dobro je da konačno govrimo o nasilju među mladima. a ne samo o nasilju nad mladima. Jer ovdje u zagrebu je u nekoliko zadnjih godina riječ o tome, mladi ljudi premlaćuju i usmrte nekog svog vršnjaka. Od Luke do Ace. Šta su uzroci tome porastu nasilja MEĐU mladima? Činjenica je da nema jednostavnoga odgovora a najmanje je rješenje upirati prstom u JEDNOG krivca. Samo ja znam da su vjekovima roditelji odgajali svoju djecu a nisu imali za to neku diplomu. I da su učitelji isto svjesni svoje uloge u odgoju učenika. No silne intervencije u odgojne postupke tipa BORBE protiv nasilja su , po mom opažanju, KONTRAPRODUKTIVNE. autorice ovoga bloga Osmjehom.. imaju dobre namjere. ali i put u pakao je popločen dobrim namjerama. došlo je vrijeme da se sučimo sa tom istinom da nam dosadašnji programi prevencije NISU dobri. i da tražimo izlaze . ja koja radim u školi znam koje su administrativne petlljancije smišljene da se djecu nasilnike zaštiti. ..Stručne službe su SLABO ekipirane . Pravilnici o pedagoškim mjerama su do zla boga loši i usmjereni na kazne. provodimo svo vrijeme sjednica pričajući o kaznama. Svi smo postali nesigurni u poslu koji je sve teži. a pomoći nioktkuda ili je pogrešno usmjerena.
18.12.2009. (16:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svaka Ti čast, pogotovo na zadnjoj tački... godinama imala sam trpjeti i šutjeti, jer mi se i moj sin nekada dao zavesti, zavarati... Hvala Bogu, sad je sve to zauvijek (nadam se!!!) tek ružna-tužna prošlost naša... Srdačan Ti pozdrav moj - i ne zamjeri me što ću Te slijedećim apelom "zaspemovati"
drago mi je anabela da smo se konačno razumjele. sve što sam čitala do sad na ovim stranicama i na blogu.hr a vezano za nasilje, je naravno točno. ali daleko od detekcije pravih i vrlo složenih uzroka nasilja među mladima , osobito u školama. I još dalje od nekih rješenja. Takav napor trebali bi učiniti prije svega oni koji rade u školama i za to su kompetentni. Ali nas nikto niš ne pita. To je kao neka demokracija?
19.12.2009. (09:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dakle, oduševio me je tekst, tema nasilja je tema kojom se profesionalno bavim svoj kratki radni staž... radim s mladima,djecom, roditeljima. problem postoji, kako je rečeno, u ogromnom broju faktora, upiranje prostom ne vrijedi apsolutno ničemu. djeca i mladi trebaju poduku iz realnog razmišljanja - roditelji ponekad vrlo objektivno nemaju vremena (ili jednostavno snage) raspravljati, škola je preokupirana pedagoškim mjerama, kurikulumom, umjesto da svi jednostavno budemo ljudi - i da raspravljamo o tome koliko su neke stvari dobre, a koliko loše. pogrešno je što se nasilje danas stavlja uistu košaricu sa zabavom, što je potpuno pogrešno, a istovremeno se djeci i mladima ne nudi ništa drugo kao alternativa za zabavu. jasno mi je da roditelji ponekad nemaju nikakvog vremena za zabavu (ipak je to posljednje na listi prioriteta). ali, moje pitanje je dokle izgovori? stalno slušamo objašnjavanja i izgovore, na medije,školu, pravilnike, prezaposlenost, nezaposlenost... istina je da su to realni problemi, ali nijedan od njih nas ne spriječava da budemo ljudi - a roditelji ljudi,a ne roditelji roboti trebaju djeci i mladim, učitelji ljudi,a ne učitelji roboti trebaju djeci. ljudi bi (i jesu) stali u obranu luke i ace i bezbrojnih anonimusa...roboti pak su programirani da zarađuju i kupuju najnovije brendove... svi smo zaboravili biti ljudi i razmišljati kao ljudi. društvo nam pokušava usaditi čip koji određuje načine razmišljanja, ali svatko od nas pojedinačno to dozvoljava.
p.s. samo još nešto - dnevnik.hr NIJE family-friendly portal - 9 od10 vijesti na njemu je crna kronika, smrt, nasilje. činjenica je da je jedna od glavnih stvai koju nasilje traži i želi pažnaj publike. a ovako ju se dobiva bez ikakvog problema. i krug se opet zatvara...
19.12.2009. (10:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imam 21 godinu. Nakon završene osnovne i srednje škole s iznimnim uspjehom danas sam više nego uspješan student medicine. Nikad nisam bio uhićen niti imao problema sa zakonom. Jedina situacija u kojoj bi se danas mogao zamisliti u tučnjavi je ili bezrazložan napad od strane nekoga ili nečiji napad na slabiju osobu u mojoj blizini.
Zahvalan sam dragome Bogu što sam imao priliku odrastati u vrijeme bez sveprisutnih psihijatara i psihologa u kojem je bilo normalno da se djeca potuku. Ne bih mijenjao niti jednu tučnjavu kao klinac za 5 doktorskih titula jer tako i SAMO TAKO naučiš kakve su posljedice nasilja, naučiš da uvijek postoji netko jači i odlučiš koje su to stvari koje si spreman braniti po cijenu ozljede vlastitog tijela.
Dok je bilo normalno da se djeca potuku nikome nije padalo na pamet koristiti noževe, palice ili lance. Danas kad društvo jasno pokazuje da se boji svakog oblika fizičke agresije i da zapravo ne zna kako na njega odgovoriti tučnjava postaje način rješavanja problema u odrasloj dobi umjesto da ostane samo jedan segment odrastanja.
Tučnjave među djecom su sastavni dio odrastanja, način na koji djeca usvajaju socijalne navike, stvaraju hijerarhiju koja će ih pratiti do kraja života makar se nikada više neće zasnivati na tome tko bolje podapinje nogu. Problem je samo što mi počinjemo sve više misliti da se djecu može odgojiti tako što im iz udžbenika psihologije objasniš što je djetinjstvo umjesto da ih se pusti da trče i skaču, penju se na stabla i padaju s njih, da raskrvare koljena i vrate se razbijenog nosa.
U životu sam od roditelja primio par udaraca (ako to spada u kategoriju udaraca). Ne, dragi moji, nisu udarci nikad ostavili niti modricu, a kamo li razbijenu glavu, usnu ili zube. Zato što postoji razlika između nasilnika i roditelja i to vrlo bitna, jednima se treba diviti, a druge strpati u zatvor. Imao sam dozvolu doći kući blatnjav, razbiti slučajno čašu ili luster, izgubiti novce ili izvikati se na roditelja, ali postojale su i stvari zbog kojih sam nekoliko puta "dobio po guzici". Svoje roditelje smatram prekrasnim osobama i bit ću im zahvalan do kraja svog života na svemu što su me naučili.
Pawlowljevo kondicioniranje funkcionira jednako kod ljudi i kod majmuna, htjeli mi to priznati ili ne. Ljudska bahatost često stvara probleme u razumijevanju.
Bojim se vremena u kojem će se djecu odgajati pod staklenim zvonom, vremena histerije i inkvizicije svega onoga što će se do tada svrstati u kategoriju nasilje. Nisam siguran da vlastitu djecu želim odgajati u takvom svijetu jer vidim jasno u kakve ''ljude'' odrastaju tako odgajani.
Lijep pozdrav ostavljam :D
19.12.2009. (12:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
1. Namjera rečenice koju si citirala nije bila da kaže kako psihijatri i psiholozi nisu potrebni, dapače, bilo bi dobro da ih ima što više. Možda sam svepristunih trebao napisati "sveprisutnih" jer sam htio reći da su često tamo gdje apsolutno nema nikakve potrebe da budu, od buhe prave slona i već ih i djeca znaju iskoristiti što sam osobno imao priliku vidjeti puno puta, umjesto da oformimo sustav koji će ih učiniti dostupnima onima kojima su stvarno potrebni i gdje će njihovo znanje i sposobnosti doći do punog izražaja i biti maksimalno korisne.
2. Uopće nisam rekao da je Pawlowljevo kondicioniranje izbor kao odgojna mjera. Samo da funkcionira koliko god mi izmišljali razlika između ljudi i ostale živadi :D
19.12.2009. (13:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Imali smo cvijeće ispred zgrade. U proljeće sve puno pčela, a meni nikako nije bilo jasno zašto svi govore da se s njima ne valja igrati. Pitam ja mamu smijem li uhvatiti pčelu. Mama kaže da smijem. Ja lijepo jednu zgrabim u šaku. Pčela naravno ubode. Od tada više ne hvatam pčele :D
bullies tendencija introjekcije re-enactment of trauma viktimizirati cycle of violence academic exercise permeira asesiranju
Blažena hrvatska znanost :D
19.12.2009. (13:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mene i opet nadahnjiva ovaj mladi čovjek JIGGO na razmišljanje. Mi smo naime svjedoci nekih duplih moralnih sustava u kojima je BILO KOJE dodirivanje i fizički kontakt - zabranjeno kao neki oblik nasilja . A s druge strane nam je kultura nasilja nešto što moramo svakodnevno progutati bilo na VJESTIMA HRTa , bilo u Crnim kronikama , filomvima..ili na ulici. Nasilja ko u priči. a od djece očekujemo kao i od onih koji s njima rade , da se ponašaju ko anđeli. Nešta tu ne valja s nama a ne s djecom... naravno. Naime , opet ja po svom iskustvu i instinktu , iako imam dosta solidno poznavanje psihologije (Bujasov student sam) ... naime, to što spriječavamo iskazivanje blažih oblika agresije u dječjoj dobi , rezultira time da se agresivnost ne NAUČI kanalizirati na vrijeme . I tu je opet JIGGO u pravu ...
19.12.2009. (15:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
coca
Svaki radikalizam je loš radikalizam... ali daleko od toga da većina rečenog pa skoro i sve nije u najmanju ruku točno... Ne prelazim mnogo ine članke, ali mi je ovaj uistinu realno drag i... dopustili smo aristokraciji da ostane aristokracija, da se nama vlada da nas se zavarava, zaglupljuje i otupljuje... Dopustili smo politikanstvu da nam prodaje i propovijeda "radi, ne zarađuj poslušni građane, ali kupuj" način života. Dopustili smo crkvi i ostalim pravednim, u ovom slučaju, kršćanima i ostalim radikalistima da nam prodaju što je moralno, a što nije...dok sjede u svojim palačama crkvenim, zagovoravajući monogamiju, živeći poligamiju u svojim novim mercedesima, ostavljajući prosjake i beskućnike hladnim cestama i putevima što nikamo ne vode... baš tako je krist propovijedao najdraži moji ispijeni vjernici ničega... ljupko prozvani teisti.... Pa dopuštajte i štujte lažne i ikakve bogove dok trujete i ubijate svoju braću i svoje sinove.... nije li vrijeme da otvorimo oči
20.12.2009. (01:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@coca ne znam na šta msiliš kada veliš da je svaki radikalizam ..loš. Na koji radikalizam.? Ja nigdje ne spominjem da je bilo koji oblik nasilja preporučljiv. samo držim da dječaci mlađe dobi, recimo do puberteta imaju pravo se naguravati. Pitaj ih zašto to rade pa će oni odgovoriti IGRAMO SE. nema razloga ne vjerovati , jer je tako i to se vidi. Ali naša je škola FEMINIZIRANA . Iz toga proizlazi svašta. Nije sada tema. I hvala za tvoje zapažanje da nam je najjednostavnije uvoziti način života. I to je ISTINA. VELIKA. Ja sam upravo ta koja stalno govorim o NAŠOJ tradiciji , iako to naravno u ovoj vrsti razgovora ne mora biti svima jasno. I smatram da nam nekritični uvoz odgojnih koncepata ili projekata nije ništa dobra donio. jer nismo razvili neki svoj pedagoški koncept. To je katastrofa zbog koje će generacije izalaziti iz škole -oštećene u razvoju.
20.12.2009. (08:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislio sam da se podrazumijeva da su mi sto puta rekli da će me ubosti, da će boljeti, da će mi prst nateći i sl. :D Samo što sve da su objašnjavali 50 godina ne bi lekcija bila toliko upečatljiva i učinkovita kao jedan jedini bezazleni ubod pčele. Fascinantno kako ni milijun ljudskih riječi ne može nadmašiti učinak svega nekoliko miligrama histamina :D
Nisam siguran za neke riječi s područja psihijatrije i psihologije. Vjerojatno se "bully" ne može prevesti s jednostavnim zlostavljač ili nasilnik jer označava točno određenu skupinu među tom populacijom, ali ako hrvatski znanstvenici s tog područja nisu obogatili naš jezik riječima za pojmove sa svoga područja to dovoljno govori o njihovoj akademskoj osvještenosti. Neke je ipak vrlo jednostavno prevesti:
tendencija - sklonost cycle of violence - krug nasilja permeira - prodire asesiranje - procjena
buha2: zapakiraj to u malo pristupačniju formu, ne nužno manje radikalnu
20.12.2009. (11:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
beznačajan ispod zvijezda
Ovo je priča o nama, beznačajnima ispod zvijezda, i zvijezdama Ace, Simkea i Luke koje nam više ne osvjetljavaju put.
Neki su već objavili ovaj govor prof. dr.sc. Saše Zelenika iz radijske emisije „Mens sana“ na Radio Trsatu, povodom ubojstva studenta riječkog Sveučilišta, Aleksandar Abramova i tako iskazali sućut svim besmisleno ugašenim životima u ovoj jadnoj zemlji, ali time i tihi protest protiv svih koji svim snagama guraju ovu zemlju u nepovratnu propast.
Molim te, pokaži da ti nije svejedno, objavi i ti na svom blogu ovaj govor.
e da , ta priča našega pada a ne uzdizanja je i priča o onima koji su se dotepli u Hrvatsku ili putem neta "šire istinu" a pojma nemaju o djeci i njihovom odrastanju. Jer u njihovim glavama je sve moguće i sve je sa svačim povezano . Oni crpu svoje znanje i ideje SAMO iz knjiga i udžbenika i strane prakse odgoja.,koja nije ista našoj. I žive u oblalcima jer ne poznaju dječu dušu niti psihu. Oni prodaju maglu. meni je fakat takvih pun kufer a vjerujem i drugima, jer od njih nikakve koristi... ili male i beznačajne.
21.12.2009. (14:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buha, ne mogu a da se ne umijesam. tvoja mi agresija stvarno vec polako ide na zivce. tko se to dotepao u hrvatsku i tko to putem neta siri istinu i blabla ostalo? kakve to veze ima s ovim blogom? kakav je to komentar uopce? molim te svoju zuc i gorcinu odi prosipaj negdje drugdje i prestani se na ovom blogu svadjati.
21.12.2009. (17:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Preskočit ću uvod s "kako mi se blog sviđa i..." pa ću odmah započeti s temom. Imam dva klinca, jednog od 4 godine i jednu od 17 mjeseci. Starije dijete krenulo je ove godine u vrtić kojem se jako radovao. Pripremali smo ga za vrtić cijelu godinu i onda je konačno došao i taj dan. Ali već prvog tjedna maleni je morao naučiti da ima djece koja se ne igraju već se cijelo vrijeme tuku. Tri tjedna je išao u vrtić, svaki dan s plačem i grčem i na kraju smo ga ispisali, a ja sam morala odustati od zaposlenja jer ih nema tko čuvati. Sa mojim klincem u vrtić je krenuo i dječačić, njegov vršnjak. On je neprekidno tukao svu djecu u vrtiću. Nekoliko puta bila sam prisutna i ja kada im je počeo gaziti igračke, tući ih (mog malenog udario je jednom tako jako u oko da mu je sve pocrvenilo, vodili smo ga liječniku), a jednom je počeo bacati male dječije drvene stolice svuda naokolo . Na sve naše molbe i kumljenja da teta u vrtiću nešto napravi nije se dogodilo ništa pa smo se žalili i upraviteljici, a na kraju smo dijete ispisali iz vrtića. Raspitivala sam se o toj obitelji (živimo na selu pa svatko svakoga zna) i od svih sam dobila informacije da je taj dječačić kod kuće dobar. A evo i koliko dobar: jednom je skakao po dječjem igralištu i skoro poginuo ljuljajući se na ljuljački (da nije priskočila moja šogorica i spasila ga bilo bi svašta) dok je njegova mama nekoliko metara dalje mirno pričala sa susjedom. Teta u vrtiću joj je pak rekla kako je dijete palo sa togogana (teta je bila uplašena) a mama dječačića je samo prokomentirala da je on dijete koje pada i da mu neće biti ništa. Djed tog djeteta je domar u školi (vrtić je u sklopu škole) i koliko sam čula, strah je i trepet. Čula sam od ljudi da je i otac dječačića bio vrag kojem zbog oca nitko nije mogao ništa, a sada nitko ništa ne može niti njegovom unuku.
22.12.2009. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hm! Tužba protiv vrtića?! Ovdje se to može samo sanjati ili gledati u američkim filmovima kada obitelj zbog pretučenog dječačića u vrtiću dobije visoke odštete. Moj je dječačić sada dobro iako je imao psihičkih problema. Dva mjeseca imao je neredovitu stolicu (od straha stolica mu je bila svakih 10 dana) i mokrio je u krevet. Liječnica nam je rekla da je to zbog psihičkih razloga. Bojao se dječačića iz vrtića, a teta s početka moje priče (komentara) nije se uspjela postaviti prema djeci u vrtiću kako treba. Muž i ja smo odlučili da je bolje da ga ispišemo nego boriti se protiv vjetrenjača. No, on će opet morati ići sa spomenutim dječačićem u školu. Jer to je jedina škola u selu i ima samo jedan prvi razred. Zato suprug i ja razmišljamo da dijete upišemo u školu kod mojih roditelja. Ovdje je to na žalost tako: žrtve se moraju povući jer je tako lakše, a ostali idu naprijed. Hvala na podršci.
22.12.2009. (17:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lara
U potpunosti se slažem sa svime ;) Pogotovo s prvim dijelom (nasilje nad djecom). Stvarno mi nije jasno zašto bi se trebalo kažnjavati za udarac po guzi, a za razna vrijeđanja i omaložavanja ništa. Gledala sam na RTL-u nekakav dokumentarac o roditeljima u New Yorku koji pokušavaju upisati djecu u vrhunske vrtiće za koje trogodišnjaci moraju znati množiti i dijeliti. Toliko su forsirali svoju djecu, toliko ih mučili i na kraju, kada nisu uspjeli, plakali su pred njima. I što će trogodišnjak pomisliti nego "Rasplakao sam svoju majku jer sam glup, nisam upao u vrtić, ne valjam ništa". Nevjerovatno je to da u 60% slučajeva uopće nije krivo dijete.
22.12.2009. (19:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam zaboravila (nevjerojatno) na onu ideju da sročim proživljeno, nisam u formi za tak nekaj, fali sunca valjda. A kad vrtim film natrag nailazim na grozomorne greške moje predrage mame prema bratu i meni i mog bivšeg prema našoj djeci, a koje su tako jako ostavile traga, i tak bu dok ne geknemo. Ona druga vrsta nasilja prema klincima, to se još čujemo da ne velim čitamo. Pusa.
06.01.2010. (18:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Roditelji nikada neznaju kako se njihova djeca ponasaju dok njih nema, ima masu njih koji su doma eto poslusni a bez roditelja potpuno drugaciji. U vecini slucajeva djeca su prema drugoj djeci najokrutnija. Ja sam sam prolazio kroz osmogodisnju torturu zadirkivanja na temelju fizickih mana, nakon nekog vremena se covjek navikne al uvjek ce tu biti oiziljak. Jbg-a naviknes se zivjeti sa tim
10.01.2010. (02:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buha
dobro je da konačno govrimo o nasilju među mladima. a ne samo o nasilju nad mladima. Jer ovdje u zagrebu je u nekoliko zadnjih godina riječ o tome, mladi ljudi premlaćuju i usmrte nekog svog vršnjaka. Od Luke do Ace.
Šta su uzroci tome porastu nasilja MEĐU mladima?
Činjenica je da nema jednostavnoga odgovora a najmanje je rješenje upirati prstom u JEDNOG krivca.
Samo ja znam da su vjekovima roditelji odgajali svoju djecu a nisu imali za to neku diplomu. I da su učitelji isto svjesni svoje uloge u odgoju učenika.
No silne intervencije u odgojne postupke tipa BORBE protiv nasilja su , po mom opažanju, KONTRAPRODUKTIVNE.
autorice ovoga bloga Osmjehom.. imaju dobre namjere. ali i put u pakao je popločen dobrim namjerama.
došlo je vrijeme da se sučimo sa tom istinom da nam dosadašnji programi prevencije NISU dobri.
i da tražimo izlaze .
ja koja radim u školi znam koje su administrativne petlljancije smišljene da se djecu nasilnike zaštiti. ..Stručne službe su SLABO ekipirane . Pravilnici o pedagoškim mjerama su do zla boga loši i usmjereni na kazne. provodimo svo vrijeme sjednica pričajući o kaznama.
Svi smo postali nesigurni u poslu koji je sve teži.
a pomoći nioktkuda ili je pogrešno usmjerena.
18.12.2009. (16:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
M.H.S.
Svaka Ti čast, pogotovo na zadnjoj tački... godinama imala sam trpjeti i šutjeti, jer mi se i moj sin nekada dao zavesti, zavarati... Hvala Bogu, sad je sve to zauvijek (nadam se!!!) tek ružna-tužna prošlost naša...
Srdačan Ti pozdrav moj - i ne zamjeri me što ću Te slijedećim apelom "zaspemovati"
DOBRI LJUDI, POMOZIMO MALOM PATRIKU JANDRIČEKU, JER SMO NJEMU TRENUTNO ZBILJA POTREBNI!
18.12.2009. (21:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buha
drago mi je anabela da smo se konačno razumjele.
sve što sam čitala do sad na ovim stranicama i na blogu.hr a vezano za nasilje, je naravno točno.
ali daleko od detekcije pravih i vrlo složenih uzroka nasilja među mladima , osobito u školama. I još dalje od nekih rješenja.
Takav napor trebali bi učiniti prije svega oni koji rade u školama i za to su kompetentni.
Ali nas nikto niš ne pita. To je kao neka demokracija?
19.12.2009. (09:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamax2
dakle, oduševio me je tekst, tema nasilja je tema kojom se profesionalno bavim svoj kratki radni staž... radim s mladima,djecom, roditeljima. problem postoji, kako je rečeno, u ogromnom broju faktora, upiranje prostom ne vrijedi apsolutno ničemu. djeca i mladi trebaju poduku iz realnog razmišljanja - roditelji ponekad vrlo objektivno nemaju vremena (ili jednostavno snage) raspravljati, škola je preokupirana pedagoškim mjerama, kurikulumom, umjesto da svi jednostavno budemo ljudi - i da raspravljamo o tome koliko su neke stvari dobre, a koliko loše. pogrešno je što se nasilje danas stavlja uistu košaricu sa zabavom, što je potpuno pogrešno, a istovremeno se djeci i mladima ne nudi ništa drugo kao alternativa za zabavu. jasno mi je da roditelji ponekad nemaju nikakvog vremena za zabavu (ipak je to posljednje na listi prioriteta).
ali, moje pitanje je dokle izgovori? stalno slušamo objašnjavanja i izgovore, na medije,školu, pravilnike, prezaposlenost, nezaposlenost... istina je da su to realni problemi, ali nijedan od njih nas ne spriječava da budemo ljudi - a roditelji ljudi,a ne roditelji roboti trebaju djeci i mladim, učitelji ljudi,a ne učitelji roboti trebaju djeci. ljudi bi (i jesu) stali u obranu luke i ace i bezbrojnih anonimusa...roboti pak su programirani da zarađuju i kupuju najnovije brendove...
svi smo zaboravili biti ljudi i razmišljati kao ljudi. društvo nam pokušava usaditi čip koji određuje načine razmišljanja, ali svatko od nas pojedinačno to dozvoljava.
p.s. samo još nešto - dnevnik.hr NIJE family-friendly portal - 9 od10 vijesti na njemu je crna kronika, smrt, nasilje. činjenica je da je jedna od glavnih stvai koju nasilje traži i želi pažnaj publike. a ovako ju se dobiva bez ikakvog problema. i krug se opet zatvara...
19.12.2009. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jiggo
Imam 21 godinu. Nakon završene osnovne i srednje škole s iznimnim uspjehom danas sam više nego uspješan student medicine. Nikad nisam bio uhićen niti imao problema sa zakonom. Jedina situacija u kojoj bi se danas mogao zamisliti u tučnjavi je ili bezrazložan napad od strane nekoga ili nečiji napad na slabiju osobu u mojoj blizini.
Zahvalan sam dragome Bogu što sam imao priliku odrastati u vrijeme bez sveprisutnih psihijatara i psihologa u kojem je bilo normalno da se djeca potuku. Ne bih mijenjao niti jednu tučnjavu kao klinac za 5 doktorskih titula jer tako i SAMO TAKO naučiš kakve su posljedice nasilja, naučiš da uvijek postoji netko jači i odlučiš koje su to stvari koje si spreman braniti po cijenu ozljede vlastitog tijela.
Dok je bilo normalno da se djeca potuku nikome nije padalo na pamet koristiti noževe, palice ili lance. Danas kad društvo jasno pokazuje da se boji svakog oblika fizičke agresije i da zapravo ne zna kako na njega odgovoriti tučnjava postaje način rješavanja problema u odrasloj dobi umjesto da ostane samo jedan segment odrastanja.
Tučnjave među djecom su sastavni dio odrastanja, način na koji djeca usvajaju socijalne navike, stvaraju hijerarhiju koja će ih pratiti do kraja života makar se nikada više neće zasnivati na tome tko bolje podapinje nogu. Problem je samo što mi počinjemo sve više misliti da se djecu može odgojiti tako što im iz udžbenika psihologije objasniš što je djetinjstvo umjesto da ih se pusti da trče i skaču, penju se na stabla i padaju s njih, da raskrvare koljena i vrate se razbijenog nosa.
U životu sam od roditelja primio par udaraca (ako to spada u kategoriju udaraca). Ne, dragi moji, nisu udarci nikad ostavili niti modricu, a kamo li razbijenu glavu, usnu ili zube. Zato što postoji razlika između nasilnika i roditelja i to vrlo bitna, jednima se treba diviti, a druge strpati u zatvor. Imao sam dozvolu doći kući blatnjav, razbiti slučajno čašu ili luster, izgubiti novce ili izvikati se na roditelja, ali postojale su i stvari zbog kojih sam nekoliko puta "dobio po guzici". Svoje roditelje smatram prekrasnim osobama i bit ću im zahvalan do kraja svog života na svemu što su me naučili.
Pawlowljevo kondicioniranje funkcionira jednako kod ljudi i kod majmuna, htjeli mi to priznati ili ne. Ljudska bahatost često stvara probleme u razumijevanju.
Bojim se vremena u kojem će se djecu odgajati pod staklenim zvonom, vremena histerije i inkvizicije svega onoga što će se do tada svrstati u kategoriju nasilje. Nisam siguran da vlastitu djecu želim odgajati u takvom svijetu jer vidim jasno u kakve ''ljude'' odrastaju tako odgajani.
Lijep pozdrav ostavljam :D
19.12.2009. (12:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jiggo
1. Namjera rečenice koju si citirala nije bila da kaže kako psihijatri i psiholozi nisu potrebni, dapače, bilo bi dobro da ih ima što više. Možda sam svepristunih trebao napisati "sveprisutnih" jer sam htio reći da su često tamo gdje apsolutno nema nikakve potrebe da budu, od buhe prave slona i već ih i djeca znaju iskoristiti što sam osobno imao priliku vidjeti puno puta, umjesto da oformimo sustav koji će ih učiniti dostupnima onima kojima su stvarno potrebni i gdje će njihovo znanje i sposobnosti doći do punog izražaja i biti maksimalno korisne.
2. Uopće nisam rekao da je Pawlowljevo kondicioniranje izbor kao odgojna mjera. Samo da funkcionira koliko god mi izmišljali razlika između ljudi i ostale živadi :D
19.12.2009. (13:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jiggo
Anegdota:
Imali smo cvijeće ispred zgrade. U proljeće sve puno pčela, a meni nikako nije bilo jasno zašto svi govore da se s njima ne valja igrati. Pitam ja mamu smijem li uhvatiti pčelu. Mama kaže da smijem. Ja lijepo jednu zgrabim u šaku. Pčela naravno ubode. Od tada više ne hvatam pčele :D
bullies
tendencija
introjekcije
re-enactment of trauma
viktimizirati
cycle of violence
academic exercise
permeira
asesiranju
Blažena hrvatska znanost :D
19.12.2009. (13:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buha
mene i opet nadahnjiva ovaj mladi čovjek JIGGO na razmišljanje.
Mi smo naime svjedoci nekih duplih moralnih sustava u kojima je BILO KOJE dodirivanje i fizički kontakt - zabranjeno kao neki oblik nasilja . A s druge strane nam je kultura nasilja nešto što moramo svakodnevno progutati bilo na VJESTIMA HRTa , bilo u Crnim kronikama , filomvima..ili na ulici. Nasilja ko u priči. a od djece očekujemo kao i od onih koji s njima rade , da se ponašaju ko anđeli. Nešta tu ne valja s nama a ne s djecom... naravno. Naime , opet ja po svom iskustvu i instinktu , iako imam dosta solidno poznavanje psihologije (Bujasov student sam) ... naime, to što spriječavamo iskazivanje blažih oblika agresije u dječjoj dobi , rezultira time da se agresivnost ne NAUČI kanalizirati na vrijeme . I tu je opet JIGGO u pravu ...
19.12.2009. (15:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
coca
Svaki radikalizam je loš radikalizam... ali daleko od toga da većina rečenog pa skoro i sve nije u najmanju ruku točno... Ne prelazim mnogo ine članke, ali mi je ovaj uistinu realno drag i... dopustili smo aristokraciji da ostane aristokracija, da se nama vlada da nas se zavarava, zaglupljuje i otupljuje... Dopustili smo politikanstvu da nam prodaje i propovijeda "radi, ne zarađuj poslušni građane, ali kupuj" način života. Dopustili smo crkvi i ostalim pravednim, u ovom slučaju, kršćanima i ostalim radikalistima da nam prodaju što je moralno, a što nije...dok sjede u svojim palačama crkvenim, zagovoravajući monogamiju, živeći poligamiju u svojim novim mercedesima, ostavljajući prosjake i beskućnike hladnim cestama i putevima što nikamo ne vode... baš tako je krist propovijedao najdraži moji ispijeni vjernici ničega... ljupko prozvani teisti.... Pa dopuštajte i štujte lažne i ikakve bogove dok trujete i ubijate svoju braću i svoje sinove.... nije li vrijeme da otvorimo oči
20.12.2009. (01:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buha
@coca ne znam na šta msiliš kada veliš da je svaki radikalizam ..loš. Na koji radikalizam.? Ja nigdje ne spominjem da je bilo koji oblik nasilja preporučljiv. samo držim da dječaci mlađe dobi, recimo do puberteta imaju pravo se naguravati. Pitaj ih zašto to rade pa će oni odgovoriti IGRAMO SE. nema razloga ne vjerovati , jer je tako i to se vidi.
Ali naša je škola FEMINIZIRANA . Iz toga proizlazi svašta. Nije sada tema.
I hvala za tvoje zapažanje da nam je najjednostavnije uvoziti način života. I to je ISTINA. VELIKA.
Ja sam upravo ta koja stalno govorim o NAŠOJ tradiciji , iako to naravno u ovoj vrsti razgovora ne mora biti svima jasno. I smatram da nam nekritični uvoz odgojnih koncepata ili projekata nije ništa dobra donio. jer nismo razvili neki svoj pedagoški koncept. To je katastrofa zbog koje će generacije izalaziti iz škole -oštećene u razvoju.
20.12.2009. (08:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jiggo
Mislio sam da se podrazumijeva da su mi sto puta rekli da će me ubosti, da će boljeti, da će mi prst nateći i sl. :D Samo što sve da su objašnjavali 50 godina ne bi lekcija bila toliko upečatljiva i učinkovita kao jedan jedini bezazleni ubod pčele. Fascinantno kako ni milijun ljudskih riječi ne može nadmašiti učinak svega nekoliko miligrama histamina :D
Nisam siguran za neke riječi s područja psihijatrije i psihologije. Vjerojatno se "bully" ne može prevesti s jednostavnim zlostavljač ili nasilnik jer označava točno određenu skupinu među tom populacijom, ali ako hrvatski znanstvenici s tog područja nisu obogatili naš jezik riječima za pojmove sa svoga područja to dovoljno govori o njihovoj akademskoj osvještenosti. Neke je ipak vrlo jednostavno prevesti:
tendencija - sklonost
cycle of violence - krug nasilja
permeira - prodire
asesiranje - procjena
buha2: zapakiraj to u malo pristupačniju formu, ne nužno manje radikalnu
20.12.2009. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
beznačajan ispod zvijezda
Ovo je priča o nama, beznačajnima ispod zvijezda, i zvijezdama Ace, Simkea i Luke koje nam više ne osvjetljavaju put.
Neki su već objavili ovaj govor prof. dr.sc. Saše Zelenika iz radijske emisije „Mens sana“ na Radio Trsatu, povodom ubojstva studenta riječkog Sveučilišta, Aleksandar Abramova i tako iskazali sućut svim besmisleno ugašenim životima u ovoj jadnoj zemlji, ali time i tihi protest protiv svih koji svim snagama guraju ovu zemlju u nepovratnu propast.
Molim te, pokaži da ti nije svejedno, objavi i ti na svom blogu ovaj govor.
Možeš ga naći ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje, ovdje ...
20.12.2009. (23:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
buha
e da , ta priča našega pada a ne uzdizanja je i priča o onima koji su se dotepli u Hrvatsku ili putem neta "šire istinu" a pojma nemaju o djeci i njihovom odrastanju. Jer u njihovim glavama je sve moguće i sve je sa svačim povezano . Oni crpu svoje znanje i ideje SAMO iz knjiga i udžbenika i strane prakse odgoja.,koja nije ista našoj. I žive u oblalcima jer ne poznaju dječu dušu niti psihu. Oni prodaju maglu.
meni je fakat takvih pun kufer a vjerujem i drugima, jer od njih nikakve koristi... ili male i beznačajne.
21.12.2009. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
buha, ne mogu a da se ne umijesam. tvoja mi agresija stvarno vec polako ide na zivce. tko se to dotepao u hrvatsku i tko to putem neta siri istinu i blabla ostalo? kakve to veze ima s ovim blogom? kakav je to komentar uopce? molim te svoju zuc i gorcinu odi prosipaj negdje drugdje i prestani se na ovom blogu svadjati.
21.12.2009. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SONJASW
Preskočit ću uvod s "kako mi se blog sviđa i..." pa ću odmah započeti s temom. Imam dva klinca, jednog od 4 godine i jednu od 17 mjeseci. Starije dijete krenulo je ove godine u vrtić kojem se jako radovao. Pripremali smo ga za vrtić cijelu godinu i onda je konačno došao i taj dan. Ali već prvog tjedna maleni je morao naučiti da ima djece koja se ne igraju već se cijelo vrijeme tuku. Tri tjedna je išao u vrtić, svaki dan s plačem i grčem i na kraju smo ga ispisali, a ja sam morala odustati od zaposlenja jer ih nema tko čuvati. Sa mojim klincem u vrtić je krenuo i dječačić, njegov vršnjak. On je neprekidno tukao svu djecu u vrtiću. Nekoliko puta bila sam prisutna i ja kada im je počeo gaziti igračke, tući ih (mog malenog udario je jednom tako jako u oko da mu je sve pocrvenilo, vodili smo ga liječniku), a jednom je počeo bacati male dječije drvene stolice svuda naokolo . Na sve naše molbe i kumljenja da teta u vrtiću nešto napravi nije se dogodilo ništa pa smo se žalili i upraviteljici, a na kraju smo dijete ispisali iz vrtića. Raspitivala sam se o toj obitelji (živimo na selu pa svatko svakoga zna) i od svih sam dobila informacije da je taj dječačić kod kuće dobar. A evo i koliko dobar: jednom je skakao po dječjem igralištu i skoro poginuo ljuljajući se na ljuljački (da nije priskočila moja šogorica i spasila ga bilo bi svašta) dok je njegova mama nekoliko metara dalje mirno pričala sa susjedom. Teta u vrtiću joj je pak rekla kako je dijete palo sa togogana (teta je bila uplašena) a mama dječačića je samo prokomentirala da je on dijete koje pada i da mu neće biti ništa. Djed tog djeteta je domar u školi (vrtić je u sklopu škole) i koliko sam čula, strah je i trepet. Čula sam od ljudi da je i otac dječačića bio vrag kojem zbog oca nitko nije mogao ništa, a sada nitko ništa ne može niti njegovom unuku.
22.12.2009. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SONJASW
Hm! Tužba protiv vrtića?! Ovdje se to može samo sanjati ili gledati u američkim filmovima kada obitelj zbog pretučenog dječačića u vrtiću dobije visoke odštete. Moj je dječačić sada dobro iako je imao psihičkih problema. Dva mjeseca imao je neredovitu stolicu (od straha stolica mu je bila svakih 10 dana) i mokrio je u krevet. Liječnica nam je rekla da je to zbog psihičkih razloga. Bojao se dječačića iz vrtića, a teta s početka moje priče (komentara) nije se uspjela postaviti prema djeci u vrtiću kako treba. Muž i ja smo odlučili da je bolje da ga ispišemo nego boriti se protiv vjetrenjača. No, on će opet morati ići sa spomenutim dječačićem u školu. Jer to je jedina škola u selu i ima samo jedan prvi razred. Zato suprug i ja razmišljamo da dijete upišemo u školu kod mojih roditelja.
Ovdje je to na žalost tako: žrtve se moraju povući jer je tako lakše, a ostali idu naprijed. Hvala na podršci.
22.12.2009. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lara
U potpunosti se slažem sa svime ;)
Pogotovo s prvim dijelom (nasilje nad djecom). Stvarno mi nije jasno zašto bi se trebalo kažnjavati za udarac po guzi, a za razna vrijeđanja i omaložavanja ništa.
Gledala sam na RTL-u nekakav dokumentarac o roditeljima u New Yorku koji pokušavaju upisati djecu u vrhunske vrtiće za koje trogodišnjaci moraju znati množiti i dijeliti. Toliko su forsirali svoju djecu, toliko ih mučili i na kraju, kada nisu uspjeli, plakali su pred njima. I što će trogodišnjak pomisliti nego "Rasplakao sam svoju majku jer sam glup, nisam upao u vrtić, ne valjam ništa". Nevjerovatno je to da u 60% slučajeva uopće nije krivo dijete.
22.12.2009. (19:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Protiv nasilja
korisniku buha zabranjeno daljnje komentiranje. psovanje nije argumentirano diskutiranje koje zelimo na ovom blogu.
23.12.2009. (11:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
čitač bez bloga
Kad upoznaš roditelje mnogo toga ti postaje jasnije.
23.12.2009. (23:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Para(ne)normalan!
.
[/IMG] 
[/IMG]
24.12.2009. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
avatar72
Nasilje se ne događja nekom drugom...To se VRLO LAKO može desiti i nama... Nažalost, na vlastitoj koži smo to osjetili...
24.12.2009. (23:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sekasmith
Nisam zaboravila (nevjerojatno) na onu ideju da sročim proživljeno, nisam u formi za tak nekaj, fali sunca valjda. A kad vrtim film natrag nailazim na grozomorne greške moje predrage mame prema bratu i meni i mog bivšeg prema našoj djeci, a koje su tako jako ostavile traga, i tak bu dok ne geknemo. Ona druga vrsta nasilja prema klincima, to se još čujemo da ne velim čitamo. Pusa.
06.01.2010. (18:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
There is no name
Roditelji nikada neznaju kako se njihova djeca ponasaju dok njih nema, ima masu njih koji su doma eto poslusni a bez roditelja potpuno drugaciji. U vecini slucajeva djeca su prema drugoj djeci najokrutnija. Ja sam sam prolazio kroz osmogodisnju torturu zadirkivanja na temelju fizickih mana, nakon nekog vremena se covjek navikne al uvjek ce tu biti oiziljak. Jbg-a naviknes se zivjeti sa tim
10.01.2010. (02:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...