nevjerovatno koliko je istinito.... koliki smo mazohisti u stvari... vidiš opet...svsmst... mislim da ovim željama nema ispunjenja, barem još dugo vremena, jer imam osjećaj da koliko god se mi odupiremo ovim osjećajima i nadama...oni rastu u nama... možemo potiskivati....ignorirati....ali ti osjećaji su toliko intenzivni i što ih više potiskujemo u neku unutarnju kutijicu s tajnim pretincom....postaje im pretjesno tamo ...jer bujaju u tom crnom i vlažnom okruženju...da postaju tempirana bomba...
29.07.2009. (19:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i pitam se dal je uopće moguće veseliti se životu kojeg više nema....
29.07.2009. (19:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
i ja sam se uvijek pitala, tj nisam se uopće pitala, bila sam uvjerena...da uvijek mogu reći dosta i krenuti tamo kamo ja želim i kud me srce vodi...nije bilo sumnje u to... ( ovdje DOSTA se odnosi i na jedan život a i na onaj drugi...sve je to isto...bitna je nemoć da se izgovori...) ...ponekad sam toliko ljuta na samu sebe i pokušavam ne razgovarati sa ovom drugom, ignorirati je....ali ne, nema tu pomoći, mi smo onakvi kakvi smo...samo se trebamo pustiti van...osloboditi po svaku cijenu...živjeti sebe...ma što nam vrijedi život ako se sastoji od pretvaranja i glume i ako ga ne dišemo.... Sve više sam svjesna, kako vrijeme prolazi ( a nisam Ga čula već mjesec dana ) da on lagano isparava al ostajem ja...ona prava ona probuđena...i fotelja koja mi se više ni najmanje ne sviđa...još samo da napravim redizajn.....................................:))
31.07.2009. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
ja sam na velikoj ratnoj nozi zbog ovog ekrana...(ali ga ne puštam...to mi je jedini spas i nada...) nastojim se mimoilaziti po prostorijama... znaš što mislim jeldadada....
02.08.2009. (21:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrlo je jednostavno hodati "hladnim srcem" i "mirnim tijelom" - potrebno je samo ugasiti stijenj na kojoj tinja jedinstvenost osobnosti i prisiliti se uklopiti u bezdušnost stvarnosti sa unaprijed skrojenom odjećom prihvatljivog i poželjnog ponašanja. Potom sve ide samo po sebi: neće biti potrebno uvjeravanje, otisnut ćemo se kolotečinom osmišljene stvarnosti, gdje su emocije pretpostavljeno zlo koje ima intenciju unakaraditi savršeni poredak razumnosti. Ja poželim svakome sretan put u takvom izboru.
17.08.2009. (20:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
nevjerovatno koliko je istinito....
koliki smo mazohisti u stvari...
vidiš opet...svsmst...
mislim da ovim željama nema ispunjenja, barem još dugo vremena, jer imam osjećaj da koliko god se mi odupiremo ovim osjećajima i nadama...oni rastu u nama...
možemo potiskivati....ignorirati....ali ti osjećaji su toliko intenzivni i što ih više potiskujemo u neku unutarnju kutijicu s tajnim pretincom....postaje im pretjesno tamo ...jer bujaju u tom crnom i vlažnom okruženju...da postaju tempirana bomba...
29.07.2009. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
i pitam se dal je uopće moguće veseliti se životu kojeg više nema....
29.07.2009. (19:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
i ja sam se uvijek pitala, tj nisam se uopće pitala, bila sam uvjerena...da uvijek mogu reći dosta i krenuti tamo kamo ja želim i kud me srce vodi...nije bilo sumnje u to...
( ovdje DOSTA se odnosi i na jedan život a i na onaj drugi...sve je to isto...bitna je nemoć da se izgovori...) ...ponekad sam toliko ljuta na samu sebe i pokušavam ne razgovarati sa ovom drugom, ignorirati je....ali ne, nema tu pomoći, mi smo onakvi kakvi smo...samo se trebamo pustiti van...osloboditi po svaku cijenu...živjeti sebe...ma što nam vrijedi život ako se sastoji od pretvaranja i glume i ako ga ne dišemo....
Sve više sam svjesna, kako vrijeme prolazi ( a nisam Ga čula već mjesec dana ) da on lagano isparava al ostajem ja...ona prava ona probuđena...i fotelja koja mi se više ni najmanje ne sviđa...još samo da napravim redizajn.....................................:))
31.07.2009. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
ja sam na velikoj ratnoj nozi zbog ovog ekrana...(ali ga ne puštam...to mi je jedini spas i nada...)
nastojim se mimoilaziti po prostorijama...
znaš što mislim jeldadada....
02.08.2009. (21:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Vrlo je jednostavno hodati "hladnim srcem" i "mirnim tijelom" - potrebno je samo ugasiti stijenj na kojoj tinja jedinstvenost osobnosti i prisiliti se uklopiti u bezdušnost stvarnosti sa unaprijed skrojenom odjećom prihvatljivog i poželjnog ponašanja. Potom sve ide samo po sebi: neće biti potrebno uvjeravanje, otisnut ćemo se kolotečinom osmišljene stvarnosti, gdje su emocije pretpostavljeno zlo koje ima intenciju unakaraditi savršeni poredak razumnosti. Ja poželim svakome sretan put u takvom izboru.
17.08.2009. (20:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...