Komentari

podijelimoradost.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • EuM

    Ako mi kao djeca Božja možemo Njemu reći "da",
    nikada nećemo biti ranjeni. Bog nikada u našem živou ne čini
    nešto što bi nas ranilo. On je Bog ljubavi. Mi u biti ranjavamo
    sami sebe svojim otporom, svojim bježanjem i izgovaranjem
    svojega "ne".

    avatar

    08.12.2009. (21:47)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Laž je izvor i početak svake nevolje.
    Kad sam bio mali bio sam sklon pretjerivanju. Ako mi je jednom učiteljica rekla da sam najbolji u razredu, onda sam pričao kako je to učiteljica rekla dva puta.
    Jedva sam to uz svestranu ženinu pomoć savladao. Ona me nije ispravljala nasamo nego pred prijateljima. Što mi je tada bilo krivo. Jednom sam joj kao reakciju, rekao da je velika bijela ptica, neugodno mi bilo reći pred gostima da je guska.
    Ali sada vidim da je to moje pretjerivanje spadalo u laž i da mi je korisno pomagala.
    Pozdrav.

    avatar

    09.12.2009. (00:50)    -   -   -   -  

  • Zd

    Još jedan prekrasan post. Hvala ti. Nego sam ovo poštovanom Bartimeju htio reći. U svezi pretjerivanja može se pročitati u teoriji književnosti, pala mi je na pamet i Aristotelova: "O pjesničkom umijeću". Znači, radi se o intenzitetu doživljaja, privlačenju pozornosti i uvjeravanju (često i samog sebe). To u tom kontekstu može biti i zabavno. ali se često u međuljudskim odnosima svodi se na laž i prijevaru. Što sam mislio pod tim - zabavno - jednostavno je. Ako izvođač neke pjesme nevidi cijelu priču ispred sebe (ne uživi se, neka vrst sinestezije) što je ujedno i pretjerivanje, ne može biti vrhunski izvođač. U retorici je slična stvar. Ma zapravo, nemam pojma! Znam samo da su i meni učiteljice znale reći (po više puta) da sam najgori u razredu pa sam tada stavio na to potenciju na desetu :). Tako sam eto to bio doživio. Još i danas vodim bitku s takvim razmišljanjem, dobar mi je najbolji, laž je najlažljivija, istina je najistinitija, sveto mi je najsvetije itd. Kažeš da je tebi uspjelo, svaka čast
    Lijep pozdrav @ Podijelimo radost i @ Bartimeju

    avatar

    09.12.2009. (15:03)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    @Zd, u pravu si, umjetnost može 'pokriti' intenzitet doživljaja. Problem nastaje kada emocija u normalnom komuniciranju postane jaka, pa se izražava na 'tjelesan' način, a to uvijek vuče grijehu. Ja imam sreću pa se iz hobija bavim slikarstvom. Ako to ponekad izostane, primoran sam se moliti da Bog udalji emociju od mene.
    Čitajući Evanđelja primjetio sam da je Isus samo tri puta emocionalno reagirao, pa sam došao do zaključka, da duhovnost poprilično isključuje emocije.
    Pretjerivanje je dopušteno jednom dijelu ljudi, ali samo kao ponavljanje jednom istinito izgovorenog. Ima ljudi koji tri (dva) puta reknu jednu te istu rečenicu. Ako vi ne spadate u tu grupu, nemojte zamjerati onima koji to čine. To ima veze sa brojevima koji nešto označuju. To je duboko ( i pozitivno) u psihi ljudi.
    Npr. nije slučajno da Isus tri puta pita Petra voliš li me.
    Bez persiranja molim (mogao bih se pokvariti)
    Pozdrav svima koji dolaze na ovaj blog.

    avatar

    09.12.2009. (15:44)    -   -   -   -  

  • Voyager-nova generacija

    Vrlo lijep blog i meni se posebno sviđa ova tema.
    Zamislite da ljudi prestanu govoriti laži, od onih najmanjih, svijet bi bio predivan. koliko puta ljudi izokreću nečije riječi da bi ga optužili i odmah osudili. Laž je nešto što ja najteže podnosim. Kad se uvjerim da mi netko laže to mi postane opterećenje u komunikaciji sa tom osobom, ako mislim nešto ozbiljno s njom rapravljati. Inače na prvu vjerujem svakome sve.
    Lijepi pozdrav....

    avatar

    09.12.2009. (19:02)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    @Zd
    Ono što je meni uspjelo kod moje djece je to da se osjećaju posramljeno kad ih uhvatim u laži. To je jako važno. Spoznati laž znači uvidjeti da si pogriješio. Potom ne možeš negirati da si grješnik.
    Moram priznati da sam se poprilično umorila od dokazivanja kad je kći u pitanju. Jednom zgodom priupitala sam sina da li mi je on kad slagao. Tada je nastao tajac. Zatim mi je priznao da jest par puta, ali je to napravio tako da ja ne skužim. Ostala sam iznenađena. Tada mi je rekao da je to zaista bilo samo par puta.Pozitivno u tome je to što je priznao svoj grijeh.
    Kad sam bila mala nisam htjela jesti pohano meso. Tata mi nije dao da se dignem od stola dok ne pojedem. Vidno iznerviram mojim nejelom otišao je u sobu popušiti cigaretu, a meni rekao da kad se vrati želi vidjeti tanjur prazan. Munjevito mi je sinula ideja da meso bacim u kantu. No, meso sam ostavila na vrhu. Kad se tata vratio natrag u kuhinju vidio me je kako sjedim ispred praznog tanjura. Bio je iznenađen kako sam to nabrzinu pojela. Taj put sam dobila isplatu kuhačom po stražnjici. Bilo mi je žao što sam dobila batina, a ipak priznala što sam napravila.

    @bartimej
    Bio si vražičak dok si bio mali. Čudesno je što Bog može učiniti u čovjekovom životu kad Ga primiš u svoje srce.

    @e.u.m.
    Mi u biti ranjavamo
    sami sebe svojim otporom, svojim bježanjem i izgovaranjem svojega "ne".
    Lijepo si to rekao. Često puta se pitam zašto čovjek to čini nanovo i nanovo.
    Ima puno godina kako se prikazivala jedna monodrama o borbi đavola i anđela. Đavo čovjeku sjedi na lijevom ramenu, a anđeo na desnom. Svaki u uho šapuće svoje. Vječita borba dobra i zla. Đavolu se lakše odupremo ako smo ispunjeni Božjim duhom.

    @Voyager
    Ista sam kao i ti. Ja uvijek vjerujem ljudima, a kad mi se ne uzvrati istom mjerom onda se osjećam jako povrijeđeno. Pa čak i poslije želim biti dobra prema tim istima koji su me povrijedili. Ne mogu biti drugačija. Bolje rečeno ni ne želim. Jednom mi je radna kolegica rekla da zašto se tako ponašam da nauđujem sama sebi na taj način. Kaže, vrati istom mjerom. No, to nije kršćanski.

    avatar

    13.12.2009. (18:54)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...