..procitah tvoj post.. i zanijemih.. zasto?.. zasto mi vise nista ne govoris?.. zar sam te toliko povrijedila?.. sad se ja osjecam tako jadno.. visak..
..i ne znam sto da ti kazem.. stvarno ne znam.. jer, uzalud je sve.. slaba sam.. preslaba sam da bih ista rekla ili napravila..
..oprosti mi..
09.02.2010. (12:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cekaj..ovo je fakat tvoj zivot?? Iss..ovo je kao.. kaoo..neznamm kako bi to opisala.. kao knjiga strave..hvata me jeza dok ovo čitam.. Nemoj nabacivati lažni osmjeh na lice.. ako nemaš razloga za to.. uz tebe smo.. drži se.. Jako mi je žao za tvoga djeda.. moj je otišao među anđele prije otprilike 2 mjeseca.. plakala sam kao kišna godina..Iako je živi 400 kilometara dalje od mene..
drž' se..
wlm te.. :-*
09.02.2010. (19:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..hej malena.. ..tvoj post.. blago receno, ostavio me bez rijeci.. udubila sam se u svaku rijec citajuci, i kao da sam prolazila s tobom kroz isto..kad sam dosla do kraja, samo je neki cudan osjecaj proletio kroz moje tijelo, cijelo moje bice.. ..sto reci, a da bude ispravno, da te utjesi u svim ovim bolnim trenucima? ..tesko je slusat kada ti se najdrazi roditelji prepiru i iz njihovih ustiju izlaze teske rijeci koje udaraju o tvoju glavu.. gusi te sama pomisao da dolazis kuci gdje znas da te mozda ceka svađa, galama.. zivjeti i opstrajati u takvoj okolini, naprosto je pretesko,.. tada pozelis da odes van, na zrak, u tisinu, gdje nema nikog, gdje si sama sa svojim mislima.. pozelis pobjeci od svega i svih, negdje daleko nestati da nitko vise ne cuje za tvoje ime... sve se to zbiva u nasim glavama kada smo na rubu ocaja.. sve sto smo voljeli oko nas se rusi, a mi bespomocno stojimo, ko nekih prekrizenih ruku i mozemo uciniti - NISTA.. sve se raspada kao neka kula od karata, sve postaje lazna iluzija i lazan sjaj... tada se pitas, zasto?..ali odgovor je nijem, nigdje ga ne nalazis.. ne zelim ti pisat da se ne smijes predati, da ne smijes odustajati, jer to i sama znas i vjerojatno cujes iz ustiju mnogih.. samo cu ti reci da suosjecam s tobom i znam kroz sto prolazis..i znam da jedino rjesenje u takvim trenucima vidis u onoj crnoj tami okruzenoj bijelim cvijecem, tihim uzdisajem i bolnim jecanjem.. ali vjeruj mi, zivot to od tebe ne ocekuje..ne jos sada.. istina, izigrao te taj zivot prerano, jos si premlada da se sve mane zalome jedna na drugu, ali nazalost, svatko od nas ima svoju bol koju mora nositi sa sobom..nekima to uspijeva bolje, nekima manje.. neki su jaci, neki se brzo slome.. i nije sramota plakati i priznati da si slab, jer kad jednom padnes, rizik je da padnes, opet, opet i uvijek iznova.. ali bit ce sramota ako se nakon pada necemo dici, obrisati prasinu za sobom i krenuti dalje.. kuda?-..u besmisleni beskraj.. opet u novi ponor lazi?... mozda..ali neka.. ako to zivot od nas trazi, to moramo prihvatiti i izvrsiti.. borba - to je nas cilj... boriti se i pokusati borbu dobiti.. ..zao mi je zbog tvog djeda..znam sto znaci izgubiti nekog tko ti je drag, koga volis.. znam... ..i pretesko se s time nositi.. jer vrijeme ne lijeci rane..mozda nam samo pomaze da zivimo s njima.. i smrt... smrt oduzima nase najmilije, ali ne i nasu ljubav kojiu cemo uvijek ljubomorno cuvati samo za Njih... zivot ne zemlji ne znaci prestajanje postojanja njih u nasim zivotima..prestanak zivota na zemlji znaci samo da nikada vise necemo vidjeti njihovo lice i blagi sjaj..ali sve one uspomene, sva sjecanja koja su ostala, ostat ce vjecno uz nas dok nas ima... sve to, dat ce nam nade da oni jos uvijek zive blizu nas...blizu naseg srca.. ..On*?.. bojim se da o tome nebi jednostavno.. ljubav je cudna stvar, precudna.. i sve rijeci bi bile uzalud.. jer tu vlada tvoje srce...a protiv njega ne mozes... naprosto nemoguce.. ..drzi se.. glavu gore.. iako ti se cijeli zivot cini crnim, vjerujem da imas neki svoj cilj koji bi htjela postici u buducnosti..posveti se tom ostvarenju... cijelim svojim bicem.. postigni ono sto zelis u zivotu, jer znaj da mozes! svatko od nas moze, samo treba u nama biti snage za sve dane, i one dobre i lose..
"zivot nije lak i moras biti jak da prebrodis sve mane, koja se jedna na drugu zalome..."
..volim...pusa
12.02.2010. (13:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*lutka.slomljenog.srca*
..procitah tvoj post.. i zanijemih.. zasto?.. zasto mi vise nista ne govoris?.. zar sam te toliko
povrijedila?.. sad se ja osjecam tako jadno.. visak..
..i ne znam sto da ti kazem.. stvarno ne znam.. jer, uzalud je sve.. slaba sam.. preslaba sam
da bih ista rekla ili napravila..
..oprosti mi..
09.02.2010. (12:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Princeza izgubljenih snova
Cekaj..ovo je fakat tvoj zivot??
Iss..ovo je kao..
kaoo..neznamm kako bi to opisala..
kao knjiga strave..hvata me jeza dok ovo čitam..
Nemoj nabacivati lažni osmjeh na lice..
ako nemaš razloga za to..
uz tebe smo..
drži se..
Jako mi je žao za tvoga djeda..
moj je otišao među anđele prije otprilike 2 mjeseca..
plakala sam kao kišna godina..Iako je živi 400 kilometara dalje od mene..
drž' se..
wlm te.. :-*
09.02.2010. (19:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*lutka.slomljenog.srca*
..novo kod mene..
..volim..
11.02.2010. (10:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..suza na dlanu..
..hej malena..
..tvoj post.. blago receno, ostavio me bez rijeci.. udubila sam se u svaku rijec citajuci, i kao da
sam prolazila s tobom kroz isto..kad sam dosla do kraja, samo je neki cudan osjecaj proletio
kroz moje tijelo, cijelo moje bice..
..sto reci, a da bude ispravno, da te utjesi u svim ovim bolnim trenucima?
..tesko je slusat kada ti se najdrazi roditelji prepiru i iz njihovih ustiju izlaze teske rijeci koje
udaraju o tvoju glavu.. gusi te sama pomisao da dolazis kuci gdje znas da te mozda ceka
svađa, galama.. zivjeti i opstrajati u takvoj okolini, naprosto je pretesko,.. tada pozelis da odes
van, na zrak, u tisinu, gdje nema nikog, gdje si sama sa svojim mislima.. pozelis pobjeci od
svega i svih, negdje daleko nestati da nitko vise ne cuje za tvoje ime... sve se to zbiva u nasim
glavama kada smo na rubu ocaja.. sve sto smo voljeli oko nas se rusi, a mi bespomocno
stojimo, ko nekih prekrizenih ruku i mozemo uciniti - NISTA.. sve se raspada kao neka kula od
karata, sve postaje lazna iluzija i lazan sjaj... tada se pitas, zasto?..ali odgovor je nijem, nigdje
ga ne nalazis.. ne zelim ti pisat da se ne smijes predati, da ne smijes odustajati, jer to i
sama znas i vjerojatno cujes iz ustiju mnogih.. samo cu ti reci da suosjecam s tobom i
znam kroz sto prolazis..i znam da jedino rjesenje u takvim trenucima vidis u onoj crnoj tami
okruzenoj bijelim cvijecem, tihim uzdisajem i bolnim jecanjem.. ali vjeruj mi, zivot to od tebe
ne ocekuje..ne jos sada.. istina, izigrao te taj zivot prerano, jos si premlada da se sve mane
zalome jedna na drugu, ali nazalost, svatko od nas ima svoju bol koju mora nositi sa
sobom..nekima to uspijeva bolje, nekima manje.. neki su jaci, neki se brzo slome.. i nije
sramota plakati i priznati da si slab, jer kad jednom padnes, rizik je da padnes, opet, opet i
uvijek iznova.. ali bit ce sramota ako se nakon pada necemo dici, obrisati prasinu za sobom
i krenuti dalje.. kuda?-..u besmisleni beskraj.. opet u novi ponor lazi?... mozda..ali neka..
ako to zivot od nas trazi, to moramo prihvatiti i izvrsiti.. borba - to je nas cilj... boriti se i
pokusati borbu dobiti..
..zao mi je zbog tvog djeda..znam sto znaci izgubiti nekog tko ti je drag, koga volis.. znam...
..i pretesko se s time nositi.. jer vrijeme ne lijeci rane..mozda nam samo pomaze da zivimo
s njima.. i smrt... smrt oduzima nase najmilije, ali ne i nasu ljubav kojiu cemo uvijek
ljubomorno cuvati samo za Njih... zivot ne zemlji ne znaci prestajanje postojanja njih u
nasim zivotima..prestanak zivota na zemlji znaci samo da nikada vise necemo vidjeti njihovo
lice i blagi sjaj..ali sve one uspomene, sva sjecanja koja su ostala, ostat ce vjecno uz nas
dok nas ima... sve to, dat ce nam nade da oni jos uvijek zive blizu nas...blizu naseg srca..
..On*?.. bojim se da o tome nebi jednostavno.. ljubav je cudna stvar, precudna.. i sve rijeci
bi bile uzalud.. jer tu vlada tvoje srce...a protiv njega ne mozes... naprosto nemoguce..
..drzi se.. glavu gore.. iako ti se cijeli zivot cini crnim, vjerujem da imas neki svoj cilj koji bi
htjela postici u buducnosti..posveti se tom ostvarenju... cijelim svojim bicem.. postigni ono
sto zelis u zivotu, jer znaj da mozes! svatko od nas moze, samo treba u nama biti snage za
sve dane, i one dobre i lose..
"zivot nije lak i moras biti jak da prebrodis sve mane, koja se jedna na drugu zalome..."
..volim...pusa
12.02.2010. (13:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nitt
novo kod mene xd
12.02.2010. (21:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Princeza izgubljenih snova
ejj..ewo sam da jaffiim..
noffoo kod mene..wlm..:-*
13.02.2010. (09:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...