dakle to je to...objašnjenje koje smo tražili a ustvari to objašnjenje koliko god filozofirali ne postoji... u prvom trenu nam pruži olakšanje kad čitamo i mislimo da smo se našli u tom, a onda opet neprekidan tijek misli i odlazimo....kamo...pa tamo kamo samo mi i naše misli znaju... vrtimo se u krug oko tog Ja...al dok je njega ima i NAS grlim
28.11.2009. (00:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@svbhpnv dobro si ovo rekla. mi smo vođeni njime, on tj, Ja je u pozadini svega što činimo, al smo toliko nedosljedni ponekad da se pitam pa tko je ovdje lud. Ja ili MI.
28.11.2009. (00:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja volim te promjene stanja...najgore od svega mi je žabokrečina.
28.11.2009. (18:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
@jesmoinismo (i svi ostali) lijep pozdrav
Zanimljivo ovi Ja se mogu svjesno i zapravo prilično lako isključiti (bez ikakvih suvišnih tenzija) i zatim svjesno odabrati stanje koje želimo biti. Nisam vjerovao da je to moguće i znao sam biti u toliko dubokim depresijama ili napadima bjesnila da je to bilo strašno. I bio sam siguran da je to genetski uprogramirano u mene i da tu ne mogu baš ništa učiniti. I ništa što sam tada pokušavao, nije pomagalo da to stanje promjenim. Ostajao mi je samo tihi očaj i lagano samouništavanje do stanja bliskom smrti.
Dok nisam naletio na knjigu (zapravo ona je našla mene na jedan krajnje nevjerojatan način) "Sedam navika uspješnih ljudi" Stevena Coveya.
To je bilo 96.
Od onda do dana današnjeg je bilo doista vrlo malo situacija koje su me mogle istinski izbaciti iz takta i ponovno dovesti u ona strašna stanja, ali ako ponekad i jesu nisu dugo trajala. Fascinantoi je kako imamo nevjerojatno mnogo toga na raspolaganju, a tako malo zapravo znamo o samima sebi. A o tome se ne uči u školama, na fakultetima. Zapravo nigdje.
Nisam nikada pročitao ovu knjigu do kraja, ali mi je objašnjenje prve navike (koja kaže "Budite proaktivni, a ne reaktivni" doslovno promijenila čitav život. Fascinantno kako savršeno jednostavne stvari mogu tako snažno djelovati na nas kada ih istinski prepoznamo.
Da ne pričam puno o tome Evo ovdje LINK sa krakim ali zanimljivim uvidom u tu priču.
Pa ako tko želi pokušati, ne boli i ne košta ništa. Samo malo vremena i strpljivosti, ako istinski želite nešto što ne volite promijeniti.
:-)
29.11.2009. (11:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@toluenu, svatko od nas ima neku svoju knjigu, koju pronađe, tj, ona njega. držala sam nekoliko puta tu knjigu u ruci, ali ono "uspješni" odbilo me od nje, pa me je neka druga, treća našla. ono što nam govori određena knjiga, drugom ne govori i prestala sam preporučivati knjige koje meni mnogo znače, drugi uglavnom neće vidjeti u njoj ono što ja nalazim. bitno je nalaziti puteve i vidim da si ti našao put, ja još tražim, na tragu sam. ali, pročitaću ovu, sigurno sada. poz. vidimo se kod @catwmn
29.11.2009. (14:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gotovo svi smo skloni promjenama raspoloženja, pogotovu u ove jesenje dane...i samosažaljenju i gledanju sebe izvan nas samih... Pozdrav
29.11.2009. (18:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
@jesmoinismo - potpuno si u pravu. Svatko doista ima svoj jedinstveni put. I što je najbolje svoje vrijeme kada se nešto što je prije bilo neprihvatljivo promjenom percepcije postane karika koja nedostaje.
Osobno sam se nebrojeno puta osvjedočio u onu onu Kristovu "Kamen koji graditelji baciše, posta kamen temeljni". (paradoks je da to govori netko tko nije vjernik :-) Zato sam sada prilično otvoren na sve informacije, ali ipak vjerujem samo u osobno iskustvo kako jedino mjerodavno (svjestan da i to može biti totalna zabluda).
Tako ono što pomaže tebi može biti otrov za mene i obrnuto. Zato jedino osobno iskustvo ima vrijednost koju uvažavam kao ispravno sve ostalo su priče.
Osobno sam otkrio tek neznatne djeliće ove beskrajno složene (i zanimljive) slagalice koju zovemo život i pokušavam (oprezno) neke detalje dati drugima na uvid da sami isprobaju - ako to žele. I biti će mi istinski drago ako pomogne. Jer sve to skupa zajedno je dio one nevidljive priče koju još ne kužimo, a koja nas sve povezuje puno dublje nego to možemo sada i zamisliti.
A cijenu onog prijašnjeg ponašanja i dan danas plaćam. No to sada bespogovorno prihvaćam jer je vrijedna spoznaja kojem su mi podarile. I za ničim ne žalim. Prošlost ionako ne možemo mijenjati, ali našu budućnost možemo, a to radimo u svakom sadašnjem trenutku.
:-)
29.11.2009. (18:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zdravo. Pročitah nedavno Kratku povijest ideja, pisali je par religioznih kao njihov osvrt na filozofiju, a komentar nečega što bi oni sve potrpali pod naziv New Age-a (tako sam nekakav dojam stekao) svode na pitanje - pitanje je koje je "ja" pravo ja?
Gurđijev je za razliku od Ouspenskog pridodao više pažnje tjelesnim kretnjama, i rekao bi da je bio u pravu, ako se ne varam metodom plesa je R. Steiner otkrio način na koji će unaprijediti odgoj... Ouspensky je više pažnje dao otkrivanju, ali koliko god ovo čudno zvučalo za 2 pisca koje cijenim, za Ouspenskog bi rekao da nije bio odveć inteligentan, a za Gurđijeva bi rekao da je bio podlac svoje vrste u mnogočemu - međutim nisam o ljudskoj svijesti više naučio nego čitajući njihove radove, iako ne smatram da ih nema boljih ili negdje jednako uspješno prezentiranih recepata za postizanje stanja svjesnosti negdje u okviru raznog religiozno-duhovnjačkog sektaštva. Čitanje Ouspenskog i Gurđijeva pomaže uz imanje vlastitog iskustva i kojekakvih drugih znanja...
Kako god bilo, kao cilj se postavlja unapređenje vlastite razine shvaćanja samoga sebe i svijeta oko sebe, što čovjeka čini sposobnijim da bolje obavlja bilo što što RADI, da ne vlada to varljivo ja definirano vanjskim okolnostima, već da iz vlastitog mira možemo biti razumniji u interakciji sa cjelokupnošću onoga što nas okružuje i što sami biramo da nas okružuje. Potrebna je hrabrost za odluke, i svako dizanje sidra znači pozdrav s nekom starom lukom, mijenjanje nepoznatog za poznato, živog za "mrtvo". Plakanje pred nepoznatim znači biti nevjernik, što je kod mene agnostika sinonim za pesimistu. Idi se smijati životu, pusti priče :) Ili što bi rekao Gurđijev potrebno je žrtvovati vlastitu patnju i fantazije... Mi stvarno ne znamo što nas čeka i sve mi se čini da je dobro da je tako.
PS Podosta čitam i diskutiram pa još stagniram u vidu vlastitog bloga, ali ne dangubim ni u drugim pogledima/aktivnostima pa jednostavno blog čeka bolje dane. Pozdrav
30.11.2009. (19:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ako čekanja ne postoje više ako mjesec nije nijemi promatrač kao noćas i ako provalimo u beskraj nadanja umorne misli kroz prozor bacimo sve tišine ako ugušimo okusimo pijanstvo ljubavi znači da to je trenutak kad postajemo ono što JESMO
dodirnuti ga je SAVRŠENSTVO a što ako se poslje moramo vratiti natrag...
p.s ovaj komentar danas ostavih negdje i sad ga se sjetih da baš bi ovdje legao...;))
03.12.2009. (01:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
bože mene ovo JA toliko proganja da više to nije normalno...
28.11.2009. (00:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
dakle to je to...objašnjenje koje smo tražili a ustvari to objašnjenje koliko god filozofirali ne postoji...
u prvom trenu nam pruži olakšanje kad čitamo i mislimo da smo se našli u tom, a onda opet neprekidan tijek misli i odlazimo....kamo...pa tamo kamo samo mi i naše misli znaju...
vrtimo se u krug oko tog Ja...al dok je njega ima i NAS
grlim
28.11.2009. (00:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
@svbhpnv dobro si ovo rekla.
mi smo vođeni njime, on tj, Ja je u pozadini svega što činimo,
al smo toliko nedosljedni ponekad da se pitam pa tko je ovdje lud. Ja ili MI.
28.11.2009. (00:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
ganuća...valjda uslijed pozitivne ti:))
28.11.2009. (02:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobodni stih
slutimo... ipak si ti jedna od onih koje znaju...
28.11.2009. (09:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Andrejevna
Ja volim te promjene stanja...najgore od svega mi je žabokrečina.
28.11.2009. (18:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
@jesmoinismo (i svi ostali) lijep pozdrav
Zanimljivo ovi Ja se mogu svjesno i zapravo prilično lako isključiti (bez ikakvih suvišnih tenzija) i zatim svjesno odabrati stanje koje želimo biti. Nisam vjerovao da je to moguće i znao sam biti u toliko dubokim depresijama ili napadima bjesnila da je to bilo strašno. I bio sam siguran da je to genetski uprogramirano u mene i da tu ne mogu baš ništa učiniti. I ništa što sam tada pokušavao, nije pomagalo da to stanje promjenim. Ostajao mi je samo tihi očaj i lagano samouništavanje do stanja bliskom smrti.
Dok nisam naletio na knjigu (zapravo ona je našla mene na jedan krajnje nevjerojatan način) "Sedam navika uspješnih ljudi" Stevena Coveya.
To je bilo 96.
Od onda do dana današnjeg je bilo doista vrlo malo situacija koje su me mogle istinski izbaciti iz takta i ponovno dovesti u ona strašna stanja, ali ako ponekad i jesu nisu dugo trajala. Fascinantoi je kako imamo nevjerojatno mnogo toga na raspolaganju, a tako malo zapravo znamo o samima sebi. A o tome se ne uči u školama, na fakultetima. Zapravo nigdje.
Nisam nikada pročitao ovu knjigu do kraja, ali mi je objašnjenje prve navike (koja kaže "Budite proaktivni, a ne reaktivni" doslovno promijenila čitav život. Fascinantno kako savršeno jednostavne stvari mogu tako snažno djelovati na nas kada ih istinski prepoznamo.
Da ne pričam puno o tome Evo ovdje LINK sa krakim ali zanimljivim uvidom u tu priču.
Pa ako tko želi pokušati, ne boli i ne košta ništa. Samo malo vremena i strpljivosti, ako istinski želite nešto što ne volite promijeniti.
:-)
29.11.2009. (11:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
@toluenu, svatko od nas ima neku svoju knjigu, koju pronađe, tj, ona njega. držala sam nekoliko puta tu knjigu u ruci, ali ono "uspješni" odbilo me od nje, pa me je neka druga, treća
našla. ono što nam govori određena knjiga, drugom ne govori i prestala sam preporučivati knjige koje meni mnogo znače, drugi uglavnom neće vidjeti u njoj ono što ja nalazim.
bitno je nalaziti puteve i vidim da si ti našao put, ja još tražim, na tragu sam. ali, pročitaću
ovu, sigurno sada. poz. vidimo se kod @catwmn
29.11.2009. (14:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Gotovo svi smo skloni promjenama raspoloženja, pogotovu u ove jesenje dane...i samosažaljenju i gledanju sebe izvan nas samih...
Pozdrav
29.11.2009. (18:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
@jesmoinismo - potpuno si u pravu. Svatko doista ima svoj jedinstveni put. I što je najbolje svoje vrijeme kada se nešto što je prije bilo neprihvatljivo promjenom percepcije postane karika koja nedostaje.
Osobno sam se nebrojeno puta osvjedočio u onu onu Kristovu "Kamen koji graditelji baciše, posta kamen temeljni". (paradoks je da to govori netko tko nije vjernik :-) Zato sam sada prilično otvoren na sve informacije, ali ipak vjerujem samo u osobno iskustvo kako jedino mjerodavno (svjestan da i to može biti totalna zabluda).
Tako ono što pomaže tebi može biti otrov za mene i obrnuto. Zato jedino osobno iskustvo ima vrijednost koju uvažavam kao ispravno sve ostalo su priče.
Osobno sam otkrio tek neznatne djeliće ove beskrajno složene (i zanimljive) slagalice koju zovemo život i pokušavam (oprezno) neke detalje dati drugima na uvid da sami isprobaju - ako to žele. I biti će mi istinski drago ako pomogne. Jer sve to skupa zajedno je dio one nevidljive priče koju još ne kužimo, a koja nas sve povezuje puno dublje nego to možemo sada i zamisliti.
A cijenu onog prijašnjeg ponašanja i dan danas plaćam. No to sada bespogovorno prihvaćam jer je vrijedna spoznaja kojem su mi podarile. I za ničim ne žalim. Prošlost ionako ne možemo mijenjati, ali našu budućnost možemo, a to radimo u svakom sadašnjem trenutku.
:-)
29.11.2009. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slaven178
ima i takvih dana...i noći...
29.11.2009. (18:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alteregoist
Haha, lijepo je znati da se i drugi pitaju o svojemu JA...
29.11.2009. (19:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
@toluenu, potebno mi je više vremena nego što ga imam da bi nastavila. kad ga bude, eto
mene. tu ili tamo, kod @ctwmn.poz
30.11.2009. (09:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pavaogc
Zdravo. Pročitah nedavno Kratku povijest ideja, pisali je par religioznih kao njihov osvrt na filozofiju, a komentar nečega što bi oni sve potrpali pod naziv New Age-a (tako sam nekakav dojam stekao) svode na pitanje - pitanje je koje je "ja" pravo ja?
Gurđijev je za razliku od Ouspenskog pridodao više pažnje tjelesnim kretnjama, i rekao bi da je bio u pravu, ako se ne varam metodom plesa je R. Steiner otkrio način na koji će unaprijediti odgoj... Ouspensky je više pažnje dao otkrivanju, ali koliko god ovo čudno zvučalo za 2 pisca koje cijenim, za Ouspenskog bi rekao da nije bio odveć inteligentan, a za Gurđijeva bi rekao da je bio podlac svoje vrste u mnogočemu - međutim nisam o ljudskoj svijesti više naučio nego čitajući njihove radove, iako ne smatram da ih nema boljih ili negdje jednako uspješno prezentiranih recepata za postizanje stanja svjesnosti negdje u okviru raznog religiozno-duhovnjačkog sektaštva. Čitanje Ouspenskog i Gurđijeva pomaže uz imanje vlastitog iskustva i kojekakvih drugih znanja...
Kako god bilo, kao cilj se postavlja unapređenje vlastite razine shvaćanja samoga sebe i svijeta oko sebe, što čovjeka čini sposobnijim da bolje obavlja bilo što što RADI, da ne vlada to varljivo ja definirano vanjskim okolnostima, već da iz vlastitog mira možemo biti razumniji u interakciji sa cjelokupnošću onoga što nas okružuje i što sami biramo da nas okružuje. Potrebna je hrabrost za odluke, i svako dizanje sidra znači pozdrav s nekom starom lukom, mijenjanje nepoznatog za poznato, živog za "mrtvo". Plakanje pred nepoznatim znači biti nevjernik, što je kod mene agnostika sinonim za pesimistu. Idi se smijati životu, pusti priče :) Ili što bi rekao Gurđijev potrebno je žrtvovati vlastitu patnju i fantazije... Mi stvarno ne znamo što nas čeka i sve mi se čini da je dobro da je tako.
PS
Podosta čitam i diskutiram pa još stagniram u vidu vlastitog bloga, ali ne dangubim ni u drugim pogledima/aktivnostima pa jednostavno blog čeka bolje dane. Pozdrav
30.11.2009. (19:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
ako čekanja ne postoje više
ako mjesec nije nijemi promatrač
kao noćas
i ako provalimo u beskraj nadanja
umorne misli kroz prozor bacimo
sve tišine ako ugušimo
okusimo pijanstvo ljubavi
znači da to je trenutak
kad postajemo ono što JESMO
dodirnuti ga
je SAVRŠENSTVO
a što ako se poslje moramo vratiti natrag...
p.s ovaj komentar danas ostavih negdje i sad ga se sjetih da baš bi ovdje legao...;))
03.12.2009. (01:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...