Komentari

sub-littera.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing


  • anabonni

    Ne pada mi ni na pamet bježati.......Čemu???
    Neke mreže i neki ulovi imaju draaaaž

    avatar

    29.03.2010. (08:28)    -   -   -   -  

  • Nina...

    znaš šta draga, mislim da svako razarenje nečeg donosi neke neove spoznaje
    bez kojih pak ne bi došlo da nije bilo onog što zaboli...eh sad dal vrijedi...ne znaš dok ne probaš...a koči nas prokleti strah...
    moja se mreža već sva iskidala od koprcanja...a umjesto rupe kroz koju bi se provukla ja se samo još više u niti uplela i ko riba u mreži na suhom...škrgama borim se za zark...
    nadam se da je tvoja mreža bar još u vodi...;)

    avatar

    29.03.2010. (14:41)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Izvrsno prikazano stanje duše.....osjetilno i bolno.
    Moram ti reći da vrlo dobro poznajem sve vrste mreža, čvorova, zamki, brana i kaveza...
    tja...pa vidra sam;))))
    Iz svih mreža koje znalački ispletu nam drugi ljudi, a ne odgovara nam sputanost njima, izaći ćemo jednim skokom i predati se raskošnom zagrljaju prvog vala....ili vira...ovisno o mudrosti...
    i plivačkom umijeću;)))
    Nema tog čvora gordijskog kojeg ne bismo otpetljati znale, ako nas guši noću.....
    I zgnječenog stopala izvući ćemo se iz svake zamke, kad shvatimo da se radilo o običnom mamcu....
    Ni kavez nam mada i zlatan bio, neće predstavljati prepreku, kad shvatimo da ograničava našu slobodu, maštu i samosvojnost.....
    Al mreža koju ispletemo same, svojom navučenošću na prividan osjećaj sigurnosti i zaštite, izrađena je posebno vješto ,ispletena od čeličnih niti straha od samoće, boli i praznine napuštanja...Ona je počesto nepoderiva....Iz nje se izvlačimo čitav život i to uz pomoć Boga, providnosti, nadnaravnih sila i iluzionističkih trikova..ovisno o tome u što najviše vjerujemo.

    avatar

    29.03.2010. (23:00)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Ovaj tekst podsjeća me na sličan u vremenu svismoisti. Ne sjećam se točno što sam tamo govorio. Ali, ono najbitnije što je novitet, sada sadržano je u posljednjem rečeničnom smislu. Utjecaj proljeća?! Osjeti se u njemu uvjerljivost. A to je onaj osjećaj kada sugovornik sluša i upija, ne razumijevanjem i ne shvaćanjem, već uzajamnim preklapanjem pretpostavljanja. I kao da nije važno hoće li razoriti, ili darovati, važno je kako se predosjeti potreba da se napokon iziđe iz tog okruženja. I kao da je sve isto: bol je odsustvo sreće, a sreća je odsustvo boli. Jedno bez drugoga nema određenja.

    avatar

    29.03.2010. (23:43)    -   -   -   -  

  • toluen

    Emocionalne rane očito su još svježe i bolne

    Ali ipak pomalo zacjeljuju...

    I svi mi koji ove tvoje iskrene riječi linije srca čitamo i komentiramo očito možemo osjetiti ovaj proces pa blagim melemom od riječi pokušavamo ublažiti ovo dosta neugodno, ali svakako prijelazno i prolazno stanje. Svakako dobro je da te riječi teku jer poput suza mogu donijeti olakšanje.

    Nadam se da ti makar tako pomažemo da to lakše prebrodiš.

    Mreže neće nikada nestati jer su dio našeg života. Stvari postanu lakše kada shvatimo da se ne moramo bojati mreža već se zapravo bojimo naših reakcija kada se u njih sami upletemo ne znajući više kako van. Ako ovladamo ovim našim reakcijama onda se odjednom pojavljuju i do tada potpuno nevidljiva riješenja.

    To naravno nije jednostavno, ali ni nemoguća misija. Kako god zapravo uvijek se vraćamo na same sebe i proces učenja u kojem se nastojimo što bolje možemo postaviti u ovom beskraju situacija koje nas mogu snaći. Kada jednom uhvatimo nit ove priče onda otkrijemo da zapravo više nema nijedne mreže koju se ne može rasplesti na dobar način bez potrebe da nas (ili bilo koga drugoga) njene niti sputaju ili ozljede na bilo koji način.

    U svijetu u kojem živimo sve je moguće, naročito onda kada jednom uspijemo razumjeri same sebe i što to zapravo želimo.

    :-)

    avatar

    30.03.2010. (03:31)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Ti si svako malo ponovo u recidivu. Biti uhvaćen u mrežu nije ugodno, o kakvoj god mreži da se radi. Da li je ona tvoja kob? Ne bih rekao, iako ti djeluje da je (na temelju stalno istih iskustava). Kad smo u mreži, izgleda nam da iz nje nema izlaza. Ali, stvari nisu nepromjenjive. Kada je situacija jako dugo neizgledna, onda nam se čini kako je to naša sudbina da bude tako. Do promjene dolazi kada se dogodi pomak u svijesti. To je ravno oslobođenju i početku drukčijeg doživljavanja stvarnosti. Oslobođenje JE moguće. Možda se neće dogoditi sutra, ali uvijek postoji mogućnost da se dogodi.

    avatar

    30.03.2010. (10:34)    -   -   -   -  

  • Violet Morphine

    O kakvoj god kobi da pričaš, nikad ne valja bježati. Hrabra si jer se suoćavaš s njome. Lijepa pjesma. Pozdrav :)

    avatar

    31.03.2010. (21:23)    -   -   -   -  

  • lilatokaze

    Hvala ti na tvojim komentarima, djeluju mi posebno toplo i iskreno :) :*

    avatar

    01.04.2010. (00:10)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    ok ima nas još..i je, tak je...fakat je:))

    avatar

    01.04.2010. (00:10)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    ipak će ti darovati nešto neprocjenjivo .....iskustvo..a to je skupocjen dar....

    avatar

    02.04.2010. (11:45)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se