Toliko već dugo skrivam sebe od onih koji su pored mene... Kako da ti kažem da svi tako radimo. Bojimo se ranjavanja... Kad postanemo "stvarni", tj budemo kakvi jesmo, bude nam svejedno o mišljenju drugih , o nama... Važno je da mi znamo, tko smo... Poz
01.11.2009. (11:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aa joj...ovaj zbogom..mislim da nije zbogom..ima tu određene potrebe za oživiti lijepo..ali i ponoviti bol...taj dio i mene čudi, ali eto ponavlja se..
02.11.2009. (20:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bože moj, kako ovo poznato zvuči, svaka riječ. Nije neka utjeha znati kako ljudi prolaze kroz slične boli jer svaka patnja je unikatna, bar po svom intenzitetu. Da li će proći? Ne znam, ali utješno je saznanje kako nas bol podsjeća da još uvijek nismo otupjele i podlegle ravnodušnosti.
03.11.2009. (22:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gdje smo ono stali gdje li smo to zapeli... dal nam sutra još uvijek nešto nosi.... vjeruj da i kad staneš i kad zapneš sutra nam se uvijek smiješi....idemo naprijed...moramo...;))
04.11.2009. (22:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
haha nasmijala sam se ovoj gore, što s nama koji smo stvarno stali koji smo zapeli u onoj prokletoj fotelji ( koliko puta mi je preku usta prešla ) misliš li da, kao što ona reće, sunce nam se uvijek smiješi...dal dalje krenut ili ostat na mjestu iz straha da nas valovi ne odnesu....
samo zbrkane misli sorry... grlim
04.11.2009. (22:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
eh da je moći stati
eh da je kako znati
eh da se "skinuti"
ni kamen ne možeš baciti
teško je tako naprijed ići al ... kad znaš da svi smo mi isti... nije li lakše bar malo ŽIVJETI
31.10.2009. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tipkojisjedi
Svaki put - je posljednji put, govorila je neka moja znanica.
I bila je često u pravu...
.
31.10.2009. (23:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Toliko već dugo skrivam sebe od onih koji su pored mene...
Kako da ti kažem da svi tako radimo. Bojimo se ranjavanja...
Kad postanemo "stvarni", tj budemo kakvi jesmo, bude nam svejedno o mišljenju drugih ,
o nama... Važno je da mi znamo, tko smo...
Poz
01.11.2009. (11:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
alteregoist
Uzdaj se u one koji ti stave ruku na rame kad se smiješ, jer svi će ti ju staviti na rame kad plačeš...
01.11.2009. (23:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Taj odnos tebi šteti, samo to ću ti reći.
02.11.2009. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
aa joj...ovaj zbogom..mislim da nije zbogom..ima tu određene potrebe za oživiti lijepo..ali i ponoviti bol...taj dio i mene čudi, ali eto ponavlja se..
02.11.2009. (20:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti svoj život
Bože moj, kako ovo poznato zvuči, svaka riječ.
Nije neka utjeha znati kako ljudi prolaze kroz slične boli jer svaka patnja je unikatna, bar po svom intenzitetu.
Da li će proći?
Ne znam, ali utješno je saznanje kako nas bol podsjeća da još uvijek nismo otupjele i podlegle ravnodušnosti.
03.11.2009. (22:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
gdje smo ono stali
gdje li smo to zapeli...
dal nam sutra još uvijek nešto nosi....
vjeruj da i kad staneš i kad zapneš sutra nam se uvijek smiješi....idemo naprijed...moramo...;))
04.11.2009. (22:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
haha nasmijala sam se ovoj gore,
što s nama koji smo stvarno stali
koji smo zapeli u onoj prokletoj fotelji ( koliko puta mi je preku usta prešla )
misliš li da, kao što ona reće, sunce nam se uvijek smiješi...dal dalje krenut ili ostat na mjestu iz straha da nas valovi ne odnesu....
samo zbrkane misli sorry...
grlim
04.11.2009. (22:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...