?!
    Samo hrabro; divim se Vašoj toleranciji - jer bih ja vjerojatno - odgovorila istom mjerom toj neodgojenoj balavurdiji.
    Imaju dvanaest godina, zaboga! Što će biti kada budu imali osamnaest?! :(((( Grozno!
    Držite se!
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    14.05.2010. (01:18)    -   -   -   -  

  • grešnica i vila

    Grozno i grozno...držite se...

    avatar

    14.05.2010. (02:34)    -   -   -   -  

  • kolumna jedne superžene

    Potpuno razumijem Vaš strah i zabrinutost, zgrožena sam činjenicom da se tako nešto danas događa među djecom, tim više što i sama imam djevojčicu u 3. razredu osnovne škole. Držite se i izborite za prava svojeg djeteta.

    avatar

    14.05.2010. (08:22)    -   -   -   -  

  • nataša

    ja jednostavno NE MOGU povjerovati da se nasilnicima ne može stati na kraj ! jednostavno ne mogu !
    takvo ponašanje pojedinaca i jest rezultat inertnosti onih koji bi o tome trebali voditi računa.
    zgrožena sam i zaprepaštena ponašanjem djece ( i odraslih ), i pitam se jel stvarno takvo što nauče u vlastiotom domu i otkud, pobogu, toliko mržnje, zlobe i nasilja u tako mladim ljudima ? otkud ta potreba da nekoga povrijediš i da ti još sve to bude i zabavno ???
    ražalostim se svaki put kad ovakvo što pročitam i na kraju teksta ne mogu sebi doći od nevjerice ...

    avatar

    14.05.2010. (08:44)    -   -   -   -  

  • Ani ram

    Mi smo imali jednu retardiranu curu u razredu. (jasno mi je da tvoje dijete nije retardirano, ovo navodim samo kao jedan ekstremni primjer) Cura je bila sela, imala je i retardiranog mlađeg brata. Njena zaostalost je zbilja znala ići na živce (kad si dijete empatija je rijetko razvijena stvar), ali navikli smo. I branili je od nasilnika iz drugih razreda koji su svi redom imali pik na nju, tupavu, usporenu, nespretnu, siromašnu, sa debelim socijalnim cvikama i vječito masnom zalizanom kosom. No, ipak je ona bila jedna od nas, a mi smo svi bili mali čoporići sa oznakama: A,B,C,D...
    No, sjećam se da je u ono doba bila neka klima gdje se drugarstvo i pomaganje drugima veličalo i da bi se svaka naša dobra gesta pozdravljala i odobravala, i cijeli neki generalni stav gdje smo svi mi jedna velika obitelj drugara i radnika i požrtvovnih ljudi kojeg su nam drugarice učiteljice papagajski nametale, imao je rezultata... Npr, netko te izaziva, (nasilnika je oduvijek bilo i bit će) a ti se braniš, i onda imaš svjedoke koji mogu reći drugarici da je bilo opravdano, da je on prvi počeo i da je nepravda da te netko maltretira a ti si jadan. A pravedno je braniti se. I svi smo tako nekako disali... borbeno i pravednički.
    Danas, promijenila se klima, ako si netko i nešto možeš sve, jer više nismo svi isti, nismo radnici i proleteri, nismo poravnani u jedno vrsti, sad smo u razinama i stojimo jedni drugima na glavama.
    Ovo što se događa tvom djetetu s jedne strane je horor najgore vrste.
    S druge strane pohađa životnu školu koju će položiti samo ako pronađe vlastite vrijednosti koje su jače od odobravanja nabrijane okoline, tj. ako preraste tu istu okolinu i sve njene negativnosti. Što je u toj dobi možda prevelik zadatak, a možda se upravo zato i izrodi u krasan plod. Sve je na vama dvjema.

    avatar

    14.05.2010. (10:01)    -   -   -   -  

  • PINK PLAVUŠA

    Maco moja!! Oprosti što ću samo ostaviti brzinski pozdrav i big kiss jer sam ti u totalnoj gužvi (u reali),i daleko od virtuale..svoje neke misli prebacit ću na blogove norda tako da me ovdje ni neće biti (virtualno). No,čujemo se mi jednom već...... :-)

    Love,
    i svako dobro
    PINK P.

    avatar

    14.05.2010. (12:18)    -   -   -   -  

  • dado

    ah,šta reći na ovo ....nisam roditelj pa ne znam što bih rekao na ovo i kako reagirat.u našem društvu se poremetio sustav vrijednosti i ta djeca su samo ogledalo trenutačnog stanja u društvu
    držite se

    avatar

    14.05.2010. (17:52)    -   -   -   -  

  • Miriam

    Uhhh, ma ko nebi bio ljut.

    avatar

    14.05.2010. (22:59)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    To je stvarno ozbiljna stvar, i to u današnje vrijeme kad stalno slušamo o nekakvom nasilju među djecom...isti slučaj, ali potpuno isti, je doživjela moja prijateljica s njenom kćeri koja ima 14 godina, i prvi put sam je vidjela da ne zna što da napravi a inače je žena zmaj koja pomjera bregove, uopće nije znala kako da se postavi u školi i kako da objasni kćeri, otišla je i do psihologice na razgovor ne bi li sebi rasvjetlila što joj je činiti, ova joj je savjetovala da je ne premješta u drugu školu već da razgovara s razrednicom, vremenom se pomalo situacija smirila...

    avatar

    14.05.2010. (23:16)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Ovo je grozota, mene neka djeca podsjećaju na one koke iz inkubatora koje znaju do kosti
    iskljucati drugu. Ne znam što se dešava sa genetikom ali postoji neka devijacija koja je
    ugrađena u djetetu još u zametku. Nerijetko su to posljedice roditeljskog uživanja droga.
    Ja sam doživio slične traume u osnovnoj školi koje sam na sreću sam riješio onako kako sam znao. Naime u drugom i trećem razredu osnovne (bilo je to davnih 50-ih onog stoljeća) uhvatili su me u đir stariji četvrtaši. Ti momci su ponavljali po nekoliko puta razred pa su izgledali kao
    očevi nama ostalima. Bio sam predmetom njihove poruge i izazivanja i stalnog pozivanja na tučnjavu. Ja sam se povlačio ali jednom na velikom odmoru napravili su krug oko mene i nisam mogao nikuda. Od dobacivanja, ruganja i podsmjeha počelo je guranje od jednog ka drugome i tako u krug. Bilo mi je grozno, ostali su to promatrali i smijali se. Meni su misli
    grozničavo radile i sjetio sam se da u žepu imam brukvu (čavao) ne veliku ali ipak.
    U onom naguravanju od jednog do drugog ja sam jednom strgao dugme sa jakete, veliko
    dugme i drugom rukom onu brukvu provukao kroz jednu od rupa na dugmetu tako sam imao nekakav oslonac i sa brukvom između kažiprsta i srednjaka, dugme i glavu brukve sam stisnuo palcem.
    Nisam imao određeni cilj a niti sam ga mogao imati ali sam mlatarao nasumice u visini
    glava sa improviziranim bodežom.
    U jednom momentu svi su stali, ja sam bio kao u transu što od vrtnje što od bijesa a onda
    sam shvatio da više nemam u ruci brukvu i vidio sam je zabodenu u lice jednog od "velikih".
    Zaprepaštenjne je bilo na svim licima i onda su se razmakli tako da je onaj probodeni ostao
    sam. Najednom više nisu imali želju biti u njegovom društvu a mene su gledali čudno.
    On, probodeni, je brukvu izčupao iz obraza i otišo kući. Učitelj nije niti znao o čemu se radi
    jer je vladala neka vrsta omerte a mene su ostavili na miru ali ono baš na miru.
    Nekada nema pomoći ako se ne pokažu zubi a traume zadobijene u tom dobu ostaju kao
    programirani čip u mozgu koji nije moguće izbaciti.
    Nisam za nasilje ali sam zvijer u obrani slobode, bilo čije slobode. Pozdrav ti.

    avatar

    15.05.2010. (09:48)    -   -   -   -  

  • rose

    nemam riječi, jadna sam i ljuta u isto vrijeme... molim te da budeš oprezna i paziš na tu svoju djevojčicu , razgovaraj puno s njom , i objasni da ona nije kriva , s druge strane , poduzmi sve da se to zaustavi i da zlostavljači ( bez obzora ko su im roditelji)shvate da se tako ne mogu ponašati , digni buku u školi , zovi roditelje, zovi novinare, zovi dječiju pravobraniteljicu , digni sve na noge , dok nije prekasno... ,a njoj mogu samo zamisliti , kako je , budi uz nju ,jer ona se kao i svatko koje zlostavljan osjeća krivom bez razloga, daj joj snage da izdrži ....

    avatar

    15.05.2010. (10:07)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Mislim da ću te sada razočarati, ali mislim da je tako bolje, jer znam točno o čemu govoriš, vjerojatno mnogo točnije nego što možeš pretpostaviti. Nećeš postići ništa sa školom, ništa konkretno! Čitav je niz razloga, formalnih i osobnih, zašto će tako biti. Da preskočim svu moguću filozofiju i stotine AKO, jedino što možeš doista učiniti jest biti krajnje na oprezu, educirati je i ojačati. I, u krajnjem slučaju, bez oklijevanja promijeniti školu!!!

    avatar

    15.05.2010. (10:15)    -   -   -   -  

  • project mayhem

    šokantna ispovijest i legitiman razlog za zabrinutost svakog roditelja... i onda se nalaze razlozi za dječju depresiju u glazbi i filmovima, a problem je puno dublji, u svima nama... ne govorim figurativno, nego doslovno, jer ni ja kroz svoje školovanje nisam bio nevinašće, i ja sam znao biti zao i zloban prema drugima zbog svoje nesigurnosti... opravdavao sam sam sebe da pošto sam uvijek bio nekako u sredini hijerarhije, da i mene tlače jači, pa onda mogu i ja slabije... bio sam dijete, tinejdžer, nisam znao bolje, sve je to bio dio mog odrastanja... i shvatio sam koliko su moje riječi, premda onda samo zezancija, mogle uistinu povrijediti nekoga i možda ga duboko raniti... al nikad nisam bio ovako okrutan... nikada fizičko nasilje...nikada svakodnevna cjelodnevna tortura... a ovo što danas djeca rade, to je strašno, poštovanja prema ničemu nema, nikakvih moralnih normi, ničega, psotajemo kao Ameri, sa svojoms trogom hijerarhijom... al djeca nisu kriva, naravno, krivo je društvo... i već mi je dosta da to svako malo moram(o) ponavljati.... ne znam stvarno čime je tvoja djevojčica to zaslužila,al na žalost, ostat će joj sigurno duboki ožiljci, nadam se da ćeš joj uspijeti pomoći i objasniti joj da ta djeca ne znaju šta rade, da su ta djeca u većem strahu od nje... sretno...

    avatar

    15.05.2010. (14:49)    -   -   -   -  

  • katalona

    Na žalost, nije mi poznat slučaj u kojemu su ravnatelj/pedagog/psiholog spriječili zlostavljanje. Ne kažem da se većina njih ne trudi, ali.... moj savjet bi bio (a govorim iz iskustva sebe i svoga djeteta) da kad dijete dođe sa fizičkom ozljedom ili pod vidljivim stresom, lijepo dijete odvedi na hitnu ( i kod psihijatra) i neka je detaljno pregledaju i navedu sve uočene ozljede i stanje u kojem se dijete nalazi. A onda sa tim papirom i sa djetetom u nadležnu policjsku postaju i lijepo prijavi zlostavljače. Pa da vidiš kako se priča promjeni kad im mama i tata budu pozvani na obavijesni razgovor i kad se sve javi centru za socijalnu skrb. I obavezno malenu premjesti u drugu školu. Takvi odnosi se ne mogu popraviti, bude samo sve gore i gore.

    avatar

    15.05.2010. (14:56)    -   -   -   -  

  • Forever Young

    @zapisi ljutih baba....Ovaj post je tako dobro napisan.Ovo je problem svakodnevnice.Pretrpjela si kao roditelj tesko razdoblje jer su djeca-pubertetlije u najgorim godinama.Na sebi vide mane koje nepostoje,nemaju samopouzdanja i ne znaju reci:DOSTA!TO ME UOPCE NE DIRA.Znam da je to tesko,ali i ja sam prolazila kroz teske stvari,ali nikad nisam htjela uplicati roditelje u to jer ne zelim da oni pate,jer nakon te bure shvatila sam:Rugaju mi se zbog izgleda:Mrsavica i to?!Pa?U cemu je stvar?Ja sebe takvu volim i takvu me je Bog dao.I cesto volim reci:Tko ce me gledat-gledat ce me svakako,a tko nece...nece nikako...I zato zelim da ta tvoja djevojcica ojaca,i ojacat ce jer je u jutro sve svjezije i sjeti me se za nekoliko kada bude zrelija od njih sviju i kada samo kaze:Sigurno vam je tesko pratiti moj zivot i otici!Tako to biva i tako je to bilo u mene!

    avatar

    15.05.2010. (15:03)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Djeca su oduvijek znala biti okrutna, ali ono sto me uzasava je okrutnost copora djece prema izabranoj meti. Bori se svim dopustenim sredstvima i poradi na jacanju njezina samopouzdanja. Znam, teska zadaca, ali ipak...

    avatar

    15.05.2010. (16:11)    -   -   -   -  

  • Kalorijski restoran ... minus40kg ... dražeN ;)

    Ovo što navodiš je vrlo ozbiljno, možda čak za policiju, ili pravosuđe, ili što tome slično. Nisam pobornik tolerancije, jer to bi značilo prešutno odobravati nešto sa čime se nedvosmisleno ne slažem. Gnušam se nasilja bilo kog oblika. Razumijem osobe koje si ne mogu pomoći, pa u svojoj nemoći, jadu, ili očaju, prakticiraju nasilje, ali ne slažem se sa time da prema tome treba biti indiferentan, dapače, mislim da sam i sam predugo "gutao" zbog nekih svojih pacifističkih stavova. Mislim da je dobro učiti i od onih možebitno lošijih od sebe. Upravo ti su me naučili da se sa agresijom ne treba miriti, dapače, treba joj se suprotstaviti, po mogućnosti ne istom mjerom, jer tada bi se izjednačili sa "agresorom", ali u svakom slučaju treba reagirati, i to odmah, transparentno i odlučno. To mislim za sebe. Nije savjet, tek osobno promišljanje.

    avatar

    15.05.2010. (18:04)    -   -   -   -  

  • Vesna

    Oprosti što komentiram anonimno! Moj savjet je da se obratiš policiji! Govorim iz vlastitog iskustva jer je moj sin doživljavao : udaranje nogom u trbuh, glavu... Pokušali su ga objesiti! Škola; znači ravnatelj, pedagog i razrednica nisu poduzeli ništa! Govorili su to je dječja igra ! Nasilnik i njegova klika bili su tri godine stariji od mog sina! Kad sam se obratila policiji i centru za socijalni rad (prijavila roditelje dotičnih), zlostavljanje je prestalo! ali sam ipak neko vrijeme pratila sina u školu i dočekivala ga poslije nastave! Želim ti od sveg srca da riješiš taj problem jer nijedno dijete tako nešto ne zaslužuje! Lijep pozdrav!

    avatar

    15.05.2010. (21:04)    -   -   -   -  

  • 4pištolja

    sve bih ja to preko koljena. onako kako su i mene. i svi bi ispali ovako krasni i rumeni k'o ja :)

    avatar

    15.05.2010. (22:16)    -   -   -   -  

  • primakka

    na tvome mjestu bih angažirala nekoga da je prati do i iz škole jer je situacija preozbiljna. danas su djeca jako okrutna i ne smiješ je ostaviti da se sama izvlači iz problema kao što sam svome sinu rekla prije petnaestak godina. tada se još moglo jačati samopouzdanje sportom i okrenuti glavu od takvih vođa. zatraži pomoć od svih koji su ju dužni pružiti istovremeno hrabreći kćer da su to sitne, ljubomorne duše. zahtijevaj izvanredan sastanak u školi uz obavezno prisutstvo roditelja djece-nasilnika. oni su još uvijek najodgovorniji za njihovo ponašanje. i sve to skupa da ne ispadne kako ti je kći nemoćna naspram njih. jer zlostavljači su jaki u masi, a osjetljivi na pravovremnu reakciju, pogotovo onoga koga izaberu za žrtvu. sretno, i ne sumnjam u uspjeh jer ti kći ima jaku mamu.

    avatar

    16.05.2010. (15:50)    -   -   -   -  

  • pametni zub

    jako me uznemirio tvoj post, tim više što sam slične stvari slušao i z drugih izvora. i u naše vrijeme bilo je takvih stvari, ali su se nekako brže i bezbolnije stišavale. jednima je samo cilj napakositi drugima, a nadležni se žele izvući uz što manje buke. ustraj u svojoj borbi

    avatar

    16.05.2010. (17:09)    -   -   -   -  

  • Elle Woods Gone Brunnette

    obrati se policiji. ozbiljno. na žalost, ni pedagog ni psiholog tu ne mogu napraviti ništa, a zlostavljanje će se nastaviti van škole. i usput popričaj i s roditeljima. zovi ih, gnjavi, prijeti, dođi im doma. jer nasilje će se, na žalost, ionako samo pojačat. ovaj put van kruga škole. pojavljuj se u školi stalno, visi ravnatelju nad glavom, zovi roditelje te djece, zahtjevaj sastanak s ravnateljem, stručnim osobljem, roditeljima i djecom zlostavljačima (ali bez tvoje male prisutne). počni ih gnjavit. ako se maloj nešto dogodi u školi mrcvari telefonski njihove roditelje.
    morala si već prije kontaktirat roditelje, jer ovako oni mogu tužit starijeg brata a da ne postoji nigdje nikakav dokaz da je dijete bilo ozbiljno gnjavljeno.
    a dečko je mogao negdje dalje od škole, anoniman, ili par njegovih frendova, uhvatit te dvije zmijue i našamarat ih. onako, s maramama na licu i kaplačama, išamarat ih surovo (bez ozljeđivanja) i to napravit par dana zaredom. ali bez da otkrije da to ima veze s tvojom malom. pa bi možda klinci izvukli zaključak, ali ne bi mogli na nikoga uprijeti prstom.
    ali svakako svaki napad u razredu prijavi policiji.
    obrati se pravobraniteljici za dječja prava.
    svaki put kad se mala ozlijedi u školi odi kod liječnika, čak i ako nema vidljivih ozlijeda.
    traži od pedagoga i psihologa uvid u nekakvu dokumentaciju koju moraju voditi o tom slučaju.
    i tuži školu.
    yep!
    tuži školu!
    jer ovi u školi su bespomoćni, a i ne da im se, znaju da to ne mogu riješit. ali se užasno boje da škola ne dođe u novine, da ne krenu inspekcije i slično, da ravnatelja ne povlače po novinama...

    avatar

    17.05.2010. (17:12)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    Jako me uznemirio tvoj post.
    Nemam djece, no znam kako sustav funkcionira.
    Zaprijeti pritužbom nadležnom Ministarstvu i inspekcijom, onda nakon toga reci kako ćeš obavijestiti novine.
    Ako se ičega boje i zaziru od toga, onda je to povlačenje po štampi.
    Na žalost, budi spremna napraviti sve to.
    Ono što je najvažnije, ni u jednom trenu tvoja djevojčica ne smije pomisliti kako je bez podrške.
    U tebi je ima, a ima je sigurno i u drugima.
    Znaš, meni je prvi impuls bio učiniti isto ono što je učinio brat.
    Ako se oni love toga, kakvo im je to osiguranje kada je mogao on to učiniti?
    Mislim, kakvi su im uopće mehanizmi zaštite djece?

    avatar

    17.05.2010. (21:59)    -   -   -   -  

  • Euro

    lijepo jutro ti zelim...
    dirljiva prica..

    avatar

    18.05.2010. (07:27)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    uhh draga...tako mi je žao...ali imala sam takvih iskustava..pisala svojevremeno o jednom...naime mog sina su maltretirali..i fizički i svakako..i nisam normalnim načinom ništa postigla..sad znam da bi išla i na hitnu i na policiju..pa tražila zapisnik...iskreno, nisam pametna..ali pokušaj svakako nešto..i podrži dijete..utješi je...podrži je...mora znati da nije do nje...

    avatar

    18.05.2010. (14:25)    -   -   -   -  

učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se