"zaključujem da bih se stvarno ludo zabavljala kada bi se svi ti ljudi našli na okupu i iz nekog razloga išli pričati o meni" Zamisli kako bi tek bilo da se okupi mojih 500tinjak studenata (mislim samo na ove nove, koje sam dobila ove akademske godine, a ne na sve one s kojima sam radila kroz 12 ranijih godina) i pričali o meni. Zato je krasno moći ne se brinuti oko toga što drugi ljudi misle i pričaju o nama 8) Što se pak lijepljenja etiketa tiče, jedne od najdražih koje sam dobila su "kraljica trača" i "egzaktno zajedljiva" :))) "Drugo što je nezgodno – ako vjerujemo da neka osoba ima neku, za nas negativnu, osobinu vrlo je vjerojatno da ćemo svojim ponašanjem upravo tu osobinu i potaknuti." Mislim da je tako i sa psima: ja sa svojim strahom od pasa potaknem psa da se prema meni ponaša neprijateljskije nego prema drugim ljudima. Usput, mog rođaka je nedavno njegov vlastiti pas tako izgrizao da je 2 tjedna bio na bolovanju (a počeo je ponovno raditi iako se još nije potpuno oporavio). Tko zna li je taj pas mislio da mu je njegov vlasnik hrana ili prijetnja?! "Prema mom iskustvu - ljude se doista upoznaje godinama." Kod nas se kaže da s bračnim partnerom treba pojesti kilo soli da bi ga se upoznalo :)
01.06.2009. (10:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jako je bitno biti svjestan da imas stereoptipove i da nisu istiniti u 100% slucajeve. tipican primjer stereotipa kojeg ja imam je ako mi se priblizi osoba koja ima fizionomiju Roma, pripremim se na odbijanje nekih zahtjeva (prosnja, prodavanje, zapricavanje ...) i pazim gdje mi je novcanik. Onda ju ipak saslusam i najcesce otkantam. Ako mi se obrati njemacki ili svedski turist puno opustenije reagiram. Tu je stereotip dosta cesto istinit ( Romi cesce prose i kradu od Svedjana), ali ja jako pazim da ne genereliziram i ne obiljezim sve takve osobe. S druge strane bilo bi nekako naivno od mene ponasati se kao da su te skupine ljudi potpuno jednake i da bas nimalo istine nema u stereotipovima...
Primjetio sam kako vecina robuje stereotipovima, a dobar dio onih koji to nadraste upadne u neko negiranje svega sto stoji iza stereotipova ukljucujuci i istinite informacije...
i ja bi isto odgovorio na pitanja kao i ti.
kod razlicitog ponasanja u razlicitim situacijama se potpuno slazem kako je to potpuno prirodno. meni je osobno trebalo neko vrijeme da to oslobodim i dozvolim sebi da se tako ponasam. Primjetio sam da su nas ( cjelu moju okolinu u skoli) kao klince odgajali da se trebamo uvjek isto ponasati, usuprotnom smo dvolicni i nedosljedni i ...
01.06.2009. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
:-)):-P "neki bivši profesori s faksa bi me opisali kao predanu i genijalnu!!!" ma vidi ti naše Ne-e... tko je to sebi napravio "veliku kapu?" :-D ja koristim sustav "ladica", ali su dosta uske :-) a trudim se te ladice prozračiti što češće , pa i opaziti promjene u sugovornikovom ponašanju. Kako nas ljudi doživljavaju? To zna biti dosta često predmet jako velike i jezovite šale :-) Gotovo kao kada me dobar prijatelj, koji je poznavatelj mog "lijevog" i čak "ultralijevog" mišljenja, a u šali mi je rekao..."Evo slušam te kako govoriš o "politici / obrani proizvodnje", i zvučiš kao "liberalni ustaša"!!" I nakon toga se obojica nasmijemo do suza. Tehnički, mislim kako je neizvedivo procesirati sve informacije u našem ritmu života. Ladice su nužne. Ono na čemu se može poraditi je "preživanje i analiza informacija" nakon što se dogode, kako bi popravili ili izmijenili postojeću sliku, ali to napraviti, bez predrasuda... a to rijetko kome uspijeva :-)
01.06.2009. (21:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Kate: Zamisli kako bi tek bilo da se okupi mojih 500tinjak studenata (mislim samo na ove nove, koje sam dobila ove akademske godine, a ne na sve one s kojima sam radila kroz 12 ranijih godina) i pričali o meni Oni te ipak svi znaju iz istog konteksta - nije to to :-).
Što se pak lijepljenja etiketa tiče, jedne od najdražih koje sam dobila su "kraljica trača" i "egzaktno zajedljiva" Molim da se negdje i službeno zabilježi (jer imamo neslužbeno) da ovo potonje nije bila naljepljena trajna osobina ličnosti nego tek komunikacijski stil koji tebi, kakvu te svi znamo, najbolje pristaje. :-))))
Mislim da je tako i sa psima: ja sa svojim strahom od pasa potaknem psa da se prema meni ponaša neprijateljskije nego prema drugim ljudima. Jedan od razloga straha od pasa je i loše prepoznavanje psećeg ponašanja i njegovog značenja. U skladu s time, jesi li sigurna da su neprijateljski? Možda se samo žele više družiti s tobom :-). Znaš, psi su znatiželjni predatori - kad vide da netko bježi od njih, onda ih tek zanima, a ako ga još nećeš pomaziti, a navikao je da ljudi to rade - onda ulaže dodatan napor u tebe da ti se svidi ili privuče pažnju...ali ti to sigurno već sve znaš ;-)).
Tko zna li je taj pas mislio da mu je njegov vlasnik hrana ili prijetnja?! Teško je reći bez cijele priče (koja obuhvaća što je točno tome prethodilo, ali i kako je pas odgajan, socijaliziran, koliko je star, možda bolestan i sl.), ali suprotno mišljenjima mnogih, pseće ponašanje uopće nije nepredvidivo.
Kod nas se kaže da s bračnim partnerom treba pojesti kilo soli da bi ga se upoznalo :) Tako malo?! Ja sam za barem 5 ;-)).
@Guest: tipican primjer stereotipa kojeg ja imam je ako mi se priblizi osoba koja ima fizionomiju Roma, pripremim se na odbijanje nekih zahtjeva (prosnja, prodavanje, zapricavanje ...) i pazim gdje mi je novcanik. Hahaha, taj imam i ja :D. Ali baš kao što si kasnije rekao to spada u statistike - neću mu prvo ponuditi da mi pričuva novčanik, pa ga onda ići upoznavati kao osobu, kao što neću niti gurnuti prst u utičnicu da provjerim je li možda struja ponekad bezopasna :D :D.
Primjetio sam kako vecina robuje stereotipovima, a dobar dio onih koji to nadraste upadne u neko negiranje svega sto stoji iza stereotipova ukljucujuci i istinite informacije... Istina, takve neki od nas od milja zovu "cvjetići" :D. Ljudi su skloni ići u ekstreme (ma vidi samo Borgija kao liberalnog ustašu :P :-)). Pravo nadrastanje nečega nije otići u suprotan ekstrem, nego pronaći zdravi balans između 2 ekstrema.
i ja bi isto odgovorio na pitanja kao i ti. :-o!
Primjetio sam da su nas ( cjelu moju okolinu u skoli) kao klince odgajali da se trebamo uvjek isto ponasati, usuprotnom smo dvolicni i nedosljedni i ... Dobro si primijetio...i ja sam to primjetila...
@Borgi: ma vidi ti naše Ne-e... tko je to sebi napravio "veliku kapu?" Haha :P! Pa zar nisi pročitao da sam stavila i suprotnost?!...Ok, ok, ne baš potpunu, ali to je samo zato što, da sam ikad i saznala da me netko smatra ekstremno glupom, moj ego, velik kao kuća, ne bi dopustio da to ovako javno priznam. :D
To zna biti dosta često predmet jako velike i jezovite šale :-) To si tako lijepo rekao da ni ja ne bih bolje :-).
Tehnički, mislim kako je neizvedivo procesirati sve informacije u našem ritmu života. Ladice su nužne. Ono na čemu se može poraditi je "preživanje i analiza informacija" nakon što se dogode, kako bi popravili ili izmijenili postojeću sliku, ali to napraviti, bez predrasuda... a to rijetko kome uspijeva :-) Složila bih se s ovim. No, moguće ih je ublažiti, a ponekad i jednostavno ne procesirati nego dopustiti da vidimo (ali to nam je protuprirodno :-)).
01.06.2009. (22:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Svi: mislim da sam zaboravila jednu stvar navesti u postu, pa ću se ovdje malo nadopuniti. Naime, maksimalno smanjenje stereotipa ni pod razno ne podrazumijeva da se moramo prema svim ljudima jednako ponašati ili da ih baš sve moramo imati želju upoznati. Ako iz nekog razloga ne osjećamo želju da upoznamo nekoga (ma tko bi ih uopće i upoznao sve... :)) - to je naše legitimno pravo, kao i svaki razlog koji stoji iza toga. Post se prvenstveno odnosi na međuljudske odnose osoba koje su u interakciji, žele biti u interakciji, ali im mentalni procesi stvaraju distorziju u toj interakciji i zbog toga su jedna ili druga strana nezadovoljne. Također se odnosi na brzinsko donošenje sudova o nekome na temelju premalog broja informacija i slijepo držanje za te sudove. Za većinu ljudi, pa čak i onih koje "znam" reći ću "ne poznajem ga/ ju dovoljno dobro da bih mogla reći kakva je točno osoba" (ovdje si dopuštam da pretpostavim ili da mi se čini da je takva i takva), no mnogi ljudi će ipak prerano zaključiti (na temelju premalog broja informacija) da poznaju te ljude i ponašati se kao da je to apsolutna istina. Eh, upravo taj koncept "apsolutne istine" je ono što stvara najviše problema.
01.06.2009. (22:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"nadrastanje nečega nije otići u suprotan ekstrem, nego pronaći zdravi balans između 2 ekstrema." potpuno se slazem. I normalno je pri hvatanju ravnoteze zaljuljati se malo na jednu malo na drugu stranu. (dok su amplitude sve manje, a ne sve vece :-) )
"Dobro si primijetio...i ja sam to primjetila..." - i tu onda slijedi vrlo zaguljena fora. Natjeraju se djeca u prisustvu autoriteta na neko ponasanje , a onda, ako povjeruju da nije u redu ponasati se razlicito u situacijama kada nema kontrole i prisile, i dalje se ponasaju na isti nacin cak i kada imaju slobodu . meni je to genijalno ( iako nimalo zdravo :))) )
"Eh, upravo taj koncept "apsolutne istine" je ono što stvara najviše problema" - EHHHHH, DA!
02.06.2009. (13:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Post i komentari su prilično smisleni i jasni tako da na to nemam ništa za dodati. Zato se sada već pomalo pripremam za novi post - "Tko bismo bili bez svoje priče – Part II – Interpretacija realnosti" - kad će on biti? "Sutra"? :)
06.06.2009. (11:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kako sam novi posjetitelj ovog bloga, zanima me je li kada bilo govora o intuiciji ?
Naime, voljela bih i molila mišljenje stručnjaka u vezi ovog fenomena: zašto mi se gotovo redovito događa da prvi dojam, koji steknem o nekoj osobi ( bilo pozitivan ili negativan ) nakon vremena i vremena preispitivanja, provjere, otkrivanja novih ( pa i neočekivanih ) osobina tog ljudskog bića ( jer zaista se trudim ne zalijeteti se, bilo u simpatije, pogotovo ne ono suprotno tome, dok ne steknem barem približno dovoljno racionalnih informacija ), ipak na kraju dođem do toga da sam u tom prvom dojmu savršeno skenirala generalnu sliku te osobe, a kasnija istraživanja često puta me vodila u zablude ili bolje rečeno: devijacije od prethodne generalizacije, pa bih čak dobivala i neočekivane noževe u leđa - jasno, od onih koji su mi već na prvi ( bilo "virtuelan" ili "realan" ) pogled bili odbojni, a upravo zbog toga, tj. da "jadne ljude" ne bih prejudicirala, trudila sam se svojski prilagođavati komunikaciji, otkrivati njihove dobre strane ( koje su se zaista i dale pomalo naći ) ... da bih na koncu ipak naivno "popušila" ?
Pragmatika o kojoj Borgman govori, kao i samozaštita, počeli su mi nalagati da se pri odabiru društva daleko više vodim prema "prvom dojmu", a manje dodatnom istraživanju, jer to iziskuje jako puno uzaludnog trošenja vremena i energije - jasno, ukoliko nekome ljudska psiha nije predmet struke ili interesa. Pri tome, slažem se, ne treba suditi / ladičariti, nego samo konstatirati: ta osoba mi jest ili nije zanimljiva, draga i privlačna... i to ju objektivno ne čini boljom ili gorom od drugih. Tu je u igri samo moj subjektivan ukus.
No, ovaj tekst smatram iznimno korisnim u jednoj drugoj sociološkoj situaciji, koju i ističeš u odličnom primjeru dugogodišnjeg zajedničkog života: kada nam par puta urezani putevi iskustava počnu formirati trajne utiske, tj. stereotipe. I to sasvim pogrešne. Pala mi je na pamet priča o bračnom paru, koji je odustao od međusobnog interesa i na internetu pokušavaju upoznati zanimljive, nove ljude. Tako se tamo slučajno sretnu i - oslobođeni stečnih predrasuda i uvjetovanosti, opušteni i slobodni u izražaju svoje prave osobnosti - svide se jedno drugome, baš kao što je to bilo onda jednom davno .... jasno: happy end. Ipak je to romantična komedija, ali s puno elemenata realne drame ;-) Zato mi su mi tvoje treće i četvrto pravilo izvanredni ... Zanimljivo kako autori knjige "Zašto muškarci ..., a žene ...." ističu da su muškarci ti koji više kiksaju na pravilu br. 3. Navodno - čim se ožene, smatraju da sada sve znaju o svojoj ženi ( jer ne bi ju vjenčali da se nisu dovoljno osvjedočili u sve što im je bitno ) i tu prestaje svaki interes za otkrivanjem nekih njenih novih osobitosti. A onda one prestaju biti zainteresirane za neke druge aspekte veze ...
U nadi da mi nećeš zamjeriti na ovako dugačkom "kilomentaru", da ti ipak, za svaki slučaj, dobro fiksiram "veliku kapu" ;-) , koju ti je neki "liberalni ustaša" ili "lijevo orijentirani četnik" ;-) pokušao strgnuti : primijetila sam, pročitavši još i tvoja prethodna dva posta, da si ti jedna od rijetkih blogera, koji se bavi svojom strukom, nastojeći na popularan i prijemčiv način približiti njena najnovija saznanja široj publici, uspijevajući pri tome na zadivljujuć način očuvati svu puninu i detaljnost informacija, usprkos toj svojoj jedinstvenoj, duhovitoj i slikovitoj prezentaciji.
I za kraj, reci mi, jesam li dobro zaključila : u jednom postu navodiš da ti je Svemir uvijek ispunio sve želje, makar na vrlo neočekivane načine, vjerovali mi to ili ne ... čini mi se da si ti uvijek tražila isključivo spoznajne darove u potrazi za istinom :-) ?
06.06.2009. (19:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jure
Nea, svaka čast na postu, uostalom od tebe se to i očekuje. No, ono što ti pričaš kao svoju priču, catwoman veli suprotno toj prići. No, osobna sreća, zadovoljstvo i ugodan život izvire iz druženja / odnosima s odabranim osobama. Tako ti dođe da taj prvi odnos jest vlastita slika (karakter) u drugoj osobi. Mi mjerimo prvi put tu osobu, no ne po njegovom karakteru, nego u nama stvorenoj slici vlastite osobnosti kao ideala, a osoba s kojom smo u PRVOM odnosu izražava odstupanja od tog ideala. Ako je muško-ženski odnos, onda uz sve predhodno dolazi još i kemija. Što više, s odrastanjem, kad se smanji ta kemija, svejedno ostaje osnovna odrednica iz samih osjetila, pa makar ovaj-a ne progovorili ni riječi - simpatija ili antipatija /i cijela skala između ove dvije krajnosti/. Daljnji odnosi, znači, mogu izmjeniti ovu simpatiju - antipatiju, no dali se isplatit tratiti vrijeme u društvu s antipatičnom osobom? Vratimo se sad na sam život, zadovoljstvo i sreću življenja. Ono što pričaš za odnose u braku (u kojem nisi !), posljedica je izgubljene simpatije (ljubavi). No ništa strašno, imaš zajedničku ljubav u djeci, pa ako je riječ o djeci (unucima), uvjek imaš zajedničku vezu, drugo ionako nije važno.
07.06.2009. (09:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Guest: I normalno je pri hvatanju ravnoteze zaljuljati se malo na jednu malo na drugu stranu. (dok su amplitude sve manje, a ne sve vece :-) ) Točno tako ;).
i tu onda slijedi vrlo zaguljena fora Da, lijepo si ti opisao, zapravo, tim opisom si pružio objašnjenja za neke fenomene među ljudima koji su uvijek fascinirali... Čini se da smo mi koji imam "problema s autoritetom" u određenoj prednosti :)).
@Berix: kad će on biti? "Sutra"? Preksutra :P.
07.06.2009. (10:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Catwoman i Jure zaslužuju poseban komentar (zapravo se potajno bojim da će mi ponestati mjesta u prethodnom :)).
@Catwoman: Kako sam novi posjetitelj ovog bloga, zanima me je li kada bilo govora o intuiciji ? Nisam pisala o intuiciji, kao izdvojenom fenomenu.
Naime, voljela bih i molila mišljenje stručnjaka u vezi ovog fenomena: Nisam sigurna da je to u domeni struke, ali htjela sam ti ionako reći da nije sve na ovom blogu direkto iz struke, već je dobar dio struka pomiješana sa mojim osobnim gledištima. Za intuiciju ove vrste ja mogu reći dvije stvari: 1. Ljudi često podcijenjuju moć selektivne pažnje i ponekad nisu svjesni kako s podsvjesne razine upravlja njima. Moguće je da zbog prvog dojma ipak u konačnici više primjećuješ ono što potvrđuje tvoje uvjerenje (to bi rekla samo struka ;)). Drugo je (moje mišljenje): vjerujem da je moguće prepoznati ljude koji su nam "bliže" od onih koji su nam "dalje" i ponekad je to moguće već pri prvom susretu (ili prvih nekoliko). Čak bi i znanost našla nekoliko objašnjenja za to - od nesvjesnog skeniranja genetskog sadržaja kod druge osobe koji se da vidjeti već iz nekih fizičkih karakteristika (genetski sličnije osobe su nam i karakterno sličnije), do nesvjesnog skeniranja neverbalne komunikacije. U svakom slučaju, ja sam sklona vjerovati da svatko od nas ima ugrađen "mehanizam" kako brzo prepoznati one koji nam odgovaraju - kod nekih je malo zakržljao, kod nekih se još drži, ali kod većine je obično izmješan sa dotad naučenim i selektivnom pažnjom, pa je jako teško biti siguran u njegovu pouzdanost. Također, vrlo vrijedna razmatranja je i Jurina konstatacija o prvom dojmu. U svakom slučaju, kao što sam malo nadopunila u pretprethodnom komentaru (:D), doista se ne trebamo družiti (niti željeti družiti) sa svima - tko bi to sve podnio? :) Post i je prvenstveno namijenjen onakvim (ili sličnim - ljudima koji se znaju, neovisno o prirodi njihovog odnosa - možemo pričati i o prijateljima...) pričama, kakvu si ti baš lijepo opisala ;).
da ti ipak, za svaki slučaj, dobro fiksiram "veliku kapu" ;-) Hahaha, hvala ti na komplimentima (skoro da mi je neugodno ;)). Kao što rekoh, nije ovo sve samo struka (za neke stvari bi me struka možda i razapela jer volim odšetati u "rubno" područje ;)), ali lijepo je čuti da ti se sviđa :).
I za kraj, reci mi, jesam li dobro zaključila : u jednom postu navodiš da ti je Svemir uvijek ispunio sve želje, makar na vrlo neočekivane načine, vjerovali mi to ili ne ... čini mi se da si ti uvijek tražila isključivo spoznajne darove u potrazi za istinom :-) ? Uh, teška je to rečenica, da mi je uvijek ispunio baš sve želje...evo npr. jučer nisam dobila na lotu :))). Mislim da sam napisala da sam uvijek dobila ono što sam tražila (to sam stavila u jednom postu, u drugom sam napisala da mi se nikad nije dogodilo nešto što nisam na nekoj razini dopustila da mi se dogodi - ili je to bilo u nekom komentaru, ne sjećam se više :)). Ponekad zatražimo nešto i onda se dogodi puno stvari po putu da to i dobijemo - to može generirati nove želje koje se ne ostvare, a tek kasnije uvidimo da je sve to bilo sa namjerom da dobijemo ono što smo prvo zatražili. Ovo je stvarno dugačka tema, a nekako se cijeli ovaj blog vrti oko nje, pa vjerujem da ću uspjeti, bar donekle ju bolje razjasniti daljnjim postovima... Odgovor na tvoje vrlo konkretno pitanje: ne, nisam uvijek tražila spoznajne darove (bar ne svjesno), ali oni su obično došli čak i kad ih nisam tražila ;).
07.06.2009. (11:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uspjela sam u Jurinom dijelu komentara potrošiti sve znakove :). Pa evo novog (sad ću ići okolo i hvaliti se kako imam puno komentara na blogu :D).
@Jure: Tako ti dođe da taj prvi odnos jest vlastita slika (karakter) u drugoj osobi. Mi mjerimo prvi put tu osobu, no ne po njegovom karakteru, nego u nama stvorenoj slici vlastite osobnosti kao ideala, a osoba s kojom smo u PRVOM odnosu izražava odstupanja od tog ideala. Da - s ovim bih se potpuno složila - to se još zove i - projekcija. Ono što je pravi fenomen (a o tome će isto biti u drugim postovima) je - projekcija poslana u realnost - postaje realnost, ako smo dovoljno uporni u njoj ;).
Daljnji odnosi, znači, mogu izmjeniti ovu simpatiju - antipatiju, no dali se isplatit tratiti vrijeme u društvu s antipatičnom osobom? Ne, post je o ljudima koji su prošli taj "prvi filter" :).
Ono što pričaš za odnose u braku (u kojem nisi !), posljedica je izgubljene simpatije (ljubavi). No ništa strašno, imaš zajedničku ljubav u djeci, pa ako je riječ o djeci (unucima), uvjek imaš zajedničku vezu, drugo ionako nije važno. Prvo da komentiram - imaš pravo - nisam u zakonskom braku, ali živim već godinama s partnerom - vjerujem da je to dosta slično (osim što i dalje imam svoje prezime i nemam službeni papir - no mislim da to nekako ne utječe puno na sam odnos ;)). Nisam se u ovom postu htjela fiksirati strogo niti na brak, niti na odnose romantičnog tipa (iako i oni ulaze u tu priču, možda čak i više od ostalih, jer su zbog emocija podložni većim distorzijama). S jedne strane se slažem s ovom tvojom konstatacijom, s druge strane i ne (moram napomenuti da djece nemam i zapravo nisam zainteresirana za imati ih na način da budu posrednici koji će održavati povezanost - ne zato što sam naivno idealistična, što će mi stara iskušnjara i cinik u tebi vjerojatno pokušati nalijepiti ;))), nego zato što osobno ne želim da me obaveza zadržava na mjestu na kojem ne želim biti, ako ne želim biti). Ali to je stvarno već neka sasvim četvrta priča koja zadire u stvari koje nisam ni dotakla ovim postom, a doista ne želim ispisati još nekoliko komentara - radije ću onda jednom napisati post :).
07.06.2009. (13:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odgovor na tvoje vrlo konkretno pitanje: ne, nisam uvijek tražila spoznajne darove (bar ne svjesno), ali oni su obično došli čak i kad ih nisam tražila ;).
Pitah te to, jer sam nedavno doživjela da isplati jedino moliti Svemir, kako bi moja baka znala reći: "da nam prosvijetli pamet" ... Materijalne želje ( uključujući i one koje se odnose na zdravlje ) nekada upale, uglavnom ne. Eto, to je moje subjektivno iskustvo, pa sam htjela usporediti s tvojim ... a možda još tko ima kakvih osobnih iskustava vezanih za tu temu ispunjavanja želja ?
Stručnjaci za transcendentalnu meditaciju kažu da stvar s ispunjavanjem želja funkcionira, ako nešto poželimo, ali onda tu želju pustimo, više ne vežemo za nju, oslobodimo se je ... jednostavno se prepustimo Životu ... Doista, na taj način "slučajno" su mi se ispunile dvije ogromne želje, a tada još nisam znala za to "pravilo"... :-) Samo, čim čovjek spozna nešto kao "pravilo", prestaje biti spontan, kao ono u sugestiji: "Nemojte misliti na ružičastog slona ... ";-)
07.06.2009. (18:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Catwoman: Stručnjaci za transcendentalnu meditaciju kažu da stvar s ispunjavanjem želja funkcionira, ako nešto poželimo, ali onda tu želju pustimo, više ne vežemo za nju Hehe, pa nemoj mi sad pokvariti sva iznenađenja ;)). O tome, a mislim da će to obuhvatiti i ono što je isplativo zatražiti, ću pisati u jednom od narednih postova (mislim, vrlo skoro). To sam najavila kao temu LOA vs Zen i mislim da će ti biti zanimljivo...samo mojim tempom - "vrlo skoro po broju postova" - tko zna kad će to točno biti...:D Eh da, ne znam jesi li skužila, ali moje mišljenje je da "želje" (ili bar ono što smo mi mislili da su nam želje) i ono što stvarno zatražimo - nije isto - kad naučimo da to dvoje bude isto, ne znam gdje će nam biti kraj... :))
07.06.2009. (19:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
....odličan post.... svi smo uistinu robovi predrasuda i stereotipa.... bitno ih je prepoznavati, i ne povoditi se za njima jer su isti glavni uzrok sukoba među ljudima.... uvjerenja sam kako mi u biti nikada ne upoznajemo drugu osobu, već samo naše mišljenje o njoj, a koje smo izgradili na osnovi analize njenog razmišljanja, odnosno stičemo mišljenje o njenom mišljenju.... kakvo ćemo mišljenje steći o nekome najviše ovisi o našoj programiranosti, odnosno kako su nas učili i kakva smo mišljenja i vrijednosti prihvatili.... hoću reći kako naša mišljenja nismo mi, već se s njima poistovjećujemo jer ne znamo tko smo... i na taj način bi ih trebali doživljavati, ne uzimati ih zdravo za gotovo, kao nešto što je tako, jer su mišljenja sklona promjeni, a ono što je sklono promjeni nismo mi.... mi smo uvijek isti, samo mijenjamo svoje stavove, svoja mišljenja.... ili drugačije rečeno:"svi ljudi su isti, razlikuju ih samo navike".... također, uzrok naše reakcije nije akcija, već naša programiranost - akcija može bit samo povod kojim se aktivira određeni program za određenu situaciju.... u vezi ove teme na svom blogu sam napisao postove pod naslovima "Da li prepoznajemo svoje predrasude", "Programiranost" i "Misaoni zatvor".... pozdrav....
07.06.2009. (20:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jure
@ Nea kaže "S jedne strane se slažem s ovom tvojom konstatacijom, s druge strane i ne (moram napomenuti da djece nemam i zapravo nisam zainteresirana za imati ih na način da budu posrednici koji će održavati povezanost - ne zato što sam naivno idealistična, što će mi stara iskušnjara i cinik u tebi vjerojatno pokušati nalijepiti ;))), nego zato što osobno ne želim da me obaveza zadržava na mjestu na kojem ne želim biti, ako ne želim biti)"
Baši nisam očekivao stara iskušnjara i cinik u tebi, jer sam zaista iskren kad ti nešto kažem (komentiram). No, moram ti tek reći NIKAD NE RECI NIKAD, to što se tiče djece, jer su ona produžena budučnost za svako JA. Reci mi što više voliš od sebe? Tek mala usporedba reda odnosa s drugim osobnostima.
Slažem se s tobom da sam okrenuo pilu naopako. ,Jer si ti uglavnom govorila o međuljudskim odnosima a ne o "BIOLOŠKI VEZANIM" odnosima. Hvala na proširenim saznanjima i samo tako nastavi i slobodno zanemari "starog cinika".
08.06.2009. (16:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Jure: Hahaha, pa nemoj mi se odmah ljutiti, ja to tebi tako od milja ;-)) (meni su simpatični "stari cinici", a i ovi smajlići znače da se dobronamjerno šalim). Ako ćemo staviti šalu na stranu, znam da si iskren kod komentiranja. Što se same teme tiče, nisam ni rekla "nikad", niti sam namjeravala, samo sam navela svoje sadašnje mišljenje o tome. Nitko ne može znati što nosi budućnost...vjerojatno... :) Ono što sam zapravo rekla (tj. pokušala reći), nevezano o imanju djece, je da mi to nije dobar način da ostanem u vezi s nekim. Jesmo li se sada razumjeli? :)
08.06.2009. (19:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Nea stara kuko :-) Još se boriš, ili si se povukla u onu kolibu? :-) Ubilo te pisanje:-) Kao i mene :-) Kada ćemo čuti ostatak iz tvoje pametne glave, pa da utvrdimo gradivo o "velikoj kapi" :-) Trebalo bi organizirati i susret , ja nedavno bio u Slavoniji, mogao i navratiti :-)
22.06.2009. (18:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Borgi: pa što nisi javio da ti je usput? Slavonija i Zagreb su prvi susjedi :)))))). Što se tiče pisanja... ma imam ti neke dvojbe oko javnog objavljivanja ovih delikatnih tekstova ;))).
22.06.2009. (20:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
"zaključujem da bih se stvarno ludo zabavljala kada bi se svi ti ljudi našli na okupu i iz nekog razloga išli pričati o meni"
Zamisli kako bi tek bilo da se okupi mojih 500tinjak studenata (mislim samo na ove nove, koje sam dobila ove akademske godine, a ne na sve one s kojima sam radila kroz 12 ranijih godina) i pričali o meni. Zato je krasno moći ne se brinuti oko toga što drugi ljudi misle i pričaju o nama 8)
Što se pak lijepljenja etiketa tiče, jedne od najdražih koje sam dobila su "kraljica trača" i "egzaktno zajedljiva" :)))
"Drugo što je nezgodno – ako vjerujemo da neka osoba ima neku, za nas negativnu, osobinu vrlo je vjerojatno da ćemo svojim ponašanjem upravo tu osobinu i potaknuti."
Mislim da je tako i sa psima: ja sa svojim strahom od pasa potaknem psa da se prema meni ponaša neprijateljskije nego prema drugim ljudima. Usput, mog rođaka je nedavno njegov vlastiti pas tako izgrizao da je 2 tjedna bio na bolovanju (a počeo je ponovno raditi iako se još nije potpuno oporavio). Tko zna li je taj pas mislio da mu je njegov vlasnik hrana ili prijetnja?!
"Prema mom iskustvu - ljude se doista upoznaje godinama."
Kod nas se kaže da s bračnim partnerom treba pojesti kilo soli da bi ga se upoznalo :)
01.06.2009. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
guest01
jako je bitno biti svjestan da imas stereoptipove i da nisu istiniti u 100% slucajeve.
tipican primjer stereotipa kojeg ja imam je ako mi se priblizi osoba koja ima fizionomiju Roma, pripremim se na odbijanje nekih zahtjeva (prosnja, prodavanje, zapricavanje ...) i pazim gdje mi je novcanik. Onda ju ipak saslusam i najcesce otkantam. Ako mi se obrati njemacki ili svedski turist puno opustenije reagiram.
Tu je stereotip dosta cesto istinit ( Romi cesce prose i kradu od Svedjana), ali ja jako pazim da ne genereliziram i ne obiljezim sve takve osobe. S druge strane bilo bi nekako naivno od mene ponasati se kao da su te skupine ljudi potpuno jednake i da bas nimalo istine nema u stereotipovima...
Primjetio sam kako vecina robuje stereotipovima, a dobar dio onih koji to nadraste upadne u neko negiranje svega sto stoji iza stereotipova ukljucujuci i istinite informacije...
i ja bi isto odgovorio na pitanja kao i ti.
kod razlicitog ponasanja u razlicitim situacijama se potpuno slazem kako je to potpuno prirodno. meni je osobno trebalo neko vrijeme da to oslobodim i dozvolim sebi da se tako ponasam. Primjetio sam da su nas ( cjelu moju okolinu u skoli) kao klince odgajali da se trebamo uvjek isto ponasati, usuprotnom smo dvolicni i nedosljedni i ...
01.06.2009. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
:-)):-P "neki bivši profesori s faksa bi me opisali kao predanu i genijalnu!!!" ma vidi ti naše Ne-e... tko je to sebi napravio "veliku kapu?" :-D
ja koristim sustav "ladica", ali su dosta uske :-) a trudim se te ladice prozračiti što češće , pa i opaziti promjene u sugovornikovom ponašanju.
Kako nas ljudi doživljavaju? To zna biti dosta često predmet jako velike i jezovite šale :-)
Gotovo kao kada me dobar prijatelj, koji je poznavatelj mog "lijevog" i čak "ultralijevog" mišljenja, a u šali mi je rekao..."Evo slušam te kako govoriš o "politici / obrani proizvodnje", i zvučiš kao "liberalni ustaša"!!" I nakon toga se obojica nasmijemo do suza.
Tehnički, mislim kako je neizvedivo procesirati sve informacije u našem ritmu života. Ladice su nužne. Ono na čemu se može poraditi je "preživanje i analiza informacija" nakon što se dogode, kako bi popravili ili izmijenili postojeću sliku, ali to napraviti, bez predrasuda... a to rijetko kome uspijeva :-)
01.06.2009. (21:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@Kate: Zamisli kako bi tek bilo da se okupi mojih 500tinjak studenata (mislim samo na ove nove, koje sam dobila ove akademske godine, a ne na sve one s kojima sam radila kroz 12 ranijih godina) i pričali o meni
Oni te ipak svi znaju iz istog konteksta - nije to to :-).
Što se pak lijepljenja etiketa tiče, jedne od najdražih koje sam dobila su "kraljica trača" i "egzaktno zajedljiva"
Molim da se negdje i službeno zabilježi (jer imamo neslužbeno) da ovo potonje nije bila naljepljena trajna osobina ličnosti nego tek komunikacijski stil koji tebi, kakvu te svi znamo, najbolje pristaje. :-))))
Mislim da je tako i sa psima: ja sa svojim strahom od pasa potaknem psa da se prema meni ponaša neprijateljskije nego prema drugim ljudima.
Jedan od razloga straha od pasa je i loše prepoznavanje psećeg ponašanja i njegovog značenja. U skladu s time, jesi li sigurna da su neprijateljski? Možda se samo žele više družiti s tobom :-). Znaš, psi su znatiželjni predatori - kad vide da netko bježi od njih, onda ih tek zanima, a ako ga još nećeš pomaziti, a navikao je da ljudi to rade - onda ulaže dodatan napor u tebe da ti se svidi ili privuče pažnju...ali ti to sigurno već sve znaš ;-)).
Tko zna li je taj pas mislio da mu je njegov vlasnik hrana ili prijetnja?!
Teško je reći bez cijele priče (koja obuhvaća što je točno tome prethodilo, ali i kako je pas odgajan, socijaliziran, koliko je star, možda bolestan i sl.), ali suprotno mišljenjima mnogih, pseće ponašanje uopće nije nepredvidivo.
Kod nas se kaže da s bračnim partnerom treba pojesti kilo soli da bi ga se upoznalo :)
Tako malo?! Ja sam za barem 5 ;-)).
@Guest: tipican primjer stereotipa kojeg ja imam je ako mi se priblizi osoba koja ima fizionomiju Roma, pripremim se na odbijanje nekih zahtjeva (prosnja, prodavanje, zapricavanje ...) i pazim gdje mi je novcanik.
Hahaha, taj imam i ja :D. Ali baš kao što si kasnije rekao to spada u statistike - neću mu prvo ponuditi da mi pričuva novčanik, pa ga onda ići upoznavati kao osobu, kao što neću niti gurnuti prst u utičnicu da provjerim je li možda struja ponekad bezopasna :D :D.
Primjetio sam kako vecina robuje stereotipovima, a dobar dio onih koji to nadraste upadne u neko negiranje svega sto stoji iza stereotipova ukljucujuci i istinite informacije...
Istina, takve neki od nas od milja zovu "cvjetići" :D. Ljudi su skloni ići u ekstreme (ma vidi samo Borgija kao liberalnog ustašu :P :-)). Pravo nadrastanje nečega nije otići u suprotan ekstrem, nego pronaći zdravi balans između 2 ekstrema.
i ja bi isto odgovorio na pitanja kao i ti.
:-o!
Primjetio sam da su nas ( cjelu moju okolinu u skoli) kao klince odgajali da se trebamo uvjek isto ponasati, usuprotnom smo dvolicni i nedosljedni i ...
Dobro si primijetio...i ja sam to primjetila...
@Borgi: ma vidi ti naše Ne-e... tko je to sebi napravio "veliku kapu?"
Haha :P! Pa zar nisi pročitao da sam stavila i suprotnost?!...Ok, ok, ne baš potpunu, ali to je samo zato što, da sam ikad i saznala da me netko smatra ekstremno glupom, moj ego, velik kao kuća, ne bi dopustio da to ovako javno priznam. :D
To zna biti dosta često predmet jako velike i jezovite šale :-)
To si tako lijepo rekao da ni ja ne bih bolje :-).
Tehnički, mislim kako je neizvedivo procesirati sve informacije u našem ritmu života. Ladice su nužne. Ono na čemu se može poraditi je "preživanje i analiza informacija" nakon što se dogode, kako bi popravili ili izmijenili postojeću sliku, ali to napraviti, bez predrasuda... a to rijetko kome uspijeva :-)
Složila bih se s ovim. No, moguće ih je ublažiti, a ponekad i jednostavno ne procesirati nego dopustiti da vidimo (ali to nam je protuprirodno :-)).
01.06.2009. (22:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@ Svi: mislim da sam zaboravila jednu stvar navesti u postu, pa ću se ovdje malo nadopuniti. Naime, maksimalno smanjenje stereotipa ni pod razno ne podrazumijeva da se moramo prema svim ljudima jednako ponašati ili da ih baš sve moramo imati želju upoznati. Ako iz nekog razloga ne osjećamo želju da upoznamo nekoga (ma tko bi ih uopće i upoznao sve... :)) - to je naše legitimno pravo, kao i svaki razlog koji stoji iza toga. Post se prvenstveno odnosi na međuljudske odnose osoba koje su u interakciji, žele biti u interakciji, ali im mentalni procesi stvaraju distorziju u toj interakciji i zbog toga su jedna ili druga strana nezadovoljne. Također se odnosi na brzinsko donošenje sudova o nekome na temelju premalog broja informacija i slijepo držanje za te sudove. Za većinu ljudi, pa čak i onih koje "znam" reći ću "ne poznajem ga/ ju dovoljno dobro da bih mogla reći kakva je točno osoba" (ovdje si dopuštam da pretpostavim ili da mi se čini da je takva i takva), no mnogi ljudi će ipak prerano zaključiti (na temelju premalog broja informacija) da poznaju te ljude i ponašati se kao da je to apsolutna istina. Eh, upravo taj koncept "apsolutne istine" je ono što stvara najviše problema.
01.06.2009. (22:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
guest01
"nadrastanje nečega nije otići u suprotan ekstrem, nego pronaći zdravi balans između 2 ekstrema."
potpuno se slazem. I normalno je pri hvatanju ravnoteze zaljuljati se malo na jednu malo na drugu stranu. (dok su amplitude sve manje, a ne sve vece :-) )
"Dobro si primijetio...i ja sam to primjetila..." - i tu onda slijedi vrlo zaguljena fora. Natjeraju se djeca u prisustvu autoriteta na neko ponasanje , a onda, ako povjeruju da nije u redu ponasati se razlicito u situacijama kada nema kontrole i prisile, i dalje se ponasaju na isti nacin cak i kada imaju slobodu . meni je to genijalno ( iako nimalo zdravo :))) )
"Eh, upravo taj koncept "apsolutne istine" je ono što stvara najviše problema" - EHHHHH, DA!
02.06.2009. (13:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blog Sadašnjeg trenutka
Post i komentari su prilično smisleni i jasni tako da na to nemam ništa za dodati. Zato se sada već pomalo pripremam za novi post - "Tko bismo bili bez svoje priče – Part II – Interpretacija realnosti" - kad će on biti? "Sutra"? :)
06.06.2009. (11:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
Kako sam novi posjetitelj ovog bloga, zanima me je li kada bilo govora o intuiciji ?
Naime, voljela bih i molila mišljenje stručnjaka u vezi ovog fenomena: zašto mi se gotovo redovito događa da prvi dojam, koji steknem o nekoj osobi ( bilo pozitivan ili negativan ) nakon vremena i vremena preispitivanja, provjere, otkrivanja novih ( pa i neočekivanih ) osobina tog ljudskog bića ( jer zaista se trudim ne zalijeteti se, bilo u simpatije, pogotovo ne ono suprotno tome, dok ne steknem barem približno dovoljno racionalnih informacija ), ipak na kraju dođem do toga da sam u tom prvom dojmu savršeno skenirala generalnu sliku te osobe, a kasnija istraživanja često puta me vodila u zablude ili bolje rečeno: devijacije od prethodne generalizacije, pa bih čak dobivala i neočekivane noževe u leđa - jasno, od onih koji su mi već na prvi ( bilo "virtuelan" ili "realan" ) pogled bili odbojni, a upravo zbog toga, tj. da "jadne ljude" ne bih prejudicirala, trudila sam se svojski prilagođavati komunikaciji, otkrivati njihove dobre strane ( koje su se zaista i dale pomalo naći ) ... da bih na koncu ipak naivno "popušila" ?
Pragmatika o kojoj Borgman govori, kao i samozaštita, počeli su mi nalagati da se pri odabiru društva daleko više vodim prema "prvom dojmu", a manje dodatnom istraživanju, jer to iziskuje jako puno uzaludnog trošenja vremena i energije - jasno, ukoliko nekome ljudska psiha nije predmet struke ili interesa. Pri tome, slažem se, ne treba suditi / ladičariti, nego samo konstatirati: ta osoba mi jest ili nije zanimljiva, draga i privlačna... i to ju objektivno ne čini boljom ili gorom od drugih. Tu je u igri samo moj subjektivan ukus.
No, ovaj tekst smatram iznimno korisnim u jednoj drugoj sociološkoj situaciji, koju i ističeš u odličnom primjeru dugogodišnjeg zajedničkog života: kada nam par puta urezani putevi iskustava počnu formirati trajne utiske, tj. stereotipe. I to sasvim pogrešne. Pala mi je na pamet priča o bračnom paru, koji je odustao od međusobnog interesa i na internetu pokušavaju upoznati zanimljive, nove ljude. Tako se tamo slučajno sretnu i - oslobođeni stečnih predrasuda i uvjetovanosti, opušteni i slobodni u izražaju svoje prave osobnosti - svide se jedno drugome, baš kao što je to bilo onda jednom davno .... jasno: happy end. Ipak je to romantična komedija, ali s puno elemenata realne drame ;-) Zato mi su mi tvoje treće i četvrto pravilo izvanredni ... Zanimljivo kako autori knjige "Zašto muškarci ..., a žene ...." ističu da su muškarci ti koji više kiksaju na pravilu br. 3. Navodno - čim se ožene, smatraju da sada sve znaju o svojoj ženi ( jer ne bi ju vjenčali da se nisu dovoljno osvjedočili u sve što im je bitno ) i tu prestaje svaki interes za otkrivanjem nekih njenih novih osobitosti. A onda one prestaju biti zainteresirane za neke druge aspekte veze ...
U nadi da mi nećeš zamjeriti na ovako dugačkom "kilomentaru", da ti ipak, za svaki slučaj, dobro fiksiram "veliku kapu" ;-) , koju ti je neki "liberalni ustaša" ili "lijevo orijentirani četnik" ;-) pokušao strgnuti : primijetila sam, pročitavši još i tvoja prethodna dva posta, da si ti jedna od rijetkih blogera, koji se bavi svojom strukom, nastojeći na popularan i prijemčiv način približiti njena najnovija saznanja široj publici, uspijevajući pri tome na zadivljujuć način očuvati svu puninu i detaljnost informacija, usprkos toj svojoj jedinstvenoj, duhovitoj i slikovitoj prezentaciji.
I za kraj, reci mi, jesam li dobro zaključila : u jednom postu navodiš da ti je Svemir uvijek ispunio sve želje, makar na vrlo neočekivane načine, vjerovali mi to ili ne ... čini mi se da si ti uvijek tražila isključivo spoznajne darove u potrazi za istinom :-) ?
06.06.2009. (19:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jure
Nea, svaka čast na postu, uostalom od tebe se to i očekuje.
No, ono što ti pričaš kao svoju priču, catwoman veli suprotno toj prići. No, osobna sreća, zadovoljstvo i ugodan život izvire iz druženja / odnosima s odabranim osobama.
Tako ti dođe da taj prvi odnos jest vlastita slika (karakter) u drugoj osobi. Mi mjerimo prvi put tu osobu, no ne po njegovom karakteru, nego u nama stvorenoj slici vlastite osobnosti kao ideala, a osoba s kojom smo u PRVOM odnosu izražava odstupanja od tog ideala. Ako je muško-ženski odnos, onda uz sve predhodno dolazi još i kemija. Što više, s odrastanjem, kad se smanji ta kemija, svejedno ostaje osnovna odrednica iz samih osjetila, pa makar ovaj-a ne progovorili ni riječi - simpatija ili antipatija /i cijela skala između ove dvije krajnosti/.
Daljnji odnosi, znači, mogu izmjeniti ovu simpatiju - antipatiju, no dali se isplatit tratiti vrijeme u društvu s antipatičnom osobom?
Vratimo se sad na sam život, zadovoljstvo i sreću življenja. Ono što pričaš za odnose u braku (u kojem nisi !), posljedica je izgubljene simpatije (ljubavi). No ništa strašno, imaš zajedničku ljubav u djeci, pa ako je riječ o djeci (unucima), uvjek imaš zajedničku vezu, drugo ionako nije važno.
07.06.2009. (09:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@Guest: I normalno je pri hvatanju ravnoteze zaljuljati se malo na jednu malo na drugu stranu. (dok su amplitude sve manje, a ne sve vece :-) )
Točno tako ;).
i tu onda slijedi vrlo zaguljena fora
Da, lijepo si ti opisao, zapravo, tim opisom si pružio objašnjenja za neke fenomene među ljudima koji su uvijek fascinirali... Čini se da smo mi koji imam "problema s autoritetom" u određenoj prednosti :)).
@Berix: kad će on biti? "Sutra"?
Preksutra :P.
07.06.2009. (10:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
Catwoman i Jure zaslužuju poseban komentar (zapravo se potajno bojim da će mi ponestati mjesta u prethodnom :)).
@Catwoman: Kako sam novi posjetitelj ovog bloga, zanima me je li kada bilo govora o intuiciji ?
Nisam pisala o intuiciji, kao izdvojenom fenomenu.
Naime, voljela bih i molila mišljenje stručnjaka u vezi ovog fenomena:
Nisam sigurna da je to u domeni struke, ali htjela sam ti ionako reći da nije sve na ovom blogu direkto iz struke, već je dobar dio struka pomiješana sa mojim osobnim gledištima. Za intuiciju ove vrste ja mogu reći dvije stvari: 1. Ljudi često podcijenjuju moć selektivne pažnje i ponekad nisu svjesni kako s podsvjesne razine upravlja njima. Moguće je da zbog prvog dojma ipak u konačnici više primjećuješ ono što potvrđuje tvoje uvjerenje (to bi rekla samo struka ;)). Drugo je (moje mišljenje): vjerujem da je moguće prepoznati ljude koji su nam "bliže" od onih koji su nam "dalje" i ponekad je to moguće već pri prvom susretu (ili prvih nekoliko). Čak bi i znanost našla nekoliko objašnjenja za to - od nesvjesnog skeniranja genetskog sadržaja kod druge osobe koji se da vidjeti već iz nekih fizičkih karakteristika (genetski sličnije osobe su nam i karakterno sličnije), do nesvjesnog skeniranja neverbalne komunikacije. U svakom slučaju, ja sam sklona vjerovati da svatko od nas ima ugrađen "mehanizam" kako brzo prepoznati one koji nam odgovaraju - kod nekih je malo zakržljao, kod nekih se još drži, ali kod većine je obično izmješan sa dotad naučenim i selektivnom pažnjom, pa je jako teško biti siguran u njegovu pouzdanost.
Također, vrlo vrijedna razmatranja je i Jurina konstatacija o prvom dojmu.
U svakom slučaju, kao što sam malo nadopunila u pretprethodnom komentaru (:D), doista se ne trebamo družiti (niti željeti družiti) sa svima - tko bi to sve podnio? :) Post i je prvenstveno namijenjen onakvim (ili sličnim - ljudima koji se znaju, neovisno o prirodi njihovog odnosa - možemo pričati i o prijateljima...) pričama, kakvu si ti baš lijepo opisala ;).
da ti ipak, za svaki slučaj, dobro fiksiram "veliku kapu" ;-)
Hahaha, hvala ti na komplimentima (skoro da mi je neugodno ;)). Kao što rekoh, nije ovo sve samo struka (za neke stvari bi me struka možda i razapela jer volim odšetati u "rubno" područje ;)), ali lijepo je čuti da ti se sviđa :).
I za kraj, reci mi, jesam li dobro zaključila : u jednom postu navodiš da ti je Svemir uvijek ispunio sve želje, makar na vrlo neočekivane načine, vjerovali mi to ili ne ... čini mi se da si ti uvijek tražila isključivo spoznajne darove u potrazi za istinom :-) ?
Uh, teška je to rečenica, da mi je uvijek ispunio baš sve želje...evo npr. jučer nisam dobila na lotu :))). Mislim da sam napisala da sam uvijek dobila ono što sam tražila (to sam stavila u jednom postu, u drugom sam napisala da mi se nikad nije dogodilo nešto što nisam na nekoj razini dopustila da mi se dogodi - ili je to bilo u nekom komentaru, ne sjećam se više :)). Ponekad zatražimo nešto i onda se dogodi puno stvari po putu da to i dobijemo - to može generirati nove želje koje se ne ostvare, a tek kasnije uvidimo da je sve to bilo sa namjerom da dobijemo ono što smo prvo zatražili. Ovo je stvarno dugačka tema, a nekako se cijeli ovaj blog vrti oko nje, pa vjerujem da ću uspjeti, bar donekle ju bolje razjasniti daljnjim postovima...
Odgovor na tvoje vrlo konkretno pitanje: ne, nisam uvijek tražila spoznajne darove (bar ne svjesno), ali oni su obično došli čak i kad ih nisam tražila ;).
07.06.2009. (11:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
Uspjela sam u Jurinom dijelu komentara potrošiti sve znakove :). Pa evo novog (sad ću ići okolo i hvaliti se kako imam puno komentara na blogu :D).
@Jure: Tako ti dođe da taj prvi odnos jest vlastita slika (karakter) u drugoj osobi. Mi mjerimo prvi put tu osobu, no ne po njegovom karakteru, nego u nama stvorenoj slici vlastite osobnosti kao ideala, a osoba s kojom smo u PRVOM odnosu izražava odstupanja od tog ideala.
Da - s ovim bih se potpuno složila - to se još zove i - projekcija. Ono što je pravi fenomen (a o tome će isto biti u drugim postovima) je - projekcija poslana u realnost - postaje realnost, ako smo dovoljno uporni u njoj ;).
Daljnji odnosi, znači, mogu izmjeniti ovu simpatiju - antipatiju, no dali se isplatit tratiti vrijeme u društvu s antipatičnom osobom?
Ne, post je o ljudima koji su prošli taj "prvi filter" :).
Ono što pričaš za odnose u braku (u kojem nisi !), posljedica je izgubljene simpatije (ljubavi). No ništa strašno, imaš zajedničku ljubav u djeci, pa ako je riječ o djeci (unucima), uvjek imaš zajedničku vezu, drugo ionako nije važno.
Prvo da komentiram - imaš pravo - nisam u zakonskom braku, ali živim već godinama s partnerom - vjerujem da je to dosta slično (osim što i dalje imam svoje prezime i nemam službeni papir - no mislim da to nekako ne utječe puno na sam odnos ;)). Nisam se u ovom postu htjela fiksirati strogo niti na brak, niti na odnose romantičnog tipa (iako i oni ulaze u tu priču, možda čak i više od ostalih, jer su zbog emocija podložni većim distorzijama). S jedne strane se slažem s ovom tvojom konstatacijom, s druge strane i ne (moram napomenuti da djece nemam i zapravo nisam zainteresirana za imati ih na način da budu posrednici koji će održavati povezanost - ne zato što sam naivno idealistična, što će mi stara iskušnjara i cinik u tebi vjerojatno pokušati nalijepiti ;))), nego zato što osobno ne želim da me obaveza zadržava na mjestu na kojem ne želim biti, ako ne želim biti). Ali to je stvarno već neka sasvim četvrta priča koja zadire u stvari koje nisam ni dotakla ovim postom, a doista ne želim ispisati još nekoliko komentara - radije ću onda jednom napisati post :).
07.06.2009. (13:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
catwoman
Odgovor na tvoje vrlo konkretno pitanje: ne, nisam uvijek tražila spoznajne darove (bar ne svjesno), ali oni su obično došli čak i kad ih nisam tražila ;).
Pitah te to, jer sam nedavno doživjela da isplati jedino moliti Svemir, kako bi moja baka znala reći: "da nam prosvijetli pamet" ... Materijalne želje ( uključujući i one koje se odnose na zdravlje ) nekada upale, uglavnom ne. Eto, to je moje subjektivno iskustvo, pa sam htjela usporediti s tvojim ... a možda još tko ima kakvih osobnih iskustava vezanih za tu temu ispunjavanja želja ?
Stručnjaci za transcendentalnu meditaciju kažu da stvar s ispunjavanjem želja funkcionira, ako nešto poželimo, ali onda tu želju pustimo, više ne vežemo za nju, oslobodimo se je ... jednostavno se prepustimo Životu ... Doista, na taj način "slučajno" su mi se ispunile dvije ogromne želje, a tada još nisam znala za to "pravilo"... :-)
Samo, čim čovjek spozna nešto kao "pravilo", prestaje biti spontan, kao ono u sugestiji: "Nemojte misliti na ružičastog slona ... ";-)
07.06.2009. (18:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@Catwoman:
Stručnjaci za transcendentalnu meditaciju kažu da stvar s ispunjavanjem želja funkcionira, ako nešto poželimo, ali onda tu želju pustimo, više ne vežemo za nju
Hehe, pa nemoj mi sad pokvariti sva iznenađenja ;)). O tome, a mislim da će to obuhvatiti i ono što je isplativo zatražiti, ću pisati u jednom od narednih postova (mislim, vrlo skoro). To sam najavila kao temu LOA vs Zen i mislim da će ti biti zanimljivo...samo mojim tempom - "vrlo skoro po broju postova" - tko zna kad će to točno biti...:D
Eh da, ne znam jesi li skužila, ali moje mišljenje je da "želje" (ili bar ono što smo mi mislili da su nam želje) i ono što stvarno zatražimo - nije isto - kad naučimo da to dvoje bude isto, ne znam gdje će nam biti kraj... :))
07.06.2009. (19:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
....odličan post.... svi smo uistinu robovi predrasuda i stereotipa.... bitno ih je prepoznavati, i ne povoditi se za njima jer su isti glavni uzrok sukoba među ljudima.... uvjerenja sam kako mi u biti nikada ne upoznajemo drugu osobu, već samo naše mišljenje o njoj, a koje smo izgradili na osnovi analize njenog razmišljanja, odnosno stičemo mišljenje o njenom mišljenju.... kakvo ćemo mišljenje steći o nekome najviše ovisi o našoj programiranosti, odnosno kako su nas učili i kakva smo mišljenja i vrijednosti prihvatili.... hoću reći kako naša mišljenja nismo mi, već se s njima poistovjećujemo jer ne znamo tko smo... i na taj način bi ih trebali doživljavati, ne uzimati ih zdravo za gotovo, kao nešto što je tako, jer su mišljenja sklona promjeni, a ono što je sklono promjeni nismo mi.... mi smo uvijek isti, samo mijenjamo svoje stavove, svoja mišljenja.... ili drugačije rečeno:"svi ljudi su isti, razlikuju ih samo navike".... također, uzrok naše reakcije nije akcija, već naša programiranost - akcija može bit samo povod kojim se aktivira određeni program za određenu situaciju.... u vezi ove teme na svom blogu sam napisao postove pod naslovima "Da li prepoznajemo svoje predrasude", "Programiranost" i "Misaoni zatvor".... pozdrav....
07.06.2009. (20:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jure
@ Nea kaže "S jedne strane se slažem s ovom tvojom konstatacijom, s druge strane i ne (moram napomenuti da djece nemam i zapravo nisam zainteresirana za imati ih na način da budu posrednici koji će održavati povezanost - ne zato što sam naivno idealistična, što će mi stara iskušnjara i cinik u tebi vjerojatno pokušati nalijepiti ;))), nego zato što osobno ne želim da me obaveza zadržava na mjestu na kojem ne želim biti, ako ne želim biti)"
Baši nisam očekivao stara iskušnjara i cinik u tebi, jer sam zaista iskren kad ti nešto kažem (komentiram). No, moram ti tek reći NIKAD NE RECI NIKAD, to što se tiče djece, jer su ona produžena budučnost za svako JA. Reci mi što više voliš od sebe?
Tek mala usporedba reda odnosa s drugim osobnostima.
Slažem se s tobom da sam okrenuo pilu naopako. ,Jer si ti uglavnom govorila o međuljudskim odnosima a ne o "BIOLOŠKI VEZANIM" odnosima. Hvala na proširenim saznanjima i samo tako nastavi i slobodno zanemari "starog cinika".
08.06.2009. (16:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@Jure: Hahaha, pa nemoj mi se odmah ljutiti, ja to tebi tako od milja ;-)) (meni su simpatični "stari cinici", a i ovi smajlići znače da se dobronamjerno šalim). Ako ćemo staviti šalu na stranu, znam da si iskren kod komentiranja.
Što se same teme tiče, nisam ni rekla "nikad", niti sam namjeravala, samo sam navela svoje sadašnje mišljenje o tome. Nitko ne može znati što nosi budućnost...vjerojatno... :)
Ono što sam zapravo rekla (tj. pokušala reći), nevezano o imanju djece, je da mi to nije dobar način da ostanem u vezi s nekim. Jesmo li se sada razumjeli? :)
08.06.2009. (19:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toma juda
Bit je da budemo iskreni svi sa svima. ;-))) Još jedan tekst @Nea koji me pogađa u moju bit.
15.06.2009. (15:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borgman
@Nea stara kuko :-) Još se boriš, ili si se povukla u onu kolibu? :-)
Ubilo te pisanje:-) Kao i mene :-)
Kada ćemo čuti ostatak iz tvoje pametne glave, pa da utvrdimo gradivo o "velikoj kapi" :-)
Trebalo bi organizirati i susret , ja nedavno bio u Slavoniji, mogao i navratiti :-)
22.06.2009. (18:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@Borgi: pa što nisi javio da ti je usput? Slavonija i Zagreb su prvi susjedi :)))))).
Što se tiče pisanja... ma imam ti neke dvojbe oko javnog objavljivanja ovih delikatnih tekstova ;))).
22.06.2009. (20:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toma juda
Alo @Nea di si? Piši!;-))))
12.08.2009. (19:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
neazess
@Toma: Godišnji...pišem kad se vratim...na sve strane ;)
19.08.2009. (23:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
Spoznati Put budnosti,znači spoznati sama sebe.
Spoznati sama sebe,znači zaboraviti sama sebe.
Zaboraviti sama sebe,znači opažati se u svemu.
majstor Dogen,Shobogenzo (Riznica Istinskog Znanja)
ponizno sagibljem glavu : D
22.09.2009. (04:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
K@te
Uzalud saginješ glavu
sve ti vidim u očima
znam da više nisi dijete
već žena koja tajnu zna.
12.11.2009. (23:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jure
sretan ti božić i puno uspjeha u narednoj i narednoj i narednoj...........godini
želi ti tvoj prijatelj jure
24.12.2009. (20:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...