Komentari

timotej.blog.hr

Dodaj komentar (14)

Marketing


  • Timotej

    S obzirom da se do Uskrsa povlačim sa blogosfere i općenito sa interneta, kopirat ću ovdje komentar koji je Valentina maloprije obrisala - ni 5 minuta nakon što sam ga postao kod nje - u nadi da će ga pročitati tokom sljedećih 40 dana. :)

    ***

    Valentina, vjersko zastranjenje jest bolest, bolest duha. U zabludi si ako misliš da mi tebe vrijeđamo ili ti se rugamo, kad kažemo da si "bolesna". Uostalom, u duhovnom smislu nitko nije posve zdrav, svima nam je potrebno ozdravljenje koje donosi obraćenje. A obraćenje je cjeloživotni proces, redovito vrlo težak i mučan.
    Tvoje se zastranjenje najvećim dijelom sastoji upravo u činjenici da se osjećaš duhovno zdravom osobom. A to je stoga što ne vidiš vlastiti grijeh i ne kaješ se za njega. I zato te Gospodin ne može ozdraviti: "Nisam došao zvati pravedne, nego grešnike na obraćenje." (Lk 5,32)

    "Razlika između svetaca i nas ostalih nije u tome što oni ne padaju kao mi. Razlika je u tome što je njihova poniznost tolika, da smjesta, bez odlaganja i odugovlačenja zatraže oprost, a to je uvijek mjera nečijeg ponosa. To je bila spasonosna milost i Petru jer je, usprkos snazi svojih propovijedi i svoga obraćenja pa čak i čudesa koja je činio, još uvijek mnogo i često padao. Ni u jednom slučaju čovjek, pa ma kako bio velik svetac, nije postao svet a da u životu nije prošao putem pokajanja." (David Torkington, "Prorok")

    U dvije godine koliko te pratim na ovoj kršćanskoj blogosferi, ne sjećam se da sam ikada svjedočio bilo kakvom priznavanju krivice/grijeha s tvoje strane, niti posljedičnom kajanju. Što jasno svjedoči u kojoj mjeri je tobom zavladala duhovna oholost, najgora duhovna "bolest".

    Od srca ti želim da ovogodišnja korizma doprinese tvom duhovnom ozdravljenju, i pozdravljam te do Uskrsa.

    ***

    Isto želim i samome sebi i svima koji posjećuju ovaj blog. :)

    avatar

    17.02.2010. (09:58)    -   -   -   -  

  • vapaj duše

    Ne znam zašto je tvoj komentar upućen izvjesnoj Valentini kada ga možeš primijeniti i na samoga sebe
    (i svatko od nas na sebe). Gotovo svaki tvoj komentar vrvi ohološću koje si prepun!
    Lijepi pozdrav i pokušaj biti ponizan pa mi nemoj replicirati (znam da će ti to teško ići, ali bar pokušaj)!!!

    avatar

    24.02.2010. (16:15)    -   -   -   -  

  • Timotej

    @vapaj duše: pročitaj što o oholosti kaže C.S.Lewis u svom remek-djelu "Mere Christianity":

    "Postoji jedan porok od koga ni jedan čovjek na svijetu nije slobodan; koji se svakome na ovom svijetu gadi kad ga vidi kod nekoga drugoga; i za kojeg gotovo nitko, osim kršćana, ne misli da je osobno kriv.
    Čuo sam da ljudi priznaju da su ćudljivi, da gube glavu oko djevojaka ili pića, pa čak i da su kukavice. Ali mislim da nikad nisam čuo da je netko, tko nije kršćanin, sebe optužio za ovaj porok. S druge strane, vrlo rijetko sam nailazio na čovjeka, koji nije kršćanin, a da je pokazivao i najmanju samilost za taj grijeh kod drugih. Nijedna mana ne čini čovjeka toliko nepopularnim u društvu, i nijedne mane nismo toliko nesvjesni u sebi samima. I što je više imamo u sebi, to je slabije podnosimo kod drugih.
    Porok o kojem govorim jest oholost, a vrlinu koja mu se u kršćanskom moralu suprotstavlja nazivamo poniznost. Možda se sjećate, kada sam govorio o seksualnom moralu, upozorio sam da srž kršćanskog morala nije u tome. Sada, evo, stigosmo i do srži. Prema kršćanskim naučiteljima, izvorni grijeh i najveće zlo jest upravo oholost."

    Godinama sam već svjestan koliko je istina ovo što priča Lewis, da je oholost (uz sebeljublje) korijen svih grijeha, i zasluženo prvi na onom popisu 7 glavnih grijeha tj. mana. I svjestan sam da je upravo oholost uzrok većine mojih problema na duhovnom planu. Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost. (Izr 16,18)

    Isto tako znam da je oholost glavni problem i gotovo svih drugih ljudi. A posebno je opasna kada je skrivena pod krinkom lažne poniznosti i krive pobožnosti, kao što je to slučaj s našom Valentinom. S njom nije problem toliko u tome što je ohola (naravno da jest - istinska nutarnja poniznost rijetka je koliko i istinska svetost), nego u tome što ne priznaje svoj grijeh i ne kaje se zbog njega. Svako dobro joj želim - zato je i podsjećam na taj "veliki grijeh" (Ps 19,14).

    A dobro je da i mene s vremena na vrijeme netko podsjeti koliko sam ohol. Jer, kao što piše sv. Franjo Saleški u "Filoteji": "Često znamo reći kako nismo ništa, da smo bijeda, otpad svijeta; no, zaista bi nas ražestilo kad bi nas netko uzeo za riječ i nazvao nas onako kako smo sami sebe nazvali."

    No, čudi me ovaj zahtjev da ne odgovorim na tvoj komentar. U zabludi si ako misliš da bi u tome nužno bila nekakva poniznost. Primjerice, da nisam "pao" i navratio ovdje (iako sam rekao da neću do Uskrsa), tvoj komentar ne bih niti vidio i ispao bih "ponizan" - ni kriv ni dužan, hehehe. Nadalje, šutnja može biti i posljedica tvrdoglavosti, odbacivanja i prezira, itd.

    Sve u svemu, navrati kad god hoćeš i kritiziraj me do mile volje. Kao što kaže sv. Augustin: "Prekoravatelj šiba, ali ljubi i štuje. Laskavac zaluđuje. Jedan se smiluje, drugi upropašćuje. (...) Ljubi onoga tko ti spočitava, ali se boj ulizice." Budi mi pozdravljen(a)! :)

    avatar

    26.02.2010. (10:11)    -   -   -   -  

  • Zajednica sv. Ivana - Communaute St. Jean

    Lijepi pozdrav!

    avatar

    06.03.2010. (18:07)    -   -   -   -  

  • emanuel59

    Susretala sam tvoje komentare i nisam se uvjek s tobom slagala,ali slučajno mi se otvorio tvoj post od 30.12.2007 o Oskaru W.Prvi put sam čula o duhovnoj strani njegovih zadnjih dana.Svjedočenje svečenika koje mu je Kristova milosrdna ljubav darovala,dotaknulo me do suza.LJubav,tako jaka i strpljiva,toliko nježna i mudra toliko duboka i neizmjerna da budi u meni istinski mir. U svojoj službi (med.sestra) često sam bila svjedokom gašenja ljudskog života.neki se gasio tiho i mirno,dok su drugi teško i bolno ostavljali ovaj zemaljski život.Svjedok sam koliko s ljubavlju Isus poziva da molimo za umiruče,Jedna pacijentica(pravoslavna-ali ne prakticirajuća vjernica)u komi danima nije mogla ispustiti dušu.Već se i svo osoblje počelo čuditi što tu ženu još zaustavlja da ispusti svoj zadnji dah.jer njene godine a i dijagnoza nisu osavljale prostor za optimizam.I ja sam razmišljala o njoj.pitala sam se tko je?kakav je čovjek bila,je li krštena,jeli u stanju valikog grijeha?stotine kako? su utihnule kada sam čula od muža(nisu imali djecu)da je krštena ali da su kao članovi saveza komunista bili ateisti,ali da je ta žena u srcu vjerovala i bila velika humanitarka.Još neki ljudi koji su poznavali njenu mladost potvrdili su mi da je to bila draga i nesebična žena.uU duhu dobih poticaj da molim za nju.kada je došao naš bolnički kapelan zamolila sam ga za molitvu.znao je da je pravoslavka i pomolio se za nju.kada je otišao Gospodin mi je dao priliku da sam ostala sama s njom te sam izmolila još za nju krunicu Božanskog milorđa.Završavala sam zadnje retke molitve kada smo dobili hitan prijem te sam se udaljila ka novoj situaciji.dok smo radili prijem zovnula me mlađa koleginica.monitor kod te žene pokazivao je ravnu crtu,a na njenom ukočenom licu bio je lijep osmjeh.to je primjetila i moja suradnica.Božansko milosrđe se ostvarilo.I sama sam bila zatečena i taj događaj mi se urezao u sječanje.to je bio moj do tada najbliskiji i najjasniji susret sa VELIKOM ŽELJOM SPASITELJA DA SPAŠAVA SVOJIM NEICRPIVIM MILOSRĐEM. I ZATO MOLIMO ZA UMIRUČE,JER NAŠA MOLITVA DAJE PRAVO NAŠEM GOSPODINU DA SPAŠAVA I NAJTEŽE GREŠNIKE I ISKAZUJE IM SVOJE MILOSRĐE.HVALA MU I SLAVA. A tebi Timoteje sestrinski blagosov.

    avatar

    07.03.2010. (18:09)    -   -   -   -  

  • merkat

    Dok god je čovjek živ, Bog mu daje neki zadatak i novu priliku.
    Jako mi je drago da Bog ima svoje ljude na tako važnom mjesto kao što je bolnica.

    avatar

    11.03.2010. (09:03)    -   -   -   -  

  • Valentina

    Probudi u meni svete želje, oblikuj u meni svete misli, pomozi mi da za svetim tragam...daj da što je sveto prepoznam, ljubim, štitim i širim...

    avatar

    11.03.2010. (13:54)    -   -   -   -  

  • emanuel59

    dragi @merkator,komentar sam dala više u želji da se sjetimo umirućih i njihove potrebe za spasenjem.a to možemo svi...bez obzira gdje se nalazili..Isus je pohvalio stotnikovu vjeru koja je ušla u misna čitanja za sva vremena. Sjećam se molitava naših starih(koje tada nisam baš razumjela te su mi se činile duge,dosadne i nepotrebne,a sad se i sama tako molim.(nije se ispuštala molitva za one koji umiru i za duše u čistilištu.jutarnja ,objedovna,pred spavanje) Tko se od nas danas sjeti onih koji umiru sami,bez sakramenata,bez ljubavi, sami..pa, i u bolnicama su ipak sami .dok se nekad kraj umiručih okupljala rodbina,palila svjeća,molilo se za spas duše,uz obavezan poziv svečeniku,danas umiremo u bolnicama bez najbližih,sa prezauzetim osobljem koje se usmjerava na one kojima se može" još" pomoći.voljela bih da se sjetite svaki dan u svojim molitvama i onih koji umiru i potrebni su milosrđa.jer svaka molitva, ma kako kratka bila može ih spasiti od vječne izgubljenosti.posebno je dobro zazivati milosrđe,i KRV KRISTOVU na te duše. BLAGOSIVAM...

    avatar

    11.03.2010. (15:34)    -   -   -   -  

  • merkat

    emanuel, drago mi je da je emanuEl s umirućima. prije dva mjeseca sam bio na rutinskoj operaciji od koje je preminuo ovaj sa slike uz moj komentar. bio sam razočaran sestrama i liječnicima kojima je bio veliki problem dati i osnovnu informaciju ili bi čekao na osnovnu pomoć satima. iako rutinska operacija, osjećao sam strah i usamljenost. pokraj mog odjela je bila onkologija. nisam se usudio prići tamo. zamislio sam kako je njima tek, kada mene muči nešto posve rutinsko. iako je osoblje na mom odjelu bilo vrlo loše, shvatio sam da taj posao ne bih bio u stanju raditi. suočavati se sa tuđim patnjama, strahovima, očajem i umiranjem.
    kakav li je tek strah i očaj onima koji umiru ? možda nisu niti svjesni grozote pustoši ako su u stanju teškog grijeha i nepomirenja s Bogom. tu se uzdam u Božje milosrđe. misli li rodbina ili netko na to. moli li za njih ?
    Zdravo Marijo molimo i da naša Majka bude uz na i moli na času smrti naše. jer to je središte našeg života. odlučujući trenutak gdje se bije najveći boj.
    jedan kapucin je rekao kako danas ljudi prepuštaju umiruće ne moleći za njih i ne koristeći svete skarmente. i sami ljudi na odlasku, nažalost, to ne shvaćaju ozbiljno. za bližnje je rekao kako ne zovu svećenika jer neće uznemiravati bolesnika. pitao je tada sve u crkvi, bili upozorili i pomogli nekome tko stoji na rubu provalije na opasnost ?
    fra Rafo Kalinić je mučki poginuo jer je jedini ozbiljno shavtio ispovijed umirućeg u II svj. ratu. išao je žurno, svjesno riskirajući život.
    zahvaljujem Bogu za svakog čovjeka koji to ozbiljno shvaća, posebno za zdravstvne djelatnike, koji težak poziv vrše, Božje anđele preko kojih se brine za svoju djecu.

    avatar

    12.03.2010. (10:01)    -   -   -   -  

  • Ema

    Svaki dan u jednoj ckrvi u mom gradu svećenik na kraju Mise moli za umiruće, i vjernici s njim. Jako sam zahvalna Bogu što mu je dao poticaj za to, i što nama koji kroz tu molitvu posvješćuje važnost molitve za umiruće.
    A Fra Rafo je uistinu uzor, pojam budnosti na koju smo svi pozvani. On nije mario za svoj tjelesni život kad je u pitanju jedna duša koja je na prijelazu a vapi pomoć, željna izmirenja s Bogom.... Znao je kud ide i ispovjedio se prije polaska. Bilo mu je važnije dati sakramente umirućem, i pomoći mu da spasi dušu. Neka i s neba pomogne da se mnoge duše spase....

    avatar

    12.03.2010. (17:43)    -   -   -   -  

  • emanuel59

    velika utjeha za mene je da nisam osamljena u shvačanju važnosti zadnjeg trenutka ljudskog života.raduje me Emino svjedoćenje da jmamo takvih svečenika.daj Bože i više.jer to su trenuci kada se zaista odlučuje o ljudskoj sudbini,jer smrtna borba je zadnja čovjekova borba.slažem se sa @merkatom da je med.osoblje većinom mogli bi reći hladno.ne bih sada o tome jer i to ima svoje ,nego bih ispričala jedan događaj,gdje se možda najbolje oslikava duhovno neznanje med.osoblja. HITAN PRIJEM PROMETNE NESREĆE...TROJE POVRIJEĐENIH,OD KOJIH JEDAN SREDOVJEČAN ČOVJEK NAJTEŽE.NE MOŽETE NI ZAMISLITI TRKU KOJA SE TADA DOGAĐA.VELIK BROJ DOKTORA RAZNIH SPECIJALNOSTI,I DRUGO MEDICINSKO OSOBLJE UKLJUČENI SU U REANIMACIJU.NAKON NEKOG VREMENA SHVATILA SAM DA SU ŠANSE SREDOVJEČNOG ČOVJEKA MINIMALNE TE SAM BRZO POZVALA SVEČENIKA(NA MOB) NAŠ KAPELAN JE HVALA BOGU ODMAH(KAO I UVJEK ) DOŠAO .U MEDUVREMENU JE STIGLA I RODBINA I NA NJIHOV UPLAŠEN UPIT JA SAM REKLA DA DOLAZI SVEČENIK..POTVRDILI SU DA JE TO I NJIHOVA ŽELJA .KIRURG KOJI JE POKUŠAVAO SPASITI ŽIVOT ČOVJEKU,KADA JE UGLEDAO SVEČENIKA JAKO SE NALJUTIO ,DA ZAŠTO ULAZI U PROSTOR HITNOG PRIJEMA. TADA SAM ISTUPILA I REKLA DA SAM GA JA POZVALA I DA MISLIM DA NAM SVIMA TREBA. SVEČENIK SE POMOLIO I MOŽDA 15 MIN.NAKON ČOVJEK JE UMRO. POSLIJE KAD SE SVE SMIRILO,DR.(SA KOJIM IMAM DOSTA DOBAR ODNOS )PONOVO ME KRITIZIRAO NA ŠTO SAM MU ODGOVORILA I TO DOISTA I MISLIM:" AKO SE IKADA DESI DA MENE DOVEZU NA HITAN PRIJEM,BEZ SVIJESTI,PRVO MI ZOVITE SVEĆENIKA A ONDA ŠTA STIGNETE."..UŠUTIO JE ZAČUĐEN JER MU JE VALJDA POSTALO JASNO. KOLIKIM SMATRAM VAŽNOST SVEČENIČKOG PRISUTSTVA. PREMALO SE MED.OSOBLJE EDUCIRA U DUHOVNOM,A MISLIM DA JE ITEKAKO POTREBNO .JA IMOJE (NEKE)KOLEGINICE,ČESTO SMO MOLILE ZA BOLESNIKE U TRENUCIMA NOĆI KADA SVE UTIŠA I UMIRI.KADA BI VIŠE BILO SVJESNOSTI O DUHOVNOM,KADA BI SE ORGANIZIRALA PREDAVANJA MED. OSOBLJU I POSVJESTILO I DUHOVNA RAZINA MOŽDA BI SVE BILO TOPLIJE I LJUBAZNIJE. to sam jednom predložila našem župniku ali nisam naišla na odobravanje. MOŽDA BI MOGLI I NA OVAJ NAĆIN DOGOVORITI,MI BLOGERI PONEKI LANAC MOLITVE,SADA ZA UMIRUĆE.ŠTO MISLITE O TOM?

    avatar

    12.03.2010. (22:40)    -   -   -   -  

  • Ema

    Draga Emanuela, ja imam isto jedan prijedlog.:)
    Ionako sam se pitala Ma zašto ova Emanuela ne otvori blog...Mogla bi ga sad otvoriti i kao prvi post pisati malo o toj temi i pozvati nas na molitvu.

    avatar

    13.03.2010. (13:22)    -   -   -   -  

  • emanuel59

    Hvala ti Ema,možda i budem .Za sada neznam kako to učiniti.(ali mogu zamoliti prijateljicu da me uputi). Veći je problem da neznam baš što bih rekla jer vi ostali koje čitam sve ste već rekli,a mislim da ja to tako lijepo nebih znala.ali evo prepustit ću u providnost.za sada sam sretna jer ima još duša koje osjećaju kao i ja.Topli pozdrav i blagosov.

    avatar

    13.03.2010. (20:23)    -   -   -   -  

  • merkat

    Istinita priča

    Film govori o dječaku koji je promatrao svećenika kako odrješuje umirućeg mladića nakon automobilske nesreće. Nakon toga događaja u dječaku se je rodila klica poziva koja je polako rasla.

    avatar

    23.03.2010. (08:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se