Komentari

viridiana.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • Nina...

    ... neće moći...

    avatar

    01.07.2009. (20:27)    -   -   -   -  

  • Nina...

    ponovo te čitam
    ne vidim ti oči
    ne čujem ti glas
    al osjećam da šetamo po rubu iste provalije....i znaš iduć tako strah me da se ne sretnemo
    jer ako se sretnemo neko će morati ili ustuknuti i onog drugog propustiti ili u provaliju upasti...
    ja ne znam trenutno ni što sam u stanju napraviti, dali se survati niz strano i nepoznato ili ustuknuti i propustiti....ŽIVOT

    avatar

    01.07.2009. (22:53)    -   -   -   -  

  • svismoisti

    @ nina
    strano i nepoznato u sebi krije što sad se ne vidi.
    strano i nepoznato je izazov, budi maštu, potiče sanjarenje, to nije stvarna slika.
    oslušni dobro i promotri dobro prije nego zaroniš u ono što je sad tako neodoljivo.
    fotelja je stvarna.

    avatar

    01.07.2009. (23:12)    -   -   -   -  

  • Nina...

    zaronila ja odavno , nema spasa ,
    fotelja je stvarna znam, al ako sjednem u nju postaće blatnjava ...
    i onako je već sva jadna klimava...
    a žao mi je, jako mi je žao...bila sam vezana za nju...kažem bila...ona je ostala na svom mjestu
    još čeka u kutu... a mene ...mene tu nema više..ja ronim blatnjavim dubinama...
    dokle ću, gdje ću...
    i kome ovo pišem, ne znam...jer znaš da znam i znam da znaš...al opet...

    avatar

    02.07.2009. (01:19)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Postoje i privremeni rastanci, ponekad potrebni da se duh smiri, um zaboravi svoje glupe želje, a srce kaže svoje ... i kako srce kaže ( a nekada se treba i strpiti, dok ono, jadno, dođe na red ) - tako valja postupiti.

    Tu je jasno, čini mi se, što srce želi, znači - pričekati da se razmaknu oblaci raznih mentalnih varki, koje zaista mogu biti nevjerojatno i jake i uvjerljive, pa kada se one rastope i prikažu u svom pravom svjetlu - kao iluzija, onda će srce imati otvoren put ... :-)

    Ja se kladim na happy end. :-) Ali, znam da ga je teško i dugo dočekati. :-((

    avatar

    02.07.2009. (19:59)    -   -   -   -  

  • MISTRESS ANCKSUNAMUN

    Koliko puta sam čula:previše te poštujem, ovo nije u redu..

    umorna sam od toga..

    Miss A.

    avatar

    02.07.2009. (20:04)    -   -   -   -  

  • meroveus

    To bi se nekako moglo nazvati kao: neodrživost postojećeg stanja. Suho zvuči. Vjerojatno u percepciji toga stanja jeste mnogo više. Sve što može stati u godinu, pet, deset, ili više godina. Koliko se vremena od sada pa do prije, može staviti u to stanje? Vjerujem kako se to vrijeme umnožava geometrijskom progresijom i kako je u subjekciji nakrcanije i isprepletenije no što se od početka odmotavalo. Toliko toga je u njemu. Svaki zamah u njega multiplicirat će ga novim osjetima, novim bojama misli, i što je najpresudnije - dubinama sjećanja. Sve ono stvarno neživo što se ima i što se može dodirnuti rukama - ništa je, u odnosu na živo.

    avatar

    02.07.2009. (22:25)    -   -   -   -  

  • plamenazora

    da li će naša tijela moći ostati zauvijek odvojena
    naše oči da se ne gledaju
    naše duše da se ne dodiruju

    jako lijepo!

    avatar

    04.07.2009. (04:07)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Slično sam to čula od nekoga i slično se pitam. Ne vjerujem u grižnju savjesti i previše poštenja. Jednom ranije mi je to rekao da bi me testirao. Trebala sam valjda vrisnuti i moliti za ljubav. Jednako sam mu odgovorila kao i ti. Proglasila sam to kukavičlukom, al ne mojim. Lakše je kad stvarima damo neko ime...meni je uvijek tako bilo lakše. Ako se poslije i predomislim, neću žaliti.Povući se kad je najljepše, idealno je da bi se drugu stranu izludilo i emotivno uništilo.....ovo su samo moja razmišljanja na zadanu temu;))))
    primiti molim pod neobavezno...

    avatar

    04.07.2009. (18:14)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    ovaj virtualni svijet je svijet u kojem moramo naučiti vidjeti, slušati, mirisati, kušati, dodirivati napisane misli........nekada mi to uspije i onda sam sretna.........beskrajno sretana........

    telefoni, mobiteli i govoreći automati su mi odbojni...........telefonom se služim samo u poslovnom svijetu, a zbog daljine telefoniram sa mamom i najboljom prijateljicom.........

    ugodnu ti večer želim..........:-)))

    avatar

    04.07.2009. (18:19)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    ...jesi li se vozila sa bodhisattvom u metrou...nadam se
    da će ti se vožnja svidjeti : )

    avatar

    04.07.2009. (23:35)    -   -   -   -  

  • svismoisti

    @ nhnkchg
    super, zaista je to bila ugodna vožnja

    avatar

    05.07.2009. (01:19)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Hvala ti velika za konstuktivne i razborite primjedbe na mom blogu, rijeki ljudi razmišljaju tako kao ti, i takvi me dosta raduju ... :-) Posebice što tako promišljaju situaciju, unatoč ne baš optimističnoj poeziji i mislima istaknutim kao motto svog bloga.
    Meni je takođe najbliskiji i najdraži taj Šimićev "Rastak sa sobom", uz "Pjesmu o jednom brijegu" i još jednu, čije ime zaboravih, ali sjećam se svega ostalog ... pa evo ... samo za tebe ... i sve one koji te redovito posjećuju ili ponekad zalutaju ovdje... :-)

    Crveni cvjetovi ljubavi
    gore u noći

    Prva noć
    kroz koju idem
    sam

    Slušam -
    visoki plavi vodoskoci
    čeznu visine
    koje nikad dosegnuti neće

    I u meni
    teško crno srce
    tuče, tuče

    avatar

    05.07.2009. (11:47)    -   -   -   -  

  • svismoisti

    @catwoman
    ova tako tužna ljubavna zove se Prva noć samoće.
    Pjesma jednom brijegu uz bok je Rastanku sa sobom i meni. interesantno.

    avatar

    05.07.2009. (21:33)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...