Komentari

donajulia.blog.hr

Dodaj komentar (15)

Marketing


  • champs-elysees

    Video je super , baš sam se nasmijala :-))).

    Želim ti uspješno učenje francuskog .
    I

    avatar

    23.09.2009. (14:04)    -   -   -   -  

  • makedo

    mdaaa...hugh...house...asocijacije me tjeraju da prtim doma i zavalim se uz dvosatnu season premiere...
    a post bijaše, o čemu???:O
    a ja...o vrancuskom...zaheban jezik...ucila ga 5 puta i pet puta polozila i pet puta zaboravila...mozda budem i sesti prosla sve opet...
    puf...cinq!:):):)

    avatar

    23.09.2009. (15:53)    -   -   -   -  

  • Jaca

    jedva cekam da dodem kuci da pogledam klip - nemam zvuk na poslu :(((
    a francuski - skontala sam koliko je stvarno tezak tek kad sam pocela uciti spanjolski. I ono malo franc. sto zam naucila u gimnaziji sam zaboravila. Puno srece, sad kad si tu trebalo bi da je lakse.

    avatar

    23.09.2009. (16:37)    -   -   -   -  

  • skitalica

    Uh uh!
    :o)) Lijepo si to opisala, a mislim da je meni (tuznije) smjesnije, jer i sama prolazim, a mislim da cu do kraja zivota, tvoje nevolje. Kad nih opisivala detalje, ovo ne bi bio komentar nego par postova. i ja sam engleski naucila sa tv-a ( bar u pocecima). ali se ta dva jezika NE MOGU usporediti. Znam sve o slovima e! Znam sve o tomu kako sve razumijes, ali tebe ne razumiju jer nema sanse da sve to izgovoris kako bi trebalo. Cesto kazem da su francuzi proveli par stotina godina u nastojanjima da svoj jezik ucine sto zamrsenijim.
    Skola ce pomoci, ali vaznija je svakodnevna praksa, narocito govora. Ja sam ne upisala u AVF ali, vidi vraga, puno je vise engleza, pa tako i tamo govorim engleski, jer su tek englezi antitalenti za jezike, i nema sanse da mucim i sebe i njih. Razumijevanje i nije toliki problem, ali govor i pisanje JESu. ajoj, praticu tvoju borbu! :o)

    avatar

    23.09.2009. (17:31)    -   -   -   -  

  • pardon my french

    @ sjm - hvala - ako imaš kakvih savjeta još, nemoj se libiti :)

    avatar

    23.09.2009. (18:50)    -   -   -   -  

  • romantales

    Meni se nakako čini da je najvažnije osloboditi se straha da ćemo izvaliti nešto bez veze na stranom jeziku. Moja iskustva su do sada uvijek bila pozitivna, u situaciji kad znaju da sam strankinja krajnje su dobrostivo gledali na moje pogreške i svesrdno mi pomagali. Mislim da "domaći" uvijek cijene kada vide da se netko trudi naučiti jezik. Na žalost, francuski ne govorim, ali bih voljela naučiti.

    avatar

    23.09.2009. (21:52)    -   -   -   -  

  • makedo

    @romantales, to vazi za Talijane definitivno. Oni su toliko sretni kad ti prozboris par rijeci na talijanskom, taman sve infinitivu i bez clanova, jer oni zbilja jako cijene sto netko govori talijanski, tim vise jer oni sami nisu u stanju naucit strane jezike, odnosno jako tesko ih uce.
    Slaveni su opcenito prilicno talentirani za ucenje stranih jezika, i dosta svijeta kod nas govori bar nesto njemackog, ruskog, talijanskog, francuskog...o engleskom da ne govorim. Valjda jer su slavenski jezici sami po sebi dovoljno zapetljani, pa nam "tudji" izgledaju "piece of cake".
    e sad, za Francuze bas nisam sigurna da me ne bi krivo gledali ako nesto krivo kazem, malo su sujetni na taj svoj jezik, tako da donu razumijem u potpunosti.
    ne libim se lupnut na njemackom (koji jedva da znam sastavit obicne recenice), a o talijanskom da ne govorim...cak i u engleskom znam u brzini smiskat vremena, al me nije sram ni strah, al me brate bilo muka zborit francuski, jer nekako...ne znam...bojim se da oni nisu isti ko ostali svijet.
    btw...istina je da se, provjereno, samo mi smijemo strancima koji pokusavaju nesto rec na nasem jeziku...ja sma probala i na grckom i na spanjolskom i na portugalskom, i svi su bili prijazni i odmah bi trcali pomoc...
    no, i dalje, za frenčose nisam nekako osjecaja da im ne bi smetalo ;)

    uh, sto se raspisah...

    avatar

    24.09.2009. (10:21)    -   -   -   -  

  • pardon my french

    već sam prije pisala da francuzi strašno cijene ako se priča njihov jezik, i poštuju njihovi običaji, i to je živa istina. Jednom strancu će uvijek oprostiti ako nešto krivo kaže ili ako skroz fali, sve dok se trudi. Ono što neće oprostiti je svom čovjeku koji krivo kaže ili ne daj bože, napiše nešto. Tu su stvarno rigorozni. NAročito su na udaru medija istaknute ličnosti i recimo, govor predsjednika se secira sutra u svim novinama.

    E sad, za izgovor:

    peur des murs - bojati zidove (per de mur)
    faire l'amour - voditi ljubav (fer lamur)

    dovoljna je samo mala nesigurnost da kažeš jedno umjesto drugoga :D

    Naravno da će te Francuzi pitati "que??" i inizistirati da ponoviš :D

    avatar

    24.09.2009. (13:03)    -   -   -   -  

  • pardon my french

    i najvažnije, da:bitan je izgovor ovog "u" između zidova i ljubavi hahahaha (to je ono što me muči)

    avatar

    24.09.2009. (13:10)    -   -   -   -  

  • Oxette

    Ma nee, pa ovaj primjer ti nikako ne može biti zbunjujući, ako se ja dobro sjećam peur i faire se ne izgovaraju ni slično, kao ni amour i mur.
    Opusti se i to će poteći glatko. Ako već možeš puno razumjeti, to je onda veliki napredak i samo guraj dalje. Probaj naći na netu neke lekcije gdje imaš izgovor i sve, trebalo bi biti toga obilje.

    avatar

    24.09.2009. (13:32)    -   -   -   -  

  • romantales

    @ Makedo - Meni su Francuzi više problema pravili s kuhanjem nego li s jezikom ;-) iskustvo sa školjkama sv. Jakova je nešto što mi i danas izaziva jezu niz kičmu.... ne znam, francuski ne govorim, kada sam pokušavala nešto i reći bili su svi vrlo dobrostivi prema meni. Isto tako i s njemačkim i portugalskim. Talijani su mi oduvijek nastojali odgonetnuti odakle sam, osjete da nisam "romana", ali me ne znaju smjestiti u neku nacionalnu skupinu.
    Mislim da je sasvim ok biti strog prema vlastitom jeziku, odnosno prema javnim osobama koji taj jezik eventualno masakriraju. Strancu koji se trudi govoriti hrvatski nikada ne bih mogla zamjeriti pogreške, ali onima koji su recimo zaposleni na tv trenutačno bih dala otkaz. O hrvatskim političarima i njihovoj kulturi govora bolje ne počinjati ...

    avatar

    24.09.2009. (14:55)    -   -   -   -  

  • pardon my french

    @ RT, šta je to bilo sa francuskom kuhinjom i školjkama, već mi je smiješno :)

    avatar

    25.09.2009. (00:18)    -   -   -   -  

  • makedo

    ma normalno da pi*de kad netko njihov izvitoperi vlastiti jezik, pa zaboga ja bih na giljotinu poslala pola tv novinara s hrt-a ( o rtl i novoj necu ni govorit!!!), tu se romantales i ja slazemo. no, primijetila sam kako se u nas ljudi smiju strancima kad pokusavaju pricat nas jezik i to je, prije svega, ruzno, jer kazem ja to nisam nigdje dozivjela, a gdje god dodjem pokusavam naucit barem osnovne rijeci (jedino mi na madjarskom nije uspjelo ni hvala, al to je opet druga tema).
    kazem da se na francuskom nisam usudila govorit, jer jednostavno sam osjecala da bi mi mozda zamjerili...e sad, bi li...ne znam, ali ako dona kaze da ne bi...mozda probam drugi put :):):)

    avatar

    25.09.2009. (08:23)    -   -   -   -  

  • romantales

    Evo ovdje sam pisala o tom iskustvu, malo duži post, ali ja izgleda ništa u dvije riječi ne znam.
    Totalno neugodna situacija, krasni ljudi, Francuz dao sve od sebe, a mene je već miris jela ukomirao. Ne znam, mislim da je morao i nešto calvadosa dodati, ali činjenica je da je to bilo jednostavno degutantno slatko! Školjke su već same po sebi prilično slatke, meni su te francuske bile nejestive.
    Kao uvod su nam pripremili puževe, to me pak uopće nije impresioniralo. Naime, ja puževe i sama pripremam, od toga da ih "naganjam" nakon kiše, pa do ispurgavanja i kuhanja. Baš nedavno sam pravila preko 100 puževa. Ovi francuski su bili neprepoznatljivi, od puža ni trag! Jedino se češnjak osjećao da te dragi Bog sačuva.
    Između Francuza i Talijana se stalno vodi bitka za prevlast u kuhinji, moram priznati da se priklanjam Talijanima, iako sam odrasla uz Pellaprata. Neka francuska jela volim, ali općenito nisam ostala impresionirana domaćom francuskom kuhinjom, onime što kuhaju Francuzi doma, mislim. Može biti i da sam potrefila netalentirane Francuze ;-)

    avatar

    25.09.2009. (10:10)    -   -   -   -  

  • pardon my french

    uh, sad sam pročitala tvoj post - iako sam ja svežder (ali doslovce) i ja mrzim kad mi netko stavlja nešto na gotovs. Nisam nikad jela tako slatke školjke u Francuskoj, moram priznati, ali štos je u tome da ja i ne poznajem previše Francuza, pa nisam imala priliku jesti domaću večeru.

    Za sad inače, kod mene još uvijek vodi francuska kuhinja obzirom na talijansku, jer sam se talijankse najela i prejela u Istri.

    Ali okus talijanskog doručka što sam jednom jela u Rimu mi i dan danas draži nepce i držim ga u najdražem sjećaju.

    @ makedo, ja te razumijem skroz - a ništa, morat ću se malo provaljivati sa izgovorom pa kad dođeš drugi put da se i ti usudiš govoriti :D
    (i da, naše novinare bi stvarno trebali malo... khm khm)

    avatar

    25.09.2009. (13:27)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...