Komentari

kabraxis.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • evelyn :)

    tako prokleto savršeno napisano, i tako prokleto deprimirajuće, bar za mene. mislim, tužno je zato što je istino. ja sam jedna jako jako sretna osoba, ali ako bi sada samo odmahnula glavom i rekla da ne osjećam sve to što si ti opisao u ovom postu, onda bi samo lagala. možda, kako si ti to rekao, zato da bolje prođem u životu, ili sa sačuvam neku dragu osobu uz sebe. kad barem ne bi morali lagati, kad bi mogli biti točno ono što u tom trenutku jesmo, možda onda ne be svi bili tako mrtvi. ne-živi.
    ja stalno gledam prolaznike, i uvijek u njima vidim nešto tužno. svi su mi tužni, koliko god da se smiju. uvijek se pitam koji su njihovi problemi. ali možda jednom svi oni postanu sretni i izbrišu tamu iz osmijeha. moram vjerojati da je takvo što moguće, da ne vjerujem i ja bih bila mrtva.
    nekih stvari je se dobro ne sjećati. blokirati ih. ali ožiljci nekako uvijek ostanu, i bojim se da sve čega se ti ili ja ili netko drugi ne sjeća, zapravo ima najviše utjecaja na nas. jednostavno je bilo prebolno za doživjeti.
    ono najtužnije u postu mi je dom koji zapravo nikada nije bio dom. to mi je oduvijek slaba točka. sigurnost i toplina koje bi ti neko mjesto ili ljudi trebali pružiti, a zapravo ga nikada ne osjećamo. :(

    ali nije sve još gotovo. mlad si, i čak i kad ti se čini da je već sve završeno, možda te život još uspije iznenaditi. čuvaj se. :)

    avatar

    14.06.2009. (15:51)    -   -   -   -  

  • Molly The Paradox

    oii
    zanimljivo
    i ja sada trenutačno čekan nešto da me uzburka..
    neka energija.. čini se uzaludno...

    avatar

    15.06.2009. (14:07)    -   -   -   -  

  • Molly The Paradox

    gledanje ljudi dok prolaze,
    pogađanje njihovi misli
    razmišljanje o tome..
    česta aktivnost..
    heh....

    P.S
    super napisano xD

    PAPA
    pozz
    ^^

    avatar

    15.06.2009. (14:08)    -   -   -   -  

  • Vampire lady

    dom koji nikada nije bio tvoj dom
    to je tužno

    depresivan je ovaj post

    avatar

    19.06.2009. (14:22)    -   -   -   -  

  • †Raven

    imala sam toliko toga za napisati u ovom komentaru
    dok sam čitala
    a sad se ne mogu sjetit svegai...ok..malo-pomalo...
    htjela sam napisati da se nekad ipak ne može pouzdati u zaborav..znam pokušavala sam
    potiskuješ i potiskuješ, nadaš se onoj točki nestajanja, a ona je sve dalje i dalje
    znam, pokušavala sam
    postoje različiti ljudi
    iako mi se čini da je sve više onih koji će ti oderati kou s lica iz puke dosade, nego onih koji će ti pomoći
    ali vjerujem...
    i ja nekad gledam ljude kako prolaze i pokušavam pronaći barem tračak dobrote
    želim ti od sveg srca da tvoje mjesto užasa
    ipa nekako nestane
    iako čini mi se, da nas postojanje takvog mjesta ipak nekako tjera da budemo bolji

    avatar

    19.06.2009. (14:27)    -   -   -   -  

  • †Raven

    "ja sam nekad obožavao sjesti u bus il vlak il stopirati...i iči...nekud...nebitno kud...samo ići i izgubiti se...."

    to si mi napisao u komentaru
    kako ti zavidim zbog toga...
    pozdravljam
    =)

    avatar

    19.06.2009. (14:28)    -   -   -   -  

  • butterfly in the water

    ne znam šta je gore. kad te ubiju vlastite želje. ili tuđe. ako te ubiju vlastite, to je neka vrsta samoubojstva. a svi smo to jednom poželili. to je jedini nacin da se ubijes, a da nitko kasnije ne prica o tebi. da te nitko ne krivi. ni ne žali. jer ni ne primijete. ne vide dušu. ne vide da ona krvari. više nego što bi vene ikad mogle. zabrine ih ponekad možda prazan pogled. pa pripišu to suncu, odsjaju. onom koji tako jako želiš doživjeti. i misliš da ćeš uspjeti, ako je tvoja želja dovoljno snažna. živiš u tom naivnom uvjerenju. onom odsjaju kojeg oni utapaju u crnim lokvama tupila, praznine, i površnih htijenja. ako me razumiješ.
    čitali smo se jednom .davno. na starom blogu. nemam više šifru -.- vjerojatno se ne sjećaš. ali nadam se da nastavljamo. pozdrav.

    avatar

    20.06.2009. (14:44)    -   -   -   -  

  • Molly The Paradox

    oiii
    novo ^^

    pozzzz

    avatar

    28.06.2009. (16:37)    -   -   -   -  

  • Leona

    sada kada malo razmislim o ovom postu, osjecam se savrseno.
    ovim rijecima probudio si nesto u meni sto me potaklo na razmisljanje.
    ovaj post ima smisla, itekakog smisla i drago mi je sto mogu uzivati citajuci ga.

    avatar

    01.07.2009. (12:36)    -   -   -   -  

  • Pokojnici i pijanci

    Izgleda kako jako mnogo nas dijeli slična razmišljanja. Gdje živimo i u kojem vremenu, nije ni čudo.
    Krivi smo mi, rekao bi Đole...
    Jesmo, bogme, krivi smo.

    avatar

    02.07.2009. (17:07)    -   -   -   -  

  • evelyn :)

    nešto novo kod mene*

    avatar

    17.07.2009. (20:36)    -   -   -   -  

  • Zozie

    da, gledala sam nekoga kako umire.
    ali kada je Smrt došla dovoljno blizu,
    ja sam otišla.
    postoji trenutak kada vidiš da više
    nije potrebno biti blizu, da je sad Njezin red.

    avatar

    24.07.2009. (16:29)    -   -   -   -  

  • Molly The Paradox

    oiii
    novi post..
    ^^
    pozzz xD

    avatar

    25.07.2009. (21:52)    -   -   -   -  

  • †Raven

    pozdrav

    avatar

    18.09.2009. (16:52)    -   -   -   -  

  • Crni Sabat.

    Ima li uopće smisla dodati bilo što na tvoje riječi?
    Nema, mogu samo trošiti riječi uzalud, jer ti sve si rekao.
    Kadkad se pitam kamo trebam ići. Hoću li ići u pakao ako si oduzmem život?
    Što me sprječava, ta znam da bolje nikad biti neće, no ja čekam, ja stojim.
    Možda čekam jer tražim rješenje, tražim način, tražim put.
    Da, to ja čekam, no valja ga tražiti.

    avatar

    30.01.2010. (10:17)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...