Ovaj citat nekako mi djeluje istrgnut kako bi se potkrijepila misao ili možda jedna preokupacija razmišljanja. Suviše je u njemu eskapizma, suviše razumom obojene uzaludnosti. Na svaku njegovu tvrdnju dodao bih suprotnost koja bi tvrdnju učinila samo pretpostavkom. U bilo kojoj situaciji ako osoba prema svom uvjerenju nije dragovoljno motivirana, a prisiljena je biti marionetom, tada svaka njegova riječ ima težinu. Međutim, ako djelujem u vlastitom uvjerenju, s bilo kojim usmjerenjem, tada svako djelovanje ima vrijednost u vremenu uvećanu za moj odnos prema nekome, a koji će dalje razvijati se s tim djelićem moga djelovanja. Tada nema uzaludnosti. I onaj "možda" koji je označen s vječitom sumnjom u dokučivost njegovog "zašto" postaje nepotreban, jer sam ja sam u tom djelovanju sastavni dio toga "zašto" i umanjujem "možda". To što sam dio konačnosti nije moj ograničavajući faktor, naprotiv, to je čarobnost za koju treba živjeti, a posebice naučiti se htjeti živjeti u stvaranju jedinstvenosti i neponovljivosti mene kao bića. Tada, vjerujem nestat će smisao riječi izgubiti ili dobiti, ostat će samo sa mnom obojena učinjenost nečega. Pesimisti kažu kako je svaki čovjek u gubitku rođenjem, stoga jer svakako će umrijeti, ja kažem kako je čovjek uvijek u dobitku svojim rođenjem u kozmičkoj izbalansiranosti života, tek samo da se i rodi.
05.07.2009. (23:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ mrvs gledajući čovjeka kao dio povijesti svijeta, kao sudionika tog velikog skupa djelovanja, poteza, stvaranja i događanja onda ništa nije uzalud. svak je čovjek učinio da ovaj svijet bude to što je - ima svoju ulogu u tome. i to je onda to što ti kažeš. i mi ovdje u blogu imamo također neku svrhu, imamo određenu vrijednost samo pišući, uvećanu za faktor trajnosti i kvalitete ponekog.
ali svak za sebe, u sebi cijeli svijet, svemir, a prema van samo dio tog makro svijeta, kad nestane, kad ode odavde, s ovog svijeta, ili s ovog blog svijeta, tko se više pita što se zbivalo u njemu, s njim, njegove dileme, pitanja, odluke, tajne? koga za to briga? pozdrav o tvojoj pjesmi, kad je se načitam i skroz svladam, na tvom blg.
06.07.2009. (00:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svidjeo mi se Meroveusov ( nobično mi ga je još zvati ovako ) komentar...uvijek je dobar... i s dosta tog u njemu se slažem...i moram potpisati ponoviti da ništa nije uzalud..ništa bez obzira koliko nam sve ponekad tako izgleda bez obzira koliko smo mali dio tog makro svijeta...koliko nestankom nestaje sve.... da, strašno je ali...nešto i ostaje...u nekim srcima...nekog je briga... i svrha ipak postoji, naša... njihova...svrha ljubavi... svrha bola....
06.07.2009. (11:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Ovaj citat nekako mi djeluje istrgnut kako bi se potkrijepila misao ili možda jedna preokupacija razmišljanja. Suviše je u njemu eskapizma, suviše razumom obojene uzaludnosti. Na svaku njegovu tvrdnju dodao bih suprotnost koja bi tvrdnju učinila samo pretpostavkom. U bilo kojoj situaciji ako osoba prema svom uvjerenju nije dragovoljno motivirana, a prisiljena je biti marionetom, tada svaka njegova riječ ima težinu. Međutim, ako djelujem u vlastitom uvjerenju, s bilo kojim usmjerenjem, tada svako djelovanje ima vrijednost u vremenu uvećanu za moj odnos prema nekome, a koji će dalje razvijati se s tim djelićem moga djelovanja. Tada nema uzaludnosti. I onaj "možda" koji je označen s vječitom sumnjom u dokučivost njegovog "zašto" postaje nepotreban, jer sam ja sam u tom djelovanju sastavni dio toga "zašto" i umanjujem "možda". To što sam dio konačnosti nije moj ograničavajući faktor, naprotiv, to je čarobnost za koju treba živjeti, a posebice naučiti se htjeti živjeti u stvaranju jedinstvenosti i neponovljivosti mene kao bića. Tada, vjerujem nestat će smisao riječi izgubiti ili dobiti, ostat će samo sa mnom obojena učinjenost nečega. Pesimisti kažu kako je svaki čovjek u gubitku rođenjem, stoga jer svakako će umrijeti, ja kažem kako je čovjek uvijek u dobitku svojim rođenjem u kozmičkoj izbalansiranosti života, tek samo da se i rodi.
05.07.2009. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svismoisti
@ mrvs
gledajući čovjeka kao dio povijesti svijeta, kao sudionika tog velikog skupa djelovanja,
poteza, stvaranja i događanja onda ništa nije uzalud. svak je čovjek učinio da ovaj svijet
bude to što je - ima svoju ulogu u tome. i to je onda to što ti kažeš.
i mi ovdje u blogu imamo također neku svrhu, imamo
određenu vrijednost samo pišući, uvećanu za faktor trajnosti i kvalitete ponekog.
ali svak za sebe, u sebi cijeli svijet, svemir, a prema van samo dio tog makro svijeta,
kad nestane, kad ode odavde, s ovog svijeta, ili s ovog blog svijeta, tko se više pita što se zbivalo u njemu, s njim, njegove dileme, pitanja, odluke, tajne?
koga za to briga?
pozdrav
o tvojoj pjesmi, kad je se načitam i skroz svladam, na tvom blg.
06.07.2009. (00:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
svidjeo mi se Meroveusov ( nobično mi ga je još zvati ovako ) komentar...uvijek je dobar...
i s dosta tog u njemu se slažem...i moram potpisati ponoviti da ništa nije uzalud..ništa
bez obzira koliko nam sve ponekad tako izgleda
bez obzira koliko smo mali dio tog makro svijeta...koliko nestankom nestaje sve....
da, strašno je ali...nešto i ostaje...u nekim srcima...nekog je briga...
i svrha ipak postoji, naša... njihova...svrha ljubavi... svrha bola....
06.07.2009. (11:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MISTRESS ANCKSUNAMUN
u kojem to cvijetu živome, na kojem o svijetu postojimo..
postojimo li uopće?
Miss A.
07.07.2009. (20:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...