Biti Kristov znači stršati u ovom svijetu. Ako ne stršiš, nešto nije u redu, suobličio si se duhu vremena, svijeta, a Bog je bezvremen i njegov zakon je bezvremen. Nije lako. Nije lako reći svom djetetu, kojeg si do jučer odgajao na krivim temeljima, danas nešto sasvim novo, istinu zbog koje sad stršiš pred tim svojim djetetom. Ostat će možda šutke, i nećeš znati hoće li imati ploda tvoja riječ, i nije li stigla prekasno, ali ćeš predavati Bogu koji ti je darovao obraćenje kroz molitvu ovo svoje dijete i njegov put. Učit ćeš ga da bude svoj time što će vidjeti da ti jesi svoj, pa makar mu u početku stršao, makar ti se čudio, makar te smatrao nazadnim. No, dugoročno i uz Božju pomoć, nešto mora ostati od onog što mu govoriš, nešto mu se mora usjeći u dušu od tvojih riječi ako se one ne povijaju za svakim vjetrom. Možda će i on lutati, tražiti sreću tamo gdje je nema, možda će se nasukati njegov brod o hridine mnogo puta, ali onda će u daljini zasjati svjetionik i tvoje riječi, tvoj stav, tvoja postojanost dovest će i njegovu barku do sigurne luke. Biti svoj u ovom vremenu jednako je teško kao u svakom vremenu. Bili bismo voljeniji, prihvaćeniji, omiljeniji kad ne bismo baš toliko bili svoji, kad bismo popustili malo, kad bismo pustili taj duh vremena da nas zahvati i da budemo sličniji današnjem modernom svijetu, tolerantniji.....Reći će; pa zar to nije ljubav, prihvaćati svih i sve.....Ali, nije, ne, to nema veze s ljubavlju i prihvaćanjem. Mi trebamo imati jasne stavove, ako smo Crkva Kristova onda nećemo biti malo za eutanaziju (da se čovjek ne muči), malo za pobačaj (jer je to pravo žene), malo za istospolne brakove (pa ljudi se vole), malo za vanbračne zajednice (sve je to ljubav). Krist ne trpi kompromise. Da je htio kompromise ne bi bio razapet na križu. Mi ne trebamo stršati na način da potežemo druge za rukave i uvjeravamo ih u želji da ih pridobijemo. Mi trebamo stršati u svakodnevnom življenju ne riječima nego življenjem u svemu svoje vjere. Pazi da te srce tvoje ne osuđuje, budi iskren sa svojim srcem, to je jako važno. To je jako teško....Srce s kojim si iskren neće ti popuštati, pred njim se nećeš skrivati, ogoljet ćeš se i nećeš spavati. Imat ćeš mir u Bogu, ali nemir stalnog traženja istine da ne otpadneš od istine. Ono ti neće dopuštati da prikriješ pred sobom svoje grijehe, nego će te odvesti u ispovjedaonicu i učit će te skrušenosti. Neće ti dati da spavaš a i sam ćeš moliti da ne zaspeš, da ne izgubiš milost koja ti je darovana obraćenjem. Postat ćeš milosrdniji prema drugima vidjevši svoju slabost, i nećeš se sablažnjavati nad njima, jer ćeš pred očima imati svoje slabosti stalno, i molit ćeš milosrđe Božje za sve nas.... Bit ćeš svoj, bit ćeš Božji, trudit ćeš se ostati na Njegovu putu, molit ćeš se da jesi na njegovu putu, preispitivat ćeš se i mnogo će ti odgovora nedostajati, i često nećeš zna ti gdje si i molit ćeš da jesi....A nikud odatle nećeš htjeti ići, jer ti zamamne ispraznosti mogu odvući duh na trenutak i tijelo će ti nadjačati sve tvoje napore, ali ne zadugo, jer Bog će podupirati tvoje htijenje, ma koliko slabi bili tvoji uspjesi. Samo budi svoj, bit ćeš Božji, to je jedini put. I sjeti se kako je mnogima tvrd bio Isusov govor jer je bio beskompromisan, i kako su ga mnogi stoga napustili, a ti reci sa njegovim slabašnim, bojažljivim Petrom, Petrom koji mnogo ljubi; Kamo da idemo, ti imaš riječi života vječnoga....Stoga ostani uz tu Riječ, ostani uz svog Raspetog Krista, makar sam bio, odbačen od djece, od obitelji, ostavljen od prijatelja, ismijan od kolega, odbačen od svih, u stalnoj borbi svog vlastitog duha protiv svog vlastitog tijela. U svakoj situaciji u kojoj moraš birati osluhni glas u svom srcu koji te pita, kao nekad svoje apostole; Hoćeš li me i ti ostaviti......
13.07.2009. (16:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
..Da...fanatici smo onog trenutka kada se odlučimo biti pravi ... ...u situacijama u kojima to nije moderno....u kojima to nije ugodno... ...u situacijama kada se protivimo svijetu.... ..a zlo se tako moćno služi omotati dobrom taj paket... ...u kom je srž loša....a sve ostalo djeluje kao dobro... ...pa nas zavara.... ...pa nas okupira mislima....kako mali ustupci zabranjenome... ...nisu ništa loše....
" Svi, koji te nisu stvorili, u napasti su da te stvaraju " - kaže Rajko Bundalo. Koliko god se zlo služilo raskošnim omotom nastojeći se nastaniti u ljudskim srcima, ubrzo prepoznaješ prazninu i pustoš gdje života nema. A samo nas jedno Srce istinski ljubi i poznaje, vodi, obnavlja, iscjeljuje, život donosi... To je Isus, živa Božja Riječ.
13.07.2009. (22:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I meni se čini da mi kršćani, ovako kako danas živimo, nismo oni pravi Isusovi sljedbenici. Stvorili smo si jedan lagodan život, idemo širokom stazom i za sve to imamo "dobre "razloge i opravdanja. Čini mi se da smo se svi, pa i naša Crkva, dobro uhljebili u ovom svijetu kao da je tu naš trajni dom. Riječima vjerujemo u nebesku domovinu a životom pokazujemo nešto drugo. Nismo baš vjerodostojni.. Isusa treba uvlačiti u sve pore života, i osobnog i društvenog, to bi nas moglo spasiti....Isus - 24 sata na dan! Pozdrav i zagrljaj
15.07.2009. (00:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
15.07.2009. (15:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Čitam i mislim, pogotovo pri kraju teksta, kako je teško biti Kristov, kako je teško ostati i opstati u ovom svijetu ludila u kojem se nude krivi putevi, krive vrijednosti. Promišljam kako i Ema reče, da onaj koji je Kristov strši u svojoj sredini. I mi se često poput privih kršćana skrivamo, bojimo se reći koga ljubimo, bojimo se reći zašto ne psujemo, zašto nismo za brakove homoseksualaca, bojimo se reći da želimo život po Bibliji, život u miru i ljubavi. Da, bojimo se osude. Mi nemamo katakombe, već se skrivamo u katakombama svog srca, stisnuti teretom kojeg si često sami nametnemo i onda padnemo, zalutamo jer strah nadvlada. Hvala ti na ovom tekstu koji budi i jača. Pozdrav
16.07.2009. (14:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mi možemo birati; skrivati se ili izlaziti svakim danom iz tih katakombi u koje smo se sami zatočili, iz straha od neprihvaćanja. Pa što, nek nas proglase ludima, nazadnima, to je najmanje što možemo učiniti, svjedočiti da zaista vjerujemo u Kristov nauk i da jesmo pripadnici Njegove Crkve. Izići, prekrižiti se na ulici, prekrižiti se kod jela pred svima, izreći jasno svoj stav u svemu, što to valjano možemo izgubiti? E kad bismo barem htjeli izgubiti poradi Krista..... Kršćanin se nema čega bojati, on ima u Bogu sve što mu treba. Milost Božja nek nam je dosta. Ako smo Kristovi, na nama se to mora vidjeti. Ohrabrimo se biti svakim danom malko više Kristovi. Ne nametljivo, ne radeći parade, s transparentima i bukom, ne silom niti snagom, to treba onima koji nemaju temelja na stijeni...Samo bez straha, s Duhom Božjim, trebamo biti ono za što smo se opredijelili; kršćani.
16.07.2009. (18:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Draga Magdalena, ne mogu kod ossimpleljubice ostaviti komentar. Ili ne znam ili ne mogu. Željela sam ju pozdraviti i ostaviti malo srca, ali ne ide. Evo, učinit ću kod tebe. Nisam znala da se bori s bolešću. Velika je ona žena.
17.07.2009. (14:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Draga Magdalena, kako mi je rekao jedan kolega s posla kada sam spomenula nešto loše o jednom svećeniku (lijepo je kad radiš među ljudima koji su puni vjere, imaju slične stavove (većina nas ima brojnu djecu i istinsko puzdanje u Boga, hvala Bogu!)) ne smijemo osuđivati svećenike, već za njih moliti, jer su oni još u mnogo većim kušnjama nego mi. A ja to nekad zaboravim, iako znam da naša zagovorna molitva jednih za druge itekako može mijenjati mnogo toga, jer Bog čuje, uslišava i voli! I puno puta sam vidjela da su mi neke stvari i neki ljudi koji me povrijede i dani da za njih molim. U prvi čas u nama je osuda, ali tko smo mi da sudimo?! Nismo li i sami često slični onima koje osuđujemo. Dakle, kada prihvatim poniženja (a time smo Kristu onda zaista pravi nasljedovatelji) i predam to sve Isusu, svoju bol prikažem za te što su me povrijedili, tada često doživim da vidim da Bog zaista sve smjesti na pravo mjesto i mijenja ljude, svećenike i nas, naravno, ta svi smo mi vrlo nesavršeni i nikada nećemo biti samo dobri, uvijek u nama kljuca i ono što nije dobro, ali sami biramo što ćemo u sebi razvijati.
I ne daj da te ušutkaju. Ne treba previše pričati, to je istina, treba životom svjedočiti Božje djelovanje u našem životu, ali Bog treba i naša usta da preko njih i govori drugima, i naša srca da preko nas ljubavlju mijenja druge, i naše ruke da preko nas može činiti mnogo toga!
To što se neki naljute kada im nešto kažemo, što nas ponize, čudno gledaju, ne treba nas smesti. Mi znamo kome pripadamo, a kad molimo za te iste, i oni kad-tad konačno spoznaju Istinu i promjene život.
Želim tebi i tvojima svima ( a osobito onom najslađem malenom!) blagoslovljenu, mirnu i radosnu nedjelju u sretnom zajedništvu i sve dane koji dolaze! I mnogo, mnogo uslišanih molitvi!
19.07.2009. (08:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
biti svoji možemo tek kad smo slobodni a slobodu nam daje Bog, oslobođenje od grijeha, tek tada možemo razlikovati i u malim i u velikim stvarima ono što je Istina blagoslov
20.07.2009. (10:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kaže Ema "ako stršiš" a ja to zovem, kada te gledaju kao da nisi normalan, kao da ne spadaš u ovo vrijeme, kao da nisi dio ovoga svijeta, ako te ne razumiju, tada si na pravom putu Kristovom.
21.07.2009. (14:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Biti Kristov znači stršati u ovom svijetu. Ako ne stršiš, nešto nije u redu, suobličio si se duhu vremena, svijeta, a Bog je bezvremen i njegov zakon je bezvremen. Nije lako. Nije lako reći svom djetetu, kojeg si do jučer odgajao na krivim temeljima, danas nešto sasvim novo, istinu zbog koje sad stršiš pred tim svojim djetetom. Ostat će možda šutke, i nećeš znati hoće li imati ploda tvoja riječ, i nije li stigla prekasno, ali ćeš predavati Bogu koji ti je darovao obraćenje kroz molitvu ovo svoje dijete i njegov put. Učit ćeš ga da bude svoj time što će vidjeti da ti jesi svoj, pa makar mu u početku stršao, makar ti se čudio, makar te smatrao nazadnim. No, dugoročno i uz Božju pomoć, nešto mora ostati od onog što mu govoriš, nešto mu se mora usjeći u dušu od tvojih riječi ako se one ne povijaju za svakim vjetrom. Možda će i on lutati, tražiti sreću tamo gdje je nema, možda će se nasukati njegov brod o hridine mnogo puta, ali onda će u daljini zasjati svjetionik i tvoje riječi, tvoj stav, tvoja postojanost dovest će i njegovu barku do sigurne luke.
Biti svoj u ovom vremenu jednako je teško kao u svakom vremenu. Bili bismo voljeniji, prihvaćeniji, omiljeniji kad ne bismo baš toliko bili svoji, kad bismo popustili malo, kad bismo pustili taj duh vremena da nas zahvati i da budemo sličniji današnjem modernom svijetu, tolerantniji.....Reći će; pa zar to nije ljubav, prihvaćati svih i sve.....Ali, nije, ne, to nema veze s ljubavlju i prihvaćanjem. Mi trebamo imati jasne stavove, ako smo Crkva Kristova onda nećemo biti malo za eutanaziju (da se čovjek ne muči), malo za pobačaj (jer je to pravo žene), malo za istospolne brakove (pa ljudi se vole), malo za vanbračne zajednice (sve je to ljubav). Krist ne trpi kompromise. Da je htio kompromise ne bi bio razapet na križu.
Mi ne trebamo stršati na način da potežemo druge za rukave i uvjeravamo ih u želji da ih pridobijemo. Mi trebamo stršati u svakodnevnom življenju ne riječima nego življenjem u svemu svoje vjere.
Pazi da te srce tvoje ne osuđuje, budi iskren sa svojim srcem, to je jako važno. To je jako teško....Srce s kojim si iskren neće ti popuštati, pred njim se nećeš skrivati, ogoljet ćeš se i nećeš spavati. Imat ćeš mir u Bogu, ali nemir stalnog traženja istine da ne otpadneš od istine. Ono ti neće dopuštati da prikriješ pred sobom svoje grijehe, nego će te odvesti u ispovjedaonicu i učit će te skrušenosti. Neće ti dati da spavaš a i sam ćeš moliti da ne zaspeš, da ne izgubiš milost koja ti je darovana obraćenjem. Postat ćeš milosrdniji prema drugima vidjevši svoju slabost, i nećeš se sablažnjavati nad njima, jer ćeš pred očima imati svoje slabosti stalno, i molit ćeš milosrđe Božje za sve nas....
Bit ćeš svoj, bit ćeš Božji, trudit ćeš se ostati na Njegovu putu, molit ćeš se da jesi na njegovu putu, preispitivat ćeš se i mnogo će ti odgovora nedostajati, i često nećeš zna ti gdje si i molit ćeš da jesi....A nikud odatle nećeš htjeti ići, jer ti zamamne ispraznosti mogu odvući duh na trenutak i tijelo će ti nadjačati sve tvoje napore, ali ne zadugo, jer Bog će podupirati tvoje htijenje, ma koliko slabi bili tvoji uspjesi. Samo budi svoj, bit ćeš Božji, to je jedini put. I sjeti se kako je mnogima tvrd bio Isusov govor jer je bio beskompromisan, i kako su ga mnogi stoga napustili, a ti reci sa njegovim slabašnim, bojažljivim Petrom, Petrom koji mnogo ljubi; Kamo da idemo, ti imaš riječi života vječnoga....Stoga ostani uz tu Riječ, ostani uz svog Raspetog Krista, makar sam bio, odbačen od djece, od obitelji, ostavljen od prijatelja, ismijan od kolega, odbačen od svih, u stalnoj borbi svog vlastitog duha protiv svog vlastitog tijela.
U svakoj situaciji u kojoj moraš birati osluhni glas u svom srcu koji te pita, kao nekad svoje apostole; Hoćeš li me i ti ostaviti......
13.07.2009. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dori
..Da...fanatici smo onog trenutka kada se odlučimo biti pravi ...
...u situacijama u kojima to nije moderno....u kojima to nije ugodno...
...u situacijama kada se protivimo svijetu....
..a zlo se tako moćno služi omotati dobrom taj paket...
...u kom je srž loša....a sve ostalo djeluje kao dobro...
...pa nas zavara....
...pa nas okupira mislima....kako mali ustupci zabranjenome...
...nisu ništa loše....
" Svi, koji te nisu stvorili, u napasti su da te stvaraju " - kaže Rajko Bundalo.
Koliko god se zlo služilo raskošnim omotom nastojeći se nastaniti u ljudskim srcima, ubrzo prepoznaješ prazninu i pustoš gdje života nema. A samo nas jedno Srce istinski ljubi i poznaje, vodi, obnavlja, iscjeljuje, život donosi... To je Isus, živa Božja Riječ.
13.07.2009. (22:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JADRANKA2612
Hvala na lijepim željama
14.07.2009. (08:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Filip i mama
Hvala na komentaru i riječima utjehe i razumijevanja na mom blogu .
Lijep pozdrav od Filipa i mene iz sunčanog i sparnog grada na Dravi
14.07.2009. (09:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dražeN:)
Odlično promišljanje, gdje smo, i što smo, upravo mi sami :)
14.07.2009. (20:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mvko
I meni se čini da mi kršćani, ovako kako danas živimo, nismo oni pravi Isusovi sljedbenici. Stvorili smo si jedan lagodan život, idemo širokom stazom i za sve to imamo "dobre "razloge i opravdanja. Čini mi se da smo se svi, pa i naša Crkva, dobro uhljebili u ovom svijetu kao da je tu naš trajni dom. Riječima vjerujemo u nebesku domovinu a životom pokazujemo nešto drugo. Nismo baš vjerodostojni..
Isusa treba uvlačiti u sve pore života, i osobnog i društvenog, to bi nas moglo spasiti....Isus - 24 sata na dan!
Pozdrav i zagrljaj
15.07.2009. (00:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mala Anja
jedan lijepi suncani osmjeh ostavljamo :))
15.07.2009. (15:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Čitam i mislim, pogotovo pri kraju teksta, kako je teško biti Kristov, kako je teško ostati i opstati u ovom svijetu ludila u kojem se nude krivi putevi, krive vrijednosti. Promišljam kako i Ema reče, da onaj koji je Kristov strši u svojoj sredini. I mi se često poput privih kršćana skrivamo, bojimo se reći koga ljubimo, bojimo se reći zašto ne psujemo, zašto nismo za brakove homoseksualaca, bojimo se reći da želimo život po Bibliji, život u miru i ljubavi. Da, bojimo se osude. Mi nemamo katakombe, već se skrivamo u katakombama svog srca, stisnuti teretom kojeg si često sami nametnemo i onda padnemo, zalutamo jer strah nadvlada. Hvala ti na ovom tekstu koji budi i jača. Pozdrav
16.07.2009. (14:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Mi možemo birati; skrivati se ili izlaziti svakim danom iz tih katakombi u koje smo se sami zatočili, iz straha od neprihvaćanja. Pa što, nek nas proglase ludima, nazadnima, to je najmanje što možemo učiniti, svjedočiti da zaista vjerujemo u Kristov nauk i da jesmo pripadnici Njegove Crkve. Izići, prekrižiti se na ulici, prekrižiti se kod jela pred svima, izreći jasno svoj stav u svemu, što to valjano možemo izgubiti? E kad bismo barem htjeli izgubiti poradi Krista.....
Kršćanin se nema čega bojati, on ima u Bogu sve što mu treba. Milost Božja nek nam je dosta. Ako smo Kristovi, na nama se to mora vidjeti. Ohrabrimo se biti svakim danom malko više Kristovi. Ne nametljivo, ne radeći parade, s transparentima i bukom, ne silom niti snagom, to treba onima koji nemaju temelja na stijeni...Samo bez straha, s Duhom Božjim, trebamo biti ono za što smo se opredijelili; kršćani.
16.07.2009. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mamaposebnogdjeteta
Draga Magdalena, ne mogu kod ossimpleljubice ostaviti komentar. Ili ne znam ili ne mogu. Željela sam ju pozdraviti i ostaviti malo srca, ali ne ide. Evo, učinit ću kod tebe. Nisam znala da se bori s bolešću. Velika je ona žena.
17.07.2009. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kruno
Koliko je samo poniznost u životu važna i koliko je potrebna za pravi mir...
18.07.2009. (17:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Draga Magdalena,
kako mi je rekao jedan kolega s posla kada sam spomenula nešto loše o jednom svećeniku (lijepo je kad radiš među ljudima koji su puni vjere, imaju slične stavove (većina nas ima brojnu djecu i istinsko puzdanje u Boga, hvala Bogu!)) ne smijemo osuđivati svećenike, već za njih moliti, jer su oni još u mnogo većim kušnjama nego mi. A ja to nekad zaboravim, iako znam da naša zagovorna molitva jednih za druge itekako može mijenjati mnogo toga, jer Bog čuje, uslišava i voli! I puno puta sam vidjela da su mi neke stvari i neki ljudi koji me povrijede i dani da za njih molim. U prvi čas u nama je osuda, ali tko smo mi da sudimo?! Nismo li i sami često slični onima koje osuđujemo. Dakle, kada prihvatim poniženja (a time smo Kristu onda zaista pravi nasljedovatelji) i predam to sve Isusu, svoju bol prikažem za te što su me povrijedili, tada često doživim da vidim da Bog zaista sve smjesti na pravo mjesto i mijenja ljude, svećenike i nas, naravno, ta svi smo mi vrlo nesavršeni i nikada nećemo biti samo dobri, uvijek u nama kljuca i ono što nije dobro, ali sami biramo što ćemo u sebi razvijati.
I ne daj da te ušutkaju. Ne treba previše pričati, to je istina, treba životom svjedočiti Božje djelovanje u našem životu, ali Bog treba i naša usta da preko njih i govori drugima, i naša srca da preko nas ljubavlju mijenja druge, i naše ruke da preko nas može činiti mnogo toga!
To što se neki naljute kada im nešto kažemo, što nas ponize, čudno gledaju, ne treba nas smesti. Mi znamo kome pripadamo, a kad molimo za te iste, i oni kad-tad konačno spoznaju Istinu i promjene život.
Želim tebi i tvojima svima ( a osobito onom najslađem malenom!) blagoslovljenu, mirnu i radosnu nedjelju u sretnom zajedništvu i sve dane koji dolaze! I mnogo, mnogo uslišanih molitvi!
19.07.2009. (08:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
plodoviklečanja
biti svoji možemo tek kad smo slobodni a slobodu nam daje Bog,
oslobođenje od grijeha, tek tada možemo razlikovati i u malim i u velikim stvarima
ono što je Istina
blagoslov
20.07.2009. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
KAO DA...
Isus nas sve voli. Toliko mira u njemu možemo pronaći. Budimo ustrajni na Njegovom putu! Sunčani pozdrav i puno LJubavi šaljem
20.07.2009. (17:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tvojim tragom
Kaže Ema "ako stršiš" a ja to zovem, kada te gledaju kao da nisi normalan, kao da ne spadaš u ovo vrijeme, kao da nisi dio ovoga svijeta, ako te ne razumiju, tada si na pravom putu Kristovom.
21.07.2009. (14:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mvko
Danas je blagdan Marije Magdalene. Ne znam da li je to tvoj imendan. Ako je, srdačne čestitke, ako nije - veliki pozdrav i zagrljaj!
22.07.2009. (21:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...