Meni se čini da sam već poprilično oguglala na prekide s partnerom, ne reagiram tako dramatično kao prije 20 godina ( za referencu - sada mi je 45 ). A mislim da je tome pozitivno doprinijelo i majčino naslijeđe razvoda brakova ... prenijelo se to preko posteljice nekako ili malo vibrantnije neki drugim putevima ...
No, nikada neću oguglati na to da mi netko truje ili ubija mačke, ili bilo kome, ili bilo koje životinje ili biljke krajnje bespotrebno ... bloger @ semper contra već mi je obećao posjete u Lepoglavi ... ;-)))
Tako je to, valjda - čim jedna rana malo zacijeli ili dio tijela postane otporan na udarce, evo ti napada na neki novi, još senzibiljniji dio ... Ne želim te time plašiti, niti tješiti - samo malo razmijeniti uzajamne podrške u tom našem - uspinjaju valjda ... ( strmoglavo nizbrdo :D ;-))
25.01.2010. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako smijem primijetiti, kako se ono kaže da je svako zlo za neko dobro ... od tvog bola nastala je savršena lirska prozna minijatura. Savršena, jer je savršeno iskrena i savršeno oslikana.
Fotografija isto. Tvoja, pretpostavljam.
26.01.2010. (00:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bio sam siguran kako sam jučer ovdje ostavio komentar. Ovo je intrigantna misao koju, ubijeđen sam, ne bih zaobišao. Čak mislim kako sam pisao nešto s poantom da je bol koju osjetimo u rukama nas samih i ishodište i posljedični slijed nas samih. Jer, čini mi se, kako su sve naše percepcije bilo kojeg odnosa upravo naše zrcalne slike kroz koje se ogledamo, i u kojima i druge vidimo. A znanstvenici kažu kako je vjerojatnost identičnog poklapanja jedan naprama svemirski broj. Čak nisu sigurni postoji li zrcalni odraz u stvarnosti koji bi se savršeno preklapao. Dakle, slijedilo bi kako smo jedinstveni, unikatni i neponovljivi. A ukoliko bismo željeli nešto razumjeti ili objasniti koristimo bliske usporedbene sličnosti, te tako narušavamo neponovljivost različitosti, i na neki način prisiljavamo se biti što sličnijima u konsenzusu razmišljanja. Nekako sam ubijeđen kako je zajednička sličnost različitost, kao što sve rijeke nisu iste, ali su ipak iste u svojoj prepoznatljivosti tečenja, tako i naše različitosti imaju zajednički nazivnik sličnosti - pripadnost istoj mehanici osjećaja
26.01.2010. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada bih mišlju mogla olakšati ti bol, više je ne bi osjećala. Na žalost ne mogu. Mogu ti samo reći jednu rečenicu u koju vjerujem, a svodi se na "Bolje užasan kraj, nego užas bez kraja."
26.01.2010. (21:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
@jesmoinismo - ponekad i na drugim blogovima ostavim komentar - spontano kako dođe i bez pritiska. Kao i u životu. Jer do sada mi se pokazalo da na silu ništa ne mogu napraviti da drži vodu na duži rok. Prihvatio sam to i našao svoj mir. No svjestan da nema nikakve garancije na ovome svijetu da će tako i ostati.
Samo jedno moramo, ostalo je više manje stvar našeg izbora. No nisu svi bezbolni. Ponekad su doslovno baš kao ovo što proživljavaš. Međutim iznad i najcrnjih oblaka sja sunce. Oluja se stiša i od svega ostane tek sjećanje koje ponekad u tišini i miru samoće ponekad zaliješ nevidljivom suzom u kutku oka. I živiš dalje kako te nose vali života.
:-)
26.01.2010. (23:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zape mi za oko ovo:"Bolje užasan kraj, nego užas bez kraja." naše drage koje kuži ... i sad se nešto mislim na koju od dvije strane da primjenim grlim te ispruženim rukama i nacrtanim osmjehom
p.s. dok bježim a vraćam se..ima li kraja...pitam se...
28.01.2010. (01:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
Hm, prolazio bezbroj puta, uvijek izgleda neizdrživo.
A opet s vremenom prođe....
Kao i sve.
Ali nikada se ne zaboravi.
25.01.2010. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
Meni se čini da sam već poprilično oguglala na prekide s partnerom, ne reagiram tako dramatično kao prije 20 godina ( za referencu - sada mi je 45 ). A mislim da je tome pozitivno doprinijelo i majčino naslijeđe razvoda brakova ... prenijelo se to preko posteljice nekako ili malo vibrantnije neki drugim putevima ...
No, nikada neću oguglati na to da mi netko truje ili ubija mačke, ili bilo kome, ili bilo koje životinje ili biljke krajnje bespotrebno ... bloger @ semper contra već mi je obećao posjete u Lepoglavi ... ;-)))
Tako je to, valjda - čim jedna rana malo zacijeli ili dio tijela postane otporan na udarce, evo ti napada na neki novi, još senzibiljniji dio ... Ne želim te time plašiti, niti tješiti - samo malo razmijeniti uzajamne podrške u tom našem - uspinjaju valjda ... ( strmoglavo nizbrdo :D ;-))
25.01.2010. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
Ako smijem primijetiti, kako se ono kaže da je svako zlo za neko dobro ... od tvog bola nastala je savršena lirska prozna minijatura. Savršena, jer je savršeno iskrena i savršeno oslikana.
Fotografija isto. Tvoja, pretpostavljam.
26.01.2010. (00:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
@ catwmn, thnx.
da, to sumoje fotke.
@ toluenu, pišeš li jo negdje osim na np?
26.01.2010. (07:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
ja sam napravio to isto svojoj kao i ta osoba koja je uzrokovala tebi grop u grlu..
26.01.2010. (10:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Bio sam siguran kako sam jučer ovdje ostavio komentar. Ovo je intrigantna misao koju, ubijeđen sam, ne bih zaobišao. Čak mislim kako sam pisao nešto s poantom da je bol koju osjetimo u rukama nas samih i ishodište i posljedični slijed nas samih. Jer, čini mi se, kako su sve naše percepcije bilo kojeg odnosa upravo naše zrcalne slike kroz koje se ogledamo, i u kojima i druge vidimo. A znanstvenici kažu kako je vjerojatnost identičnog poklapanja jedan naprama svemirski broj. Čak nisu sigurni postoji li zrcalni odraz u stvarnosti koji bi se savršeno preklapao. Dakle, slijedilo bi kako smo jedinstveni, unikatni i neponovljivi. A ukoliko bismo željeli nešto razumjeti ili objasniti koristimo bliske usporedbene sličnosti, te tako narušavamo neponovljivost različitosti, i na neki način prisiljavamo se biti što sličnijima u konsenzusu razmišljanja. Nekako sam ubijeđen kako je zajednička sličnost različitost, kao što sve rijeke nisu iste, ali su ipak iste u svojoj prepoznatljivosti tečenja, tako i naše različitosti imaju zajednički nazivnik sličnosti - pripadnost istoj mehanici osjećaja
26.01.2010. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti svoj život
Kada bih mišlju mogla olakšati ti bol, više je ne bi osjećala.
Na žalost ne mogu.
Mogu ti samo reći jednu rečenicu u koju vjerujem, a svodi se na "Bolje užasan kraj, nego užas bez kraja."
26.01.2010. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
@jesmoinismo - ponekad i na drugim blogovima ostavim komentar - spontano kako dođe i bez pritiska. Kao i u životu. Jer do sada mi se pokazalo da na silu ništa ne mogu napraviti da drži vodu na duži rok. Prihvatio sam to i našao svoj mir. No svjestan da nema nikakve garancije na ovome svijetu da će tako i ostati.
Samo jedno moramo, ostalo je više manje stvar našeg izbora. No nisu svi bezbolni. Ponekad su doslovno baš kao ovo što proživljavaš. Međutim iznad i najcrnjih oblaka sja sunce. Oluja se stiša i od svega ostane tek sjećanje koje ponekad u tišini i miru samoće ponekad zaliješ nevidljivom suzom u kutku oka. I živiš dalje kako te nose vali života.
:-)
26.01.2010. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
Otprilike ovako
:-)
26.01.2010. (23:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
uh:(( gadan osjećaj....ali ..mislim sve znaš...vrijeme lizanja rana..
27.01.2010. (12:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Volupta
boli me više ne bole tako, kao što su nekada znale.
27.01.2010. (23:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
...jedna od rijetkih što ima oko uho i dušu thnx
28.01.2010. (01:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
zape mi za oko ovo:"Bolje užasan kraj, nego užas bez kraja."
naše drage koje kuži ...
i sad se nešto mislim na koju od dvije strane da primjenim
grlim te ispruženim rukama i nacrtanim osmjehom
p.s. dok bježim a vraćam se..ima li kraja...pitam se...
28.01.2010. (01:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alteregoist
Svi smo mi pantomimičari osjećaja. Nevidljivi iza nacrtanih osmijeha, no uvijek crno bijele duše...
28.01.2010. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...