eh draga moja koliko jaka su ta dva glasa u nama koliko vrište ponekad...a nekad samo šute posvađena znam sve znam i osjećam, valjda sam toliko i osjetljiva na buku zadnjih dana, pa sve vanjske zvukove izbjegavam...da sad znam ta dva unutarnja glasa su kriva što sam ovako teška posljednjih dana...neizdrživa...nepodnosiva...opasna sebi i drugima
jesmo li zaista dobro prošle do sada...jesmo li imale sreće što nitko ništa ne zna... ponekad mi dođe da vrisnem na sav glas... ponekad želim da cijeli svijet zna koliko ga trebam...
a gdje sam ja... u fotelji se i dalje utapam... i čekam...vibru...glas...kojeg nema već šesti dan....
drago mi je da si tu...:)) jako...
15.07.2009. (20:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@sve bih ponovo trebalo bi prestati boriti se stalno sa sobom. već godinama traje ova moja borba. a sada bi trebala završiti. kak ću sad bez svega toga dalje, pitam se. navikne se i um i tijelo i misli i osjećaji. pozdrav
16.07.2009. (09:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
moja borba traje tek nešto više od godinu dana, definitivno sam ovisnik, mislim da nikad neću moći bez tog osjećaja koliko god ponekad težak bio...on je u svojoj fotelji ja u svojoj a veza među nama seže godinama u natrag....najgore i najljepše je što znam da je to druga polovica jednog cijelog koje to nikada neće i ne može biti cijelo.....osim u ponekim tako rijetkim ukradenim trenutcima...koji me drže ŽIVOM..... probaću napisati post... vrijeme...prokleto vrijeme ...nikad ga dovoljno ZA NAS...
16.07.2009. (09:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
eh draga moja koliko jaka su ta dva glasa u nama
koliko vrište ponekad...a nekad samo šute posvađena
znam sve znam i osjećam, valjda sam toliko i osjetljiva na buku zadnjih dana, pa sve vanjske zvukove izbjegavam...da sad znam ta dva unutarnja glasa su kriva što sam ovako teška posljednjih dana...neizdrživa...nepodnosiva...opasna sebi i drugima
jesmo li zaista dobro prošle do sada...jesmo li imale sreće što nitko ništa ne zna...
ponekad mi dođe da vrisnem na sav glas...
ponekad želim da cijeli svijet zna koliko ga trebam...
a gdje sam ja...
u fotelji se i dalje utapam...
i čekam...vibru...glas...kojeg nema već šesti dan....
drago mi je da si tu...:))
jako...
15.07.2009. (20:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
@sve bih ponovo
trebalo bi prestati boriti se stalno sa sobom. već godinama traje ova moja borba.
a sada bi trebala završiti.
kak ću sad bez svega toga dalje, pitam se. navikne se i um i tijelo i misli i osjećaji.
pozdrav
16.07.2009. (09:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
moja borba traje tek nešto više od godinu dana, definitivno sam ovisnik, mislim da nikad neću moći bez tog osjećaja koliko god ponekad težak bio...on je u svojoj fotelji ja u svojoj a veza među nama seže godinama u natrag....najgore i najljepše je što znam da je to druga polovica jednog cijelog koje to nikada neće i ne može biti cijelo.....osim u ponekim tako rijetkim ukradenim trenutcima...koji me drže ŽIVOM.....
probaću napisati post...
vrijeme...prokleto vrijeme ...nikad ga dovoljno ZA NAS...
16.07.2009. (09:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...