Komentari

sub-littera.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • slobodni stih

    lijepo je da se imaš kamo vratiti...
    problem bi bio, da se moraš vratiti tamo odakle si pobjegla, a pobjegla si upravo jer je davno prestalo postojati...

    avatar

    06.02.2010. (12:40)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Nekako mi je za oko zapelo umijeće prikrivanja. To je lajtmotiv u svim odnosima. Začudo, kako i sama konstatiraš, vrlo je lako svladati to umijeće. No, ipak, koliko ta konstatacija ima stvarnu težinu (masu)? I koliko to umijeće prikrivanja traži svoju ambivalentnu naglašenost u riječima pred drugima, a izbjegava svoj razlog prikrivanja saznati u dijalogu s objektom zbog kojeg se prikrivamo? Neka ne bude samo jednostavno: evo, ovo sam ja, kao na tanjuru, biraj, uzmi što ti se svidja! A onda kažemo: Ne dam. Dovoljno si gledao. Pa ako s našom privolom izabere i ne svidja nam se njegov izraz lica, to bude još gore. Naravno, lako je razglabati bez onog konteksta osjećaja, što nas ipak za prvu uzme kada biramo tudje, ili pak emotivno pratimo sa zadrškom tudje kušanje. I onda mnogi kažu kako trebamo živjeti s umijećem prikrivanja, a temelj svake pojedinačne prosudbe najprvo je obojan afirmacijom ili negacijom osjećanja. Ovo mi se sviđa, ovo ne. Što slijedi? Umijećem prekrivanja toliko ćemo se isprekrivati i više nećemo znati koji smo, koji je osjećaj prikriveni surogat, koja je potreba prikrivena ravnodušnost. Ako je to pravac po kojem svi idu, ja hoću-ne. Uostalom, zašto je potrebno u ljudskoj komunikaciji razgovarati na istim valnim duljinama? To će odvesti bogatstvo različitosti u masovnu istost? Beznadnu prikrivenu istost. Hoću - hoću-ne. Dodješ - dodješ-ne.

    avatar

    06.02.2010. (12:42)    -   -   -   -  

  • jesmoinismo

    @meroveusu, pojašnjenje
    o prikrivanju
    prikrivanje je ovdje refleks za obranu sveg onog što imaš pred iznenadnom bujicom
    koja te ponese, i jedini je način da je upješno savladaš,
    da te ne potopi i ne odvede u iluziju,
    umišljaj, u ono čega nema.

    avatar

    06.02.2010. (16:52)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Ako kažeš kako je prikrivanje refleks obrane, tada je uključivo kako postoji ugroženost pred nečim ili nekim. U ovom slučaju neka bude bujica. Tada ćemo se uhvatiti u svojoj nemoći savladavanja bujice za prvu nailazeću slamku kako ne bismo potonuli. A ako je umišljaj da je pred nama iznenadna bujica, odnosno ako se lampica refleksa za obranu sama od sebe uključila? Ako se prikrivanje samo od sebe uključi?

    avatar

    06.02.2010. (21:16)    -   -   -   -  

  • toluen

    Ljubav je graditelj. Kako raste u nama tako gradi svijet moguće budućnosti koja pruža zaštitu od okutnosti svijeta izvan nje. Sve te slatke mogućnosti, perspektive sve u njoj postaje stvarno, ostvarivo i realno.

    Ali ako popucaju temelji ljubavi onda se sruši i čitava iluzija koju je sagradila. A to je pravi problem. Svijet ljepote i sigurnosti, neslućenih mogućnosti odjednom postaje savršeno stvarni grad duhova koji više ne vodi nikamo. Rušenje ove iluzije može nas vrlo realno ozljediti iako se ove ozljede ne moraju vidjeti izvana, ali ih ne manifestiramo. Stoga ne želeći još više nepotrebnih povreda ovo stanje prikrivamo.

    Gubitak ljubavi sama po sebi ne bi toliko boljela. Daleko više bole sve ove srušene kule i neostvareni snovi koje ostaju u sferi nerealizirane iluzije koje nas ponovno vraćaju na stanje iz kojeg moramo krenuti ispočetka - potpuno sami.

    Ljubav kao i sve drugo mora imati istinske zdrave temelje. Tek tada je šansa da će svijet iluzije koji se uvijek neminovno gradi njenim stvaranjem postati (makar djelomično) stvaran. Inače puca i ruši se kao i sve sagrađeno na pijesku

    Nema garancije uspjeha. No za ništa na ovom svijetu nema nikakve garancije. Šanse za bilo što su podjednake. Ali ovise o nama, koliko imamo snage nositi se sa samima sobom i ustrajati na onome o čemu sanjamo.

    Sting Brand new day

    :-)

    avatar

    06.02.2010. (23:19)    -   -   -   -  

  • jesmoinismo

    poz @toluenu.
    lijepo si to napisao, o ljubavi i i rušenju njenih temelja i snova koje sanjamo.
    teško je znati u početku kakvi su temelji na kojima zidamo i gradimo, jer znaš sigurno i sam kakvi smo svi na početku...
    tnx na linku.

    @meroveusu, moj je odg tebi završio na tvom blogu.

    avatar

    07.02.2010. (09:49)    -   -   -   -  

  • Y Tu Mama Tambien

    Meni je najgore osjećati stalnu čežnju i svjesno znati da nikada neće biti utažena.Baš nikada.Čekam da kada ću samoj sebi moći reći da je više nema i da je srce slobodno.

    avatar

    07.02.2010. (18:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...