odlican tekst i promisljanja. slazem se uglavnom sa svime iznesenim. sto se natjecanja djece tice, cini mi se da je i njima to doista vazno, barem to vidim na mojem malom. s tim da, kada se natjecao u jednom pojedinacnom sportu, nikako mu nije bilo dovoljno osvojiti medalju ako nije odmah bila i zlatna! nije shvacao da je vazno dati sve od sebe i da se rezultat mora prihvatiti kao takav, ako si igrao najbolje sto si mogao. ja sam se bavila sportom od malih nogu, natjecala u svemu i svacemu i mogu reci da mi uopce nije vazno da to moja djeca rade. vaznije mi je da su dobri u tome i da uzivaju. odricanja su uvijek ogromna a treninzi 6x tjedno u razna doba dana i noci (kao upravo plivanje) - vrlo naporni. za razliku od mene, moj se muz bavio povremeno sportom ali se nije nikada natjecao i njemu je pak vazno da se mali natjece u sportu u kojem je talentiran, da se za to da sve i da po mogucnosti pobjedjuje.....ne razumijem :D.
16.09.2009. (13:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Drago mi je Mare da si se javila sa svojim osobnim bogatim sportskim iskustvom, kao supruga Austrijanca i majka, i to djevojčice i dječaka.Teško je stvarno dorediti zašto i kako reagiraju pojedini ljudi na to pitanje. Mislim da se radi o puno faktora.Možda dijelom radi i o drukčijem pristupu majka i očeva. A možda baš oni koji su isprobali što to znači ne inzistiraju toliko, za razliku od onoh koji to nisu prošli kao djeca već naknadno isprobali (makar onda si ja opet ne mogu objasniti Savršenog)...U svakom slušaju , tema za mozganje...pozdrav
16.09.2009. (16:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Predivan post, odlično razmišljanje - ma, kao uvijek! :))))) Meni je važno dati sve od sebe; rekretivno se bavim plivanjem - ali, nikada se nisam natjecala i nije mi važno. Bitan je osjećaj da se nakon plivanja osjećam razgibano, veselo, negativna energija kao da je netragom nestala - olakšanje za bar 5 kg! :)))) Važna je ljubav i upornost - pa rezultati idu uz to! Vole Vas i čestitke posebno tati šalju Luki+Goldie
16.09.2009. (17:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mate Drljača
Potpisujem, iako nisam pročitao. Al Vi kažete....
16.09.2009. (18:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izvrstan osvrt na problem! Imam identično mišljenje o tome kao i ti. Trenirala sam nekoć kempo i najgore od svega mi je bilo natjecanje jer mu nisam vidjela svrhu. Čemu kad je meni lijepo izvoditi kate, a ne imati recku ili dvije više svaki puta na pojasu. Mađutim došla sam u jednom trenutku u raskorak sa svojim vječno bijelim pojasem i konstantnim vrćenjem u krug jer bi stalno radila sa početničkom grupoim iako već davno nisam bila to... I onda je krenulo ali i stalo jer nisam bila u stanju podnesti taj tempo niti psihičku torturu polaganja za viši pojas...sve je izgubilo smisao i prestala sam vježbati. Možda da se bacim na plivanje? :)))))
17.09.2009. (11:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KataNovaljka
A znas kak su se natjecali stari Grci u Olimpiji, prije natjecanja su morali proci skolu lijepog ponasanja gdje su im objasnjavali da ne bi trebali biti pregrubi. I da bi bilo dobro kad suparnika ne bi ubili. Njima nije bilo vazno sudjelovati nego pobjediti. Sva sreca da je Savrsenom to uspjelo bez prolijevanja krvi :))
18.09.2009. (19:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro si ovo sročila, nadodat ću samo da će djeca gledati na sport onako kako ih roditelji nauče. Nije dovoljno aktivno mu govoriti da je bitno sudjelovati i lijepo se provesti, a ne nužno nadmetati se i pobijediti. Naime, ako dijete vidi roditelja uz pivo zavaljenog u fotelju kako zdušno navija za taj i taj nogometni ili ini klub, gubi živce zbog promašenog gola i gubitka "tekme", teško da će rezonirati kako je, eto, OK samo sudjelovati i gledati put kao cilj. A i nevezano uz sport, ako se roditelji, čak i nesvjesno (u što sumnjam), natječu s drugim roditeljima, prijateljima, kalkuliraju, naglašavaju da su bolji općenito u životnim postignućima, iz toga će dijete također iščitati taj neki "must" i početi ga primijenjivati na sva područja vlastitog dječjeg života. Prilično žalosno.
U svakom slučaju, slatko mi je kako se tvoja curica veselila i bila ponosna, to će joj sigurno ostati kao lijepa uspomena kada jednoga dana odraste i prisjeti se svog sretnog djetinjstva. ima li išta vrednije od toga što joj možete dati? :)
21.09.2009. (14:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
podijelimo radost, i to je jedan način promatranja koji stvari okreće i jednako je tako istinit za neke ljude...Premda ja poznam ljude koji su dokazali da su i bez tjelesnih mogućnosti našli način za duhovno zdravlje, kao što sigurno ima i onih koji se svojim tijelom puno bave, pa ipak ne obiluju "zdravim duhom". Mislim da se zapravo radi o jednoj uopćenoj istini, a istina ima puno lica zar ne?
23.09.2009. (22:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
1. djeca se trebaju baviti sportom da bi bila zdrava 2. trebaju se baviti sportom da nemaju vremena isprobavati marihuanu ... 3. trebaju se baviti sportom i natjecateljskim ako su za nešto talentirana i žele se pokazati roditelji se moraju suočiti s ove tri točke i svojom i dječjom naravi i u skladu s time ostvariti optimum (dječji poglavito) Telegrafski stil, no mislim da je dosta
29.09.2009. (14:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
odlican tekst i promisljanja. slazem se uglavnom sa svime iznesenim. sto se natjecanja djece tice, cini mi se da je i njima to doista vazno, barem to vidim na mojem malom. s tim da, kada se natjecao u jednom pojedinacnom sportu, nikako mu nije bilo dovoljno osvojiti medalju ako nije odmah bila i zlatna! nije shvacao da je vazno dati sve od sebe i da se rezultat mora prihvatiti kao takav, ako si igrao najbolje sto si mogao. ja sam se bavila sportom od malih nogu, natjecala u svemu i svacemu i mogu reci da mi uopce nije vazno da to moja djeca rade. vaznije mi je da su dobri u tome i da uzivaju. odricanja su uvijek ogromna a treninzi 6x tjedno u razna doba dana i noci (kao upravo plivanje) - vrlo naporni. za razliku od mene, moj se muz bavio povremeno sportom ali se nije nikada natjecao i njemu je pak vazno da se mali natjece u sportu u kojem je talentiran, da se za to da sve i da po mogucnosti pobjedjuje.....ne razumijem :D.
16.09.2009. (13:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
Drago mi je Mare da si se javila sa svojim osobnim bogatim sportskim iskustvom, kao supruga Austrijanca i majka, i to djevojčice i dječaka.Teško je stvarno dorediti zašto i kako reagiraju pojedini ljudi na to pitanje. Mislim da se radi o puno faktora.Možda dijelom radi i o drukčijem pristupu majka i očeva. A možda baš oni koji su isprobali što to znači ne inzistiraju toliko, za razliku od onoh koji to nisu prošli kao djeca već naknadno isprobali (makar onda si ja opet ne mogu objasniti Savršenog)...U svakom slušaju , tema za mozganje...pozdrav
16.09.2009. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Predivan post, odlično razmišljanje - ma, kao uvijek! :))))) Meni je važno dati sve od sebe; rekretivno se bavim plivanjem - ali, nikada se nisam natjecala i nije mi važno. Bitan je osjećaj da se nakon plivanja osjećam razgibano, veselo, negativna energija kao da je netragom nestala - olakšanje za bar 5 kg! :))))
Važna je ljubav i upornost - pa rezultati idu uz to!
Vole Vas i čestitke posebno tati šalju Luki+Goldie
16.09.2009. (17:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mate Drljača
Potpisujem, iako nisam pročitao. Al Vi kažete....
16.09.2009. (18:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
luki2, hvala na čestitkama...znači i ti plivaš rekreativno. Ja se natječem sama sa sobom, samo ako mi se da...pozdrav))
Matr Drljača, što si to izdrljao...nije ni čudo kad potpisuješ nepročitano...pozdrav i tebi
16.09.2009. (22:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bugenvilija
Izvrstan osvrt na problem! Imam identično mišljenje o tome kao i ti.
Trenirala sam nekoć kempo i najgore od svega mi je bilo natjecanje jer mu nisam vidjela svrhu. Čemu kad je meni lijepo izvoditi kate, a ne imati recku ili dvije više svaki puta na pojasu.
Mađutim došla sam u jednom trenutku u raskorak sa svojim vječno bijelim pojasem i konstantnim vrćenjem u krug jer bi stalno radila sa početničkom grupoim iako već davno nisam bila to...
I onda je krenulo ali i stalo jer nisam bila u stanju podnesti taj tempo niti psihičku torturu polaganja za viši pojas...sve je izgubilo smisao i prestala sam vježbati.
Možda da se bacim na plivanje? :)))))
17.09.2009. (11:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KataNovaljka
A znas kak su se natjecali stari Grci u Olimpiji, prije natjecanja su morali proci skolu lijepog ponasanja gdje su im objasnjavali da ne bi trebali biti pregrubi. I da bi bilo dobro kad suparnika ne bi ubili. Njima nije bilo vazno sudjelovati nego pobjediti. Sva sreca da je Savrsenom to uspjelo bez prolijevanja krvi :))
18.09.2009. (19:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Dobro si ovo sročila, nadodat ću samo da će djeca gledati na sport onako kako ih roditelji nauče. Nije dovoljno aktivno mu govoriti da je bitno sudjelovati i lijepo se provesti, a ne nužno nadmetati se i pobijediti. Naime, ako dijete vidi roditelja uz pivo zavaljenog u fotelju kako zdušno navija za taj i taj nogometni ili ini klub, gubi živce zbog promašenog gola i gubitka "tekme", teško da će rezonirati kako je, eto, OK samo sudjelovati i gledati put kao cilj. A i nevezano uz sport, ako se roditelji, čak i nesvjesno (u što sumnjam), natječu s drugim roditeljima, prijateljima, kalkuliraju, naglašavaju da su bolji općenito u životnim postignućima, iz toga će dijete također iščitati taj neki "must" i početi ga primijenjivati na sva područja vlastitog dječjeg života. Prilično žalosno.
U svakom slučaju, slatko mi je kako se tvoja curica veselila i bila ponosna, to će joj sigurno ostati kao lijepa uspomena kada jednoga dana odraste i prisjeti se svog sretnog djetinjstva. ima li išta vrednije od toga što joj možete dati? :)
21.09.2009. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
podijelimo radost
Izreka kaže: U zdravom tijelu zdrav duh.
A ja dodajem: Zdravim duhom do zdravog tijela.
22.09.2009. (21:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
podijelimo radost, i to je jedan način promatranja koji stvari okreće i jednako je tako istinit za neke ljude...Premda ja poznam ljude koji su dokazali da su i bez tjelesnih mogućnosti našli način za duhovno zdravlje, kao što sigurno ima i onih koji se svojim tijelom puno bave, pa ipak ne obiluju "zdravim duhom". Mislim da se zapravo radi o jednoj uopćenoj istini, a istina ima puno lica zar ne?
23.09.2009. (22:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ljelja
1. djeca se trebaju baviti sportom da bi bila zdrava
2. trebaju se baviti sportom da nemaju vremena isprobavati marihuanu ...
3. trebaju se baviti sportom i natjecateljskim ako su za nešto talentirana i žele se pokazati
roditelji se moraju suočiti s ove tri točke i svojom i dječjom naravi i u skladu s time ostvariti optimum (dječji poglavito)
Telegrafski stil, no mislim da je dosta
29.09.2009. (14:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
ljeljo, baš tako...kratko, ali najbitnije rečeno onako kako i ja to vidim...pozdrav
15.10.2009. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...