Draga Dori, Valentinina rečenica koju si pohvalila na njenom blogu za moj pojam svjedoči o njenoj zloćudnosti i sljepilu, ništa više. I mislim da je došlo vrijeme da se otvoreno suprostavim njenom zlu.
Kako ne vidiš da je od laži napravila istinu? I puna su joj usta takve "istine". Prestrašno. Kakve, pobogu, "predstave i igrokazi"?? Zar ne vidiš na koga cilja svaki put kad to kaže? Odavno je zamrzila moju dragu prijatelicu Emu, jer podsvjesno osjeća da je Ema sve ono što ona nije. A sad se okomila i na jednako mi dragu Karmelu, nazvaši ju "ateisticom"!! Uistinu svašta.
Da, ona svakodnevno sudjeluje u "otvaranju očiju" sviju, samo ne svojih vlastitih. Napisao sam joj nekoliko riječi jučer ujutro, i zamisli, obrisala je moj komentar ne pročitavši ga. Velika ljubiteljica istine, nema što. Pisao sam taj komentar u običnom tekst editoru, jer blogovi nisu radili, tako da mi je ostao. I objavit ću ga ovdje, gdje ga ne može obrisati. Možda se predomisli i pročita jednog dana. A ti mi budi pozdravljena!
21.08.2009. (12:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slijedi dakle moj jučerašnji komentar koji je Valentina obrisala ne pročitavši ga. Zbog duljine morao sam ga postati odvojeno.
Draga Valentina, ponukan onime što sam pročitao kod Karmele jučer, uputit ću ti opet nekoliko riječi, unatoč tome što sumnjam da će biti prevelike koristi od njih... Ali ne mogu šutiti. Nas dvoje nismo neki prijatelji, ali budi uvjerena da su moje namjere prijateljske. Unatoč tome što ću biti oštar na riječima, mirne savjesti mogu reći da ti želim svako dobro. Ili još točnije, zato ću i biti oštar jer ti želim dobro. Sv. Franjo Saleški piše u "Filoteji": "Naše bi prijateljstvo bilo jadno i zlo kad bismo gledali kako nam prijatelj srlja u propast a ne bismo mu pritekli u pomoć, kad bismo gledali kako umire od gnojnog čira a ne bismo se usudili čir britvom zasjeći i tako prijatelja spasiti." Ja osobno uopće ne računam u prijatelje one koji nisu spremni učiniti i to, ako zatreba. A budući da "gnojnih čireva" imam koliko hoćeš (i stalno rastu iznova), hvala Bogu da imam nekoliko upravo takvih prijatelja. :-)
Počesto s tugom gledam naslov ovog tvog bloga - "težnja duše za savršenstvom". Naravno, svi smo mi bez razlike pozvani na svetost i savršenstvo (usp. Mt 5,48). No, u čemu se sastoji kršćansko savršenstvo? Lorenzo Scupoli o tome izvrsno piše u prvom poglavlju svog remek-djela "Duhovni boj", knjizi koju je Sv. Franjo Saleški cijeli život nosio u džepu i čitao iz nje.
Kada sam početkom prošle godine to poglavlje stavio na blog, nemalo sam se začudio nad tvojom burnom reakcijom na taj post. Nisam te tada još dobro poznavao i očekivao sam da ćeš s užitkom saslušati savjete tog vrsnog poznavatelja duhovnosti, uskog puta koji vodi u Život i svih zamki koje nam Neprijatelj stavlja na taj put. Prošlo je od tada više od godine i pol, pročitao sam dosta tvojih blogova i komentara na tuđim blogovima, i stvari su mi sada puno jasnije.
Lorenzo Scupoli u spomenutom poglavlju opisuje mnoštvo zabluda koje poneki imaju o vjeri i o kršćanskoj savršenosti. Kao da je opisivao tebe! Uopće me više ne čudi što si se toliko uznemirila tada, napisavši sedam (7) komentara, čak predbacivši Scupoliju "mračan duh" i "duh gospodara istine". Što je zanimljivo i siptomatično, jer ja osobno u životu nisam susreo kršćanina mračnijeg i odbojnijeg duha od tvog, niti kršćanina s izraženijom tendencijom gospodarenja nad istinom! To ne znači da te prezirem ili mrzim, jer ti uistinu ne znaš što činiš. I ne samo to, ti zapravo i nisi kršćanin. Ne mislim da si "ateist" (kako ti kažeš Karmeli), ti si kršćanski heretik - gnostik i pelagijanist. Naslutio sam to već iz prvih tvojih komentara koje sam pročitao, i već tada sam ti otvoreno rekao da si se udaljila od jednostavnosti evanđelja. Nema u tebi one jednostavne ljudske dobrote, tako karakteristične za ljude prožete evanđeoskim duhom.
Kažem, uopće me ne čudi da si se toliko uznemirila na Scupolijeve riječi - ta i sam Scupoli je predvidio upravo takvu reakciju. Jer, morala si se prepoznati, ako u ničemu drugom, barem u ovom odlomku:
"Ali u kolikim pogreškama se nalaze ovi smušenjaci i koliko su daleko od onoga savršenstva koje mi tražimo može se lako vidjeti iz njihova života i ponašanja. Doista, oni žele u svakoj stvari, velikoj i maloj, biti ispred drugih i u prednosti nad drugima, ukorijenjeni su u vlastitu mišljenju i tvrdokorni u vlastitoj volji. Slijepi u vlastitome, naprotiv jako su brižni i marljivi promatrači i ogovarači tuđih riječi i čina. Ako ih i samo malo dirneš u kakav njihov isprazan dobar glas, do kojega oni drže te im se sviđa da ih i drugi u tome cijene, ili ih ometi u kakvoj pobožnosti koju pasivno obavljaju, posve se izmijene te se mnogo uznemire."
Valentina, ti se jednostavno ne usudiš suočiti s istinom o samoj sebi. Rekao sam ti to i u onih nekoliko mailova koje smo razmijenili. Ne želiš ni vidjeti ni priznati vlastitu bijedu, počevši od duboko ukorijenjenog sebeljublja i prateće duhovne oholosti, do cijele plejade drugih grijeha - zavisti, zluradosti, osvetoljubivosti, itd. Poput Doriana Greya, istiniti si portret zaključala na neki prašnjavi tavan duše, u koji svijest više uopće nema pristup. Golemo je to sljepilo. Uistinu ne znam što će se trebati dogoditi s tobom da konačno progledaš i shvatiš da si u istom glibu kao i svaki čovjek; da se blago vjere nosi u "glinenoj posudi", kako bi se jasno vidjelo da pripada Bogu, a ne nama; da svetost nije u tome da sami sebe uvjerimo u vlastitu svetost, samozadovoljni poput onog farizeja iz Evanđelja.
Sjetim te se često u molitvi. Budi mi pozdravljena!
21.08.2009. (12:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina, mnoge si nas prevarila onom predstavom od prije nekoliko mjeseci. No, med ti je bio samo na ustima, ne i u srcu. Dobro je to uočila Ema, koja razmišlja srcem i zato jasno vidi što je razumu skriveno. Rekla mi je tada - ne, nije to istinska promjena, jer ni jednom se riječju nije osvrnula na prošlost. Istinsko obraćenje počinje suočavanjem i obračunavanjem s vlastitom prošlošću, priznavanjem grijeha, dubokim kajanjem. Bez tog koraka sve je laž. I bila je posve u pravu.
Piše gore pater Fuček: "Zanimljivo je kako pravo kajanje, skrušenost, istinsko obraćenje čini čovjeka malenim i jednostavnim. " Dao Bog da jednog dana dočekamo tvoje istinsko obraćenje, praćeno pravim kajanjem, skrušenošću, malenošću i jednostavnošću. Molit ćemo na tu nakanu.
21.08.2009. (13:39)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Dori, slažem se da treba izbjegavati jalove raspre, prepucavanje i dokazivanje unedogled. Međutim, ne sviđa mi se tendencija mnogih kršćana da svaku malo življu raspravu u startu okarakteriziraju "prepucavanjem" čim se pojavi bilo kakav sukob mišljenja. Tu pojavu kritizira i A. Grün u knjizi "Putovi k slobodi": "Tako se onima koji bi se časno mogli jedni s drugima sučeljavati nameće grižnju savjesti. U takvu ozračju »propisane ljubavi« ne može se polemizirati, ne može se slobodno izreći vlastito mišljenje. ... Ljubav se zamjenjuje s prisilnim jedinstvom. Pravo jedinstvo nastaje uvijek iz zdravih napetosti i suprotnosti. Kad se u ime ljubavi želi od početka izbjeći svaka napetost, tada ljubav postaje tiranija i prisila."
Razmisli o tome i ne ljuti se ako te kritiziram. Dapače, kao što piše Sv. Augustin: "Ljubi onoga tko ti spočitava, a boj se ulizice." ;-)
24.08.2009. (12:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Draga Dori, Valentinina rečenica koju si pohvalila na njenom blogu za moj pojam svjedoči o njenoj zloćudnosti i sljepilu, ništa više. I mislim da je došlo vrijeme da se otvoreno suprostavim njenom zlu.
Kako ne vidiš da je od laži napravila istinu? I puna su joj usta takve "istine". Prestrašno. Kakve, pobogu, "predstave i igrokazi"?? Zar ne vidiš na koga cilja svaki put kad to kaže? Odavno je zamrzila moju dragu prijatelicu Emu, jer podsvjesno osjeća da je Ema sve ono što ona nije. A sad se okomila i na jednako mi dragu Karmelu, nazvaši ju "ateisticom"!! Uistinu svašta.
Da, ona svakodnevno sudjeluje u "otvaranju očiju" sviju, samo ne svojih vlastitih. Napisao sam joj nekoliko riječi jučer ujutro, i zamisli, obrisala je moj komentar ne pročitavši ga. Velika ljubiteljica istine, nema što. Pisao sam taj komentar u običnom tekst editoru, jer blogovi nisu radili, tako da mi je ostao. I objavit ću ga ovdje, gdje ga ne može obrisati. Možda se predomisli i pročita jednog dana. A ti mi budi pozdravljena!
21.08.2009. (12:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Slijedi dakle moj jučerašnji komentar koji je Valentina obrisala ne pročitavši ga. Zbog duljine morao sam ga postati odvojeno.
Draga Valentina, ponukan onime što sam pročitao kod Karmele jučer, uputit ću ti opet nekoliko riječi, unatoč tome što sumnjam da će biti prevelike koristi od njih... Ali ne mogu šutiti. Nas dvoje nismo neki prijatelji, ali budi uvjerena da su moje namjere prijateljske. Unatoč tome što ću biti oštar na riječima, mirne savjesti mogu reći da ti želim svako dobro. Ili još točnije, zato ću i biti oštar jer ti želim dobro. Sv. Franjo Saleški piše u "Filoteji": "Naše bi prijateljstvo bilo jadno i zlo kad bismo gledali kako nam prijatelj srlja u propast a ne bismo mu pritekli u pomoć, kad bismo gledali kako umire od gnojnog čira a ne bismo se usudili čir britvom zasjeći i tako prijatelja spasiti." Ja osobno uopće ne računam u prijatelje one koji nisu spremni učiniti i to, ako zatreba. A budući da "gnojnih čireva" imam koliko hoćeš (i stalno rastu iznova), hvala Bogu da imam nekoliko upravo takvih prijatelja. :-)
Počesto s tugom gledam naslov ovog tvog bloga - "težnja duše za savršenstvom". Naravno, svi smo mi bez razlike pozvani na svetost i savršenstvo (usp. Mt 5,48). No, u čemu se sastoji kršćansko savršenstvo? Lorenzo Scupoli o tome izvrsno piše u prvom poglavlju svog remek-djela "Duhovni boj", knjizi koju je Sv. Franjo Saleški cijeli život nosio u džepu i čitao iz nje.
Kada sam početkom prošle godine to poglavlje stavio na blog, nemalo sam se začudio nad tvojom burnom reakcijom na taj post. Nisam te tada još dobro poznavao i očekivao sam da ćeš s užitkom saslušati savjete tog vrsnog poznavatelja duhovnosti, uskog puta koji vodi u Život i svih zamki koje nam Neprijatelj stavlja na taj put. Prošlo je od tada više od godine i pol, pročitao sam dosta tvojih blogova i komentara na tuđim blogovima, i stvari su mi sada puno jasnije.
Lorenzo Scupoli u spomenutom poglavlju opisuje mnoštvo zabluda koje poneki imaju o vjeri i o kršćanskoj savršenosti. Kao da je opisivao tebe! Uopće me više ne čudi što si se toliko uznemirila tada, napisavši sedam (7) komentara, čak predbacivši Scupoliju "mračan duh" i "duh gospodara istine". Što je zanimljivo i siptomatično, jer ja osobno u životu nisam susreo kršćanina mračnijeg i odbojnijeg duha od tvog, niti kršćanina s izraženijom tendencijom gospodarenja nad istinom! To ne znači da te prezirem ili mrzim, jer ti uistinu ne znaš što činiš. I ne samo to, ti zapravo i nisi kršćanin. Ne mislim da si "ateist" (kako ti kažeš Karmeli), ti si kršćanski heretik - gnostik i pelagijanist. Naslutio sam to već iz prvih tvojih komentara koje sam pročitao, i već tada sam ti otvoreno rekao da si se udaljila od jednostavnosti evanđelja. Nema u tebi one jednostavne ljudske dobrote, tako karakteristične za ljude prožete evanđeoskim duhom.
Kažem, uopće me ne čudi da si se toliko uznemirila na Scupolijeve riječi - ta i sam Scupoli je predvidio upravo takvu reakciju. Jer, morala si se prepoznati, ako u ničemu drugom, barem u ovom odlomku:
"Ali u kolikim pogreškama se nalaze ovi smušenjaci i koliko su daleko od onoga savršenstva koje mi tražimo može se lako vidjeti iz njihova života i ponašanja. Doista, oni žele u svakoj stvari, velikoj i maloj, biti ispred drugih i u prednosti nad drugima, ukorijenjeni su u vlastitu mišljenju i tvrdokorni u vlastitoj volji. Slijepi u vlastitome, naprotiv jako su brižni i marljivi promatrači i ogovarači tuđih riječi i čina. Ako ih i samo malo dirneš u kakav njihov isprazan dobar glas, do kojega oni drže te im se sviđa da ih i drugi u tome cijene, ili ih ometi u kakvoj pobožnosti koju pasivno obavljaju, posve se izmijene te se mnogo uznemire."
Valentina, ti se jednostavno ne usudiš suočiti s istinom o samoj sebi. Rekao sam ti to i u onih nekoliko mailova koje smo razmijenili. Ne želiš ni vidjeti ni priznati vlastitu bijedu, počevši od duboko ukorijenjenog sebeljublja i prateće duhovne oholosti, do cijele plejade drugih grijeha - zavisti, zluradosti, osvetoljubivosti, itd. Poput Doriana Greya, istiniti si portret zaključala na neki prašnjavi tavan duše, u koji svijest više uopće nema pristup. Golemo je to sljepilo. Uistinu ne znam što će se trebati dogoditi s tobom da konačno progledaš i shvatiš da si u istom glibu kao i svaki čovjek; da se blago vjere nosi u "glinenoj posudi", kako bi se jasno vidjelo da pripada Bogu, a ne nama; da svetost nije u tome da sami sebe uvjerimo u vlastitu svetost, samozadovoljni poput onog farizeja iz Evanđelja.
Sjetim te se često u molitvi. Budi mi pozdravljena!
21.08.2009. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Valentina, mnoge si nas prevarila onom predstavom od prije nekoliko mjeseci. No, med ti je bio samo na ustima, ne i u srcu. Dobro je to uočila Ema, koja razmišlja srcem i zato jasno vidi što je razumu skriveno. Rekla mi je tada - ne, nije to istinska promjena, jer ni jednom se riječju nije osvrnula na prošlost. Istinsko obraćenje počinje suočavanjem i obračunavanjem s vlastitom prošlošću, priznavanjem grijeha, dubokim kajanjem. Bez tog koraka sve je laž. I bila je posve u pravu.
Piše gore pater Fuček: "Zanimljivo je kako pravo kajanje, skrušenost, istinsko obraćenje čini čovjeka malenim i jednostavnim. " Dao Bog da jednog dana dočekamo tvoje istinsko obraćenje, praćeno pravim kajanjem, skrušenošću, malenošću i jednostavnošću. Molit ćemo na tu nakanu.
21.08.2009. (13:39) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
merkat
Sjajan tekst. Jedino nisam shvatio kakvom je to mediju otišao ?
22.08.2009. (21:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mirta
Jako lijep blog.
Navrati na www.katolik.hr bit će nam drago da se uključiš u pisanju članaka na ovoj web stranici.
Blagoslov
23.08.2009. (11:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Draga Dori, slažem se da treba izbjegavati jalove raspre, prepucavanje i dokazivanje unedogled. Međutim, ne sviđa mi se tendencija mnogih kršćana da svaku malo življu raspravu u startu okarakteriziraju "prepucavanjem" čim se pojavi bilo kakav sukob mišljenja. Tu pojavu kritizira i A. Grün u knjizi "Putovi k slobodi": "Tako se onima koji bi se časno mogli jedni s drugima sučeljavati nameće grižnju savjesti. U takvu ozračju »propisane ljubavi« ne može se polemizirati, ne može se slobodno izreći vlastito mišljenje. ... Ljubav se zamjenjuje s prisilnim jedinstvom. Pravo jedinstvo nastaje uvijek iz zdravih napetosti i suprotnosti. Kad se u ime ljubavi želi od početka izbjeći svaka napetost, tada ljubav postaje tiranija i prisila."
Razmisli o tome i ne ljuti se ako te kritiziram. Dapače, kao što piše Sv. Augustin: "Ljubi onoga tko ti spočitava, a boj se ulizice." ;-)
24.08.2009. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...