Komentari

sub-littera.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Nina...

    i onda dolazi bijeg...za odvažne koji se usude odbaciti klupko koje guši...a tko smo mi?
    prokleta odvažnost zašto je toliko teška za uhvatiti ...
    zašto živimo u dubokom beskrajnom prostoru tuge beskonačno...zašto si to radimo...namjerno...

    avatar

    06.03.2010. (12:43)    -   -   -   -  

  • krv-nije-pura

    odvaznost nije nedostizna
    na dohvat ruke nam je
    do pojedinca je... a to si i sama rekla...sami si to radimo, vecinom namjerno

    avatar

    06.03.2010. (18:33)    -   -   -   -  

  • slobodni stih

    nije tako jednostavno.. to klupko tuge često s druge strane niti veže naše ruke... i čini nas nemoćnima...

    avatar

    06.03.2010. (21:50)    -   -   -   -  

  • mici

    obožavam tvoje fotografije

    avatar

    06.03.2010. (22:04)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    Mene je uvijek u tim trenucima tuge, beznađa, strahova zanimalo zašto si to radim?
    Zašto moram koračati s okovima na nogama dok drugi lete?
    Ne postoje laki odgovori na teška pitanja, ali sve je bolje od stajanja u vrtlogu oluje.

    avatar

    06.03.2010. (23:04)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Kako začarano zna zapeči taj dio! Kažu kako je jedan najusamljeniji broj, a ja razmišljam o tome kako je njegova esencija usamljenosti još veći pritisak u njemu samome, a od njega nikada ne može pobjeći. I kako ga prevladati? Možda - prihvatiti ga kao početak razumijevanju da svaki drugi ima isti sadržaj? Ili, potražiti potencijal u porivu da mu se pobjegne? U središtu toga osjećanja je želja da ga ne bude. I ja takvoj želji aplaudiram. Ali ne kao bijeg od tog sadržaja, jer bismo pokušali bježati od svoje određenosti, već aplaudiram drskosti i smjelosti koje će toj želji dati oblik smisla koji se s nekim može podijeliti. I vjerujem kako je to ključna riječ - podijeliti!

    avatar

    08.03.2010. (08:29)    -   -   -   -  

  • toluen

    Svi mi kao šljunak na obali neprestano bivamo bacani amo tamo valima života dok konačno ne shvatimo da je upravo to dio ljepote postojanja kojeg neprekidno tražimo i ne nalazimo čak niti u našim snovima.

    I to nas lomi sve dok konačno umorni od svega ne otpustimo iz sebe sve naše strahove. brige i otpore i konačno dozvolimo životu da teče svojim prirodnom tokom onako kako je to oduvijek bilo i oduvijek će biti.

    Plime i oseke su uvijek bili dio svijeta u kojem živimo u uvijek će biti dio nas. Kada to dođe do nas odjednom se otkriva sva skrivena ljepota trenutka kakav god on bio. Naravno ovo ne možemo s nikim podjeliti riječima, tek osjećajem, pogledom ili dodirom.

    Dream of the Return

    :-)

    avatar

    08.03.2010. (11:59)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Osjećaj samoće mene preplavljuje kao osjećaj nerazumijevanja i nepripadanja tu.
    Kad jedina koračam u suprotnom pravcu od velike većine, kad mi se sviđaju neke druge misli, neke druge boje, kad mi je drag netko koga su svi prezreli, kad beskompromisno izlazlim iz loših veza, očekujem od ljudi više no što su znali da mogu dati...normalno je da sam usamljena. Moja su očekivanja veća, Jer ja to zaslužujem...Maybellin....:)
    Svoju samoću ja ljubim. Ponekad. Ona mi dokazuje koliko je hrabar moj izbor.

    avatar

    09.03.2010. (07:52)    -   -   -   -  

  • Y Tu Mama Tambien

    Isto tako se i ja mogu skloniti u tvoje misli kao u neki prostor bez tuge iako pišeš o tugi.Lijepa ti je ta poezija u prozi.

    avatar

    09.03.2010. (17:19)    -   -   -   -  

  • žubor vode

    Čitam tvoj post ponovo i ponovo... i postaje mi kao odjek moje vlastite tuge i samoće...
    Pozdrav

    avatar

    09.03.2010. (21:09)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...