Nedavno sam kod jedne blogerice pročiatala: "Pametne žene su same." No, mislim da to nema veze. Pametna žena će naći pravog muškarca, dostojnog sebe. O zamjeni pokojnih neću govoriti, jer nitko nije idealan. Znam samo da se muški odmah žene. Jer, oni zaboga ne znaju obavljati kućne poslove, pa im treba još jedna spremačica, kuharica, peračica....A - ha!!! Želim tvojoj kumi svu sreću ovoga svijeta i zbilja se nadam da je izbor pametan, da se neki 'lezihljeb' nije uvalio. Samo onaj tko ostane sam ima pravo (malo) komentirati. Samoća je strašna stvar. No, sve što smo stariji- zahtjevniji smo, mučniji, izbirljiviji... A kada svi odu, lijepo je imati partnera za jutranju kavu....
22.09.2009. (14:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
život doista piše svakakve romane - kad trebaš uživati u plodovima muke i odvojenosti.... .sve ode u krivom pravcu... život.....
27.09.2009. (12:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lidija
Eto I ja čitam Eurosmjeh, pa sam kliknula na tvoju stranicu jer mi je naslov “Pjesma o jednoj mladosti” bio romantičan i tako sam pročitala članak o kumi i kumu i razmišljanjima o njenom novom životu i novom suprugu, pa i komentare ispod članka . Budući me na neki način ovaj članak dira, htjela sam ti reći da sa odmakom vremena život gledamo manje romantično I viteški , prošlo je vrijeme kada su žene nakon smrti muža (vremena mojih baka) živjele same do smrti I nosile crninu…..Kad sam bila puno mlađa slušala sam okolinu koja je brzo osuđivala svaku gestu koja nije bila u skladu sa društvenim normama, a sudili su samo sa pozicije promatrača koji nema pojma što se u životima dvoje ljudi događa I radi čega se ljudi rastaju, vole, I slično…..lako je osuditi, ali treba živijeti nečiji život I naći se u takvoj situaciji, pa tek onda vidjeti što bi sam napravio. Davno sam prestala osuđivati ljude, svatko ima svoj život I ima ga pravo živjeti kako želi. Lako je svecu biti svetac kada nema iskušenja ….tj. kada te život nije ostavio da se sam boriš sa djecom, poslom, preživljavanjem….. tu priča o vječnoj ljubavi ne pije vodu…. Ako ti se u takvoj situaciji dogodi čovjek koji ti postane oslonac, koji te voli, cijeni I poštuje, voli djecu I ima razumijevanja, tko ima pravo suditi što se žena odlučila da pruži ruku takvom čovjeku…… i što s tim ako je on došao u njenu kuću…... zar je trebalo da svako veče ide spavati k njemu, a ujutro trčati natrag….. radi okoline da ne bi sudila, pa tko je gradio taj dom uz njezinog pokojnog muža, valjda i ona , valjd je to i dom njene djece,. U stvari glupo je što uopće elaboriram, činjenica je da svatko ima pravo na svoj život i nitko sa strane nema pravo određivati kako će netko drugi živjeti , da li okolina hrani i brine o njenoj djeci, da li je financira pa da joj može određivati što će raditi...... ..
Ljubav.... da ljubav je najvažnija i nigdje ne piše da se samo jednom u životu voli i da nakon odlaska voljene osobe, nebo neće poslati utjehu, nekoga tko će ti pomoći nositi breme života, sigurno ga nećeš voljeti isto kao pokojnog, svakoga se u životu voli na svoj način, ali nigdje ne piše da se nakon smrti voljene osobe treba zakopati i ne vidjeti ništa oko sebe osim dužnosti,..... to ni u srednjem vijeku nisu radili....
Pri tome mislim ne samo na pokojne partnere nego i na one žive koji su svojim djelima zaslužili da postanu pokojni, i ne treba cijeli život potratiti u robovanju jednom potpisu, ako je život razdvojio ljude.
Na vjenčanju se govori zakletva „ dok nas smrt ne rastavi”, a ja smatram da ne rastavlja ljude samo smrt, nego život, smrt ionako odnosi svih, a svakodnevne brige i problemi, neodgovornost partnera , zlostavljanje i omalovažavanje su rastavili više ljudi nego smrt. Toliko.
28.09.2009. (11:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
Nedavno sam kod jedne blogerice pročiatala: "Pametne žene su same."
No, mislim da to nema veze. Pametna žena će naći pravog muškarca, dostojnog sebe.
O zamjeni pokojnih neću govoriti, jer nitko nije idealan.
Znam samo da se muški odmah žene. Jer, oni zaboga ne znaju obavljati kućne poslove,
pa im treba još jedna spremačica, kuharica, peračica....A - ha!!!
Želim tvojoj kumi svu sreću ovoga svijeta i zbilja se nadam da je izbor pametan, da se neki 'lezihljeb' nije uvalio.
Samo onaj tko ostane sam ima pravo (malo) komentirati.
Samoća je strašna stvar.
No, sve što smo stariji- zahtjevniji smo, mučniji, izbirljiviji...
A kada svi odu, lijepo je imati partnera za jutranju kavu....
22.09.2009. (14:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rib@rnica
Život piše drame...baš živa istina....pusa darling...
22.09.2009. (19:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kizzy
poziv za potpisivanje peticije
22.09.2009. (22:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Euro
a taj novi kum nije imao kucu ili stan nego se uselio u kumov trud..to jest udao se...
23.09.2009. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
život doista piše svakakve romane - kad trebaš uživati u plodovima muke i odvojenosti.... .sve ode u krivom pravcu... život.....
27.09.2009. (12:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lidija
Eto I ja čitam Eurosmjeh, pa sam kliknula na tvoju stranicu jer mi je naslov “Pjesma o jednoj mladosti” bio romantičan i tako sam pročitala članak o kumi i kumu i razmišljanjima o njenom novom životu i novom suprugu, pa i komentare ispod članka . Budući me na neki način ovaj članak dira, htjela sam ti reći da sa odmakom vremena život gledamo manje romantično I viteški , prošlo je vrijeme kada su žene nakon smrti muža (vremena mojih baka) živjele same do smrti I nosile crninu…..Kad sam bila puno mlađa slušala sam okolinu koja je brzo osuđivala svaku gestu koja nije bila u skladu sa društvenim normama, a sudili su samo sa pozicije promatrača koji nema pojma što se u životima dvoje ljudi događa I radi čega se ljudi rastaju, vole, I slično…..lako je osuditi, ali treba živijeti nečiji život I naći se u takvoj situaciji, pa tek onda vidjeti što bi sam napravio. Davno sam prestala osuđivati ljude, svatko ima svoj život I ima ga pravo živjeti kako želi. Lako je svecu biti svetac kada nema iskušenja ….tj. kada te život nije ostavio da se sam boriš sa djecom, poslom, preživljavanjem….. tu priča o vječnoj ljubavi ne pije vodu…. Ako ti se u takvoj situaciji dogodi čovjek koji ti postane oslonac, koji te voli, cijeni I poštuje, voli djecu I ima razumijevanja, tko ima pravo suditi što se žena odlučila da pruži ruku takvom čovjeku…… i što s tim ako je on došao u njenu kuću…... zar je trebalo da svako veče ide spavati k njemu, a ujutro trčati natrag….. radi okoline da ne bi sudila, pa tko je gradio taj dom uz njezinog pokojnog muža, valjda i ona , valjd je to i dom njene djece,. U stvari glupo je što uopće elaboriram, činjenica je da svatko ima pravo na svoj život i nitko sa strane nema pravo određivati kako će netko drugi živjeti , da li okolina hrani i brine o njenoj djeci, da li je financira pa da joj može određivati što će raditi...... ..
Ljubav.... da ljubav je najvažnija i nigdje ne piše da se samo jednom u životu voli i da nakon odlaska voljene osobe, nebo neće poslati utjehu, nekoga tko će ti pomoći nositi breme života, sigurno ga nećeš voljeti isto kao pokojnog, svakoga se u životu voli na svoj način, ali nigdje ne piše da se nakon smrti voljene osobe treba zakopati i ne vidjeti ništa oko sebe osim dužnosti,..... to ni u srednjem vijeku nisu radili....
Pri tome mislim ne samo na pokojne partnere nego i na one žive koji su svojim djelima zaslužili da postanu pokojni, i ne treba cijeli život potratiti u robovanju jednom potpisu, ako je život razdvojio ljude.
Na vjenčanju se govori zakletva „ dok nas smrt ne rastavi”, a ja smatram da ne rastavlja ljude samo smrt, nego život, smrt ionako odnosi svih, a svakodnevne brige i problemi, neodgovornost partnera , zlostavljanje i omalovažavanje su rastavili više ljudi nego smrt. Toliko.
28.09.2009. (11:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pjesma o jednoj mladosti
@ Lidija, hvala na mailu i dopuštenju da objavim Vaše mišljenje.
28.09.2009. (11:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...