Oho, ipak smo se ukazali! Već sam pomislio da si zagubljena u tekućoj statistici o gripi! Pjesnik, ha? To je iz beležnice sa scenarijem za film...tako nečaga? Mi doista jesmo manji od zrnca u usporedbi s tim Svijetom, njegovom veličinom i značajem, zbrojem mudrosti u njemu! Zar bi nas uopće zanimao i fascinirao da je drugačije? Ratne priče....uffff, znaš da sam u nekim trenutcima čak planirao napisati svoju, u očaju koliko mi se ne sviđaju već napisane...bar do vremena dok sam se trudio pratiti! Onda sam ipak shvatio zašto je tomu tako, zašto niti moja ne bi bila kakvu sam želio pročitati! Jedino vrijede fotomonografije, bez riječi, jedino one imaju šansu prenijeti ono što sam htio, neku univerzalnu istinu, poruku, doživljaj kakav je doista bio. Stoga što svako svođenje na pojedinca, njegove boli ili uspjehe zapravo banalizira pojam, automatski umanjuje veličinu koju mi učesnici osjećamo. Upravo tako, mi smo je tamo osjetili, zar ne, sa svih strana, bolnih, suludih, tragičnih, herojskih...tu veličinu, sveobuhvatnost, crnu rupu koja usisava ljude kao zrnca! I nju bih volio pročitati, vidjeti mogućnost da ostali, posebno mladi, također spoznaju što je doista tada bilo...Na žalost, bojim se da to nije moguće opisati rječima, da se baš mora osjetiti! Valjda se zato i može ponavljati svakih toliko godina, s novim generacijama koje ne znaju o čemu je riječ!
19.11.2009. (18:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, ipak sam se vratila u virtualu, i nije gripa bila uzrok odsustvu-kao što vidiš iz posta ,ne koče takve sitnice moje nakane...Mogu navesti više razloga izostanka, ali jedino ako profesor inzistira...ili postoji opasnost da mi upiše neopravdane, pa da izgubim neka prava u nastavku školovanja;-)? Pjesnik, ne to nije iz beležnice, to je iz "Jedan od onih života"-piše u postu... Rat....Vjeruj,ne mogu sada odgovoriti, dan sam provela u Gradu-heroju.... I uvijek sam zaprepaštena veličinom patnje i još više (ne)ljudskom naravi... Znaš što kažu za učenje-ljudska su bića jedinstvena u svojoj sposobnosti da uče iz tuđih iskustava i jednako nevjerovatna u nesklonosti da tako postupaju...
20.11.2009. (20:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dugo već ne inzistiram skoro u ničemu u svezi žena...kao što se nastojim ne baviti niti jednim besmislenim poslom koji mogu izbjeći. Ali mi jest drago da si se vratila! Hja, valjda je tako po defaultu, početnom ljudskom kodu....ta navada za isprobavanjem na vlastitoj koži, nepovjerenje prema ikome! Oko neljudskosti se više uopće ne čudim, dapače imam extremno loše mišljenje o ljudskoj dobroti kao fenomenu, kao apsolutnoj vrijednosti. I to počevši od sebe i svojih postupaka u osobitim situacijama, poput spomenutog rata, pa do još puno gorih primjera... Teza o apsloutno dobrim ljudima, uz samo rijetke izuzetke, jest floskula! Hoću reći, u svakoj situaciji u kojoj grize prosječan pas, isto radi i prosječan čovjek. Dakle, izuzetci su, baš obratno, nepokolebljivo dobri ljudi!
21.11.2009. (12:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drago mi je što ti je drago:-)))Besmisleni poslovi, hm, ma mogli bi sve naše rasprave svrstati u tu kategoriju ako postavimo takva mjerila o korisnosti... Uvijek na tvoje teze pokušavam odgovoriti kroz osobna iskustva, smatram da sam jedino tako najbliža nekoj istini-bolje rečeno vlastitoj istini jer smo davno definirali da apsolutna istina ne postoji.Ali postoji ono što može biti najbliže istini... Pitam se dakle grizem li tamo gdje grize običan pas?Ne, uglavnom, valjda nije bilo dovoljno extemno da me motivira-ali neću tvrditi da ne činim tako kad se branim....Po tome ne pripadam kategoriji nepokolebljivo dobrih ljudi... Ali ne mogu shvatiti potrebu gristi bez ikakvog povoda, iz čistog užitka jer to možeš , jer imaš priliku, jer si jači...To je ono što me neopisivo zbunjuje u životu... Apsolutni fenomen dobrote, kako ga definirati? Poznato je da i najkrvoločnije ubojice mogu biti dobri u nekim djelovima ličnosti, biti obiteljski ljudi, uzgajati ruže i slično...Znači li to da apsolutno dobar čovjek nema tamnu stranu osobnosti i ništa ga ne može natjerati da je ispolji u extremnim situacijama? Mislim da si u pravu glede teze , ali ipak vjerujem u ljudsku dobrotu. I makar nas motivira ugađanje vlastitom egu -što u konačnici ipak stoji iza većine naših dobrih poteza, i znam da čisti altruizam ne postoji, što bi onda uopće davalo neku svrhu i smisao međuljudskoj komunikaciji i kontaktu kad ne bi postajala ideja dobrote?
21.11.2009. (14:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Preciznije rečeno, držim da je dobrota činiti dobro u načelu, uvijek kada postoji izbor. Makar manje loše! Ograničiti zlo na doista neophodno. U ratu pucaš da ubiješ, ali ne nužno sa zlim namjerama, ali govorim recimo o situaciji kada se neprijatelj već povlači, ali ubiješ još kojega s leđa, ako imaš priliku....ili ne! To je crta razgraničenja, koju, bojim se, nemamo urođenu, a kao trebali bi. Ili je bar isključuje jako mnogo mogućih okidača, što valjda znači da su u hijerarhiji ljudskih vrijednosti i motiva ipak iznad dobrote! Opet, mislim da nije baš tako loše da se grizemo bez povoda, na stranu bolesnici svake vrste! Samo su povodi često sakriveni, preneseni iz neke druge priče, a još češće posve neadekvatni odgovoru, reakciji! Osobito često viđam problem neracionalne generalizacije, svi su Srbi loši, sve su žene kučke.....pa reakcije s toga stanovištva, zle naravno! No to ne znači da se slažem da Svijet pokreće ideja dobrote, o, ne! Čist, kristalni, egoizam prvo, zatim strasti svake vrste, materijalizam u svojoj biti, te takmičarski duh! Još, prečesto i razne vrste zabluda! Kod besmislenosti sam mislio točno to što sam rekao, da držim da nema smisla inzistirati u svezi žena....evntualno i najdalje smisleno jest malko protresti drvo i čekati da kruška padne....sve dalje jest nerazuman utrošak energije u odnosu na moguć profit!
21.11.2009. (16:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Kako ograničiti loše na doista neophodno? Svatko ima svoje mjerilo za postavljanje crte razgraničenja,opravdanja i okolnosti. Ne kažu uzalud da je put u pakako popločan dobrim namjerama...ono što iz moga kuta izgleda zlo, ne čini se svakome-sve ovisi o nizu elemenata koji čine tu osobu. Ali ono čisto zlo na koje sam mislila bilo je vezano za besmisleno ubijanje nemoćnih, to ne mogu prihvatiti. Povod za sukob, ugriz , je često naizgled banalan i neprimjeren , jer u biti razlog leži dublje, u pravu si.Mislim da te neracionalne generalizacije izviru isključivo iz nepoznavanja objekta prosudbe, onog faktora lijenosti koji nam priječi da razmislimo, da prihvaćamo gluposti jer su uobičajene i ne zahtjevaju osobni trud oko prosudbe.... Zanimljiva tema, kučke i svetice...Negdje sam vidjela da su se ti pojmovi ovlaš dotakli...imaš li približne definicije koje bi opisale navedene kategorije-ne mislim da moraju biti osobno tvoji jer pretpostavljam da ne činiš takve besmisleno oštre podjele, ali me zanima kako to izgleda sa muškog gledišta. Ni sama ne smatram da Svijet pokreće dobrota, nikako, prerasla sam(možda i na žalost) ta uvjerenja, samo mi je malo jednostavnije kad vjerujem da postoji, unartoč svijesti o istinitosti navedenih pokretača. Što u konačnici nas motivira na mudrovanje? Egoizam, potreba da steknemo prednost u nekim situacijama ili želja da pomognemo drugoj strani? Svakako, inzistiranje često jeste besmisleno i većinom daje kontraproduktivan učinak, samo sam taj pojam uporabila u ne tako čvrsto formalnom okviru na koji možda smatraš da se odnosi, tek kao dio rečenice -ispričnice... Hm, moram se smješkati voćnoj poredbi- zaslužio bi negdje napad drvljem i kamenjem...
21.11.2009. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Egoizam nas, mislim bar, zapravo uvijek pokreće, samo što niti on nije jednoznačan, uvijek načelno loš. Recimo želja da pomognemo nekome se može gledati s egoistične strane kao želja da se prikažemo značajni, mudri, tako to.... Na koncu, i činiti dobro se može gledati kao pokušaj da se sebi, što je itekako egoistično, a i drugima prikažemo onakvim kakvi mislimo da treba biti. Čak i bez toga, sam osjećaj zadovoljstva poslije činjenja dobrog, jest zapravo neka vrsta naknade, nešto što indirektno dobivamo mi sami.... Kruška je bila muškošovinistička, ha? Svejedno, bila je i bar prilično točna, a? Svetice, ha, pa mislim da bi to bile patnice, suvremenim rječnikom rečeno (muškošovinističkim) guske, koje trpe uprkos svemu, koje radi bilo kakvog cilja mogu žrtvovati velike dijelove života i osobnosti u ime tih navodno viših ciljeva! Koliko ja razumijem, žene koje su u stanju projicirati svoje prioritete izvan sebe, zanemariti sebe, nekom prilikom i stalno! Sukladno, valjda bi kučke bile one koje vraćaju dvostruko, kojima ništa nije sveto, bar ne više nego li očekuju od druge strane. S muške strane i one koje su dovoljno proračunate da sve vide, da nikada ne nose ružičaste naočale, koje suprotno sveticama, jesu sebi najvažnije! Služe svojoj hijerarhiji prioriteta, umjesto općih, očekivanih, ili ičijih drugih! Razmišljanjem opako blize tipičnom muškom stavu....tako nekako, one pored kojih muškarci ne osjećaju načelnu prednost, nadmoć i mogućnost podčinjavanja u bilo kojem smislu!
22.11.2009. (19:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ego i unatarnje ja nisu isto, ako osjećamo zadovoljstvo zbog nečeg dobrog što smo učinili, mir , mislim da ispunjavamo to sebstvo. Ako je svrha činjenja dobroga drugima pokazati sliku koju želiš da vide, onda hranimo ego, točno. Štošta može biti prilično točno, kao i većina klišejiziranih izjava...Samo , možeš ti to i bolje.... Sve žene nose u sebi kategoriju guske, ja prva gačem veći dio života:-)))jer smo naučene da se od na očekuje žrtvovanje u ime svega i svakoga...I čim dignemo glavu, usudimo se suprostaviti tom klišeju, odmah zaradimo epitet kučke-bar u većini slučajeva. Malo osoba je spremno priznati sebi, a i ženama da imaju pravo činiti kako žele , odnosno da mogu uzeti onoliko koliko pružaju.I mislim da iz toga proizlazi ogoman broj sukoba u vezama, jer ni jedna ni druga strana nije još prerasla repove... Da, ako razmišljam kako si opisao i ponašam se tako, muškarci se na neki način "boje", ne vole uopće takve žene...Jednom sam direktno pitala zašto izbjegavaju vezanje sa pametnim ženama-odgovor je bio jer te lakše povrijede....Valjda ugrizemo ego što nisu u mogućnosti osjetiti to što si naveo-prednost, nadmoć, podčinjavanje... Rješenje bi vjerovatno bilo pronaći osobu koja cijeni snagu i inteligenciju žena, koja nema potrebu nikoga poniziti da bi nahranila ego, netko tko razumije razliku navedenih kategorija-ega i unutarnjeg ja...
23.11.2009. (10:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš što? Mislim da je najobičnija lijenost u korjenu toga straha od pametnih žena, ravnopravnih protivnika ili suparnika uopće, Naime, napisao sam višlje da je takmičenje jedan od pokretačkih motiva, pa mislim da je, uprkos ljubavi, i u odnosima sa ženama uvijek i to u pitanju. Traži puno snage i pažnje igrati stalno igru, bilo koju, s ravnopravnim protivnikom. Jest slatko i zabavno, vrhunski, ali i zamara. Često stoga odabiremo manje lijepo, uzbudljivo, u ime mira, stabilnosti.....ili zločesije rečeno, lijenosti! Vrag je naravno što onda to postaje dosadno kroz vrijeme, pa se vraćamo na početak priče. Stoga ljubavnice/ljubavnici jesu tako često nađen izlaz, sivkasta mirna svkodnevnica zadovolji jedan poriv, lezi i uživaj, oni onaj drugi, adrenalinski! Je li moguće spojiti obadvoje u istoj osobi? Mislim da ipak jest, ali ne samostalno, tek ako je svega svjesna druga strana, ako ima jak motiv potruditi se, prilagoditi, ne pretjerivati s takmičarskim duhom, ali se ne i opustiti...kako bih rekao, ipak češće začiniti, ali bez pretjerivanja....valjda tako nekako! Ili uopćeno, njegovati, obostrano, želju za ugađanjem, od situacije do situacije, primjetiti umor u očima jedan dan, drugi iskrice u oku!!!
23.11.2009. (17:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Davno smo zaključili da u pozadini većine ljudskih djelovanja, tj. nedjelovanja stoji lijenost, nespremnost na pomake i teže puteve.Pa si vjerovatno u pravu glede iste u vezi sa pametnom ženom-tj. ženom koja zna što želi ... Podrazumijeva se trud obje strane u vezi,komunikacija neopterećena takmičenjem-znači ne motivirana ugađanjem egu , već drugoj osobi.Ključna formula ljubavi-davanje...Ako oboje daju, ugađaju rezultat ne može izostati... Sve mi to krasno i divno teoretski formuliramo, pitanje je koliko je to provedivo i postoji li igdje u praksi...Nažalost, moja saznanja i iskustva uglavnom ne nalaze potvrde ovih teza...
24.11.2009. (23:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne bih podcjenjivao teoretsko znanje o problemu, svijest o rješenju, odmicanje na stranu bar dijela pogrešnih mišljenja o suprotnom spolu. Na koncu, ne kaže se uzalud da je put u pakao popločan dobrim namjerama. Vrlo vjerojatno se međutim opet vraćamo lijenosti, inerciji, tako tome...Jer u stvarnosti se stalno ponavlja ista slika, opuštanje, lako ćemo! Vjerojatno niti ljubav ne postoji sama od sebe na duže, a ljudi jesu skloni pojednostavljati tezom, ako me voli, ništa nije važno, ne moram činiti ništa! To je očigledno pogrešno, a ljudi to stalno rade, opuštaju se na poslu, u politici, u odgoju djece, ginuli su kada su se opustili u ratu.....To mislim da je ključna zabluda! Jasno, problem je u motivu, iz dana u dan. Tu valjda počinje interakcija u vezama ili braku, moraju se naći dvoje koji isto razumiju i žele. Na koncu koji nisu previše lijeni ! Pa naizmjence pokreću jedno drugo. Znaš onu situaciju kada ti samo vlas fali da se pokreneš, učiniš nešto? Ako izostane poticaj, makar sasvim sitan, vratiš se u fotelju i uzalud prođe vrijeme. Mislim da je na koncu rezultat ovisan baš o odnosu tih dana, sati.....u kojima jesmo ili nismo nešto učinili! Nema nikakvog razumnog razloga da dvoje koji su se na početku zaljubili, dakle jako svidjeli jedno drugome, istinski, čak i dokazivo kemijski dobro reagiraju jedno na drugo, s vremenom to prestanu osjećati. Na stranu, naravno, moramo staviti čitav niz kompromisa, veza koje u startu uključuju stanovitu rezervu, nezadovoljstvo, biranje manjeg zla. Ali s ispunjenom tezom višlje, sve je drugo zbilja u njihovim rukama. Moraju se samo ustrajno boriti, raditi, da prevladaju isto tako ljudske i stalne pojave dosade i jednoličnosti. Možda bih se jedino usudio malo muškošovinistički dodati rezervu zbog ipak izražene ženske potrebe za materijalnim, za nekakvom sigurnosti, koja ako izostane može potkopati same temelje osjećaja zadovoljstva, rekao bih čak neovisno o ostalome. Nisam baš pozvan da procjenjujem efekte ove teorije iz iskustva, a na duži rok, ali ipak, iz posrednih iskustava bih se usudio tvrditi da jest provodiva, da nisu sasvim rijetki primjeri za to! Naravno, ovo treba procjenjivati sa uopćenog stajališta da i inače nema na ovom Svijetu osobito mnogo pojava čija uspješnost se mjeri s visokim postotkom. Hoću reći da je recimo trećina uspješnosti sasvim pristojan rezultat, zar ne ?!
25.11.2009. (09:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hawkeye, prije svega dobro došao:-)))Hvala za pozdrav , tebi također.
Uzbudljivi, moram se osvrnuti na tvoj novi post-mada bih to trebala pisati kod tebe... Ovo je do sada ,po meni,u literarnom smislu najbolje što si napisao,emotivno toliko nabijeno da sam cijeli dan pokušavala shvatiti kako se osjećate...Jedno ti mogu reći- ne slušaj Pjesnika ovih dana...Pečate koje ste utisnuli jedno drugome ponesite kao ordenje .... A kriteriji, ma pusti sad prokletstvo, nema blagoslova koji to nije i obrnuto....Sve je stvar kuta iz kojeg gledamo... Osjećaj kad ti se ne da iz fotelje, kad ti se to čini uzaludno, o da , jako dobro poznato.... Pokušavam i ja štošta pojednostaviti u životu, kao kažeš opustiti se , i svjesna sam koliko tako gubim , a opet lijenost ili prije zamor me priječe da se tome odhrvam.... Naći razuman razlog za propast veze ako je teza višlje ispunjena, da, vjerujem da ga nema, bit jest u nedostatku truda . Ne smatram da je to muškošovinistički stav o potrebi za sigurnošću u materijalnom smislu, jednostavno tako funkcioniramo, tako smo programirane-trebalo je vremena da sebi to priznam i prihvatim.Naravno da nas majčinstvo tu pravda...Stvar je samo u granicama koje si pojedina žena odredi, što je dovoljno... Drago mi je što ti imaš više pozitivnih primjera:-)), meni očito opet ispitni uzorak nije najsretnije odabran...
25.11.2009. (19:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije niti meni jasno kako se (sve) osjećam, valjda je i tekst stoga zbrkan, dopola nesuvisao... Niti mi je imalo jasnije jesam li dobro postupio, ili sam opet načinio grijeh nečinjenja, hoću li se još dugo pitati a što da sam...? Ne znam, jak osjećaj besmisla ikakvog revolucionarnog pokušaja, naravno i natruhe priglupog muškog ponosa....ubitačna kombinacija, ha?! Zapravo je ključno pitanje za budućnost, ili i sadašnjost, kako bih se osjećao da jesam neuspješno pokušavao, gnjavio....i neuspio? Bolje ili lošije? Ili kada je bilo optimalno vrijeme za nešto pokušati da je zadržim? Ovo, to sam siguran, nije takvo. Što ako jednoga dana saznam da je to vrijeme postojalo, da ga samo nisam prepoznao? Možda je moje načelo da nikada i niti zbog čega ne pitam dva puta čista besmislica, možda neke, ili mnoge, žene tako naprosto ne funkcioniraju, možda sam trebao ponavljati, truditi se uvjeriti je da mislim sasvim ozbiljno, nagovarati? Milijun puta sam savjetovao druge tezom da ljude od životinja razlikuje to što mogu govoriti, pa je suludo to ne koristiti, a sada mi se čini da bih imao što pametno i korisno reći svaki puta kada smo bili zajedno.....a pretežno nisam. Čista ljudska slabost, linija lakšeg otpora, čemu dirati mjehur od sapunice ako je prekrasan, neponovljiv, bez obzira što mu vrlo dobro znamo strukturu i trajnost. Živjeti snove, ha,ha,ha....dugo nam je i potrajalo, ha? Opet lupetam..... Znam da bi bilo najbolje sakriti se pod sntagmu tako je moralo biti, ali sva moja inteligencija vrišti protiv toga i nabraja stalno sve što sam doista mogao! Od lijepih stvari do zločestih. Cilj i sredstvo.... Mada, na koncu, sasvim sam svjestan da je ta analiza duboko muškošovinistička. Možda ona uopće i nije nikada poželjela išta drugo, bar ne duže od minute, možda je događaj od vikenda, koji me tako osupnuo, tek samo to, incident, žuta minuta, krik iz njezine pozadine..... Mislim da ću jednom, makar za par mjeseci ili godina, morati to provjeriti na izvoru. Suludo bi bilo duže špekulirati o najblesavijoj opciji, da su naši paralelni svjetovi bili jedno, ali samo nitko nije ozbiljno progovorio. Nitko ne voli griješiti...kada smo već započeli oko egoizma, ha? Ha,ha,ha....
26.11.2009. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što ti reći, kako dati suvisao komentar na konfuziju u tvom unutarnjem svijetu? Samo ti jedna osoba može dati odgovore na postavljena pitanja, a mislim da je i njoj potrebna mala vremenska distanca da se sabere. Ne smatram da je tekst zbrkan i nesuvisao, pretočio si u riječi sve što se događa u tebi, jako vjerno... Svi mi pokažemo u nekim trenutcima i više no što uopće ikad poželimo, neki posebni uvjeti nas navedu da se ponašamo nerazumno, nelogično i neočekivano. Ne mogu logički procjenjivati i analizirati situaciju sa ženske strane da bih pobila tvoju jer nemam ni najosnovnijeg pojma kako ona gleda Svijet....To moraš sam....
26.11.2009. (22:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Suvisao komentar, ha,ha,ha....znam da nije moguće, ne znam ga ja, sasvim sigurno, bar vjerujem, niti ona. Dvoje umišljenih, probahaćenih, mudraca koji su povjerovali da su dovoljno dobri da pobijede stvarnost, nadigraju je.....Ne sluti zapravo na dobro, već na prvi pogled, ovako sažeto rečeno, ha?! To je najbliže suvislom komentaru, zapravo! A naravnoučenije je također jasno i odavno poznato! Igre protiv sistema, što god si igrači usput umišljali, zapravo skoro nikada ne završe dobro...blago rečeno! Ali, nepristojan sam s tobom, zar ne? Malo poluljan, pa imam ispriku, makar ograničenog vremena trajanja....Hoću reći i dalje me doista zanima što ti imaš za reći, o bilo čemu, ponečemu, da se ne lažemo, osobito, he,he,he...A imam neki dojam da si zbog nečega prije pauze naglo prekinula. Veselilo bi me da opet malko odškrineš vrata, makar predvorja sobe s tajnama!
27.11.2009. (19:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobar izgovor zlata vrijedi, kažu, mada mi je iskreno žao što si ga u prilici koristiti... Pobijediti stvarnost, sistem i igrati protivno uobičajenim pravilima, davno smo zaključili da ne donose dobrobit protagonistima.Tek u nekim varijantama mogu biti pozitivna pomicanja granica, razbijanje klišeja... Ne, ništa posebno osim RL me nije nagnalo na pauzu u virtuali...Možda malo jesmo počeli ponavljati izrečeno-napisano, vrtili se oko jedne te iste teme . Koliko otškrinuta vrata bi tebe obradovala?Pomaknute granice zbog dodira krila Anđela jedino može zadovoljiti maximum....A ovdje smo zbog utvrđivanja općenitih činenica u razlikama muškog i ženskog svijeta , i nikako ne smatram primjerenim potpuno ih otvoriti...Predvorje-ma zar ga nismo sasvim dobro iskoristili;-))?
28.11.2009. (20:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro jesmo, da, ali postoji i vrlo dobro, odlično, izvrsno.....A koliko bih odškrinuo vrata, ha,ha,ha...to je retoričko pitanje, ha?! Maximum je fikcija, osobni stav o nečemu naprosto. Taj bi pojam trebao značiti najviše DO SADA, niti trunčicu više, svakome tko bar pokušava biti objektivan, dakle... Također je i općenito poprilično dvojben pojam. To je naprosto zbir pojedinačnog, uprosječivanje, i nikada ne može biti konačan, završen. Širi se dodavanjem novih pojedinosti, pa i mijenja, kadikad i korjenito. Sada, ako pokušavaš natuknuti da vrtnjom u krug postajemo, zapravo postajem, dosadan, žao mi je. Kadikad se zanesem pa pokušavam ponavljanjem, variranjem, objasniti, obraniti svoj stav, znam to. Zato i predlažem da otvoriš novu temu, nešto što bi te moglo zanimati. Kao što ću i ja, kada mi padne na pamet ili me nešto zaintrigira vani, nešto nejasno, a što mi se ne čini osobnim hirom, artefaktom ličnosti.... Mda, oko anđela....nikada, niti približno, nisam vjerovao da postoji samo jedan, Anđeo ili način, kako hoćeš! Dapače....
30.11.2009. (19:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne, nikako ne bih naše dijaloge-jer nam se nitko drugi i ne uključuje u rasprave ovdje na blogu -nazvala dosadnima. Baš kako što kažeš , ponovljene teze se uglavnom prošire, nadograde, ali da bi trebali i novih tema , to svakako. Uvijek recimo možeš pomenuti i neku dobru knjigu, film,glazbu, predstavu, nešto što bi me moglo zanimati...Evo npr. vjerovatno znaš da Cohen dolazi u Zg:-))))) tomu se radujem već par tjedana....A i susjedno nam središe zna ponekad pružiti zanimljiva događanja, pa kako je dio tvog posla biti upućen, podijeli informacije sa provincijalkom kojoj se ne da uvijek kopati po netu ... Često me zbune neke reakcije, mogu li tebi postaviti konkretne upite za mišljenje? I ako se sjećaš, napomenuh jednom prilikom da sam žena sa milijun pitanja :-))))) Nikako ne bi bilo dobro da je samo jedan anđeo., slažem se-tko bi nas ostale čuvao i pružao nam nadu?A ni jedan Bog, kako bi rekao Pjesnik"nisi ti na nebu sam , bogova je povazdan, s nekim ću se već nagoditi..." I eto nam nova tema-možeš li iznijeti neke svoje osobne stavove, poglede , nešto šire od do sada izrečenog?
30.11.2009. (22:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
To je dobro, žena s milijun pitanja, mislim! Svi smo ljudi s milijun pitanja, samo su neki dovoljno bahati da se uvjeravaju kako znaju odgovore, je li?! Naravno da će me radovati ako mogu bilo što odgovoriti..... Osobni stavovi....oko Onoga gore misliš? Rekoh, nisam osobiti vjernik, previše se puta svađam, sporim, s njim, baš kao i sa svim ostalim autoritetima. Cijenim povijesnu i društvenu ulogu Crkve, bilo koje, pa i naše, ali u priču ne vjerujem, prilično sam siguran da se radi o još jednoj bajci za mase, obliku indroktrinacije. Što je činjenica koja nema veze s pozitivnim ili negativnim učincima, tek s istinom. Držim da je najbliže istini tu silu nazvati slučajnošću, rezultatom preplitanja beskrajnog niza mogućnosti uz također veliki broj mogućih ljudskih intervencija koji je još modificiraju. Ništa mističnije, mislim! Volim misliti da držim u ruci polovinu opcija, tako nekako! Što ne znači da mislim da u polovini slučajeva mogu i znam dobro reagirati, tek da ta mogućnost postoji. Nisam shvatio kakve reakcije misliš da te zbunjuju....?
01.12.2009. (10:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Radije tvrdim da ne znam ništa, jer sa tek malim uvidom u opću količinu znanja drugačije i ne mogu.... Pa tako nekako i sama "ratujem" sa nametnutim autoritetom-nikako mi to ne leži...Previše nedosljedosti i šupljina u bajkama koje nam pokušavaju prodati pod obavezu-a to tek ne volim...Pozitivni učinci svakako postoje, i tradicija je nešto na čemu možemo graditi neke vlastite poglede na svijet, ali pravi sustav vrijednosti prelazi okvire svih religija i univerzalan je , bar se meni tako čini. Da, bar polovinu opcija sigurno sami držimo,mada postoje slučajnosti koje nas znaju usmjeravati, nekako u to vjerujem, a opet ne bih to nazvala voljom Onoga gore...Prije našim vlastitim utjecajem , sposobnošću da određenim načinom mišljenja i djelovanja u svoj život privučemo baš takve utjecaje...Kompliciram , jel? Inače, mene štošta zbunjuje, ponekad se pitam gdje sam ja do sad živjela.... Mislila sam na općenite reakcije u životu, recimo zašto se oženjeni muškarci vole tako često uvaljivati slobodnim ženama? Ili u tvom slučaju je bilo više veza udanih dama ....Prolazi li lakše veza udanih sa oženjenma ili samcima? Zašto im je draže birati osobu bez obveze?Ili je to probavaj, pa gdje prođe?
01.12.2009. (14:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hja, moje iskustvo govori da je lakše s udanima. Možda ću biti bezobrazan i bahat, ali mislim da je to zbog njihove ranjivosti, razočaranosti, razočarenja svojim muškarvem, bar prvenstveno! Mnoge kao da jedva čekaju da netko obrati punu pažnju, kao žedni u pustinji. Nekakv brzi uspjeh, mislim. Na koncu valjda su i manje na meti, načelno bi trebalo biti teže do njih pa se manje pokušava, mislim. To ti je kao paradoks s vrlo lijepim ženama, koji također postoji. Manje je pokušaja jer mnogi muškarci tada uopće ne vide svoju šansu, pa niti ne pokušavaju, kreću od posve pogrešne pretpostavke da ona sigurno ima već sve super doma! Rekao bih i da sam naučio kako je s udanima jasnije od početka, prilično je bar jasno što se traži i što može dobiti! I moji oženjeni prijatelji, baš suprotno od tvog zapažanja, radije biraju udate, radi manje mogućnosti komplikacija, računajući da niti njoj nije stalo do kakvog cirkusa, za razliku od slobodnih koje ništa ne priječi da postanu napasne u nekom trenu, indiskretne! Da se previše nadaju! Iako, mislim da osim čitave ove filozofije, ili prije nje, godine odigraju svoje, naprosto se prorjeđuje broj slobodnih s godinama, pa tko nije sklon Lolita sistemu, poput mene primjerice, zapravo statistički bude usmjeren udatima. Inače to čuđenje životom je normalno, bez obzira gdje bila. Naprosto ne razmišljamo o šarenilu uokolo dok nam nešto određeno ne privuće pažnju, navede nas da iole dublje zagrebemo. Ljudi u sretnim vezama ne razmišljaju o preljubu, ljudi, čak i iz naših krajeva, koji nisu izravno učestvovali, nemaju pojma o ratu, ljudi uglavnom nemaju pojma o političkom odlučivanju, polugama vlasti, načinima....slično kao niti o svemirskim letjelicama, bez obzira što neke stvari doista jesu daleke, a neke tu, u susjedstvu! Svaka nova tema je doista takva, bez obzira što smo do sada načuli. Evo ti primjera. Koliko se govori o ovoj gripi posvuda, a nemamo pojma, doista niti približno....99% nema pojma!
01.12.2009. (18:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što se tiče novih tema, stvarno si u pravu, osobito glede gripe, od srca sam se nasmijala nekim nebulozama što sam ih čula kod liječnika u čekaonici. Samo mislim da bih , s obzirom na godine ,ipak više trebala znati o praktičnom dijelu muško-ženskih odnosa, ne biti zbunjena kao klinka u pojedinim situacijama... Opet uzorak mojih ispitanika nije bio tako odabran da bi potvrdio tvoju tezu:-/ Ili sam jednostavno neodoljiva;-)))? Nismo ni u mogućnosti razmišljati o svemu što nas okružuje, previše je to informacija....I mada uvijek imam pitanje i poslušat ću pažljivo što mi upitani tumači, ne znači da mogu sve pohraniti... Sistemi odlučivanja i poluge vlasti-ti bi to sve lijepo znao objasniti? Slušam:-)))tj.čekam da napišeš, bar osnove. A rat, nekako ne volim tu temu...Mogu se nositi sa svojim tugama, tuđe me više zabole....Valjda što mi se učine većima...
01.12.2009. (20:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Muško ženski odnosi zapravo mogu imati samo dva osnovna toka, načina. Ili ulaziš posve otvorenog srca i duše, dopuštajući da je sve moguće, pa se onda ne smiješ previše čuditi kada ti se svašta, pa i jako začuđujuće, počne dešavati. Obzirom da se radi beskrajnom šarenilu, tko zna čime sve uvjetovanih, ljudskih stavova, vjerovanja, osjećaja i nagona. S kojima se moraš suočiti, na koje se moraš adaptirati, bar naći kompromis s njima. Koliko god za tebe bili, uopće ne rijetko, posve iznenađujući, novi, pa i šokantni! Hoću reći, naprosto je rizik ogroman! Doduše i teoretski dobitak, jer jedino tako možeš doista nekoga upoznati, shvatiti, procijeniti.... Druga opcija jest kontrola, svijest što točno i pojedinačno želiš svaki puta, što želiš uzeti, koliko dati, pod kojim uvjetima. Puno je manje iznenađenja, puno je lakše skoro posve kontrolirati, sebe i druge! Najveća mana je naravno što sigurno tada propuštamo i mnogo dobrih mogućnosti, unaprijed limitirajući sadašnjost, pa time izravno i budućnost. Ali tako to ide, mali rizik, mali dobitci! Ali skoro zajamčeni! Činjenica jest da, kao što smo već uočili, žene imaju problem više od muškaraca, jer ih odgoj, tradicija, javno mijenje i tako to, brzo počnu osuđivati i kočiti u broju pokušaja iz prve varijante, mada uopće nemaju doista više šanse za brzim dobitkom. Druga tema, poluge vlasti...hmmm, moram malo razmisliti koliko mogu reći da ipak bude istina, a ne preopasna....
02.12.2009. (11:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Oho, ipak smo se ukazali! Već sam pomislio da si zagubljena u tekućoj statistici o gripi! Pjesnik, ha? To je iz beležnice sa scenarijem za film...tako nečaga?
Mi doista jesmo manji od zrnca u usporedbi s tim Svijetom, njegovom veličinom i značajem, zbrojem mudrosti u njemu! Zar bi nas uopće zanimao i fascinirao da je drugačije?
Ratne priče....uffff, znaš da sam u nekim trenutcima čak planirao napisati svoju, u očaju koliko mi se ne sviđaju već napisane...bar do vremena dok sam se trudio pratiti! Onda sam ipak shvatio zašto je tomu tako, zašto niti moja ne bi bila kakvu sam želio pročitati! Jedino vrijede fotomonografije, bez riječi, jedino one imaju šansu prenijeti ono što sam htio, neku univerzalnu istinu, poruku, doživljaj kakav je doista bio. Stoga što svako svođenje na pojedinca, njegove boli ili uspjehe zapravo banalizira pojam, automatski umanjuje veličinu koju mi učesnici osjećamo. Upravo tako, mi smo je tamo osjetili, zar ne, sa svih strana, bolnih, suludih, tragičnih, herojskih...tu veličinu, sveobuhvatnost, crnu rupu koja usisava ljude kao zrnca! I nju bih volio pročitati, vidjeti mogućnost da ostali, posebno mladi, također spoznaju što je doista tada bilo...Na žalost, bojim se da to nije moguće opisati rječima, da se baš mora osjetiti! Valjda se zato i može ponavljati svakih toliko godina, s novim generacijama koje ne znaju o čemu je riječ!
19.11.2009. (18:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Da, ipak sam se vratila u virtualu, i nije gripa bila uzrok odsustvu-kao što vidiš iz posta ,ne koče takve sitnice moje nakane...Mogu navesti više razloga izostanka, ali jedino ako profesor inzistira...ili postoji opasnost da mi upiše neopravdane, pa da izgubim neka prava u nastavku školovanja;-)?
Pjesnik, ne to nije iz beležnice, to je iz "Jedan od onih života"-piše u postu...
Rat....Vjeruj,ne mogu sada odgovoriti, dan sam provela u Gradu-heroju....
I uvijek sam zaprepaštena veličinom patnje i još više (ne)ljudskom naravi...
Znaš što kažu za učenje-ljudska su bića jedinstvena u svojoj sposobnosti da uče iz tuđih iskustava i jednako nevjerovatna u nesklonosti da tako postupaju...
20.11.2009. (20:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Dugo već ne inzistiram skoro u ničemu u svezi žena...kao što se nastojim ne baviti niti jednim besmislenim poslom koji mogu izbjeći. Ali mi jest drago da si se vratila!
Hja, valjda je tako po defaultu, početnom ljudskom kodu....ta navada za isprobavanjem na vlastitoj koži, nepovjerenje prema ikome!
Oko neljudskosti se više uopće ne čudim, dapače imam extremno loše mišljenje o ljudskoj dobroti kao fenomenu, kao apsolutnoj vrijednosti. I to počevši od sebe i svojih postupaka u osobitim situacijama, poput spomenutog rata, pa do još puno gorih primjera... Teza o apsloutno dobrim ljudima, uz samo rijetke izuzetke, jest floskula! Hoću reći, u svakoj situaciji u kojoj grize prosječan pas, isto radi i prosječan čovjek. Dakle, izuzetci su, baš obratno, nepokolebljivo dobri ljudi!
21.11.2009. (12:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Drago mi je što ti je drago:-)))Besmisleni poslovi, hm, ma mogli bi sve naše rasprave svrstati u tu kategoriju ako postavimo takva mjerila o korisnosti...
Uvijek na tvoje teze pokušavam odgovoriti kroz osobna iskustva, smatram da sam jedino tako najbliža nekoj istini-bolje rečeno vlastitoj istini jer smo davno definirali da apsolutna istina ne postoji.Ali postoji ono što može biti najbliže istini...
Pitam se dakle grizem li tamo gdje grize običan pas?Ne, uglavnom, valjda nije bilo dovoljno extemno da me motivira-ali neću tvrditi da ne činim tako kad se branim....Po tome ne pripadam kategoriji nepokolebljivo dobrih ljudi...
Ali ne mogu shvatiti potrebu gristi bez ikakvog povoda, iz čistog užitka jer to možeš , jer imaš priliku, jer si jači...To je ono što me neopisivo zbunjuje u životu...
Apsolutni fenomen dobrote, kako ga definirati? Poznato je da i najkrvoločnije ubojice mogu biti dobri u nekim djelovima ličnosti, biti obiteljski ljudi, uzgajati ruže i slično...Znači li to da apsolutno dobar čovjek nema tamnu stranu osobnosti i ništa ga ne može natjerati da je ispolji u extremnim situacijama?
Mislim da si u pravu glede teze , ali ipak vjerujem u ljudsku dobrotu. I makar nas motivira ugađanje vlastitom egu -što u konačnici ipak stoji iza većine naših dobrih poteza, i znam da čisti altruizam ne postoji, što bi onda uopće davalo neku svrhu i smisao međuljudskoj komunikaciji i kontaktu kad ne bi postajala ideja dobrote?
21.11.2009. (14:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Preciznije rečeno, držim da je dobrota činiti dobro u načelu, uvijek kada postoji izbor. Makar manje loše! Ograničiti zlo na doista neophodno. U ratu pucaš da ubiješ, ali ne nužno sa zlim namjerama, ali govorim recimo o situaciji kada se neprijatelj već povlači, ali ubiješ još kojega s leđa, ako imaš priliku....ili ne! To je crta razgraničenja, koju, bojim se, nemamo urođenu, a kao trebali bi. Ili je bar isključuje jako mnogo mogućih okidača, što valjda znači da su u hijerarhiji ljudskih vrijednosti i motiva ipak iznad dobrote!
Opet, mislim da nije baš tako loše da se grizemo bez povoda, na stranu bolesnici svake vrste! Samo su povodi često sakriveni, preneseni iz neke druge priče, a još češće posve neadekvatni odgovoru, reakciji! Osobito često viđam problem neracionalne generalizacije, svi su Srbi loši, sve su žene kučke.....pa reakcije s toga stanovištva, zle naravno!
No to ne znači da se slažem da Svijet pokreće ideja dobrote, o, ne! Čist, kristalni, egoizam prvo, zatim strasti svake vrste, materijalizam u svojoj biti, te takmičarski duh! Još, prečesto i razne vrste zabluda!
Kod besmislenosti sam mislio točno to što sam rekao, da držim da nema smisla inzistirati u svezi žena....evntualno i najdalje smisleno jest malko protresti drvo i čekati da kruška padne....sve dalje jest nerazuman utrošak energije u odnosu na moguć profit!
21.11.2009. (16:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Kako ograničiti loše na doista neophodno? Svatko ima svoje mjerilo za postavljanje crte razgraničenja,opravdanja i okolnosti. Ne kažu uzalud da je put u pakako popločan dobrim namjerama...ono što iz moga kuta izgleda zlo, ne čini se svakome-sve ovisi o nizu elemenata koji čine tu osobu.
Ali ono čisto zlo na koje sam mislila bilo je vezano za besmisleno ubijanje nemoćnih, to ne mogu prihvatiti.
Povod za sukob, ugriz , je često naizgled banalan i neprimjeren , jer u biti razlog leži dublje, u pravu si.Mislim da te neracionalne generalizacije izviru isključivo iz nepoznavanja objekta prosudbe, onog faktora lijenosti koji nam priječi da razmislimo, da prihvaćamo gluposti jer su uobičajene i ne zahtjevaju osobni trud oko prosudbe....
Zanimljiva tema, kučke i svetice...Negdje sam vidjela da su se ti pojmovi ovlaš dotakli...imaš li približne definicije koje bi opisale navedene kategorije-ne mislim da moraju biti osobno tvoji jer pretpostavljam da ne činiš takve besmisleno oštre podjele, ali me zanima kako to izgleda sa muškog gledišta.
Ni sama ne smatram da Svijet pokreće dobrota, nikako, prerasla sam(možda i na žalost) ta uvjerenja, samo mi je malo jednostavnije kad vjerujem da postoji, unartoč svijesti o istinitosti navedenih pokretača.
Što u konačnici nas motivira na mudrovanje? Egoizam, potreba da steknemo prednost u nekim situacijama ili želja da pomognemo drugoj strani?
Svakako, inzistiranje često jeste besmisleno i većinom daje kontraproduktivan učinak, samo sam taj pojam uporabila u ne tako čvrsto formalnom okviru na koji možda smatraš da se odnosi, tek kao dio rečenice -ispričnice...
Hm, moram se smješkati voćnoj poredbi- zaslužio bi negdje napad drvljem i kamenjem...
21.11.2009. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Nije me sinoć učitalo kao korisnika, pa sam anonimac na vlastitom blogu:-)))O tehniko, do kada ćeš me zbunjivati...
22.11.2009. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Egoizam nas, mislim bar, zapravo uvijek pokreće, samo što niti on nije jednoznačan, uvijek načelno loš. Recimo želja da pomognemo nekome se može gledati s egoistične strane kao želja da se prikažemo značajni, mudri, tako to.... Na koncu, i činiti dobro se može gledati kao pokušaj da se sebi, što je itekako egoistično, a i drugima prikažemo onakvim kakvi mislimo da treba biti. Čak i bez toga, sam osjećaj zadovoljstva poslije činjenja dobrog, jest zapravo neka vrsta naknade, nešto što indirektno dobivamo mi sami....
Kruška je bila muškošovinistička, ha? Svejedno, bila je i bar prilično točna, a?
Svetice, ha, pa mislim da bi to bile patnice, suvremenim rječnikom rečeno (muškošovinističkim) guske, koje trpe uprkos svemu, koje radi bilo kakvog cilja mogu žrtvovati velike dijelove života i osobnosti u ime tih navodno viših ciljeva! Koliko ja razumijem, žene koje su u stanju projicirati svoje prioritete izvan sebe, zanemariti sebe, nekom prilikom i stalno!
Sukladno, valjda bi kučke bile one koje vraćaju dvostruko, kojima ništa nije sveto, bar ne više nego li očekuju od druge strane. S muške strane i one koje su dovoljno proračunate da sve vide, da nikada ne nose ružičaste naočale, koje suprotno sveticama, jesu sebi najvažnije! Služe svojoj hijerarhiji prioriteta, umjesto općih, očekivanih, ili ičijih drugih! Razmišljanjem opako blize tipičnom muškom stavu....tako nekako, one pored kojih muškarci ne osjećaju načelnu prednost, nadmoć i mogućnost podčinjavanja u bilo kojem smislu!
22.11.2009. (19:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Ego i unatarnje ja nisu isto, ako osjećamo zadovoljstvo zbog nečeg dobrog što smo učinili, mir , mislim da ispunjavamo to sebstvo. Ako je svrha činjenja dobroga drugima pokazati sliku koju želiš da vide, onda hranimo ego, točno.
Štošta može biti prilično točno, kao i većina klišejiziranih izjava...Samo , možeš ti to i bolje....
Sve žene nose u sebi kategoriju guske, ja prva gačem veći dio života:-)))jer smo naučene da se od na očekuje žrtvovanje u ime svega i svakoga...I čim dignemo glavu, usudimo se suprostaviti tom klišeju, odmah zaradimo epitet kučke-bar u većini slučajeva. Malo osoba je spremno priznati sebi, a i ženama da imaju pravo činiti kako žele , odnosno da mogu uzeti onoliko koliko pružaju.I mislim da iz toga proizlazi ogoman broj sukoba u vezama, jer ni jedna ni druga strana nije još prerasla repove...
Da, ako razmišljam kako si opisao i ponašam se tako, muškarci se na neki način "boje", ne vole uopće takve žene...Jednom sam direktno pitala zašto izbjegavaju vezanje sa pametnim ženama-odgovor je bio jer te lakše povrijede....Valjda ugrizemo ego što nisu u mogućnosti osjetiti to što si naveo-prednost, nadmoć, podčinjavanje...
Rješenje bi vjerovatno bilo pronaći osobu koja cijeni snagu i inteligenciju žena, koja nema potrebu nikoga poniziti da bi nahranila ego, netko tko razumije razliku navedenih kategorija-ega i unutarnjeg ja...
23.11.2009. (10:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Znaš što? Mislim da je najobičnija lijenost u korjenu toga straha od pametnih žena, ravnopravnih protivnika ili suparnika uopće, Naime, napisao sam višlje da je takmičenje jedan od pokretačkih motiva, pa mislim da je, uprkos ljubavi, i u odnosima sa ženama uvijek i to u pitanju. Traži puno snage i pažnje igrati stalno igru, bilo koju, s ravnopravnim protivnikom. Jest slatko i zabavno, vrhunski, ali i zamara. Često stoga odabiremo manje lijepo, uzbudljivo, u ime mira, stabilnosti.....ili zločesije rečeno, lijenosti! Vrag je naravno što onda to postaje dosadno kroz vrijeme, pa se vraćamo na početak priče. Stoga ljubavnice/ljubavnici jesu tako često nađen izlaz, sivkasta mirna svkodnevnica zadovolji jedan poriv, lezi i uživaj, oni onaj drugi, adrenalinski! Je li moguće spojiti obadvoje u istoj osobi? Mislim da ipak jest, ali ne samostalno, tek ako je svega svjesna druga strana, ako ima jak motiv potruditi se, prilagoditi, ne pretjerivati s takmičarskim duhom, ali se ne i opustiti...kako bih rekao, ipak češće začiniti, ali bez pretjerivanja....valjda tako nekako! Ili uopćeno, njegovati, obostrano, želju za ugađanjem, od situacije do situacije, primjetiti umor u očima jedan dan, drugi iskrice u oku!!!
23.11.2009. (17:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Davno smo zaključili da u pozadini većine ljudskih djelovanja, tj. nedjelovanja stoji lijenost, nespremnost na pomake i teže puteve.Pa si vjerovatno u pravu glede iste u vezi sa pametnom ženom-tj. ženom koja zna što želi ...
Podrazumijeva se trud obje strane u vezi,komunikacija neopterećena takmičenjem-znači ne motivirana ugađanjem egu , već drugoj osobi.Ključna formula ljubavi-davanje...Ako oboje daju, ugađaju rezultat ne može izostati...
Sve mi to krasno i divno teoretski formuliramo, pitanje je koliko je to provedivo i postoji li igdje u praksi...Nažalost, moja saznanja i iskustva uglavnom ne nalaze potvrde ovih teza...
24.11.2009. (23:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Ne bih podcjenjivao teoretsko znanje o problemu, svijest o rješenju, odmicanje na stranu bar dijela pogrešnih mišljenja o suprotnom spolu. Na koncu, ne kaže se uzalud da je put u pakao popločan dobrim namjerama. Vrlo vjerojatno se međutim opet vraćamo lijenosti, inerciji, tako tome...Jer u stvarnosti se stalno ponavlja ista slika, opuštanje, lako ćemo! Vjerojatno niti ljubav ne postoji sama od sebe na duže, a ljudi jesu skloni pojednostavljati tezom, ako me voli, ništa nije važno, ne moram činiti ništa! To je očigledno pogrešno, a ljudi to stalno rade, opuštaju se na poslu, u politici, u odgoju djece, ginuli su kada su se opustili u ratu.....To mislim da je ključna zabluda! Jasno, problem je u motivu, iz dana u dan. Tu valjda počinje interakcija u vezama ili braku, moraju se naći dvoje koji isto razumiju i žele. Na koncu koji nisu previše lijeni ! Pa naizmjence pokreću jedno drugo. Znaš onu situaciju kada ti samo vlas fali da se pokreneš, učiniš nešto? Ako izostane poticaj, makar sasvim sitan, vratiš se u fotelju i uzalud prođe vrijeme. Mislim da je na koncu rezultat ovisan baš o odnosu tih dana, sati.....u kojima jesmo ili nismo nešto učinili!
Nema nikakvog razumnog razloga da dvoje koji su se na početku zaljubili, dakle jako svidjeli jedno drugome, istinski, čak i dokazivo kemijski dobro reagiraju jedno na drugo, s vremenom to prestanu osjećati. Na stranu, naravno, moramo staviti čitav niz kompromisa, veza koje u startu uključuju stanovitu rezervu, nezadovoljstvo, biranje manjeg zla. Ali s ispunjenom tezom višlje, sve je drugo zbilja u njihovim rukama. Moraju se samo ustrajno boriti, raditi, da prevladaju isto tako ljudske i stalne pojave dosade i jednoličnosti. Možda bih se jedino usudio malo muškošovinistički dodati rezervu zbog ipak izražene ženske potrebe za materijalnim, za nekakvom sigurnosti, koja ako izostane može potkopati same temelje osjećaja zadovoljstva, rekao bih čak neovisno o ostalome.
Nisam baš pozvan da procjenjujem efekte ove teorije iz iskustva, a na duži rok, ali ipak, iz posrednih iskustava bih se usudio tvrditi da jest provodiva, da nisu sasvim rijetki primjeri za to! Naravno, ovo treba procjenjivati sa uopćenog stajališta da i inače nema na ovom Svijetu osobito mnogo pojava čija uspješnost se mjeri s visokim postotkom. Hoću reći da je recimo trećina uspješnosti sasvim pristojan rezultat, zar ne ?!
25.11.2009. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hawkeye1306
pozdrav iz srca
25.11.2009. (11:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Hawkeye, prije svega dobro došao:-)))Hvala za pozdrav , tebi također.
Uzbudljivi, moram se osvrnuti na tvoj novi post-mada bih to trebala pisati kod tebe...
Ovo je do sada ,po meni,u literarnom smislu najbolje što si napisao,emotivno toliko nabijeno da sam cijeli dan pokušavala shvatiti kako se osjećate...Jedno ti mogu reći- ne slušaj Pjesnika ovih dana...Pečate koje ste utisnuli jedno drugome ponesite kao ordenje ....
A kriteriji, ma pusti sad prokletstvo, nema blagoslova koji to nije i obrnuto....Sve je stvar kuta iz kojeg gledamo...
Osjećaj kad ti se ne da iz fotelje, kad ti se to čini uzaludno, o da , jako dobro poznato....
Pokušavam i ja štošta pojednostaviti u životu, kao kažeš opustiti se , i svjesna sam koliko tako gubim , a opet lijenost ili prije zamor me priječe da se tome odhrvam....
Naći razuman razlog za propast veze ako je teza višlje ispunjena, da, vjerujem da ga nema, bit jest u nedostatku truda .
Ne smatram da je to muškošovinistički stav o potrebi za sigurnošću u materijalnom smislu, jednostavno tako funkcioniramo, tako smo programirane-trebalo je vremena da sebi to priznam i prihvatim.Naravno da nas majčinstvo tu pravda...Stvar je samo u granicama koje si pojedina žena odredi, što je dovoljno...
Drago mi je što ti imaš više pozitivnih primjera:-)), meni očito opet ispitni uzorak nije najsretnije odabran...
25.11.2009. (19:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Nije niti meni jasno kako se (sve) osjećam, valjda je i tekst stoga zbrkan, dopola nesuvisao...
Niti mi je imalo jasnije jesam li dobro postupio, ili sam opet načinio grijeh nečinjenja, hoću li se još dugo pitati a što da sam...? Ne znam, jak osjećaj besmisla ikakvog revolucionarnog pokušaja, naravno i natruhe priglupog muškog ponosa....ubitačna kombinacija, ha?!
Zapravo je ključno pitanje za budućnost, ili i sadašnjost, kako bih se osjećao da jesam neuspješno pokušavao, gnjavio....i neuspio? Bolje ili lošije? Ili kada je bilo optimalno vrijeme za nešto pokušati da je zadržim? Ovo, to sam siguran, nije takvo. Što ako jednoga dana saznam da je to vrijeme postojalo, da ga samo nisam prepoznao? Možda je moje načelo da nikada i niti zbog čega ne pitam dva puta čista besmislica, možda neke, ili mnoge, žene tako naprosto ne funkcioniraju, možda sam trebao ponavljati, truditi se uvjeriti je da mislim sasvim ozbiljno, nagovarati?
Milijun puta sam savjetovao druge tezom da ljude od životinja razlikuje to što mogu govoriti, pa je suludo to ne koristiti, a sada mi se čini da bih imao što pametno i korisno reći svaki puta kada smo bili zajedno.....a pretežno nisam. Čista ljudska slabost, linija lakšeg otpora, čemu dirati mjehur od sapunice ako je prekrasan, neponovljiv, bez obzira što mu vrlo dobro znamo strukturu i trajnost. Živjeti snove, ha,ha,ha....dugo nam je i potrajalo, ha? Opet lupetam.....
Znam da bi bilo najbolje sakriti se pod sntagmu tako je moralo biti, ali sva moja inteligencija vrišti protiv toga i nabraja stalno sve što sam doista mogao! Od lijepih stvari do zločestih. Cilj i sredstvo....
Mada, na koncu, sasvim sam svjestan da je ta analiza duboko muškošovinistička. Možda ona uopće i nije nikada poželjela išta drugo, bar ne duže od minute, možda je događaj od vikenda, koji me tako osupnuo, tek samo to, incident, žuta minuta, krik iz njezine pozadine.....
Mislim da ću jednom, makar za par mjeseci ili godina, morati to provjeriti na izvoru. Suludo bi bilo duže špekulirati o najblesavijoj opciji, da su naši paralelni svjetovi bili jedno, ali samo nitko nije ozbiljno progovorio. Nitko ne voli griješiti...kada smo već započeli oko egoizma, ha? Ha,ha,ha....
26.11.2009. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Što ti reći, kako dati suvisao komentar na konfuziju u tvom unutarnjem svijetu?
Samo ti jedna osoba može dati odgovore na postavljena pitanja, a mislim da je i njoj potrebna mala vremenska distanca da se sabere.
Ne smatram da je tekst zbrkan i nesuvisao, pretočio si u riječi sve što se događa u tebi, jako vjerno...
Svi mi pokažemo u nekim trenutcima i više no što uopće ikad poželimo, neki posebni uvjeti nas navedu da se ponašamo nerazumno, nelogično i neočekivano.
Ne mogu logički procjenjivati i analizirati situaciju sa ženske strane da bih pobila tvoju jer nemam ni najosnovnijeg pojma kako ona gleda Svijet....To moraš sam....
26.11.2009. (22:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Suvisao komentar, ha,ha,ha....znam da nije moguće, ne znam ga ja, sasvim sigurno, bar vjerujem, niti ona. Dvoje umišljenih, probahaćenih, mudraca koji su povjerovali da su dovoljno dobri da pobijede stvarnost, nadigraju je.....Ne sluti zapravo na dobro, već na prvi pogled, ovako sažeto rečeno, ha?! To je najbliže suvislom komentaru, zapravo!
A naravnoučenije je također jasno i odavno poznato! Igre protiv sistema, što god si igrači usput umišljali, zapravo skoro nikada ne završe dobro...blago rečeno!
Ali, nepristojan sam s tobom, zar ne? Malo poluljan, pa imam ispriku, makar ograničenog vremena trajanja....Hoću reći i dalje me doista zanima što ti imaš za reći, o bilo čemu, ponečemu, da se ne lažemo, osobito, he,he,he...A imam neki dojam da si zbog nečega prije pauze naglo prekinula. Veselilo bi me da opet malko odškrineš vrata, makar predvorja sobe s tajnama!
27.11.2009. (19:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Dobar izgovor zlata vrijedi, kažu, mada mi je iskreno žao što si ga u prilici koristiti...
Pobijediti stvarnost, sistem i igrati protivno uobičajenim pravilima, davno smo zaključili da ne donose dobrobit protagonistima.Tek u nekim varijantama mogu biti pozitivna pomicanja granica, razbijanje klišeja...
Ne, ništa posebno osim RL me nije nagnalo na pauzu u virtuali...Možda malo jesmo počeli ponavljati izrečeno-napisano, vrtili se oko jedne te iste teme .
Koliko otškrinuta vrata bi tebe obradovala?Pomaknute granice zbog dodira krila Anđela jedino može zadovoljiti maximum....A ovdje smo zbog utvrđivanja općenitih činenica u razlikama muškog i ženskog svijeta , i nikako ne smatram primjerenim potpuno ih otvoriti...Predvorje-ma zar ga nismo sasvim dobro iskoristili;-))?
28.11.2009. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Dobro jesmo, da, ali postoji i vrlo dobro, odlično, izvrsno.....A koliko bih odškrinuo vrata, ha,ha,ha...to je retoričko pitanje, ha?! Maximum je fikcija, osobni stav o nečemu naprosto. Taj bi pojam trebao značiti najviše DO SADA, niti trunčicu više, svakome tko bar pokušava biti objektivan, dakle... Također je i općenito poprilično dvojben pojam. To je naprosto zbir pojedinačnog, uprosječivanje, i nikada ne može biti konačan, završen. Širi se dodavanjem novih pojedinosti, pa i mijenja, kadikad i korjenito.
Sada, ako pokušavaš natuknuti da vrtnjom u krug postajemo, zapravo postajem, dosadan, žao mi je. Kadikad se zanesem pa pokušavam ponavljanjem, variranjem, objasniti, obraniti svoj stav, znam to. Zato i predlažem da otvoriš novu temu, nešto što bi te moglo zanimati. Kao što ću i ja, kada mi padne na pamet ili me nešto zaintrigira vani, nešto nejasno, a što mi se ne čini osobnim hirom, artefaktom ličnosti....
Mda, oko anđela....nikada, niti približno, nisam vjerovao da postoji samo jedan, Anđeo ili način, kako hoćeš! Dapače....
30.11.2009. (19:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Ne, nikako ne bih naše dijaloge-jer nam se nitko drugi i ne uključuje u rasprave ovdje na blogu -nazvala dosadnima. Baš kako što kažeš , ponovljene teze se uglavnom prošire, nadograde, ali da bi trebali i novih tema , to svakako.
Uvijek recimo možeš pomenuti i neku dobru knjigu, film,glazbu, predstavu, nešto što bi me moglo zanimati...Evo npr. vjerovatno znaš da Cohen dolazi u Zg:-))))) tomu se radujem već par tjedana....A i susjedno nam središe zna ponekad pružiti zanimljiva događanja, pa kako je dio tvog posla biti upućen, podijeli informacije sa provincijalkom kojoj se ne da uvijek kopati po netu ...
Često me zbune neke reakcije, mogu li tebi postaviti konkretne upite za mišljenje?
I ako se sjećaš, napomenuh jednom prilikom da sam žena sa milijun pitanja :-)))))
Nikako ne bi bilo dobro da je samo jedan anđeo., slažem se-tko bi nas ostale čuvao i pružao nam nadu?A ni jedan Bog, kako bi rekao Pjesnik"nisi ti na nebu sam , bogova je povazdan, s nekim ću se već nagoditi..."
I eto nam nova tema-možeš li iznijeti neke svoje osobne stavove, poglede , nešto šire od do sada izrečenog?
30.11.2009. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
To je dobro, žena s milijun pitanja, mislim! Svi smo ljudi s milijun pitanja, samo su neki dovoljno bahati da se uvjeravaju kako znaju odgovore, je li?! Naravno da će me radovati ako mogu bilo što odgovoriti.....
Osobni stavovi....oko Onoga gore misliš? Rekoh, nisam osobiti vjernik, previše se puta svađam, sporim, s njim, baš kao i sa svim ostalim autoritetima. Cijenim povijesnu i društvenu ulogu Crkve, bilo koje, pa i naše, ali u priču ne vjerujem, prilično sam siguran da se radi o još jednoj bajci za mase, obliku indroktrinacije. Što je činjenica koja nema veze s pozitivnim ili negativnim učincima, tek s istinom. Držim da je najbliže istini tu silu nazvati slučajnošću, rezultatom preplitanja beskrajnog niza mogućnosti uz također veliki broj mogućih ljudskih intervencija koji je još modificiraju. Ništa mističnije, mislim! Volim misliti da držim u ruci polovinu opcija, tako nekako! Što ne znači da mislim da u polovini slučajeva mogu i znam dobro reagirati, tek da ta mogućnost postoji.
Nisam shvatio kakve reakcije misliš da te zbunjuju....?
01.12.2009. (10:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Radije tvrdim da ne znam ništa, jer sa tek malim uvidom u opću količinu znanja drugačije i ne mogu....
Pa tako nekako i sama "ratujem" sa nametnutim autoritetom-nikako mi to ne leži...Previše nedosljedosti i šupljina u bajkama koje nam pokušavaju prodati pod obavezu-a to tek ne volim...Pozitivni učinci svakako postoje, i tradicija je nešto na čemu možemo graditi neke vlastite poglede na svijet, ali pravi sustav vrijednosti prelazi okvire svih religija i univerzalan je , bar se meni tako čini.
Da, bar polovinu opcija sigurno sami držimo,mada postoje slučajnosti koje nas znaju usmjeravati, nekako u to vjerujem, a opet ne bih to nazvala voljom Onoga gore...Prije našim vlastitim utjecajem , sposobnošću da određenim načinom mišljenja i djelovanja u svoj život privučemo baš takve utjecaje...Kompliciram , jel?
Inače, mene štošta zbunjuje, ponekad se pitam gdje sam ja do sad živjela....
Mislila sam na općenite reakcije u životu, recimo zašto se oženjeni muškarci vole tako često uvaljivati slobodnim ženama? Ili u tvom slučaju je bilo više veza udanih dama ....Prolazi li lakše veza udanih sa oženjenma ili samcima? Zašto im je draže birati osobu bez obveze?Ili je to probavaj, pa gdje prođe?
01.12.2009. (14:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Hja, moje iskustvo govori da je lakše s udanima. Možda ću biti bezobrazan i bahat, ali mislim da je to zbog njihove ranjivosti, razočaranosti, razočarenja svojim muškarvem, bar prvenstveno! Mnoge kao da jedva čekaju da netko obrati punu pažnju, kao žedni u pustinji. Nekakv brzi uspjeh, mislim. Na koncu valjda su i manje na meti, načelno bi trebalo biti teže do njih pa se manje pokušava, mislim. To ti je kao paradoks s vrlo lijepim ženama, koji također postoji. Manje je pokušaja jer mnogi muškarci tada uopće ne vide svoju šansu, pa niti ne pokušavaju, kreću od posve pogrešne pretpostavke da ona sigurno ima već sve super doma! Rekao bih i da sam naučio kako je s udanima jasnije od početka, prilično je bar jasno što se traži i što može dobiti!
I moji oženjeni prijatelji, baš suprotno od tvog zapažanja, radije biraju udate, radi manje mogućnosti komplikacija, računajući da niti njoj nije stalo do kakvog cirkusa, za razliku od slobodnih koje ništa ne priječi da postanu napasne u nekom trenu, indiskretne! Da se previše nadaju!
Iako, mislim da osim čitave ove filozofije, ili prije nje, godine odigraju svoje, naprosto se prorjeđuje broj slobodnih s godinama, pa tko nije sklon Lolita sistemu, poput mene primjerice, zapravo statistički bude usmjeren udatima.
Inače to čuđenje životom je normalno, bez obzira gdje bila. Naprosto ne razmišljamo o šarenilu uokolo dok nam nešto određeno ne privuće pažnju, navede nas da iole dublje zagrebemo. Ljudi u sretnim vezama ne razmišljaju o preljubu, ljudi, čak i iz naših krajeva, koji nisu izravno učestvovali, nemaju pojma o ratu, ljudi uglavnom nemaju pojma o političkom odlučivanju, polugama vlasti, načinima....slično kao niti o svemirskim letjelicama, bez obzira što neke stvari doista jesu daleke, a neke tu, u susjedstvu! Svaka nova tema je doista takva, bez obzira što smo do sada načuli. Evo ti primjera. Koliko se govori o ovoj gripi posvuda, a nemamo pojma, doista niti približno....99% nema pojma!
01.12.2009. (18:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Što se tiče novih tema, stvarno si u pravu, osobito glede gripe, od srca sam se nasmijala nekim nebulozama što sam ih čula kod liječnika u čekaonici.
Samo mislim da bih , s obzirom na godine ,ipak više trebala znati o praktičnom dijelu muško-ženskih odnosa, ne biti zbunjena kao klinka u pojedinim situacijama...
Opet uzorak mojih ispitanika nije bio tako odabran da bi potvrdio tvoju tezu:-/ Ili sam jednostavno neodoljiva;-)))?
Nismo ni u mogućnosti razmišljati o svemu što nas okružuje, previše je to informacija....I mada uvijek imam pitanje i poslušat ću pažljivo što mi upitani tumači, ne znači da mogu sve pohraniti...
Sistemi odlučivanja i poluge vlasti-ti bi to sve lijepo znao objasniti? Slušam:-)))tj.čekam da napišeš, bar osnove.
A rat, nekako ne volim tu temu...Mogu se nositi sa svojim tugama, tuđe me više zabole....Valjda što mi se učine većima...
01.12.2009. (20:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Muško ženski odnosi zapravo mogu imati samo dva osnovna toka, načina. Ili ulaziš posve otvorenog srca i duše, dopuštajući da je sve moguće, pa se onda ne smiješ previše čuditi kada ti se svašta, pa i jako začuđujuće, počne dešavati. Obzirom da se radi beskrajnom šarenilu, tko zna čime sve uvjetovanih, ljudskih stavova, vjerovanja, osjećaja i nagona. S kojima se moraš suočiti, na koje se moraš adaptirati, bar naći kompromis s njima. Koliko god za tebe bili, uopće ne rijetko, posve iznenađujući, novi, pa i šokantni! Hoću reći, naprosto je rizik ogroman! Doduše i teoretski dobitak, jer jedino tako možeš doista nekoga upoznati, shvatiti, procijeniti....
Druga opcija jest kontrola, svijest što točno i pojedinačno želiš svaki puta, što želiš uzeti, koliko dati, pod kojim uvjetima. Puno je manje iznenađenja, puno je lakše skoro posve kontrolirati, sebe i druge! Najveća mana je naravno što sigurno tada propuštamo i mnogo dobrih mogućnosti, unaprijed limitirajući sadašnjost, pa time izravno i budućnost. Ali tako to ide, mali rizik, mali dobitci! Ali skoro zajamčeni!
Činjenica jest da, kao što smo već uočili, žene imaju problem više od muškaraca, jer ih odgoj, tradicija, javno mijenje i tako to, brzo počnu osuđivati i kočiti u broju pokušaja iz prve varijante, mada uopće nemaju doista više šanse za brzim dobitkom.
Druga tema, poluge vlasti...hmmm, moram malo razmisliti koliko mogu reći da ipak bude istina, a ne preopasna....
02.12.2009. (11:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...