možda ti sebe ne razumiješ, ali ja tebe potpuno razumijem. mislim, koliko čovjek čovjeka uopće može razumjeti, bar. prepusti se tom lijepom osjećaju. neobično je. ne ružno neobično, ali svakako neobično, zar ne? nekada bi iskočio iz svoje kože. što od sreće, što od te neobičnosti. znaš, cijeli život živim na tom dnu. ne naizgled, naravno. ali uvijek sam si tu, u kaljuži svoga jastva, gdje ni svjetla više nema i ostavljam se grickati posljednje žile svoga bitka. to nije lijepo mjesto za biti. ne želiš to, nisi valjda toliki mazohist. voljela bihda se mogu uzdići, biti sretna. a nisam. bila sam. jedno tako kratko vrijeme da se briše u usporedbi sa zauvijek. zato samo uživaj. budi sretan. zaslužuješ to.
20.09.2009. (01:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
¤ Provincijalko .... znam da me ti uvijek razumiješ ;) ...Pa moran ti priznat da ima nešto u takvom osjećaju i stvarno ne ružno neobično.... Znaš što, ti zaslužuješ puno toga.... i ne pokušavaj sebe odrediti kao da nemožeš, možeš ti biti sretna... Možeš, jer ja to želim ! i amen...
20.09.2009. (09:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznat mi je taj osjećaj stvarno, sličan je onom : umrijet ću noćas od ljepote....i ja bih ponekad iskočila iz kože kolko mi je lijepo...kao da bi mogla poletjeti, kao da mi je pretijesna koža...unatoč svim situacijama čudnim u koje me život baca, imam takve trenutke potpune sreće, kad unatoč tome što je sve u najboljem redu, osjećam neki nemir...neku potrebu za trčanjem...putovanjem....gibanjem...kad ti se čini da ono božansko oće iz tebe van....pa neka i boli...to ti je previše sreće, lipi moj....proći će;))))))))))))
20.09.2009. (11:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
¤ Lipa moja... čitaš me kao knjigu, a to može samo netko tko zna, kakav je to osjećaj... Koliko god sam blizu zemlje, ipak sam dovoljno jak, pa me treslo nadam se samo jedan dan... Hvala ti draga, na lijepim riječima i nek je i tebi ugodan dan... ;)
20.09.2009. (12:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
hehe...ispravljan se...nije bio onaj put...sad je ovaj put....;)) (ma šalin se ja ...nema veze ako ne razumiš jer svakako san tila ti reć da nećemo mirit i vagat rići ovde...ok.? ..:))) al šta da ti kažem na ovaj današnji post...pardon jučerašnji, današnji ti još nisan takla...kad san toliko ušla u osjećaj i na ventilatoru umjesto mačka vidjela sebe kako se zblesano vrtin u krug...zajeban osjećaj skroz na kog se i sama razapinjem često...i sad bi trebala izmislit neku pametnu ...al ne mogu kad ni sama sebe ponekad ne razumin....i namam dovoljno pametnih da se s njima razbacujem....skupljam ih mudro...trebaće... al slušaj u slućaju da prigusti...ipak skupljeno dilin....;))
a iden sad vidit šta tata dalje kaže.....
20.09.2009. (17:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
¤ Nina .... pa ti si humanitarac... ;)) Stvarno me jučer prelomilo, doduše mislim da me je pred kraj večeri vino smirilo dovoljno... ali idalje se nadam kiši... I sve je ok... :)
20.09.2009. (18:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mater pasa... ;) o shvacam te... kako je ovo neka jebeno dobra opisana situacija u kojoj definitivno pronalazim i sebe... covjek je takav, kad mu je mir i tisina, on bi buku i galamu, kad je buka i galama on bi mir i tisinu... nikad zadovoljni onim sto imamo... jbga... i da.... i ja volim sebe.... sta tome fali ;)))
21.09.2009. (02:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
¤ Dust .... iako sam mislio da je taj osjećaj jedinstven, očito je raširen... Zar svi prolazimo to u određenim trenutcima... i da slažem se, nikad nismo zadovoljni... ;)
21.09.2009. (18:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
provincijalka
možda ti sebe ne razumiješ, ali ja tebe potpuno razumijem. mislim, koliko čovjek čovjeka uopće može razumjeti, bar. prepusti se tom lijepom osjećaju. neobično je. ne ružno neobično, ali svakako neobično, zar ne? nekada bi iskočio iz svoje kože. što od sreće, što od te neobičnosti. znaš, cijeli život živim na tom dnu. ne naizgled, naravno. ali uvijek sam si tu, u kaljuži svoga jastva, gdje ni svjetla više nema i ostavljam se grickati posljednje žile svoga bitka. to nije lijepo mjesto za biti. ne želiš to, nisi valjda toliki mazohist. voljela bihda se mogu uzdići, biti sretna. a nisam. bila sam. jedno tako kratko vrijeme da se briše u usporedbi sa zauvijek. zato samo uživaj. budi sretan. zaslužuješ to.
20.09.2009. (01:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jaguar
¤ Provincijalko .... znam da me ti uvijek razumiješ ;) ...Pa moran ti priznat da ima nešto u takvom osjećaju i stvarno ne ružno neobično.... Znaš što, ti zaslužuješ puno toga.... i ne pokušavaj sebe odrediti kao da nemožeš, možeš ti biti sretna... Možeš, jer ja to želim ! i amen...
20.09.2009. (09:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Poznat mi je taj osjećaj stvarno, sličan je onom : umrijet ću noćas od ljepote....i ja bih ponekad iskočila iz kože kolko mi je lijepo...kao da bi mogla poletjeti, kao da mi je pretijesna koža...unatoč svim situacijama čudnim u koje me život baca, imam takve trenutke potpune sreće, kad unatoč tome što je sve u najboljem redu, osjećam neki nemir...neku potrebu za trčanjem...putovanjem....gibanjem...kad ti se čini da ono božansko oće iz tebe van....pa neka i boli...to ti je previše sreće, lipi moj....proći će;))))))))))))
20.09.2009. (11:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jaguar
¤ Lipa moja... čitaš me kao knjigu, a to može samo netko tko zna, kakav je to osjećaj... Koliko god sam blizu zemlje, ipak sam dovoljno jak, pa me treslo nadam se samo jedan dan... Hvala ti draga, na lijepim riječima i nek je i tebi ugodan dan... ;)
20.09.2009. (12:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
hehe...ispravljan se...nije bio onaj put...sad je ovaj put....;))
(ma šalin se ja ...nema veze ako ne razumiš jer svakako san tila ti reć da nećemo mirit i vagat rići ovde...ok.? ..:)))
al šta da ti kažem na ovaj današnji post...pardon jučerašnji, današnji ti još nisan takla...kad san toliko ušla u osjećaj i na ventilatoru umjesto mačka vidjela sebe kako se zblesano vrtin u krug...zajeban osjećaj skroz na kog se i sama razapinjem često...i sad bi trebala izmislit neku pametnu ...al ne mogu kad ni sama sebe ponekad ne razumin....i namam dovoljno pametnih da se s njima razbacujem....skupljam ih mudro...trebaće...
al slušaj u slućaju da prigusti...ipak skupljeno dilin....;))
a iden sad vidit šta tata dalje kaže.....
20.09.2009. (17:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jaguar
¤ Nina .... pa ti si humanitarac... ;)) Stvarno me jučer prelomilo, doduše mislim da me je pred kraj večeri vino smirilo dovoljno... ali idalje se nadam kiši...
I sve je ok... :)
20.09.2009. (18:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dust In The Wind
mater pasa... ;) o shvacam te... kako je ovo neka jebeno dobra opisana situacija u kojoj
definitivno pronalazim i sebe... covjek je takav, kad mu je mir i tisina, on bi buku i galamu,
kad je buka i galama on bi mir i tisinu... nikad zadovoljni onim sto imamo... jbga...
i da.... i ja volim sebe.... sta tome fali ;)))
21.09.2009. (02:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jaguar
¤ Dust .... iako sam mislio da je taj osjećaj jedinstven, očito je raširen... Zar svi prolazimo to u određenim trenutcima... i da slažem se, nikad nismo zadovoljni... ;)
21.09.2009. (18:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Jaguar
¤ Gali ... a tko je tebe šta pito... ajde moj talijan... hahaha.... uživaj draga... ;)
25.09.2009. (18:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...