Briljantno, ja se sve suzdržavam od ovakvih tekstova, makar je naša vrla zemlja nepresušan izvor inspiracije. Trebamo pozvati Woodya Allena ili Tima Burtona da nam dođu u posjetu, možda bi dobili inspiraciju za kakvo remek-djelo...
21.08.2009. (03:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cheek
grlim sve u tebi
21.08.2009. (10:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hrvatski građani jednostavno su lijeni raditi, i zato nam nema pomoći. Do 1990. u Hrvatskom zagorju bio je obrađivan doslovce svaki pedalj većinom škrte i slabo plodne zemlje. Oni koji su tu zemlju obrađivali u međuvremenu su ili ostarjeli i onemoćali ili pak već umrli. U današnje vrijeme više od polovice Zagorja zaraslo je u trnje i drač, a ljudi preživljavaju od nečega što se tek uvjetno može nazvati plaćom (jedva 2500 kn za puno radno vrijeme) ili od socijalne pomoći. Svatko si može predočiti kako "sjajno" živi npr. četveročlana obitelj u kojoj je samo jedan član zaposlen i koji prima takvu simboličnu plaću. Ali kad se iz poduzeća oko 15 sati dođe kući, taj dan ne radi se više ništa. Svi leže na kauču i bulje u televizor ili igraju igrice na računalu do 22 navečer kad se obično odlazi spavati.
A od 16 do 22 sata ima šest sati vremena, u pet dana u tjednu to je ukuno 30 sati, a subotom se na raspolaganju ima i desetak slobodnih sati, dakle naši ljudi doslovce proljenčare 40 sati na tjedan, a to je bogme puno radno vrijeme. Takvim lijenčinama sve je teško i drugi su im krivi što žive u oskudici, a istodobno u povrtnjaku im ne raste povrće nego kupinje, jer štihati je teško, saditi je teško, pljeviti je teško, brati je teško. Ne hrane se više krave, svinje i perad jer u nastambama domaćih životinja smrdi, a tko će se svaki dan nekoliko puta tuširati nakon dolaska iz štale i svinjca. I tako, što bi se reklo, ode mast u propast.
Prema tome koliko današnji Hrvati malo rade, još i predobro žive. U mojem zagorskom mjestu od stotinjak kuća osamdesetih godina prošlog stoljeća hranilo se tristotinjak krava i teladi, a svinjama se ni broja nije znalo. U današnje vrijeme broj kuća je isti, ali zato u cijelom mjestu ima tek dvadesetak krava i gdjekoja svinja., a po livadama više se ni proći ne može. Ima tamo već djece koja nikad nisu vidjela živu kravu i koja misle da se mlijeko proizvodi od brašna i vode.
Ne mora čovjek biti sociolog da bi shvatio jednu stvar - posljednji rat od 1991. do 1995. koji glupi političari nazivaju Domovinskim, kao da svaki rat u kojemu narod brani svoj opstanak nije domovinski, promijenio nas je nagore. Imam 57 godina i zanm da su smo prije 30 ili 40 godina bili puno radišniji i marljiviji narod. Siromaštvo je bilo veliko, od komunističke države pomoći nikakve, i morali smo obrađivati svaki komadić zemlje ako smo htjeli preživjeti. No, nakon 1991. i dolaska velikih količina humanitarne pomoći u Hrvatsku, kao i zbog naopako postavljene socijalne politike, ljudi su jednostavno krenuli linijom manjeg otpora i zapustili svoja seoska gospodarstva. Zagorje je totalno kaputt. U današnje vrijeme ne možeš naći 30-godišnjeg Zagorca koji bi dragovoljno htio hraniti krave, kao ni 30-godišnju Zagorku koja bi ih muzla i od mlijeka pravila sir i vrhnje. Toj mladoj zagorskoj generaciji jako smrdi sve što imalo ima veze s radom na zemlji i uzgojem domaćih životinja. Oni se, kao "ne vide u tome". Pa se čovjek pita tko je tu lud?. Kako se mladi Austrijanci, Nijemci, Švicarci, Francuzi, Englezi itd. "vide u tome", a mladi Hrvati bježe od rada na zemlji kao vrag od tamjana?
Ja osobno živim u Zagrebu, ali u Zagorju mi živi brat koji je dije godine mlađi od mene, dakle ima 55 godina. On i njegova obitelj među rijetkima su koji nisu zapustili svoje gospodarstvo. Ali kad dođem k njima i vidim koliko je u njihovoj kući obilje, onda shvatim koliko su si mnogi ljudi sami krivi što im je loše. Ja sam čovjek s VSS-om i imam plaću oko 1000 eura, što za naše prilike i nije malo. No već 15 godina stalno radim i honorarno. Od te honorarne zarade napravio sam si kuću i kupio automobil. Imam doduše četiri kreditne kartice, koje su mi banke u sklopu svojih tzv. "proizvoda" nametnule silom, ali moj tekući i žiroračun već 15 godina nisu bili u minusu. S onim što imam raspolažem racionalno, ne ulijećem u kredite i ne kupujem stvari koje mi ne trebaju, poput kojekakvih mobitela, sunčanih naočala, kamera, kućnih kina i sličnih gluposti.
Eto, dragi blogeri, to bi vam bio moj recept za onaj famozni "izlazak iz krize" - raditi, pa i na zemlji, a ne samo u firmi, što je moguće više, ali i vrijeme rasporediti si tako da ga čovjek ima i za odmor i zabavu. Sve drugo su puste priče. Nema takve države na svijetu koja bi automatski usrećivala lijenčine. Što Hrvati to prije shvate, to bolje za njih.
25.08.2009. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nadj
Briljantno, ja se sve suzdržavam od ovakvih tekstova, makar je naša vrla zemlja nepresušan izvor inspiracije. Trebamo pozvati Woodya Allena ili Tima Burtona da nam dođu u posjetu, možda bi dobili inspiraciju za kakvo remek-djelo...
21.08.2009. (03:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cheek
grlim sve u tebi
21.08.2009. (10:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Semiramida
He he, slažem se sa evolucijskim i mikrobiološkim objašnjenjima, oba mi imaju baš smisla :)
21.08.2009. (22:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MaCe
Bilo je i vrijeme za novi post. 3 zdravomarije i 2 ocenasa pred krizem u lokalnom katastru.
Medjutim, stvarnost nam je jos crnija od tvog posta. Jedino sto se s ovim postom stignemo (gorko) nasmijati. Jebali smo jeza kako god okrenes.
Zivio!
25.08.2009. (14:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Juran
Hrvatski građani jednostavno su lijeni raditi, i zato nam nema pomoći. Do 1990. u Hrvatskom zagorju bio je obrađivan doslovce svaki pedalj većinom škrte i slabo plodne zemlje. Oni koji su tu zemlju obrađivali u međuvremenu su ili ostarjeli i onemoćali ili pak već umrli. U današnje vrijeme više od polovice Zagorja zaraslo je u trnje i drač, a ljudi preživljavaju od nečega što se tek uvjetno može nazvati plaćom (jedva 2500 kn za puno radno vrijeme) ili od socijalne pomoći. Svatko si može predočiti kako "sjajno" živi npr. četveročlana obitelj u kojoj je samo jedan član zaposlen i koji prima takvu simboličnu plaću. Ali kad se iz poduzeća oko 15 sati dođe kući, taj dan ne radi se više ništa. Svi leže na kauču i bulje u televizor ili igraju igrice na računalu do 22 navečer kad se obično odlazi spavati.
A od 16 do 22 sata ima šest sati vremena, u pet dana u tjednu to je ukuno 30 sati, a subotom se na raspolaganju ima i desetak slobodnih sati, dakle naši ljudi doslovce proljenčare 40 sati na tjedan, a to je bogme puno radno vrijeme. Takvim lijenčinama sve je teško i drugi su im krivi što žive u oskudici, a istodobno u povrtnjaku im ne raste povrće nego kupinje, jer štihati je teško, saditi je teško, pljeviti je teško, brati je teško. Ne hrane se više krave, svinje i perad jer u nastambama domaćih životinja smrdi, a tko će se svaki dan nekoliko puta tuširati nakon dolaska iz štale i svinjca. I tako, što bi se reklo, ode mast u propast.
Prema tome koliko današnji Hrvati malo rade, još i predobro žive. U mojem zagorskom mjestu od stotinjak kuća osamdesetih godina prošlog stoljeća hranilo se tristotinjak krava i teladi, a svinjama se ni broja nije znalo. U današnje vrijeme broj kuća je isti, ali zato u cijelom mjestu ima tek dvadesetak krava i gdjekoja svinja., a po livadama više se ni proći ne može. Ima tamo već djece koja nikad nisu vidjela živu kravu i koja misle da se mlijeko proizvodi od brašna i vode.
Ne mora čovjek biti sociolog da bi shvatio jednu stvar - posljednji rat od 1991. do 1995. koji glupi političari nazivaju Domovinskim, kao da svaki rat u kojemu narod brani svoj opstanak nije domovinski, promijenio nas je nagore. Imam 57 godina i zanm da su smo prije 30 ili 40 godina bili puno radišniji i marljiviji narod. Siromaštvo je bilo veliko, od komunističke države pomoći nikakve, i morali smo obrađivati svaki komadić zemlje ako smo htjeli preživjeti. No, nakon 1991. i dolaska velikih količina humanitarne pomoći u Hrvatsku, kao i zbog naopako postavljene socijalne politike, ljudi su jednostavno krenuli linijom manjeg otpora i zapustili svoja seoska gospodarstva. Zagorje je totalno kaputt. U današnje vrijeme ne možeš naći 30-godišnjeg Zagorca koji bi dragovoljno htio hraniti krave, kao ni 30-godišnju Zagorku koja bi ih muzla i od mlijeka pravila sir i vrhnje. Toj mladoj zagorskoj generaciji jako smrdi sve što imalo ima veze s radom na zemlji i uzgojem domaćih životinja. Oni se, kao "ne vide u tome". Pa se čovjek pita tko je tu lud?. Kako se mladi Austrijanci, Nijemci, Švicarci, Francuzi, Englezi itd. "vide u tome", a mladi Hrvati bježe od rada na zemlji kao vrag od tamjana?
Ja osobno živim u Zagrebu, ali u Zagorju mi živi brat koji je dije godine mlađi od mene, dakle ima 55 godina. On i njegova obitelj među rijetkima su koji nisu zapustili svoje gospodarstvo. Ali kad dođem k njima i vidim koliko je u njihovoj kući obilje, onda shvatim koliko su si mnogi ljudi sami krivi što im je loše. Ja sam čovjek s VSS-om i imam plaću oko 1000 eura, što za naše prilike i nije malo. No već 15 godina stalno radim i honorarno. Od te honorarne zarade napravio sam si kuću i kupio automobil. Imam doduše četiri kreditne kartice, koje su mi banke u sklopu svojih tzv. "proizvoda" nametnule silom, ali moj tekući i žiroračun već 15 godina nisu bili u minusu. S onim što imam raspolažem racionalno, ne ulijećem u kredite i ne kupujem stvari koje mi ne trebaju, poput kojekakvih mobitela, sunčanih naočala, kamera, kućnih kina i sličnih gluposti.
Eto, dragi blogeri, to bi vam bio moj recept za onaj famozni "izlazak iz krize" - raditi, pa i na zemlji, a ne samo u firmi, što je moguće više, ali i vrijeme rasporediti si tako da ga čovjek ima i za odmor i zabavu. Sve drugo su puste priče. Nema takve države na svijetu koja bi automatski usrećivala lijenčine. Što Hrvati to prije shvate, to bolje za njih.
25.08.2009. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Neverin
ako je vlada komarac a ako mi konj e onda imamo pravo da se koristimo repom i opalimo koj put
27.08.2009. (15:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tihavoda
Veliko mi je zadovoljstvo pročitati svaki tvoj post. Pa neka su i dijareični ;)
31.08.2009. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...