Komentari

anamarija.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • podijelimo radost

    Kako je moja kćer odrastala tako sam i ja odlučila prodavati stvari koje je ona prerasla. Dala sam preko radija oglas da prodajem dječje stvari. Nitko mi se nije javio. Zatim sam ponovo dala oglas da poklanjam stvari. Nakon jedno dva sata pozvonio je jedan muškarac na vrata. Pitao je jel je već netko bio. Pokazala sam mu stvari (uglavnom uščuvanu odjeću), a on me je molećivo pogledao i pitao da li može dobiti i kolica. Nažalost, kolica tada nisam mogla dati, jer su mi bila potrebna. Čovjek je bio presretan. Vidjela sam po njegovom držanju da je u velikoj potrebi. I samoj mi je bilo tako. Osjetila sam se sretnom što sam nekom pomogla. Trebali su mi novci, ali?
    Nakon toga sam odlučila da ću sve što ne koristim poklanjati. I meni ponekad netko nešto pokloni. Samohrana sam majka dvoje djece. Imam skromnu službenički plaću. Sin mi je završio fakultet, a kći je četvrti srednje. Sin se školovao van mjesta boravka, a tako i kći.
    No , unatoč mom skromnom životu, čudom, uvijek smo imali svega dovoljno.
    Na uglu, preko puta zgrade u kojoj stanujem, nalazi se kontejner. Jednog dana neki otac i sin su došli na biciklima i prekapali po kontejneru. Vjerovatno nisu imali novaca ni za buvljak za polovne stvari. Prije su po kontejnerima rovali samo cigani. A danas je sve više i onih koji to nisu. Ja nisam nikad morala to raditi.
    Kad vidim tako tužne stvari osjetim neizmjernu radost što sam u prilici poklanjati i na taj način nekome pomoći. Dobro se dobrim vraća. U Bibliji, u Izrekama 3:3,4 piše: "Neka te ne ostavljaju dobrota i vjernost, objesi ih sebi oko vrata, upiši ih na ploču srca svoga. Tako ćeš steći ugled i uspjeti pred Božjim i ljudskim očima."
    Ovo nije kritika. Ovo je moje životno iskustvo.

    avatar

    22.08.2009. (22:12)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Živimo daleeeeeeko iznad svojih mogućnosti i uvijek ćemo tako živjeti jer to je nešto što ne možeš iz Hrvata izbiti.

    avatar

    23.08.2009. (10:35)    -   -   -   -  

  • Kalista

    Ako je neko toliko glup da mu je vaznije sta ce selo reci, nego to da li ce mu djeca sutra imati za osnovno...molim lijepo! Jadna djeca u tom slucaj, prvo jer ne mogu odlucivati, a drugo jer ce i sama pokupiti taj model ponasanja:(
    Takvih mi je i zao, no posebno mrzim dobrostojece koji me bombarduju poklonima, vecerama, docecima, a ZNAM da nisu od srca nego reda radi i radi toga da 'ne bi 'ko sta rek'o...', znaju oni sta je red.
    Zato 3 od 4 godisnja odmora godisnje provodim daleko od domaje i njenih obicaja. Onaj jedan moram zrtvovati da posjetim starce.

    avatar

    23.08.2009. (11:26)    -   -   -   -  

  • snoopyshist

    Drago mi je da tako razmišljaš. Ja doduše, nikad nisam bila na Flohmarktu vani, ali sam bila na ovom našem gdje sam uglavnom išla više iz radoznalosti u svojstvu promatrača nego išta kupiti i prodavati. I poklonila sam neku odjeću, uščuvanu nedavno preko onog darujmo.net sitea ženi koja je moje godište, a ima četvero djece. I ponovo ću to učiniti sa svim stvarima koje su mi suvišne, a ima ih već poprilično..o prodaji ne razmišljam, iako bi mi dobro došla svaka kuna s obzirom na neredovitost plaća..ali ,eto, gledam prvenstveno da nekome pomognem..

    avatar

    23.08.2009. (14:53)    -   -   -   -  

  • alexxl

    "Ova kriza".....meni je ona od kad sam se rodio-to je život.
    Nemreš lebdjeti u oblacima, koliko imaš toliko si prostri i ne živjeti pod maskom,
    glumatati nekoga. Ti flomarketi, ni to loša stvar.

    avatar

    23.08.2009. (20:37)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    podijelimo radost, nisam tvoj komentar doživjela uopće kao kritiku. Mislim da se radi o dvije različite pojave. Jedno je poklanjanje poznatima ili nepoznatima, a drugo je prodati rabljene stvari. Ja sam i za jedno i za drugo. Samo što s tim poklanjanjem, posebno nepoznatima može biti nezgodno, jer ljudima zna biti često neugodno nešto primiti. Ovako kad se stavi neka simbolična cijena, čovjek ipak ima drugi osječaj, da je nešto kupioa, a zapravo se radi o nekoj vrsti poklanjanja. Jer cipele za 1 ili 2 Eura su gotovo poklonjene. A s druge strane, stvari se ne obescjenjuju. Sve što platiš, makar i simbolično, nekako ti ima osjećaj tvojeg truda...možda je to utjecaj materijalizma u kojem živimo, ali mislim da je i za odgoj djece važno da osjete kako stvari "ne padaju s neba". Drago mi je da ima ovakvih ljudi kao što si ti...pozdrav

    avatar

    23.08.2009. (21:03)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    windfuckersister, toga se i ja nekako bojim, ali se nekako potajno nadam da je to ipak možda samo gruba generalizacija. Ili?)))

    Kalista, a gdje si ti? Isto negdje izvan domaje? Grozno je to kada čovjek osjeti kako mu nešto ne paše, a ako ide protiv struje, opet je neugodno. Razumijem i neriješavanje nekih pojava, ako se u nekom mjestu pojaviše par puta godišnje...)))

    avatar

    23.08.2009. (21:08)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    snoopyshist, već sam napisala blogerici podijelimo radost, što za mene znači i kako razmišljam i o poklanjanju i o prodavanju rabljenih stvari. NE vidim razloga da čovjek koji želi pomoći drugima, ne pomogne malo i sebi, a moćda i nauči nešto novo sebe i svoju djecu. Ovako se skupo plaća novo kupljeni i onda poklanja....ostaje neka vrijednost između tog lanca, koju možda nije loše osvijestiti. U svakom slučaju, jako mi je drago kada čujem kako iam ljudi koji žele porvenstveno pomoći drugima. I nekako se ne mogu oteti dojmu da su to obično oni koji i samo znaju što znači ne imati. )))

    alexxl, istina je da su krize uvijek prisutne - naročito kod onih koji ih najviše osječaju na vlastitoj koži. Ne znam, čini mis e da mnogi ipak mogu živjeti u nekim financijskim oblacima. Da, flohmarkti su zgodni, znam neke ljude ovdje koji su pravi obožavatelji, da ne kažem ovisnici)))

    avatar

    23.08.2009. (21:17)    -   -   -   -  

  • Kinky Kolumnistica

    Moram reći da u Osijeku postoji nešto poput tog sajma, nedavno se organizirao, a roditelji su razmjenjivali udžbenike oko kojih je nastala velika strka. Nisu se čak ni prodavali, već je sve funkcioniralo na bazi zamjene. Žalosno je samo što se udžbenici stalno mijenjaju pa oni par godina stariji često nisu kompatibilni s današnjim programom. Ali to je već stvar debilne države. Imamo i sajam antikviteta gdje se prodaje zbilja svašta, dolaze ljudi iz okolnih gradova, čak i država, zna biti zanimljivo. Sjećam se da je Đapić kupio starinski set za ručavanje pa su mu se smijali što je, s obzirom na kilažu, izabrao upravo to. :)

    Sama ideja sajmova mi se sviđa, ali mi je malo problematična higijena pa tako ne bih kupovala nikakve proizvode za jako osobnu uporabu, poput dječjih sjedalica, odjeće i sl. Kupila bih možda rabljeni CD ili ploču, lijepu vazu koja se može dobro oprati, a nije u dodiru s kožom ili, pak, neku knjigu čije korice bih oprala.

    Što se tiče hrvatskog mentaliteta, tu nemam što dodati, iako, primitivaca ima svugdje, tako da to ne ograničavam strogo samo na prostor. :)

    avatar

    23.08.2009. (21:23)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Kink Kollumnisitica, ja jako volim sjmove antikviteta i ad ću otkriti jednu svoju sakupljačku strast...naime, sakupljam stare servise za ispijanje caja ili kave. Imam jednu modernu vitrinu u koju ih spremam u u kojoj zapravo i nema vise mejsta za njih. Neke servise sam nalsijedila, neke dobila, neke sama kupila. Ovo sa Đapićem j ejoš jedan dokaz kako vama u Osijenku a njim, ako ništa drugo, barem nije dosadno.
    Što se tiče higijene, to je stvarno osobna stvar i ja to razumijem i poštujem i nemam što tu dodati.
    Što se mentaliteta Hrvata tiče, premda mi je nekada nezgodno generalizirati, jer kao što kažeš primitivaca ima svugdje, moram se samo nadovezati da se primitivizam u svakom kraju ponešto drukčije iskazuje. Ovo mi se lčni kao jedan dosta tipičan obrazac velikog broja, što naravno ne isključuje potpuno drukčije primjere....Počela sam čitati tvoju glazbenu kutiju, ali nikako da dovršim. Opet sam na školovanju i imam dosta drugih stvari za čitanje i pisanje, ali se veselim tvojoj kutijici, kad se odlučim odmoriti od profesionalnog pisanja....

    avatar

    24.08.2009. (11:12)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    Drago mi je da si pročitala poruku na mom blogu. Jednako mi je drago čuti tvoje pozitivno mišljenje o meni. Zaista ne znam zašto neki ljudi zaziru od vjernika. Vjera se živi srcem i dušom. Ja živim to što vjerujem i o čemu pišem. U vjeri nema glume. Neki glume, ali su loši glumci. Slažem se s tobom i tvojim stavom o poučavanju djece. Ako tvoja djeca to prihvate, to je O.K. Nekom trgovina ide od ruke. Ja sam antitalent za to. Bog me je dotaknuo na drugačiji način. Kad je Bog s tobom sve što radiš biva uspješno (naravno u kršćanskim okvirima). Čovjeku koji ne vjeruje u Boga zaludno je bilo što govoriti.

    avatar

    25.08.2009. (18:00)    -   -   -   -  

  • NF

    meni se u berlinu jedan sviđa, na boxhagener platzu, al duga je to priča ...;)P

    avatar

    26.08.2009. (22:41)    -   -   -   -  

  • Neverin

    hm sumnjam da i se nešto u pozitvinom smislu izmjenilo i kad bi svi štajkali protiv Nike robe (ionako ju ne kupujem) vjerovatno bi snizili cijenu ali gadovi bi se sjetili skinuti od tih 10% kojih daju robovima u Aziji da im krpaju lopte i tenisice.. moš misliti ako bi se odrekli profita pih

    obožavam mali sajam antikvarijata u Ljubljani eto onimaju tu kulturu a i ponekad se zna nešto fora ubosti u Puli ali eto moja Rijeka nema takav običaj, preferiramo bacati stari i kupovati novo to nam je in

    avatar

    03.09.2009. (14:31)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Flohmarkt je zgodna stvar. Posebno volim one afričke na stalnoj lokaciji u Mikenu :)))
    Sad se i ja spremam na jedan ali specijaliziran za hobiste. Pa da vidimo dal mogu koju šušku tam za slike dobiti :))

    avatar

    04.09.2009. (10:00)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    podijelimo radost, malo su se pomiješale teme, ali nema veze...ne vjerujem da ljudi imaju nešto osbito protiv vjernika, više vjerujem da većinu smeta specifičan vjerski jezik i oduševljenje koje možda ne dijele. Ja pokušavam isto prožeti svoje tekstove vjerom, ali rijetko citiram doslovce Bibliju i moram priznati da nisam sigurna da je čovjeku koji ne vjeruje u Boga uzaludno bilo što govoriti o Bogu. Mislim da se o Bogu da govoriti na bezbroj načina i da se radi o volji slušača, pa čak i bio on ateist. Ponekad su mi razgovori s njima čak plodonosniji nego s deklariranim vjernicima. Vjerujem i da se to nastojanje nadovezuje na Isusova nastojanja, jer nije odustajao od nevjernika, već je više puta ponovio da je najviše zbog njih tu....)))

    avatar

    08.09.2009. (06:52)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    NF, pa daj...volim je duge priče...)))

    neverin, ne znam...možda se i ne bi nešto značajno postiglo, mislim da se više radi o poruci, ali naravno za one koji ne žele čuti, svaka poruka je besmislena. Šteta da ne postoje neke snažnije zakonske odredbe...samo ne znam protiv čega....za početak izrabljivanja jeftine radne snage i djece...nešto se ipak radi po tome, ali kao i uvijek kada su takve stvari u pitanju treba vremena i puno dobre građanske inicijative i dosljednosti. Ja sam si jednom kupila Nike jaknu na sniženju, unatoč svim tim saznanjima, jer sam zaključila da se neće ništa značajno promijeniti ako ju ne kupim, dakle poruku za svoju savjest sam zanemarila - i utješila se da bih onda trebala općenito odustatui od kupovine jer je to globalni problem današnjice...Mislim da ju danas ne bih kupila, ali i zato jer si mogu priuštiti skuplju jaknu iz Fair-trade linija.

    avatar

    08.09.2009. (07:01)    -   -   -   -  

  • MonoperajAnka

    Bugenvilija, taj afrički zvuči zanimljivo. Ne znam da li tako nešto ima u Beču...ovdje ih ima sva sila i trebati će mi još dosta vremena da ih proučim. Prodavati slike je dobra ideja, i vjerujem da su ti specijalizirani sajmovi bolja mjesta od običnih, jer sam ja probala prodati neke radove godpona oca, pa su na običnom sajmu bile ljudima preskupe...Dobru umjetničku trgovinu želim)))

    avatar

    08.09.2009. (07:05)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...