Bolje da se nisu igrali, ovako... ah nikada jedno bez drugoga, barem nisu usamljeni. I onda nama ostaje jasno znati i shvatiti koja je jedna, jedina i čista Ljubav. Lijepa priča. Pozdrav:)
21.09.2009. (14:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@mama, svi se igramo s osjećajima, svjesno ili nesvjesno ali kao i u ovoj priči ljubav pobjeđuje sve. makar uz pomoć ludosti. realno ljubav je ludost. jer ljubav nije voljeti nekoga tko ti uvijek godi. ljubav je voljeti nekoga kada je teško. ustvari ljubav je voljeti unatoč.
@evanđelje, slažem se za šutnju ali ne u pravilu. šutnja često boli više od biča. emocionalna hladnoća od ljudi od kojih očekuješ podršku i ljubav.
@dido, ostavi maštarije, za koga je ovo, prepoznati će se. ne poznaješ.
22.09.2009. (08:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..bez ono malo zrnca ludosti ...ljubav je ukočena.. ...stavljena u okvire.... ...bez tog zrnca ...krila su joj podrezana za visoki let... ...i ona se drži...neoštećena...kontrolirana.... ...ali nikada doista u punini proživljena... ..Rijetke ...zaspu zrnca u obilnijim količinama... ...i daju im vjetar u leđa.... ...Takvi dosižu visine.. ...no...u visinama je život u drugim oblicima... ...često satkan od boli...koja se priljubi uz ljubav...i ne da se dijeliti... ...od davanja...koje se protivi ugodi ...i očekivanju primanja...
...Sve ovisi ...čemu tko teži.... ...i koliko je spreman izložiti se.... ...riskirati ...da se i sunovrati u dubine... ...ispod onoga gdje je sada... ... No...u visinama svijet gubi svoje zakone... ...i briga one koji uzlete za zakone... ...Njima ostaje samo prigrliti ljubav u punini... ...pa bila ona i križ... ...untoč svemu...čak i križ... ...na kojem ostaju dragovoljno raspeti....
Ljubav u punini...ludost križa... ...predokus smisla.... ...stran očima svijeta....
22.09.2009. (13:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eros-žudnja (need-love) je ljubav koja zna biti slijepa i luda, agape nikad. No, mi ljudi ne možemo bez erosa; čak je i naša ljubav prema Bogu prožeta žudnjom, čežnjom za Bogom:
O Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna, bezvodna. (Ps 63,2)
Kao što košuta žudi za izvor-vodom, tako duša moja čezne, Bože, za tobom. Žedna mi je duša Boga, Boga živoga: o, kada ću doći i lice Božje gledati? (Ps 42,2-3)
23.09.2009. (11:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Eros nit ne podrazumijevam pod ljubav iako se ljubav dijeli na nekoliko vrsta. Eros je čista žudnja, potreba, jedan od najsnažnijih poriva ali i sebični dio, ne znam da li bi nazavo ljubavi. Eros je naravno dobar ali kao dar, nadogradnja ljubavi. Smatram da je baš agape ludost. Za Boga ne ali za nas svakako. Skloni smo grijehu, sebičnosti, tako da nam baš treba ludosti da budemo Božjeg duha. Kada sve racionalno pada u vodu, vjerujem da baš ta iz kuta svijeta viđena ludost nam je potrebna da istinski ljubimo.
23.09.2009. (15:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kršćanska ljubav (agape) po svojoj biti nije osjećaj, nego čin volje, odluka. Osjećaji su ti koji zasljepljuju i zaluđuju, karakteristični su za početnu fazu ljubavi (zaljubljenost), kako prema čovjeku tako i prema Bogu. No, nemoguće je trajno biti obuzet bilo kojim osjećajem. I dobro da je tako. Jer kršćanska ljubav treba biti trijezna i razumna, sposobna djelovati i u potpunom mraku osjećaja.
Ugodni osjećaji ljubavi prema Bogu dođu i prođu. Nitko ih ne može posve kontrolirati, niti je tko tu duhovnu utjehu posjedovao trajno. I najveći sveci su prolazili vremena tame osjećaja i duha. Zato Sv. Ivan od Križa savjetuje svima nama:
Sklopi savez sa svojim razumom da ćeš uvijek izvršiti ono što ti u tvom hodu prema Bogu on nalaže: to će ti pred Njim vrijediti više od svih djela što ih učiniš bez takva promišljanja i svih duhovnih naslada za kojima žudiš.
Bl. Majka Terezija zadnjih 50 godina svog života nije ništa osjećala ni prema Bogu ni prema čovjeku. Pa ju to nije spriječilo da čini djela ljubavi. Dapače, činila ih je savršenije nego mnogi koji gore od oduševljenja i misle da su zbog toga posve prožeti božanskom ljubavlju.
23.09.2009. (17:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljubav prema Bogu u početku može podsjećati na zaljubljenost u čovjeka. Naprosto si oduševljen Bogom, Božjom ljubavi koju ti iskazuje, i cijelo biće prožeto je osjećajima kao kod zaljubljenosti. S vremenom ti osjećaji se mijenjaju. Zaljubljenost ustupa mjesto zrelijoj ljubavi. Ljubav kako sazrijeva pokazuje svoje glavno svojstvo; žrtvu. To je neshvatljva ludost ljubavi, to je neshvatljva ludost križa, jer ljubav ne pita što može dobiti nego dolazi da se daje, i od onog kome se očitovala traži to isto....da se daje dalje, Bogu i čovjeku. Ona traži odricanja, zaboravljanja sebe, ustupanje mjesta Drugome u sebi. Bog nas uvodi u područje tame da bismo ga ljubili radi Njega samog, a ne radi osjećaja koje nas ispunjaju mirom, radošću, ushitom, utjehom. Bog nas treba pod križem, našim vlastitim, očiju uprtih u njegov križ, Bog nas želi utvrđene u vjeri i ljubavi a to ne možemo postati ako nismo prokušani. Bog dopušta da se susrećemo sa samima sobom kad nas napuste prvi zanosi. U zanosima bismo sve dali za Boga i nije potrebno boriti se za ljubav. A ljubav je borba i ljubav je žrtva. Ljubav traži od nas da se razumom držimo svog Voljenog, kad nas svaki osjećaj njegove svete prisutnosti napusti, Ljubav traži da se držimo čvrsto splava na olujnom moru, splava koji je Njegova Riječ, Njegova žrtva, njegova beskrajna ljubav. Bog se utjelovio da bi se mogao razdati za čovjeka i to je najveća ljubav. Tako je zahtjevna Ljubav....tako je duboko i veliko more koje nas baca na sve strane, tako su mučni susreti sa svojim slabostima, ali nas Ljubav koja želi sazreti i ukorijeniti se u nama tjera da ustrajno nastavljamo dalje, na putu prema Vječnoj Ljubavi od koje smo potekli i koja nas sjećanjem na one zanose potiče kročiti dalje. Znamo da su oni prvi zanosi tek predokus ljepote koja nas u Vječnosti čeka, ako se ne predamo, i zbog toga je zanos često potreban u početku te divne ljubavi...ljubavi koja osvaja ali je nevidljiva, ljubavi koju zapostavljamo zaneseni ispraznostima svijeta....ljubavi koja nas ipak nježno poziva i dolazi s nježnim utjehama kad smo na izmaku snaga, kad puta ne vidimo, i kad se čini da ćemo potonuti pritisnuti svijetom, slabostima tijela i svoje jadne naravi. Bog pristupa svakoj duši kako joj je potrebno, nekima daje više zanosa i milosti ne jer su posebniji i bolji, nego čak jer su slabiji. Nekima su zanosi štetni, ako se njima hrane i traže ih, nekima se zanosi povremeno kratko opet događaju vjerujem jer im je to potrebno. Neki nikad ne dožive nikakve zanose možda jer su čvrste volje pa se drže svog Oca i bez toga postojano, Bog zna.... Majci Tereziji Bog je namijenio biti svjetlo drugima iako je bila ispunjena tamom. Nije li upravo to svjetlo kojim je mogla toliko dugo svijetliti dokaz da ono ne potječe od čovjeka? Donosila je svjetlo iako ga nije u sebi ćutila, dijelila je radost iako je sama nije imala. Dijelila je Božje a ne svoje, a Božje je neiscrpivo. Nije li majka Terezija živi dokaz da je ljubavi glavno svojstvo žrtva? Željela je jedino nikad ne odbiti Boga pa ju je on i vodio do kraja, kad bi svatko rekao Dosta je , Bože, pa ne mogu više...ona ne. Prihvatila je svoju tamu i čak i nju poklanjala Bogu kao što je poklanjala baš sve...Eto, ni tamu mu nije odbila, niti je pitala zašto, ni dokle. I Bog se kroz nju proslavio, i proslavlja, a njezin život poštuju i oni koji nisu naše vjere..i njezin život jasno pokazuje smisao u patnji i žrtvi. Njezin život potvrđuje smisao križa. Ne znam, samo znam da mi evo ovo pisanje upravo sad o Bogu budi nježnu ljubav prema Njemu...kojeg želim ljubiti svom svojom voljom, umom, srcem,bićem....bez obzira kako se ta Ljubav iskazivala prema meni i kojim me stazama vodila. Samo želim nek me vodi, nek ne dopusti da se izgubim, da odlutam, jer sam tako slaba da se ponekad jedva oduprijevam čuđenju samoj sebi....a oduprijevam se jer mi u ušima odzvanjaju riječ Franje Saleškog; Što se čudiš što je slabost slaba.....
23.09.2009. (17:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A evo i odlomak iz knjige "Dođi, budi moje svjetlo" (u izdanju Verbuma), u kojoj su sabrana pisma koja je Majka Terezija pisala svojim ispovjednicima o tami vjere koja ju je pritiskivala sve te silne godine.
"U mojemu srcu nema vjere - nema ljubavi - nema pouzdanja - a toliko je boli - boli čežnje, boli neželjenosti. - Čeznem za Bogom svim silama svoje duše - a opet medu nama - postoji stravična odijeljenost. - Više ne molim. - Izgovaram riječi zajedničkih molitava - i trudim se svim silama iz svake riječi izvući slatkoću koju bi ona trebala dati. - No, moje molitve sjedinjenja više nema. - Više ne molim. - Moja duša nije jedno s Tobom - a opet, kada sam sama na ulicama - satima razgovaram s Tobom - o mojoj čežnji za Tobom. - Kako li su samo prisne te riječi - a opet toliko prazne, jer me ostavljaju daleko od Tebe. - Rad mi ne donosi nikakvu radost, nikakvu privlačnost, nikakav žar."
23.09.2009. (18:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Timotej, Evo sam taman htjela obrisat ovaj ogromni komentar da me ne izviče Merkat, pa sam ga objavila kod sebe, da se i kod mene malo priča o Ljubavi....Sad ga neću brisati, nakon tvog komentara. Iz riječi Majke Terezije koje navodiš tek se naslućuje ta teška patnja koju je trpjela poradi ljubavi. Što veća patnja, to je dublja ljubav u duši.
23.09.2009. (18:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vi gore, samo nastavite. Inspirirate i moju praznu dušu bezvjerca koji se usuđuje radovati riječima Majke Tereze umišljajući kako sličnost osjećaja ima neke veze. Ali kad se sjetim njenih djela smjestim sam sebe gdje pripadam. Često se krećem u društvima ljudi posvećena života i laika koji gotovo da žive tako a neki i više, slobodno zaključujem. Osjećam se često kao neki luzer kada se povede razgovor o Božjoj blizini, tim osjećajima. Kao kad se nađe muško društvo pa se povede rasprava o autima a ja pojma nemam. Čitam mnogo. O svecima, o Bogu, smislu života, o raznim razmišljanjima i promišljanjima svih usmjerenja. Jedino što sam pridobio jest prepoznavanje pravog i krivog. Praznina o tom međuodnosu s Bogom me nekako i frustrira. Evo idem sutra u Kartuziju u Pleterje izazivat Boga. Svađat se, kukat i prigovarat. Znam, jedino što ću osjećati jest neizmjerna daljina. Znam da nitko nikada neće moći shvatiti dubine Božje ali tužan sam slušajuć tuđe doživljaje Boga, uzdahe u dubokim molitvama, pri hodočašćima kao nerotkinja koja gleda trudnicu. Motive pronalazim u životu, ljudima. I tješim se mislima pametnih ljudi koji rekoše kako je čežnja za Bogom ono najvrednije, vrednije od svih spoznaja i darova. Ali ni to nije sve, kako znaju ponavljati kao mantrom reklamni agenti...pitam se često, imam li ja tu čežnju ? Da mogu biti mali ratnik koji svoju ljubav doživljava na svojem putu, usponu na vrh na kojem će zasigurno umrijeti i neće vrh doseći za života. Ma neka svega. Neka mi samo tog puta. Bolje neka krepam u najgorim mukama nego da ga promašim.
23.09.2009. (20:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Tri su poglavita razloga s kojih nas obuzima suhoća. Prvi je što smo mlaki, lijeni i nemarni u svojim duhovnim vježbama; i tako se zbog naših vlastitih pogrešaka duhovna utjeha udaljuje od nas. Drugi je da nas Gospodin iskuša što vrijedimo i koliko napredujemo u njegovoj službi i proslavi bez tolikih nagrada utjehama i velikih milosti. Treći je da steknemo pravu spoznaju i svijest te da na dnu duše osjetimo kako nije u našoj vlasti da steknemo ili održimo veliku pobožnost, žarku ljubav, suze, ni koju drugu duhovnu utjehu, već da je sve to dar i milost Boga, našega Gospodina, i da ne gradimo gnijezda u tuđoj kući, dižući glavu u nekoj oholosti ili u taštoj slavi, pripisujući sami sebi onu pobožnost ili druge pojave duhovne utjehe." (Sv. Ignacije Lojolski)
Dobro kažeš Merkate, nije isti razlog za suhoću kod Majke Terezije i kod većine nas. Samo je osjećaj sličan, ništa više. Što se mene tiče, Sv. Ignacije je posve u pravu. Koliko sam nemaran i ohol, nemam se čemu čuditi...
Majke Terezija je očito imala posebno Božje odabranje i poslanje, da trpi trajnu suhoću - jedan od natežih križeva - za dobro svih nas. Da shvatimo u čemu se sastoji kršćanska svetost: u ljubavi i predanju Bogu radi njega samoga, a ne radi darova i užitaka koje nam šalje. Snaga da vršimo volju Božju je u nama i kad je ne osjećamo, dok god smo u stanju milosti, bez teških grijeha na duši.
"Vjeruj mi, ono što ti nedostaje, nije vedrina tvoje duše, nego samo nutarnje zadovoljstvo. Tvoje oči gledaju ljepotu, ali bez užitka, tvoja usta primaju hranu, ali bez okusa i draži. Ti misliš da je tvoja volja bez snage, jer nije nošena svetom radošću. U zabludi si. Događa ti se isto onako kako se to katkad događalo svetom Pavlu. Ne znaš li da ti kruh bez šećera više koristi nego šećer bez kruha? Pogledaj svetoga Petra: htio je sagraditi tri sjenice na Taboru i pobjeći od Kalavarije, a ipak je za ljudski rod proklijalo sjeme na Kalvariji i krv koja je tamo prolivena bila je beskrajno dragocjenija od sjajne svjetlosti i ljepote na Taboru." (Sv. Franjo Saleški)
23.09.2009. (21:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jest, slažem se sa napisanim. No da budem posve jasan. Nije mi toliko do onih darova Božje prisutnosti gdje se osjeća slatkoća (koju naravno ne poznajem) i neko nadahnuće prožeto osjećajem prisutnosti Božje i mira. Jest da je to poželjno, barem povremeno kao i maratoncu spužva namočena vodom koju mu neko iz tima dodaje na putu. Ali što me muči, za čim težim. Osjećati zbilju Božju. Patiti s njime u Getsemaniju, pod križem pa i na križu. Osjećati to. Ta hladnoća prilikom pričesti gdje sam svjestan veličine ali tu završava priča, to je zaista patnja. Nekome veća nekome manja. Dakle u svemu vidjeti i osjećati Boga. Kao kada mladenci obećavaju vjernost u dobru i zlu do kraja života. Kada su u svemu zajedno. Proživljavaju i naljepše i najteže trenutke. Zašto ne bismo dijelili sve s Bogom, Gospodinom našim. Kako se kreće život kroz pustinje i oluje, oaze i radosti. Biti svjestan žive prisutnosti. Bez fantaziranja i vanjskih pokazivanja euforije, patničkog izraza lica ili preduboke kontemplacije. Jednostavno dati svrhu svemu, ne biti sam i izgubljen. Znam, lako je tada biti vjernik. Ne očekujem to zaista uvijek. Ali ponekad mi se čini život težak u samoj želji i čežnji. Sve nešto kao znam i vjerujem ali malo osjećam. Pitam se često - zašto. Nekad također, priznat ću makar ispao čudak, da sam bio blizu dublje suradnje s duhovnom stranom nevidljivog svijeta. Čak i šetajuć. Činilo mi se da je to o čemu meditiram je toliko snažno da u trenu mogu izgubiti razum pa sam se povukao u sigurnost ničega. Često poželim proniknuti u dubine pogleda svetaca i osjetiti to. Što god bilo. Makar i težina gorka. Samo da je od Boga.
23.09.2009. (22:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovo je jako zanimljivo. nadam se da tako onda postupa sa svima koje predajem u pričesti. kako mnogi kažu da treba tražiti Boga u svemu, posebice sveci i tako neki redovi objašnjavaju svoje poslanje, tako smatram da u svakoj molitvi trebamo dati dublji smisao, nakanu. kao i trpljenju. sve treba osmisliti i time je vjerujem jače nego da se prepusti bilo čemu. kako kaže don Mužić, duhovnik edite od križa, iskoristimo koliko god možemo mogućnosti sakramenata. šteta da propuštamo tako velike mogućnosti spasenja za sebe i druge. naravno da se ljutim na tebe dido , samo nemam pojma zbog čega ;)
23.09.2009. (23:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mekrate, obvezno pročitaj Torkingtonovu trilogiju od molitvi (Pustinjak, Prorok, Mistik), ako već nisi. A zatim "Uspon na goru Karmel" i "Tamnu noć" Sv. Ivana od Križa. Po mogućnosti nekoliko puta. Nekoliko odlomaka iz tih knjiga možeš pročitati i na mom blogu. Posluži se onim popisom koji si me natjerao da napravim. ;-)
24.09.2009. (08:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neke posebne duše nisu mogle ni stajati blizu oltara jer bi gubile svijest u blizini Isusovoj. Neke su stalno razgovarale s Isusom i zapisivale po zahtjevu svojih poglavara, sve što im je govorio. Majka Terezija imala je šest mjeseci na početku utjeha, a pedeset godina tame i suhoće. Bog zna zašto i kako kome daje, no mislim da svatko na ovome putu mora nailaziti na tame, duže ili kraće. Čak je i Faustina, koja je stalno razgovarala s Isusom, bivala lišena osjećaja njegove prisutnosti, što joj je bilo bolno, jer nije znala da li je to zbog njezinih grijeha. Nije uopće važno niti se treba obazirati na to sve skupa, nego prihvaćati kako dolazi i snagom volje držati se Boga kad nema nikakvih drugih osjećaja. Osjećali mi ili ne, bitno je pobožno primati Pričest, a Bog, kao što i Dido kaže u svom komentaru, ne dolazi jer smo mi ushićeni nego jer smo iskreni. Ova djevojka gore nije nabrajala Isusu molitve i padala u Duhu, jer se nije tako osjećala, nego je činila onako kako je osjećala, tj rekla mu je da ništa ne osjeća i pitala se zbog čega je tu. Mislim da je Isusu važno da ništa ne glumetamo, ni u životu, ni s ljudima, ni govoreći mu molitve, ni pričešćujući se. Potrebno mu je donositi sebe kakvi jesmo, ne skrivajući rane, ne skrivajuć sebe, da bi nas on mogao liječiti. Ako mi i ne osjećamo ništa dok primamo Pričest, u njoj je i dalje živi Isus zar ne...Bog je nepromjenjiv.
24.09.2009. (08:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I još nešto Merki, tama duše koja je znala obuzeti i najveće svece, ne svodi se samo na gubitak osjećaja slatkoće i Božjeg prisustva. Pročitaj kako je svoju tamu opisala Sv. Mala Terezija u autobiografskom djelu "Povijest jedne duše". Svima nam to može biti velika utjeha i podstrek da ustrajemo, unatoč svim teškoćama. :)
24.09.2009. (08:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Postoji i pdf verzija. Prijevod je nešto lošiji nego u papirnatom izdanju koje sam čitao (nema ga više za kupiti u Verbumu, na žalost) - ali može poslužiti.
(Kliknuti "Download" pa zatim "skip" u prozoru koji se pojavi.)
24.09.2009. (13:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Bolje da se nisu igrali, ovako... ah nikada jedno bez drugoga, barem nisu usamljeni. I onda nama ostaje jasno znati i shvatiti koja je jedna, jedina i čista Ljubav. Lijepa priča. Pozdrav:)
21.09.2009. (14:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
Sve ide svojim tijekom,
nevalja inzistirati jer se tako pokušava ubrzavati vrijeme, što je apsurd...
Šutnja ponekad ubija... Postavim pitanje a ono nema odgovora...
to je samo znak da se pravo pitanje očekuje od "krive osobe"...
Ako stigne odgovor, on je uvijek u pravo vrijeme i dolazi od prave osobe...
jer križ šutnje prelazi u oprost...
ID, Lp
- istina je neskrivena, još si živ...
21.09.2009. (20:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
@mama, svi se igramo s osjećajima, svjesno ili nesvjesno ali kao i u ovoj priči ljubav pobjeđuje sve. makar uz pomoć ludosti. realno ljubav je ludost. jer ljubav nije voljeti nekoga tko ti uvijek godi. ljubav je voljeti nekoga kada je teško. ustvari ljubav je voljeti unatoč.
@evanđelje, slažem se za šutnju ali ne u pravilu. šutnja često boli više od biča. emocionalna hladnoća od ljudi od kojih očekuješ podršku i ljubav.
@dido, ostavi maštarije, za koga je ovo, prepoznati će se. ne poznaješ.
22.09.2009. (08:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
..bez ono malo zrnca ludosti ...ljubav je ukočena..
...stavljena u okvire....
...bez tog zrnca ...krila su joj podrezana za visoki let...
...i ona se drži...neoštećena...kontrolirana....
...ali nikada doista u punini proživljena...
..Rijetke ...zaspu zrnca u obilnijim količinama...
...i daju im vjetar u leđa....
...Takvi dosižu visine..
...no...u visinama je život u drugim oblicima...
...često satkan od boli...koja se priljubi uz ljubav...i ne da se dijeliti...
...od davanja...koje se protivi ugodi ...i očekivanju primanja...
...Sve ovisi ...čemu tko teži....
...i koliko je spreman izložiti se....
...riskirati ...da se i sunovrati u dubine...
...ispod onoga gdje je sada...
...
No...u visinama svijet gubi svoje zakone...
...i briga one koji uzlete za zakone...
...Njima ostaje samo prigrliti ljubav u punini...
...pa bila ona i križ...
...untoč svemu...čak i križ...
...na kojem ostaju dragovoljno raspeti....
Ljubav u punini...ludost križa...
...predokus smisla....
...stran očima svijeta....
22.09.2009. (13:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti s posebnim potrebama
Evo samo sam prošla kroz ovaj blog, naišla, čini mi se zanimljiv, doći ću još...... ostavljam vam topli pozdrav...
22.09.2009. (20:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ossimpleljubica
Prekrasna priča!
PREKRASNA, doista...
22.09.2009. (22:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Da....dobra priča.
22.09.2009. (23:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
CRUCE
Da, ljubav i ludost jesu skupa... Ludost gledano ljudskim očima...
23.09.2009. (01:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Eros-žudnja (need-love) je ljubav koja zna biti slijepa i luda, agape nikad. No, mi ljudi ne možemo bez erosa; čak je i naša ljubav prema Bogu prožeta žudnjom, čežnjom za Bogom:
O Bože, ti si Bog moj:
gorljivo tebe tražim;
tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje,
kao zemlja suha, žedna, bezvodna. (Ps 63,2)
Kao što košuta žudi za izvor-vodom,
tako duša moja čezne, Bože, za tobom.
Žedna mi je duša Boga, Boga živoga:
o, kada ću doći i lice Božje gledati? (Ps 42,2-3)
23.09.2009. (11:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Eros nit ne podrazumijevam pod ljubav iako se ljubav dijeli na nekoliko vrsta.
Eros je čista žudnja, potreba, jedan od najsnažnijih poriva ali i sebični dio, ne znam da li bi nazavo ljubavi. Eros je naravno dobar ali kao dar, nadogradnja ljubavi.
Smatram da je baš agape ludost. Za Boga ne ali za nas svakako. Skloni smo grijehu, sebičnosti, tako da nam baš treba ludosti da budemo Božjeg duha. Kada sve racionalno pada u vodu, vjerujem da baš ta iz kuta svijeta viđena ludost nam je potrebna da istinski ljubimo.
23.09.2009. (15:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Kršćanska ljubav (agape) po svojoj biti nije osjećaj, nego čin volje, odluka. Osjećaji su ti koji zasljepljuju i zaluđuju, karakteristični su za početnu fazu ljubavi (zaljubljenost), kako prema čovjeku tako i prema Bogu. No, nemoguće je trajno biti obuzet bilo kojim osjećajem. I dobro da je tako. Jer kršćanska ljubav treba biti trijezna i razumna, sposobna djelovati i u potpunom mraku osjećaja.
Ugodni osjećaji ljubavi prema Bogu dođu i prođu. Nitko ih ne može posve kontrolirati, niti je tko tu duhovnu utjehu posjedovao trajno. I najveći sveci su prolazili vremena tame osjećaja i duha. Zato Sv. Ivan od Križa savjetuje svima nama:
Sklopi savez sa svojim razumom da ćeš uvijek izvršiti ono što ti u tvom hodu prema Bogu on nalaže: to će ti pred Njim vrijediti više od svih djela što ih učiniš bez takva promišljanja i svih duhovnih naslada za kojima žudiš.
Bl. Majka Terezija zadnjih 50 godina svog života nije ništa osjećala ni prema Bogu ni prema čovjeku. Pa ju to nije spriječilo da čini djela ljubavi. Dapače, činila ih je savršenije nego mnogi koji gore od oduševljenja i misle da su zbog toga posve prožeti božanskom ljubavlju.
23.09.2009. (17:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
U bl. Majci Tereziji je živio Bog kojeg nije bila svjesna jer mu se prije posve predala.
23.09.2009. (17:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Ljubav prema Bogu u početku može podsjećati na zaljubljenost u čovjeka. Naprosto si oduševljen Bogom, Božjom ljubavi koju ti iskazuje, i cijelo biće prožeto je osjećajima kao kod zaljubljenosti. S vremenom ti osjećaji se mijenjaju. Zaljubljenost ustupa mjesto zrelijoj ljubavi. Ljubav kako sazrijeva pokazuje svoje glavno svojstvo; žrtvu. To je neshvatljva ludost ljubavi, to je neshvatljva ludost križa, jer ljubav ne pita što može dobiti nego dolazi da se daje, i od onog kome se očitovala traži to isto....da se daje dalje, Bogu i čovjeku.
Ona traži odricanja, zaboravljanja sebe, ustupanje mjesta Drugome u sebi. Bog nas uvodi u područje tame da bismo ga ljubili radi Njega samog, a ne radi osjećaja koje nas ispunjaju mirom, radošću, ushitom, utjehom. Bog nas treba pod križem, našim vlastitim, očiju uprtih u njegov križ, Bog nas želi utvrđene u vjeri i ljubavi a to ne možemo postati ako nismo prokušani. Bog dopušta da se susrećemo sa samima sobom kad nas napuste prvi zanosi. U zanosima bismo sve dali za Boga i nije potrebno boriti se za ljubav. A ljubav je borba i ljubav je žrtva. Ljubav traži od nas da se razumom držimo svog Voljenog, kad nas svaki osjećaj njegove svete prisutnosti napusti, Ljubav traži da se držimo čvrsto splava na olujnom moru, splava koji je Njegova Riječ, Njegova žrtva, njegova beskrajna ljubav. Bog se utjelovio da bi se mogao razdati za čovjeka i to je najveća ljubav.
Tako je zahtjevna Ljubav....tako je duboko i veliko more koje nas baca na sve strane, tako su mučni susreti sa svojim slabostima, ali nas Ljubav koja želi sazreti i ukorijeniti se u nama tjera da ustrajno nastavljamo dalje, na putu prema Vječnoj Ljubavi od koje smo potekli i koja nas sjećanjem na one zanose potiče kročiti dalje. Znamo da su oni prvi zanosi tek predokus ljepote koja nas u Vječnosti čeka, ako se ne predamo, i zbog toga je zanos često potreban u početku te divne ljubavi...ljubavi koja osvaja ali je nevidljiva, ljubavi koju zapostavljamo zaneseni ispraznostima svijeta....ljubavi koja nas ipak nježno poziva i dolazi s nježnim utjehama kad smo na izmaku snaga, kad puta ne vidimo, i kad se čini da ćemo potonuti pritisnuti svijetom, slabostima tijela i svoje jadne naravi.
Bog pristupa svakoj duši kako joj je potrebno, nekima daje više zanosa i milosti ne jer su posebniji i bolji, nego čak jer su slabiji. Nekima su zanosi štetni, ako se njima hrane i traže ih, nekima se zanosi povremeno kratko opet događaju vjerujem jer im je to potrebno. Neki nikad ne dožive nikakve zanose možda jer su čvrste volje pa se drže svog Oca i bez toga postojano, Bog zna....
Majci Tereziji Bog je namijenio biti svjetlo drugima iako je bila ispunjena tamom. Nije li upravo to svjetlo kojim je mogla toliko dugo svijetliti dokaz da ono ne potječe od čovjeka? Donosila je svjetlo iako ga nije u sebi ćutila, dijelila je radost iako je sama nije imala. Dijelila je Božje a ne svoje, a Božje je neiscrpivo. Nije li majka Terezija živi dokaz da je ljubavi glavno svojstvo žrtva? Željela je jedino nikad ne odbiti Boga pa ju je on i vodio do kraja, kad bi svatko rekao Dosta je , Bože, pa ne mogu više...ona ne. Prihvatila je svoju tamu i čak i nju poklanjala Bogu kao što je poklanjala baš sve...Eto, ni tamu mu nije odbila, niti je pitala zašto, ni dokle. I Bog se kroz nju proslavio, i proslavlja, a njezin život poštuju i oni koji nisu naše vjere..i njezin život jasno pokazuje smisao u patnji i žrtvi. Njezin život potvrđuje smisao križa.
Ne znam, samo znam da mi evo ovo pisanje upravo sad o Bogu budi nježnu ljubav prema Njemu...kojeg želim ljubiti svom svojom voljom, umom, srcem,bićem....bez obzira kako se ta Ljubav iskazivala prema meni i kojim me stazama vodila. Samo želim nek me vodi, nek ne dopusti da se izgubim, da odlutam, jer sam tako slaba da se ponekad jedva oduprijevam čuđenju samoj sebi....a oduprijevam se jer mi u ušima odzvanjaju riječ Franje Saleškog; Što se čudiš što je slabost slaba.....
23.09.2009. (17:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Izvrsno, Ema, kao i uvijek. :)
A evo i odlomak iz knjige "Dođi, budi moje svjetlo" (u izdanju Verbuma), u kojoj su sabrana pisma koja je Majka Terezija pisala svojim ispovjednicima o tami vjere koja ju je pritiskivala sve te silne godine.
"U mojemu srcu nema vjere - nema ljubavi - nema pouzdanja - a toliko je boli - boli čežnje, boli neželjenosti. - Čeznem za Bogom svim silama svoje duše - a opet medu nama - postoji stravična odijeljenost. - Više ne molim. - Izgovaram riječi zajedničkih molitava - i trudim se svim silama iz svake riječi izvući slatkoću koju bi ona trebala dati. - No, moje molitve sjedinjenja više nema. - Više ne molim. - Moja duša nije jedno s Tobom - a opet, kada sam sama na ulicama - satima razgovaram s Tobom - o mojoj čežnji za Tobom. - Kako li su samo prisne te riječi - a opet toliko prazne, jer me ostavljaju daleko od Tebe. - Rad mi ne donosi nikakvu radost, nikakvu privlačnost, nikakav žar."
23.09.2009. (18:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
@ Timotej, Evo sam taman htjela obrisat ovaj ogromni komentar da me ne izviče Merkat, pa sam ga objavila kod sebe, da se i kod mene malo priča o Ljubavi....Sad ga neću brisati, nakon tvog komentara.
Iz riječi Majke Terezije koje navodiš tek se naslućuje ta teška patnja koju je trpjela poradi ljubavi. Što veća patnja, to je dublja ljubav u duši.
23.09.2009. (18:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Vi gore, samo nastavite. Inspirirate i moju praznu dušu bezvjerca koji se usuđuje radovati riječima Majke Tereze umišljajući kako sličnost osjećaja ima neke veze. Ali kad se sjetim njenih djela smjestim sam sebe gdje pripadam. Često se krećem u društvima ljudi posvećena života i laika koji gotovo da žive tako a neki i više, slobodno zaključujem. Osjećam se često kao neki luzer kada se povede razgovor o Božjoj blizini, tim osjećajima. Kao kad se nađe muško društvo pa se povede rasprava o autima a ja pojma nemam. Čitam mnogo. O svecima, o Bogu, smislu života, o raznim razmišljanjima i promišljanjima svih usmjerenja. Jedino što sam pridobio jest prepoznavanje pravog i krivog. Praznina o tom međuodnosu s Bogom me nekako i frustrira. Evo idem sutra u Kartuziju u Pleterje izazivat Boga. Svađat se, kukat i prigovarat. Znam, jedino što ću osjećati jest neizmjerna daljina. Znam da nitko nikada neće moći shvatiti dubine Božje ali tužan sam slušajuć tuđe doživljaje Boga, uzdahe u dubokim molitvama, pri hodočašćima kao nerotkinja koja gleda trudnicu. Motive pronalazim u životu, ljudima. I tješim se mislima pametnih ljudi koji rekoše kako je čežnja za Bogom ono najvrednije, vrednije od svih spoznaja i darova. Ali ni to nije sve, kako znaju ponavljati kao mantrom reklamni agenti...pitam se često, imam li ja tu čežnju ?
Da mogu biti mali ratnik koji svoju ljubav doživljava na svojem putu, usponu na vrh na kojem će zasigurno umrijeti i neće vrh doseći za života. Ma neka svega. Neka mi samo tog puta. Bolje neka krepam u najgorim mukama nego da ga promašim.
23.09.2009. (20:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
"Tri su poglavita razloga s kojih nas obuzima suhoća. Prvi je što smo mlaki, lijeni i nemarni u svojim duhovnim vježbama; i tako se zbog naših vlastitih pogrešaka duhovna utjeha udaljuje od nas. Drugi je da nas Gospodin iskuša što vrijedimo i koliko napredujemo u njegovoj službi i proslavi bez tolikih nagrada utjehama i velikih milosti. Treći je da steknemo pravu spoznaju i svijest te da na dnu duše osjetimo kako nije u našoj vlasti da steknemo ili održimo veliku pobožnost, žarku ljubav, suze, ni koju drugu duhovnu utjehu, već da je sve to dar i milost Boga, našega Gospodina, i da ne gradimo gnijezda u tuđoj kući, dižući glavu u nekoj oholosti ili u taštoj slavi, pripisujući sami sebi onu pobožnost ili druge pojave duhovne utjehe." (Sv. Ignacije Lojolski)
Dobro kažeš Merkate, nije isti razlog za suhoću kod Majke Terezije i kod većine nas. Samo je osjećaj sličan, ništa više. Što se mene tiče, Sv. Ignacije je posve u pravu. Koliko sam nemaran i ohol, nemam se čemu čuditi...
Majke Terezija je očito imala posebno Božje odabranje i poslanje, da trpi trajnu suhoću - jedan od natežih križeva - za dobro svih nas. Da shvatimo u čemu se sastoji kršćanska svetost: u ljubavi i predanju Bogu radi njega samoga, a ne radi darova i užitaka koje nam šalje. Snaga da vršimo volju Božju je u nama i kad je ne osjećamo, dok god smo u stanju milosti, bez teških grijeha na duši.
"Vjeruj mi, ono što ti nedostaje, nije vedrina tvoje duše, nego samo nutarnje zadovoljstvo. Tvoje oči gledaju ljepotu, ali bez užitka, tvoja usta primaju hranu, ali bez okusa i draži. Ti misliš da je tvoja volja bez snage, jer nije nošena svetom radošću. U zabludi si. Događa ti se isto onako kako se to katkad događalo svetom Pavlu. Ne znaš li da ti kruh bez šećera više koristi nego šećer bez kruha? Pogledaj svetoga Petra: htio je sagraditi tri sjenice na Taboru i pobjeći od Kalavarije, a ipak je za ljudski rod proklijalo sjeme na Kalvariji i krv koja je tamo prolivena bila je beskrajno dragocjenija od sjajne svjetlosti i ljepote na Taboru." (Sv. Franjo Saleški)
23.09.2009. (21:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Jest, slažem se sa napisanim. No da budem posve jasan. Nije mi toliko do onih darova Božje prisutnosti gdje se osjeća slatkoća (koju naravno ne poznajem) i neko nadahnuće prožeto osjećajem prisutnosti Božje i mira. Jest da je to poželjno, barem povremeno kao i maratoncu spužva namočena vodom koju mu neko iz tima dodaje na putu. Ali što me muči, za čim težim. Osjećati zbilju Božju. Patiti s njime u Getsemaniju, pod križem pa i na križu. Osjećati to. Ta hladnoća prilikom pričesti gdje sam svjestan veličine ali tu završava priča, to je zaista patnja. Nekome veća nekome manja. Dakle u svemu vidjeti i osjećati Boga. Kao kada mladenci obećavaju vjernost u dobru i zlu do kraja života. Kada su u svemu zajedno. Proživljavaju i naljepše i najteže trenutke. Zašto ne bismo dijelili sve s Bogom, Gospodinom našim. Kako se kreće život kroz pustinje i oluje, oaze i radosti. Biti svjestan žive prisutnosti. Bez fantaziranja i vanjskih pokazivanja euforije, patničkog izraza lica ili preduboke kontemplacije. Jednostavno dati svrhu svemu, ne biti sam i izgubljen. Znam, lako je tada biti vjernik. Ne očekujem to zaista uvijek. Ali ponekad mi se čini život težak u samoj želji i čežnji. Sve nešto kao znam i vjerujem ali malo osjećam. Pitam se često - zašto. Nekad također, priznat ću makar ispao čudak, da sam bio blizu dublje suradnje s duhovnom stranom nevidljivog svijeta. Čak i šetajuć. Činilo mi se da je to o čemu meditiram je toliko snažno da u trenu mogu izgubiti razum pa sam se povukao u sigurnost ničega. Često poželim proniknuti u dubine pogleda svetaca i osjetiti to. Što god bilo. Makar i težina gorka. Samo da je od Boga.
23.09.2009. (22:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
ovo je jako zanimljivo. nadam se da tako onda postupa sa svima koje predajem u pričesti. kako mnogi kažu da treba tražiti Boga u svemu, posebice sveci i tako neki redovi objašnjavaju svoje poslanje, tako smatram da u svakoj molitvi trebamo dati dublji smisao, nakanu. kao i trpljenju. sve treba osmisliti i time je vjerujem jače nego da se prepusti bilo čemu. kako kaže don Mužić, duhovnik edite od križa, iskoristimo koliko god možemo mogućnosti sakramenata. šteta da propuštamo tako velike mogućnosti spasenja za sebe i druge.
naravno da se ljutim na tebe dido , samo nemam pojma zbog čega ;)
23.09.2009. (23:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Mekrate, obvezno pročitaj Torkingtonovu trilogiju od molitvi (Pustinjak, Prorok, Mistik), ako već nisi. A zatim "Uspon na goru Karmel" i "Tamnu noć" Sv. Ivana od Križa. Po mogućnosti nekoliko puta. Nekoliko odlomaka iz tih knjiga možeš pročitati i na mom blogu. Posluži se onim popisom koji si me natjerao da napravim. ;-)
24.09.2009. (08:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Neke posebne duše nisu mogle ni stajati blizu oltara jer bi gubile svijest u blizini Isusovoj. Neke su stalno razgovarale s Isusom i zapisivale po zahtjevu svojih poglavara, sve što im je govorio. Majka Terezija imala je šest mjeseci na početku utjeha, a pedeset godina tame i suhoće. Bog zna zašto i kako kome daje, no mislim da svatko na ovome putu mora nailaziti na tame, duže ili kraće. Čak je i Faustina, koja je stalno razgovarala s Isusom, bivala lišena osjećaja njegove prisutnosti, što joj je bilo bolno, jer nije znala da li je to zbog njezinih grijeha. Nije uopće važno niti se treba obazirati na to sve skupa, nego prihvaćati kako dolazi i snagom volje držati se Boga kad nema nikakvih drugih osjećaja. Osjećali mi ili ne, bitno je pobožno primati Pričest, a Bog, kao što i Dido kaže u svom komentaru, ne dolazi jer smo mi ushićeni nego jer smo iskreni. Ova djevojka gore nije nabrajala Isusu molitve i padala u Duhu, jer se nije tako osjećala, nego je činila onako kako je osjećala, tj rekla mu je da ništa ne osjeća i pitala se zbog čega je tu. Mislim da je Isusu važno da ništa ne glumetamo, ni u životu, ni s ljudima, ni govoreći mu molitve, ni pričešćujući se. Potrebno mu je donositi sebe kakvi jesmo, ne skrivajući rane, ne skrivajuć sebe, da bi nas on mogao liječiti. Ako mi i ne osjećamo ništa dok primamo Pričest, u njoj je i dalje živi Isus zar ne...Bog je nepromjenjiv.
24.09.2009. (08:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
I još nešto Merki, tama duše koja je znala obuzeti i najveće svece, ne svodi se samo na gubitak osjećaja slatkoće i Božjeg prisustva. Pročitaj kako je svoju tamu opisala Sv. Mala Terezija u autobiografskom djelu "Povijest jedne duše". Svima nam to može biti velika utjeha i podstrek da ustrajemo, unatoč svim teškoćama. :)
24.09.2009. (08:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
Merkate....
...jer si poslušao Emu...i vratio blog na prave vode...
...čeka te kod mene trilogija Torkingovih knjiga...)))))
24.09.2009. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Magdalena
Merkate....
...jer si poslušao Emu...[I]
(...ali nije samo dovoljno znati čitati....Dido....-:)))
24.09.2009. (13:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Postoji i pdf verzija. Prijevod je nešto lošiji nego u papirnatom izdanju koje sam čitao (nema ga više za kupiti u Verbumu, na žalost) - ali može poslužiti.
(Kliknuti "Download" pa zatim "skip" u prozoru koji se pojavi.)
24.09.2009. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...