Sve bi se jo dalo provariti da taj tip ima iole istinskog umjetničkog nadahnuća u svojim...djelima.Skrnavi se umjetnost kad se...pisci...ah pa pisac je i on, počnu igrati politike to on i ne prestaje i to jako licemjerno i nekvalitetno kakva su mu i...pa ok-djela.
29.05.2009. (08:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izlaganje na Znanstvenom skupu o Dragutinu Prohaski u Osijeku, 18. svibnja 2002.
Polemika na koju ćemo se podsjetiti nije, po mom sudu, nimalo periferna za prosudbu cjelokupne Krleine ličnosti sine ira et studio, iako je bila samo jedna u nizu polemika, to ih je Krlea vodio u razdoblju između dva rata.
Nije nimalo svejedno hoće li naslovna sintagma ovog izlaganja biti Prohaska i Krlea, kako je i napisano u dnevnom redu, ili Krlea i Prohaska, iako bi se moglo misliti da ta inverzija ne znači nikakvu razliku. A znači! Iako će se govoriti samo o Krlei, u sreditu naega razmatranja je Prohaska, pa ćemo i polemiku između njih prosuđivati s Prohaskina stajalita. U toj polemici Prohaska je uzeo mjeru Krlei, premda je on, Prohaska, barem formalno iz ove polemike izaao, ako ne ba poraen ali svakako obeshrabren i rezigniran, pa je već sljedeće godine trajno napustio Zagreb i otiao u Prag. Kao da su upravo ta polemika i njegovo iskustvo s njom bili izravni povod za tu njegovu odluku. Osjetio se ponienim, Krlea ga je i htio poniziti, ali se iz dananje perspektive slobodno moe reći da je ponizio jedino sama sebe.
Govorimo, dakako, o polemici koja se među njima zametnula 1919. zbog Krleina manifesta Hrvatska knjievna la, tiskana u prvom broju njegova i Cesarčeva ťPlamenaŤ. Na taj Krlein tekst reagirao je Prohaska u ťJugoslavenskoj njiviŤ, osporavajući bitne Krleine teze.
Kad god raspravljamo o nekoj polemici, davnoj ili nedavnoj, obično nas ponajprije zanima tko je to zastupao i kojim argumentima znanstvenima, ako je tema znanstvena, ili estetskima, ako je tema umjetnička, pa prvenstveno prosuđujemo valjanost upotrijebljenih argumenata da bismo mogli s manje ili vie sigurnosti zaključiti tko je bio u pravu. Ali kad govorimo o polemici Prohaska Krlea, gotovo da nam je posve nepotrebno i razmatrati argumente i prosuđivati tko je bio u pravu, jer je odgovor na to pitanje dao, implicite, sam Krlea. Iako poneki fanatizirani krleijanci i profesionalni krleolozi jo uvijek brane svog idola, tvrdnjom koja Krlei vie kodi nego koristi, da on, Krlea, nije nikada korigirao svoja miljenja, dakle ni ono o hrvatskom narodnom preporodu, izneseno tako apodiktički u ťPlamenuŤ, činjenica je, da on svoje miljenje o ovoj temi jest korigirao. tovie, moe se reći da ga se i odrekao, ali postupno: najprije tako, to svoj tekst u njegovoj primarnoj, izvornoj varijanti nikada vie nije pretiskao, a punih 35 godina kasnije objavio je, kao prilog svome referatu na Plenumu Saveza knjievnika Jugoslavije, pod istim naslovom tekstualno znatno izmijenjenu varijantu u retorički kudikamo pitomijoj ambalai. Ali ni tu, dobrano korigiranu i umiveniju varijantu, redigiranu navodno jo 1924. a tiskanu u ťRepubliciŤ 1954, također nigdje nikada vie nije pretiskao. Umjesto toga pamfleta, u prvoj i drugoj varijanti, Krlea je 1965. za proslavu 130. obljetnice Hrvatskoga narodnog preporoda, o istoj temi napisao novi, posve novi tekst, u kojem nema traga nijednoj od bitnih teza, iznesenih i u prvoj i u drugoj verziji Hrvatske knjievne lai, onoj iz 1919. u ťPlamenuŤ i onoj iz 1954. u ťRepubliciŤ. Sve je u tom tekstu drukčije: od njegova naslova, njegove retorike i stilizacije, do kritičke prosudbe i argumentacije. Cinizam nadobudnoga boljevičkog agitatora, mladoga i borbenog lenjinističkog jurinika, koji s gnuanjem i mrnjom govori o drutveno etabliranim veličinama građanskog drutva, posve je ishlapio sada, kad je i Krlea postao drutveno etablirana veličina, kao to su bili i oni, kojima se nekad, pa i u ovom tekstu, u svojoj dobrano već poodmakloj mladosti, s tako prizemnom, nedolično primitivnom optikom izrugivao.
Čini se, međutim, da ni 1919. meritum polemike s Prohaskom nije bilo Krleino ekskluzivno, zapravo nastrano miljenje o hrvatskom narodnom preporodu, hrvatskoj moderni, ni njegova, Krleina, totalna negacija pisaca jednog i drugog razdoblja, nego tek način na koji je on ta svoja krajnje negativna miljenja iznosio. Nije dakle bila, niti je sada, riječ o onome to nego onome kako. Sigurno je da ni Prohaska nije bio uvrijeđen Krleinim uvelike nakaradnim pogledima na ta vana razdoblja hrvatske knjievne prolosti, nego je bio pozlijeđen isključivo njegovom bjesomučnom i nabusitom retorikom. Da i nije knjige Moj obračun s njima (1932), u kojoj će se također naći primjera za to, samo dva Krleina teksta kojima se 1919. okomio na Prohasku bila bi dovoljna da se uvjerimo, kako Krlea u polemici ne ide toliko na stvar nego vie na čovjeka, njemu je do toga da uvrijedi i ponizi osobu s kojom polemizira, kako bi time, nadao se, obezvrijedio i njegovu misao, koju napada. Osporiti nečiju misao ili nečije djelo osporavanjem njegova autora kao čovjeka, to je svakako metoda koja uvijek otkriva ne samo moralnu insuficijenciju nego i polemičku slabost. Za razliku od vatrometa neuljudnih riječi i pogrda, grubih diskvalifikacija ili po, njegovu miljenju, humorno podrugljivih
29.05.2009. (22:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
a ustvari neuljuđenih pridjevaka, kojih Krlei tada nije nedostajalo kad je govorio o svojim ideolokim protivnicima, često mu je znalo uzmanjkati valjanih činjenica, koje bi nas uvjerile u ispravnost njegova miljenja. U ovom slučaju njih mu je imala nadoknaditi agresivna ideologija izraena furioznom retorikom i natopljena sad cinizmom, sad učljivom (opet moramo reći: ideolokom) ograničenoću i zagriljivoću. Prohaska je bio rtva Krleine upornosti, da u tome ustraje.
Upravo je nevjerojatno s koliko je gnjeva pristupao Krlea svim temama hrvatske knjievne, a s njom u svezi i političke batine 19. (pa i 20) stoljeća u onim davnim danima svoga ťplamenskogŤ zanosa, obilno podgrijavanog znatnim iznosima iz promidbenih fondova Bele Kuna, koji su mu za tiskanje ťPlamenaŤ dotjecali tajnim kanalima, kako to već i jest običaj sa svim subverzivnim publikacijama i aktivnostima do dana dananjeg. Kominterna je izdano financirala svoje ideoloke trabante.
Znanstvenik i kritičar koji se već dokazao ne samo kritikama nego i većim, opsenijim studijama i monografijama (npr. o Vojnoviću), pa i u edicijama Jugoslavenske akademije (studija o Đ orđiću i Kaniliću, na primjer), k tome jo i autor koji je već napisao i vie članaka o Krlei i u njima pokazao zavidnu kritičku objektivnost, shvativi vrlo točno da u tom Krleinu tekstu nije riječ o estetskoj revalorizaciji nego o jasnom i otvorenom, nemilosrdnom i beskompromisnom idejno-političkom obračunu s hrvatskom knjievnom tradicijom, koja ne mora biti i nije idealna, ali je bila izraz i naega vremena i naeg mentaliteta, Prohaska je prigovorio i usprotivio se ne toliko Krleinu miljenju nego vie njegovu načinu osporavanja (Preradovića, primjerice), njegovoj traljavoj argumentaciji i njegovoj civilizacijski sasvim nedoličnoj rečenici i njegovu stilu, formalno ekspresionističkom, a u biti zagriljivo boljevičkom.
Sav verbalni instrumentarij, koji u Krleinu tekstu nipoto nije samo puka stilska dekoracija, nego je uistinu bitna sastavnica ťtog i takvaŤ njegova miljenja, svi pridjevi, atributi i asocijacije kojima se sluio, imali su značiti potpunu negaciju i preporoda, koji ťnita nije preporodioŤ, i moderne, koja nije nikakva moderna nego netalentirano oponaanje tuđih građanskih uzora, a na kraju i cijele hrvatske knjievne i kulturne batine, koja nije nita drugo nego samo gnjile i smrad. Bila je to jasna ideoloka presuda ignorantske, boljevičke nabusite svijesti, koja ima svoj stil i onda kad nema nikakvih činjenica, koje bi joj govorile u prilog; presuda, utemeljena i usklađena s onim ključnim, sablanjivim stihom Internacionale, stiha najdrskijeg, najmračnijeg i najpogubnijeg, najnihilističnijeg i najneljudskijeg od svih, koje sam ikada čuo: Prolost svu zbriimo za svagda.
ťI govoriti danas o tom preporodu znači pre svega govoriti o grobnici i o mrtvacima. Piramida tih hrvatskih literarnih mumija sniva svoj večni san, a po njihovom gnjilom mesu i belim generalskim dolamama i vengerkama riju crvi grobari i knjievni moljci.Ť
ťO taj crvotoči svet gnjile gamadi to po leini vonja! O ti kr. zemaljski crvi grobari u petom i estom činovnom razredu, koji su pisali debele knjiurine, da dokau, da nikada nije ni jednom pokojnom ocu preporoditelju ni u snu na um palo, da samo i u mislima strgne dvoglavog orla i potamni sjaj krune groznoga cara krvnika.Ť
ťJer to se nas tiču danas ti kosturi, ti leevi i te mumije? to se nas tiče svet gamadi knjievne, koja se gnjilim mesom hrani i koja lae? to su bili ti mrtvaci u generalskim dolamama i ilirskim surkama?Ť
ťI svi ti leevi i sva gamad crva grobara treba da izgori jednom zauvek! Već je dosta tih genija i tih lučonoa i tih akademika i tih sarkofaga. Sami akademici, sami sarkofazi votani i ukočeni, mrtvilo, pusto i opela.Ť
To su samo neki primjeri tadanjih Krleinih furioznih misli i ocjena o Hrvatskom narodnom preporodu i njegovim prvacima. A evo nekih i o modernoj:
ťTa to danas, jedan je stari plesnivi magazin prenatrpan gnjilim voćem. Jabukama i ljivama i narančama, a sve je to ovamo u nesretni ovaj literarni magazin importirala ogavna germanska firma: Stillebenfabrik Comp. Co.. Pa onda ovaj katolički rekvizit u tom magazinu! to on trai ovde? Sve te molitve i litanije i Avemarie Angelusi i očenai i samostani i kapele i katedrale i kapele barokne i gotske i stegovi i kandila i ministranti. Ta je li lepa naa domovina doista zemlja nekog dekorativnog katolicizma? Ili smo mi varvarski balkanski narod, koji vodi u evropskoj statistici rubriku umorstava?Ť
ťto će nama te terase i te Lede i labudovi i homoseksualni kraljevići? to će nama ti nordijski brakovi, paome i krinoline, vaze i ciklame, markize i grimizne zavese? Vrije li u nama pouda balkanske rase, mlade i edne napona neobretih, ili smo mi neka bagra u fraku, to je svu svoju snagu istroila na bečku i berlinsku i petansku duevnu prostituciju?Ť
29.05.2009. (22:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ťTo su sve same dekoracije i čiope i lukijenari i reflex davno ugaslih reflexa i rezonanta davno zanemele rezonante. O, svi ti stihovi i rime i soneti i drame i sve to malo izrazito tuđe, a malo prekalupljeno, sve je to tako grozno i sve je tako prazno i tako suvino.Ť I tako dalje.
S malo zluradosti (koje se Krlea zacijelo ne bi odrekao!) moglo bi se primijetiti, da je ovaj Krlein tekst svojevrsna anticipacija bezdune ideoloke kritike u duhu socijalističkog realizma. Tako bi, siguran sam, isto tako zajapureno, s jednakom ideolokom zahuktaloću i mrnjom, pisao i danov, da je samo pisao o knjievnosti hrvatskog narodnog preporoda i hrvatske moderne. danov nije, ali o ťdekadentnojŤ knjievnosti hrvatske moderne jest jedan od ona tri Krleina ovna, s kojima je on, primjerenom marksističkom umiljatoću, sređivao (stare) račune u svome Dijalektičkom antibarbarusu (1939). Radovan Zogović o njemu je riječ! napisao je u beogradskoj direktivnoj ťBorbiŤ (1947) članak Primjer kako ne treba praviti primjere iz knjievnosti, napadajući netom izalu čitanku Vice Zaninovića za VIII. razred gimnazije, gotovo istim ťargumentimaŤ i posve jednakim svjetonazorom, ali ni izdaleka tako pogrdnom, nego ipak u cjelini pristojnijom retorikom. Krlea je dakle bio, u ono doba, ideoloki arogantniji i od potonjega efa Agitpropa CK KPJ!
ťTo su sve same dekoracije i čiope i lukijenari i reflex davno ugaslih reflexaŤ i ťsvi ti stihovi i rime i soneti i novele i drame i sve to malo izrazito tuđe, a malo prekalupljeno, sve je to...Ť Kad bi to bio ikakav relevantni vrijednosni kriterij, ne bi li se moglo izrugati i Glembajeve, jer, molim, ne bi li se i za njih moglo reći da su refleks tuđih pojava, da su dakle i oni pomalo tuđi i pomalo prekalupljeni, jer je činjenica da glembajevska stvarnost nije bila i hrvatska stvarnost. Nego tuđa, ali malo ťprekalupljenaŤ. Taman toliko, a moda i vie, nego vojnovićevski lukijenari.
Sluio se dakle Krlea u ovom tekstu sasvim nesuvislim paralelama kao argumentima, koji svoju apsurdnost dokazuju upravo kad ih primijenimo na njegovo vlastito djelo. U polemici s Prohaskom, napadajući Prohaskino odbijanje njegovih tvrdnji, Krlea je otkrio i svoju kadikad neospornu i alosnu kritičku nedomiljenost.
Valjalo bi citirati jo mnoge izraze i sintagme, kojima je Krlea počastio Prohasku u ona dva svoja ťplamenskaŤ teksta o njemu. Prohaska mu prije svega i nije osoba, on ga degradira kao osobnost i pretvara u opći pojam (svoju poruku upućuje ťi svim Prohaskama ovoga svijetaŤ), svodi ga na razinu ťnepismenih kuharica i ogavnih lenivacaŤ, u pravoj knjievnosti, kae Krlea, Prohaska bi sjedio ťu jednom velikom kouŤ i ne bi mogao tiskati ťni jedan od vaih loih i nepismenih sastavaka, a da se ne izvrgnete ruglu ozbiljnih ljudi, koji knjievnost ipak ne smatraju besmislenom trkom nekih neukusnih ambicijoznih srednjokolskih profesoraŤ itd. U pravoj knjievnosti on, Prohaska, ne bi mogao figurirati ťniti kao profesor, niti kao doktor, niti kao tuni mrav koji mučno tegli po naem literarnom mravinjaku praznu slamu.Ť Prohaska ne shvaća da nita ne shvaća i da nita nije u stanju shvatiti; njega, Krleu, poniava da uopće mora govoriti s njim, Prohaskom, ťo svim tim stvarimaŤ. I tako dalje, i tome slično, iako on ťo svim tim stvarimaŤ s Prohaskom uopće i ne razgovara, ni jednom jedinom riječju nije ih dodirnuo, on ih očito izbjegava, jer ťo svim tim stvarimaŤ on u ono vrijeme očito ne zna puno, a svakako kudikamo manje od Prohaske.
Taj halabučni stil unio je Krlea u nau knjievnu polemiku začinivi ga osobnim nesnoljivostima, nadmaivi tako i Matoa, koji (zna se) također nije bio ba previe uglađeni polemičar. Ali Mato je znao nakon to je nekoga ťispijeglaoŤ u novinama navečer s tim svojim ťprotunocemŤ sjediti za istim stolom u ťagariciŤ i ispijati isto vino, to se za Krleu teko moe i zamisliti. A nai su polemičari, naalost, od tada pa sve do danas, vie slijedili Krleu, nego Matoa. Polemiziraju s ljudima, a ne s nekim njihovim mislima. Krlea je time zarazio mnoge, pa danas tako polemiziraju i oni među nama, koji nikada nisu bili ni komunisti ni boljevici.
Prohaska se, u svojim odgovorima, nije sluio takvom metodom. Umjesto Krleinih enervantnih osobnih uvreda, pie on smireno, dri se načelne razine, navodi doista korisna zapaanja i preporuke, po kojima se Krlea mora osloboditi navike da ťudara u talambase i komponira cijele orkestre, da kae tek jednu dvije misliŤ, a na kraju je lucidno zaključio: ťOn Krlea jo nije suvereni gospodar svoje due.Ť Zato je bjelodano, da je on, Prohaska, u toj polemici bio moralni pobjednik. Priznao je to preutno, puno godina kasnije, i sam Krlea.
Čitajući te i takve Krleine tekstove, Hrvatsku knjievnu la ponajprije, ali i neke druge njegove programsko-polemičke spise iz tog razdoblja, ne mogu se oteti dojmu da to nije onaj isti Krlea koji je istodobno kad i taj tekst pisao Legendu ili Hrvatsku rapsodiju, a kasnij
29.05.2009. (22:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
, poslije dvadesetak ili tridesetak godina, u galantnom k. u. k. stilu najkonvencionalnije austrougarske kvazi-aristokratske manire svojstvene eliti, kojoj se uvijek tako srdačno izrugivao, svoju uljudnost i građansku ukorijenjenost pri svakom susretu s drutveno etabliranim damama dokazivao tedrim rukoljubima, kao da je rođeni Glembaj. Bio je to već tada neki drugi Krlea, koji se u mijenama tijekom godinâ iz jedne krajnosti naao u drugoj, isto toliko smijenoj koliko je ona prva bila sramotna. Ipak, u toj transformaciji dogodilo se, srećom, i neto bitno i pozitivno: nestalo je onoga nihilističkog galamdije, a ostao je, ili bolje: nastao je, jedan drugi i drukčiji, bolji, respektabilni i konstruktivni stvaralac, koji je svojim umjetničkim djelom demantirao sam sebe, dokazavi da je umjetnik u njemu bio superiorniji od ideologa i lijevog agitatora. Krleina je umjetnost neprolazne vrijednosti, a njegova ideologija, kojom je naalost tako uspjeno zarazio tadanje nae mlade narataje, već je doivjela krah. Ona moda ne bi nikada ni imala toliko odjeka u Hrvatskoj, da ju nije irio pisac Krleina talenta i njegove umjetničke snage. Njegova umjetnička sugestivnost zavarala je mnoge njegove potovatelje, koji su ga počeli ideoloki slijediti zavedeni njegovom umjetnoću. I toliko su se zanijeli, da su ostali boljevici i nakon to se Krlea sam izliječio od te zablude. Neki to nisu primijetili ni do danas. Krlea bi moda dodao: naalost!
U svakom slučaju, ne vjerujem da bi se on tom svojom ťzaslugomŤ i danas ponosio! A jo manje vjerujem, da se vrijednost i značenje većeg dijela Krleina knjievnog (ponovno ističem: knjievnog) djela moe ugroziti ili makar umanjiti uočavanjem, kritičkom prosudbom i odbacivanjem ovako rigidnih ideolokih tekstova. Upravo obratno!
29.05.2009. (22:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ewige Jude" Bloom izmedju dve vatre rase i kulture, u sred Dublina (excerpt iz Uliksa).
Bloom was talking and talking, and he quite excited dunduckyetymudcoloured mug with him and his old plumeyes rolling about.
- Persecution, says he, all the history of the world is full of it. Perpetuating national hatred among nations. - But, do you know what nation means? says John Wyse. - Yes, says Bloom. - What is it? says John Wyse. - A nation? says Bloom. A nation is the same people living in the same place. - By god, then, says Ned, laughing, if that's so I'm nation for I am living in the same place for last five years.
So of course everybody had a laugh at Bloom and says he, trying to muck out of it:
- Or also living in different places. - That covers my case, says Joe. - And what is your nation, if I may ask? says the citizen. - Ireland, says Bloom, I was born here, Ireland.
30.05.2009. (20:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da se razumemo - ne bi li neko, daleko bilo, pomislio da ovim odlomkom iz Uliksa insinuiram to da je Jergović rtva unutarnacionalnih trvenja i netrpeljivosti. On svakako ne. A i kako bi mogao biti? Verovatno je jo za jednopartijskog sistema izučio zanat podmazivanja tamo gde kripi, pa tako da i danas svaka njegova napisana reč isijava lakejstvom (koje pokuava prikriti mlitavim nonkonformizmom), a svaki njegov text dokaz je pripadnitva i podobnosti > Nekome: pucanj u mrak! No, nezgodno je to, ne, da je taj "Neko" kao x jako promenljiva vrednost - danas to moe biti Meho, već sutra je Narcis - nije na Jerga glup, uvideo je on to, i sada igra na sigurno: od tada podilazi narodu, jer - jebe ti sve - Narod je najmoćniji (bez obzira na glupost koja u njemu vri).
Osim toga, to je i vie nego dovoljno da biga se klonilo, tip je nepismen - ili mu se uri. Pogledajmo ovaj slučaj: "Svaki Hrvat danas za sebe moe reći da je igrom slučaja iv. iv je to se nije zatekao na dohvat bratske velikosrpske ruke, ili to joj nije uspio pobjeći. Potpuno je svejedno kako se čovjek zove i kakve ideje zastupa, bitno je da je Hrvat rođenjem, da je kao takav kriv Slobodanu Miloeviću, Radovanu Karadiću, Veljku Kadijeviću, Zoranu Đinđiću, Vuku Drakoviću i Vojislavu Kotunici..." Zanemarimo ovaj ibicarski kreendo pri kraju, ali zbog čega neko ko nije uspeo da pobegne od zlehude velikosrpske ruke ostaje iv. To se zove neočekivani preokret.
Ali, na sve ovo bi , drugovi i drugarice, trebalo da gledamo sa strane dobitnika: vidimo, recimo, da čak i najveći glupan i bolha moe itekako reći ili primetiti neto ispravno, to stoji: deo o tragici Drae Mihajlovića. Ne vidim kako se to uklapa u Jergine lukave planove, ali - istina je: u Drainoj sudbi ogleda se tragedija svesrpskih razmera.
30.05.2009. (21:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Raspad Jugoslavije nije bio u interesu naroda Jugoslavije, već nekih zapadnih sila, posle smrti predsednika SFRJ Josipa Broza Tita.Nemačka je bila odlučna da prizna separatističke republike i da izazove raspad Jugoslavije.Kada su Nemci podr...ali oruanu secesiju Hrvatske i Slovenije SAD su sa svoje strane podrali muslimanskog vođu Aliju Izetbegovića u njegovom pokuaju da stvori odvojenu dravu Bosnu, upravo oni su insistirali da se prizna Bosna i to je dovelo do ovog rata,za koji evropski lideri veruju da se mogao izbeći. Proglasenje nezavisne drave Bosne je učinjeno uprkos činjenici da nikakav dogovor nije postignut po pitanju nezavisnosti izmedju Muslimana, Srba i Hrvata, uprkos činjenici da je, prema vaećem ustavu, legalna secesija bila moguća samo uz pristanak ova tri naroda.Bilo je govora o tome da se uspostavi drava sa tri nacionalna kantona po modelu vajcarske. To je bila poslednja ansa da se sačuva Bosna pre izbijanja rata. Da je taj plan bio prihvaćen pisao je kasnije Mia Gleni Britanski novinar, bosanski rat se ne bi desio, međutim, dva dana posle njegovog potpisivanja na jednom sastanku sa Cimermanom Izetbegović se predomislio i povukao svoj potez. Kao to je poznato, Fikret Abdić je pobedio Aliju Izetbegovića na izborima u BiH, i imao je najvie glasova. Neposredno nakon izbora pozvan je u Maglaj gdje su se nalazili svi rukovodioci SDA i tu mu je saopteno da će Predsjednik Predsjednistva BiH biti Alija Izetbegovic,a ne on. Fikret Abdic:Ja sam prvi lordu Owenu rekao da je Alija po broju glasova drugi i da on nema pravo da donosi odluke.Kako su o mojoj smjeni mogli glasati ljudi koje sam ja na izborima porazio ko posljednje prostitutke!?" Na principima "Islamske deklaracije" izvrena je mobilizacija i otpočeo je građanski rat uz obilatu financijsku pomoć koja je pristizala iz Saudi Arabije (Saudi Arabia), Irana (Iran) i drugih islamskih zemalja. Usledio je i dolazak velikog broja mudahedina.U ime "ALAHA" ne stvara se drzava slobode i "SVIH NJENIH GRADANA".Treba podsetiti da je u Skuptini BiH 21.decembra 1991 Izetbegović rekao ovo: ''Zbog suverene Bosne ja bih rtvovao mir, a zbog mira u Bosni ne bih rtvovao suverenu Bosnu.'' Prvo ubistvo u Sarajevu se odigralo 1. marta 1992, mesec dana pre zvaničnog početka rata, kada su dvojica naoruanih, musliman i Hrvat, prateći srpsku svadbenu povorku u Bačariji, centru Sarajeva, ubili Nikolu Gardovića, mladoenjinog oca Prvi napadi u Bosni, prema pisanju provladinog lista Oslobodjenje, desili 26. marta 1992. kada su hrvatske snage prele reku Savu iz Hrvatske i napale srpsko stanovnitvo sela ijekovac kod Bosanskog Broda u severnoj Bosni. Selo je spaljeno a pet srpskih porodica je ubijeno Izetbegović najveći grobar muslimanskog naroda u Bosni! On je jedan od glavnih aktera planiranog haosa u Srebrenici 1995. godine! Ibran Mustavic, lider SDA, je rekao:"Scenario za izdaju Srebrenice bio je svesno pripremljen u Sarajevu!""Corriere della sera" i "Republika" od 23. avgusta 1992, govore o gnusnoj dvostrukoj igri Muslimana koja rat u Bosni čini svirepijim i uasnijim, ističući da je ubistvo ljudi u redu za hleb delo Muslimana. "Independent" je objavio članak svog dopisnika o poverljivom izvetaju Unprofora u Sarajevu, u kojem je rečeno da su najstravičnije zločine, uključujući i smrt esnaest civila u redu za hleb, izvrili sami Muslimani sa ciljem da pridobiju podrku javnog mnjenja. Na suđenju Radovanu Karadiću u Hakom tribunaal ,svedočio je bivi pripadnik Slube dravne bezbednosti MUP BiH, Edin Garaplija, koji je rekao da je tokom rata u BiH delovala tajna vojna jedinica "eve" i da je odgovornost za njene aktivnosti snajperskog delovanja i napada na civile prebacivana na Vojsku Republike Srpske. U Sarajevu je bio razrađen sistem ubijanja i pljačkanja Srba. Niko neće javno da kae istinu o ratnom Sarajevu, da su Srbi ubijani na ulicama, u svojim stanovima, na radnim mestima, u mnogim mučilitima,odnosno logorima, a bilo ih je 125 u svim delovima grada pod muslimanskom vlaću. Najmanje 5.000 Srba ubijeno je u Sarajevu od 1992. do 1995. godine.i znaju se tačna imena i prezimena,a to nije konačan broj Bacaju Srbe u pećinu Kazani, pre toga ih ritualno ubijaju.Umobolnici Muana Topalovića se opijaju u krvi rtava. Sejo Kadić Guz, kriminalac i pripadnik 10. brdske brigade Muana Topalovića Cace, hvalio se da je lično zaklao pedeset dvoje Srba na Kazanima u podnoju Trebevića. Sejo Kadić,prije nego to je zaklao jednog uhapenog Srbina je doveo i njegovu enu na Kazane, da to gleda,gde su je jurinici iz 10. brdske - silovali naočigled mua.Devojku Jagodu Janković (19) stilval su braća Zornić,koju su posle ubili.Na devojku su nanizali gume, zapalili ih i pustili da se kotrlja na opte veselje Alijinih ratnika.Samir Seferović Ćeble je, marta 1993. godine, usmrtio dvogodinjeg dečaka Boidara ljivića. Nogom mu je smrskao lobanju, pa le utnuo do jame. Glave zaklanih Srba izlagali su u osnovnoj koli na Bistriku. Ubijane su čitave porod
23.02.2013. (13:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NASTAVAK: Samir Seferović Ćeble je, marta 1993. godine, usmrtio dvogodinjeg dečaka Boidara ljivića. Nogom mu je smrskao lobanju, pa le utnuo do jame. Glave zaklanih Srba izlagali su u osnovnoj koli na Bistriku. Ubijane su čitave porodice, a organizatori su bili u vrhovima muslimanske civilne, vojne i policijske vlasti. Velike zlocine su pocinili i doseljene krvoedne Sandaklije,koji su svirepo noevima dokrajčivali oranjerie.PREDSTAVNICIMA međunarodnih dravnih, političkih, humanitarnih i nevladinih organizacija, a bilo ih je na hiljade u Sarajevu, pred očima se odigravala tragedija srpskog stanovnitva, ali se nijednom u četiri godine nisu javno oglasili, a jo manje suprotstavili divljanju muslimanskih fundamentalista i zlikovaca Uopte nije sporno da je Alija Izetbegovoć Sarajevo video kao glavni grad buduće islamske drave. Autor Islamske deklaracije jasno je stavio do znanja da ne moe biti mirenja između islama i drugih vera. Da je eleo da zatiti civilno stanovnitvo, proglasio bi Sarajevo za otvoren, nebranjeni grad i tada bi se svaki napad Srba, prema međunarodnim konvencijama, smatrao agresijom. Član Akademije nauka i umjetnosti BiH, filozof Muhamed Filipović izjavio je da je muslimanima bilo mnogo bolje dok su ivjeli u Jugoslaviji.Po njegovom miljenju, rat u bivoj SFRJ bio bi spriječen, da nisu intervenisali stranci, koji su silno eljeli rasturiti Srbiju i Jugoslaviju. Doao je Warren Zimmermann (tadanji ministar vanjskih poslova SAD) i drao hukačke govore protiv Srba i Slobodana Miloevića. Rekao sam mu da će nezavisnost BiH značiti rat, naglasio je akademik.Tada sam na televiziji rekao da će biti rata, i da će on biti veoma krvav, da bi sutradan Alija iziao pred narod i izjavio da 'građani BiH mogu spavati mirno i da ja pričam nebuloze', rekao je on, dodajući da je tada nazvao Izetbegovića i odbrusio mu: Nemoj, bolan davati takve nebulozne izjave. Ko ti je rekao da je za rat potrebno dvoje, za rat je potreban samo jedan idiot, pa ti sad izaberi!, prisjetio se Filipović Tuđman je u javnom nastupu na Trgu Bana Jelačića 24. maja 92 godine u Zagrebu, izjavio, citiram doslovce: rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije elela, ali mi smo procenili da samo ratom moemo izboriti samostalnost Hrvatske....
23.02.2013. (13:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
Srbi ne vole (nikoga).
Srbi su ivina:
Srbi ive i zaboravljaju.
U Srba su homo geni.
29.05.2009. (04:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NEMANJA
Molim te Igra da na Vaseljeni ne panjka Srbe; na koncu konca, ne znaju ba svi da si i ti - Srbin!
29.05.2009. (06:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
margaritas ante porcas
Sve bi se jo dalo provariti da taj tip ima iole istinskog umjetničkog nadahnuća u svojim...djelima.Skrnavi se umjetnost kad se...pisci...ah pa pisac je i on, počnu igrati politike to on i ne prestaje i to jako licemjerno i nekvalitetno kakva su mu i...pa ok-djela.
29.05.2009. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
suzi q.
a zato ne mogu da reim njihove ukrtene reči? a mogu lepo da pročitam knjigu srpskog pisca...
29.05.2009. (08:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
Ja Srbin?! Odavno sam ja tĐ°Ń ĐžĐąĐťĐ¸Đş prebivanja prevaziao, stari moj. >Nema tu ni book-wara od srpskog.
29.05.2009. (12:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..Iliću, raskrinkan si definitivno, i to nakon četiri godine skrivanja,
svaka čast..:-))))))
29.05.2009. (16:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galerija Latica
polemi(mi)ka
29.05.2009. (19:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
..a ovaj zadnji pasus mu zvuči kao jedan od tri notorna Ovna..
29.05.2009. (21:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
Ponieni i uvrijeđeni
Izlaganje na Znanstvenom skupu o Dragutinu Prohaski u Osijeku, 18. svibnja 2002.
Polemika na koju ćemo se podsjetiti nije, po mom sudu, nimalo periferna za prosudbu cjelokupne Krleine ličnosti sine ira et studio, iako je bila samo jedna u nizu polemika, to ih je Krlea vodio u razdoblju između dva rata.
Nije nimalo svejedno hoće li naslovna sintagma ovog izlaganja biti Prohaska i Krlea, kako je i napisano u dnevnom redu, ili Krlea i Prohaska, iako bi se moglo misliti da ta inverzija ne znači nikakvu razliku. A znači! Iako će se govoriti samo o Krlei, u sreditu naega razmatranja je Prohaska, pa ćemo i polemiku između njih prosuđivati s Prohaskina stajalita. U toj polemici Prohaska je uzeo mjeru Krlei, premda je on, Prohaska, barem formalno iz ove polemike izaao, ako ne ba poraen ali svakako obeshrabren i rezigniran, pa je već sljedeće godine trajno napustio Zagreb i otiao u Prag. Kao da su upravo ta polemika i njegovo iskustvo s njom bili izravni povod za tu njegovu odluku. Osjetio se ponienim, Krlea ga je i htio poniziti, ali se iz dananje perspektive slobodno moe reći da je ponizio jedino sama sebe.
Govorimo, dakako, o polemici koja se među njima zametnula 1919. zbog Krleina manifesta Hrvatska knjievna la, tiskana u prvom broju njegova i Cesarčeva ťPlamenaŤ. Na taj Krlein tekst reagirao je Prohaska u ťJugoslavenskoj njiviŤ, osporavajući bitne Krleine teze.
Kad god raspravljamo o nekoj polemici, davnoj ili nedavnoj, obično nas ponajprije zanima tko je to zastupao i kojim argumentima znanstvenima, ako je tema znanstvena, ili estetskima, ako je tema umjetnička, pa prvenstveno prosuđujemo valjanost upotrijebljenih argumenata da bismo mogli s manje ili vie sigurnosti zaključiti tko je bio u pravu. Ali kad govorimo o polemici Prohaska Krlea, gotovo da nam je posve nepotrebno i razmatrati argumente i prosuđivati tko je bio u pravu, jer je odgovor na to pitanje dao, implicite, sam Krlea. Iako poneki fanatizirani krleijanci i profesionalni krleolozi jo uvijek brane svog idola, tvrdnjom koja Krlei vie kodi nego koristi, da on, Krlea, nije nikada korigirao svoja miljenja, dakle ni ono o hrvatskom narodnom preporodu, izneseno tako apodiktički u ťPlamenuŤ, činjenica je, da on svoje miljenje o ovoj temi jest korigirao. tovie, moe se reći da ga se i odrekao, ali postupno: najprije tako, to svoj tekst u njegovoj primarnoj, izvornoj varijanti nikada vie nije pretiskao, a punih 35 godina kasnije objavio je, kao prilog svome referatu na Plenumu Saveza knjievnika Jugoslavije, pod istim naslovom tekstualno znatno izmijenjenu varijantu u retorički kudikamo pitomijoj ambalai. Ali ni tu, dobrano korigiranu i umiveniju varijantu, redigiranu navodno jo 1924. a tiskanu u ťRepubliciŤ 1954, također nigdje nikada vie nije pretiskao. Umjesto toga pamfleta, u prvoj i drugoj varijanti, Krlea je 1965. za proslavu 130. obljetnice Hrvatskoga narodnog preporoda, o istoj temi napisao novi, posve novi tekst, u kojem nema traga nijednoj od bitnih teza, iznesenih i u prvoj i u drugoj verziji Hrvatske knjievne lai, onoj iz 1919. u ťPlamenuŤ i onoj iz 1954. u ťRepubliciŤ. Sve je u tom tekstu drukčije: od njegova naslova, njegove retorike i stilizacije, do kritičke prosudbe i argumentacije. Cinizam nadobudnoga boljevičkog agitatora, mladoga i borbenog lenjinističkog jurinika, koji s gnuanjem i mrnjom govori o drutveno etabliranim veličinama građanskog drutva, posve je ishlapio sada, kad je i Krlea postao drutveno etablirana veličina, kao to su bili i oni, kojima se nekad, pa i u ovom tekstu, u svojoj dobrano već poodmakloj mladosti, s tako prizemnom, nedolično primitivnom optikom izrugivao.
Čini se, međutim, da ni 1919. meritum polemike s Prohaskom nije bilo Krleino ekskluzivno, zapravo nastrano miljenje o hrvatskom narodnom preporodu, hrvatskoj moderni, ni njegova, Krleina, totalna negacija pisaca jednog i drugog razdoblja, nego tek način na koji je on ta svoja krajnje negativna miljenja iznosio. Nije dakle bila, niti je sada, riječ o onome to nego onome kako. Sigurno je da ni Prohaska nije bio uvrijeđen Krleinim uvelike nakaradnim pogledima na ta vana razdoblja hrvatske knjievne prolosti, nego je bio pozlijeđen isključivo njegovom bjesomučnom i nabusitom retorikom. Da i nije knjige Moj obračun s njima (1932), u kojoj će se također naći primjera za to, samo dva Krleina teksta kojima se 1919. okomio na Prohasku bila bi dovoljna da se uvjerimo, kako Krlea u polemici ne ide toliko na stvar nego vie na čovjeka, njemu je do toga da uvrijedi i ponizi osobu s kojom polemizira, kako bi time, nadao se, obezvrijedio i njegovu misao, koju napada. Osporiti nečiju misao ili nečije djelo osporavanjem njegova autora kao čovjeka, to je svakako metoda koja uvijek otkriva ne samo moralnu insuficijenciju nego i polemičku slabost. Za razliku od vatrometa neuljudnih riječi i pogrda, grubih diskvalifikacija ili po, njegovu miljenju, humorno podrugljivih
29.05.2009. (22:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
a ustvari neuljuđenih pridjevaka, kojih Krlei tada nije nedostajalo kad je govorio o svojim ideolokim protivnicima, često mu je znalo uzmanjkati valjanih činjenica, koje bi nas uvjerile u ispravnost njegova miljenja. U ovom slučaju njih mu je imala nadoknaditi agresivna ideologija izraena furioznom retorikom i natopljena sad cinizmom, sad učljivom (opet moramo reći: ideolokom) ograničenoću i zagriljivoću. Prohaska je bio rtva Krleine upornosti, da u tome ustraje.
Upravo je nevjerojatno s koliko je gnjeva pristupao Krlea svim temama hrvatske knjievne, a s njom u svezi i političke batine 19. (pa i 20) stoljeća u onim davnim danima svoga ťplamenskogŤ zanosa, obilno podgrijavanog znatnim iznosima iz promidbenih fondova Bele Kuna, koji su mu za tiskanje ťPlamenaŤ dotjecali tajnim kanalima, kako to već i jest običaj sa svim subverzivnim publikacijama i aktivnostima do dana dananjeg. Kominterna je izdano financirala svoje ideoloke trabante.
Znanstvenik i kritičar koji se već dokazao ne samo kritikama nego i većim, opsenijim studijama i monografijama (npr. o Vojnoviću), pa i u edicijama Jugoslavenske akademije (studija o Đ orđiću i Kaniliću, na primjer), k tome jo i autor koji je već napisao i vie članaka o Krlei i u njima pokazao zavidnu kritičku objektivnost, shvativi vrlo točno da u tom Krleinu tekstu nije riječ o estetskoj revalorizaciji nego o jasnom i otvorenom, nemilosrdnom i beskompromisnom idejno-političkom obračunu s hrvatskom knjievnom tradicijom, koja ne mora biti i nije idealna, ali je bila izraz i naega vremena i naeg mentaliteta, Prohaska je prigovorio i usprotivio se ne toliko Krleinu miljenju nego vie njegovu načinu osporavanja (Preradovića, primjerice), njegovoj traljavoj argumentaciji i njegovoj civilizacijski sasvim nedoličnoj rečenici i njegovu stilu, formalno ekspresionističkom, a u biti zagriljivo boljevičkom.
Sav verbalni instrumentarij, koji u Krleinu tekstu nipoto nije samo puka stilska dekoracija, nego je uistinu bitna sastavnica ťtog i takvaŤ njegova miljenja, svi pridjevi, atributi i asocijacije kojima se sluio, imali su značiti potpunu negaciju i preporoda, koji ťnita nije preporodioŤ, i moderne, koja nije nikakva moderna nego netalentirano oponaanje tuđih građanskih uzora, a na kraju i cijele hrvatske knjievne i kulturne batine, koja nije nita drugo nego samo gnjile i smrad. Bila je to jasna ideoloka presuda ignorantske, boljevičke nabusite svijesti, koja ima svoj stil i onda kad nema nikakvih činjenica, koje bi joj govorile u prilog; presuda, utemeljena i usklađena s onim ključnim, sablanjivim stihom Internacionale, stiha najdrskijeg, najmračnijeg i najpogubnijeg, najnihilističnijeg i najneljudskijeg od svih, koje sam ikada čuo: Prolost svu zbriimo za svagda.
ťI govoriti danas o tom preporodu znači pre svega govoriti o grobnici i o mrtvacima. Piramida tih hrvatskih literarnih mumija sniva svoj večni san, a po njihovom gnjilom mesu i belim generalskim dolamama i vengerkama riju crvi grobari i knjievni moljci.Ť
ťO taj crvotoči svet gnjile gamadi to po leini vonja! O ti kr. zemaljski crvi grobari u petom i estom činovnom razredu, koji su pisali debele knjiurine, da dokau, da nikada nije ni jednom pokojnom ocu preporoditelju ni u snu na um palo, da samo i u mislima strgne dvoglavog orla i potamni sjaj krune groznoga cara krvnika.Ť
ťJer to se nas tiču danas ti kosturi, ti leevi i te mumije? to se nas tiče svet gamadi knjievne, koja se gnjilim mesom hrani i koja lae? to su bili ti mrtvaci u generalskim dolamama i ilirskim surkama?Ť
ťI svi ti leevi i sva gamad crva grobara treba da izgori jednom zauvek! Već je dosta tih genija i tih lučonoa i tih akademika i tih sarkofaga. Sami akademici, sami sarkofazi votani i ukočeni, mrtvilo, pusto i opela.Ť
To su samo neki primjeri tadanjih Krleinih furioznih misli i ocjena o Hrvatskom narodnom preporodu i njegovim prvacima. A evo nekih i o modernoj:
ťTa to danas, jedan je stari plesnivi magazin prenatrpan gnjilim voćem. Jabukama i ljivama i narančama, a sve je to ovamo u nesretni ovaj literarni magazin importirala ogavna germanska firma: Stillebenfabrik Comp. Co.. Pa onda ovaj katolički rekvizit u tom magazinu! to on trai ovde? Sve te molitve i litanije i Avemarie Angelusi i očenai i samostani i kapele i katedrale i kapele barokne i gotske i stegovi i kandila i ministranti. Ta je li lepa naa domovina doista zemlja nekog dekorativnog katolicizma? Ili smo mi varvarski balkanski narod, koji vodi u evropskoj statistici rubriku umorstava?Ť
ťto će nama te terase i te Lede i labudovi i homoseksualni kraljevići? to će nama ti nordijski brakovi, paome i krinoline, vaze i ciklame, markize i grimizne zavese? Vrije li u nama pouda balkanske rase, mlade i edne napona neobretih, ili smo mi neka bagra u fraku, to je svu svoju snagu istroila na bečku i berlinsku i petansku duevnu prostituciju?Ť
29.05.2009. (22:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
ťTo su sve same dekoracije i čiope i lukijenari i reflex davno ugaslih reflexa i rezonanta davno zanemele rezonante. O, svi ti stihovi i rime i soneti i drame i sve to malo izrazito tuđe, a malo prekalupljeno, sve je to tako grozno i sve je tako prazno i tako suvino.Ť I tako dalje.
S malo zluradosti (koje se Krlea zacijelo ne bi odrekao!) moglo bi se primijetiti, da je ovaj Krlein tekst svojevrsna anticipacija bezdune ideoloke kritike u duhu socijalističkog realizma. Tako bi, siguran sam, isto tako zajapureno, s jednakom ideolokom zahuktaloću i mrnjom, pisao i danov, da je samo pisao o knjievnosti hrvatskog narodnog preporoda i hrvatske moderne. danov nije, ali o ťdekadentnojŤ knjievnosti hrvatske moderne jest jedan od ona tri Krleina ovna, s kojima je on, primjerenom marksističkom umiljatoću, sređivao (stare) račune u svome Dijalektičkom antibarbarusu (1939). Radovan Zogović o njemu je riječ! napisao je u beogradskoj direktivnoj ťBorbiŤ (1947) članak Primjer kako ne treba praviti primjere iz knjievnosti, napadajući netom izalu čitanku Vice Zaninovića za VIII. razred gimnazije, gotovo istim ťargumentimaŤ i posve jednakim svjetonazorom, ali ni izdaleka tako pogrdnom, nego ipak u cjelini pristojnijom retorikom. Krlea je dakle bio, u ono doba, ideoloki arogantniji i od potonjega efa Agitpropa CK KPJ!
ťTo su sve same dekoracije i čiope i lukijenari i reflex davno ugaslih reflexaŤ i ťsvi ti stihovi i rime i soneti i novele i drame i sve to malo izrazito tuđe, a malo prekalupljeno, sve je to...Ť Kad bi to bio ikakav relevantni vrijednosni kriterij, ne bi li se moglo izrugati i Glembajeve, jer, molim, ne bi li se i za njih moglo reći da su refleks tuđih pojava, da su dakle i oni pomalo tuđi i pomalo prekalupljeni, jer je činjenica da glembajevska stvarnost nije bila i hrvatska stvarnost. Nego tuđa, ali malo ťprekalupljenaŤ. Taman toliko, a moda i vie, nego vojnovićevski lukijenari.
Sluio se dakle Krlea u ovom tekstu sasvim nesuvislim paralelama kao argumentima, koji svoju apsurdnost dokazuju upravo kad ih primijenimo na njegovo vlastito djelo. U polemici s Prohaskom, napadajući Prohaskino odbijanje njegovih tvrdnji, Krlea je otkrio i svoju kadikad neospornu i alosnu kritičku nedomiljenost.
Valjalo bi citirati jo mnoge izraze i sintagme, kojima je Krlea počastio Prohasku u ona dva svoja ťplamenskaŤ teksta o njemu. Prohaska mu prije svega i nije osoba, on ga degradira kao osobnost i pretvara u opći pojam (svoju poruku upućuje ťi svim Prohaskama ovoga svijetaŤ), svodi ga na razinu ťnepismenih kuharica i ogavnih lenivacaŤ, u pravoj knjievnosti, kae Krlea, Prohaska bi sjedio ťu jednom velikom kouŤ i ne bi mogao tiskati ťni jedan od vaih loih i nepismenih sastavaka, a da se ne izvrgnete ruglu ozbiljnih ljudi, koji knjievnost ipak ne smatraju besmislenom trkom nekih neukusnih ambicijoznih srednjokolskih profesoraŤ itd. U pravoj knjievnosti on, Prohaska, ne bi mogao figurirati ťniti kao profesor, niti kao doktor, niti kao tuni mrav koji mučno tegli po naem literarnom mravinjaku praznu slamu.Ť Prohaska ne shvaća da nita ne shvaća i da nita nije u stanju shvatiti; njega, Krleu, poniava da uopće mora govoriti s njim, Prohaskom, ťo svim tim stvarimaŤ. I tako dalje, i tome slično, iako on ťo svim tim stvarimaŤ s Prohaskom uopće i ne razgovara, ni jednom jedinom riječju nije ih dodirnuo, on ih očito izbjegava, jer ťo svim tim stvarimaŤ on u ono vrijeme očito ne zna puno, a svakako kudikamo manje od Prohaske.
Taj halabučni stil unio je Krlea u nau knjievnu polemiku začinivi ga osobnim nesnoljivostima, nadmaivi tako i Matoa, koji (zna se) također nije bio ba previe uglađeni polemičar. Ali Mato je znao nakon to je nekoga ťispijeglaoŤ u novinama navečer s tim svojim ťprotunocemŤ sjediti za istim stolom u ťagariciŤ i ispijati isto vino, to se za Krleu teko moe i zamisliti. A nai su polemičari, naalost, od tada pa sve do danas, vie slijedili Krleu, nego Matoa. Polemiziraju s ljudima, a ne s nekim njihovim mislima. Krlea je time zarazio mnoge, pa danas tako polemiziraju i oni među nama, koji nikada nisu bili ni komunisti ni boljevici.
Prohaska se, u svojim odgovorima, nije sluio takvom metodom. Umjesto Krleinih enervantnih osobnih uvreda, pie on smireno, dri se načelne razine, navodi doista korisna zapaanja i preporuke, po kojima se Krlea mora osloboditi navike da ťudara u talambase i komponira cijele orkestre, da kae tek jednu dvije misliŤ, a na kraju je lucidno zaključio: ťOn Krlea jo nije suvereni gospodar svoje due.Ť Zato je bjelodano, da je on, Prohaska, u toj polemici bio moralni pobjednik. Priznao je to preutno, puno godina kasnije, i sam Krlea.
Čitajući te i takve Krleine tekstove, Hrvatsku knjievnu la ponajprije, ali i neke druge njegove programsko-polemičke spise iz tog razdoblja, ne mogu se oteti dojmu da to nije onaj isti Krlea koji je istodobno kad i taj tekst pisao Legendu ili Hrvatsku rapsodiju, a kasnij
29.05.2009. (22:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cveba
, poslije dvadesetak ili tridesetak godina, u galantnom k. u. k. stilu najkonvencionalnije austrougarske kvazi-aristokratske manire svojstvene eliti, kojoj se uvijek tako srdačno izrugivao, svoju uljudnost i građansku ukorijenjenost pri svakom susretu s drutveno etabliranim damama dokazivao tedrim rukoljubima, kao da je rođeni Glembaj. Bio je to već tada neki drugi Krlea, koji se u mijenama tijekom godinâ iz jedne krajnosti naao u drugoj, isto toliko smijenoj koliko je ona prva bila sramotna. Ipak, u toj transformaciji dogodilo se, srećom, i neto bitno i pozitivno: nestalo je onoga nihilističkog galamdije, a ostao je, ili bolje: nastao je, jedan drugi i drukčiji, bolji, respektabilni i konstruktivni stvaralac, koji je svojim umjetničkim djelom demantirao sam sebe, dokazavi da je umjetnik u njemu bio superiorniji od ideologa i lijevog agitatora. Krleina je umjetnost neprolazne vrijednosti, a njegova ideologija, kojom je naalost tako uspjeno zarazio tadanje nae mlade narataje, već je doivjela krah. Ona moda ne bi nikada ni imala toliko odjeka u Hrvatskoj, da ju nije irio pisac Krleina talenta i njegove umjetničke snage. Njegova umjetnička sugestivnost zavarala je mnoge njegove potovatelje, koji su ga počeli ideoloki slijediti zavedeni njegovom umjetnoću. I toliko su se zanijeli, da su ostali boljevici i nakon to se Krlea sam izliječio od te zablude. Neki to nisu primijetili ni do danas. Krlea bi moda dodao: naalost!
U svakom slučaju, ne vjerujem da bi se on tom svojom ťzaslugomŤ i danas ponosio! A jo manje vjerujem, da se vrijednost i značenje većeg dijela Krleina knjievnog (ponovno ističem: knjievnog) djela moe ugroziti ili makar umanjiti uočavanjem, kritičkom prosudbom i odbacivanjem ovako rigidnih ideolokih tekstova. Upravo obratno!
29.05.2009. (22:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
"Ewige Jude" Bloom izmedju dve vatre rase i kulture, u sred Dublina (excerpt iz Uliksa).
Bloom was talking and talking, and he quite excited dunduckyetymudcoloured mug with him and his old plumeyes rolling about.
- Persecution, says he, all the history of the world is full of it. Perpetuating national hatred among nations.
- But, do you know what nation means? says John Wyse.
- Yes, says Bloom.
- What is it? says John Wyse.
- A nation? says Bloom. A nation is the same people living in the same place.
- By god, then, says Ned, laughing, if that's so I'm nation for I am living in the same place for last five years.
So of course everybody had a laugh at Bloom and says he, trying to muck out of it:
- Or also living in different places.
- That covers my case, says Joe.
- And what is your nation, if I may ask? says the citizen.
- Ireland, says Bloom, I was born here, Ireland.
30.05.2009. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prljava igra (!)
Da se razumemo - ne bi li neko, daleko bilo, pomislio da ovim odlomkom iz Uliksa insinuiram to da je Jergović rtva unutarnacionalnih trvenja i netrpeljivosti. On svakako ne. A i kako bi mogao biti? Verovatno je jo za jednopartijskog sistema izučio zanat podmazivanja tamo gde kripi, pa tako da i danas svaka njegova napisana reč isijava lakejstvom (koje pokuava prikriti mlitavim nonkonformizmom), a svaki njegov text dokaz je pripadnitva i podobnosti > Nekome: pucanj u mrak!
No, nezgodno je to, ne, da je taj "Neko" kao x jako promenljiva vrednost - danas to moe biti Meho, već sutra je Narcis - nije na Jerga glup, uvideo je on to, i sada igra na sigurno: od tada podilazi narodu, jer - jebe ti sve - Narod je najmoćniji (bez obzira na glupost koja u njemu vri).
Osim toga, to je i vie nego dovoljno da biga se klonilo, tip je nepismen - ili mu se uri. Pogledajmo ovaj slučaj: "Svaki Hrvat danas za sebe moe reći da je igrom slučaja iv. iv je to se nije zatekao na dohvat bratske velikosrpske ruke, ili to joj nije uspio pobjeći. Potpuno je svejedno kako se čovjek zove i kakve ideje zastupa, bitno je da je Hrvat rođenjem, da je kao takav kriv Slobodanu Miloeviću, Radovanu Karadiću, Veljku Kadijeviću, Zoranu Đinđiću, Vuku Drakoviću i Vojislavu Kotunici..." Zanemarimo ovaj ibicarski kreendo pri kraju, ali zbog čega neko ko nije uspeo da pobegne od zlehude velikosrpske ruke ostaje iv. To se zove neočekivani preokret.
Ali, na sve ovo bi , drugovi i drugarice, trebalo da gledamo sa strane dobitnika: vidimo, recimo, da čak i najveći glupan i bolha moe itekako reći ili primetiti neto ispravno, to stoji: deo o tragici Drae Mihajlovića. Ne vidim kako se to uklapa u Jergine lukave planove, ali - istina je: u Drainoj sudbi ogleda se tragedija svesrpskih razmera.
30.05.2009. (21:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kretzy's [r]evolution
Raspad Jugoslavije nije bio u interesu naroda Jugoslavije, već nekih zapadnih sila, posle smrti predsednika SFRJ Josipa Broza Tita.Nemačka je bila odlučna da prizna separatističke republike i da izazove raspad Jugoslavije.Kada su Nemci podr...ali oruanu secesiju Hrvatske i Slovenije SAD su sa svoje strane podrali muslimanskog vođu Aliju Izetbegovića u njegovom pokuaju da stvori odvojenu dravu Bosnu, upravo oni su insistirali da se prizna Bosna i to je dovelo do ovog rata,za koji evropski lideri veruju da se mogao izbeći. Proglasenje nezavisne drave Bosne je učinjeno uprkos činjenici da nikakav dogovor nije postignut po pitanju nezavisnosti izmedju Muslimana, Srba i Hrvata, uprkos činjenici da je, prema vaećem ustavu, legalna secesija bila moguća samo uz pristanak ova tri naroda.Bilo je govora o tome da se uspostavi drava sa tri nacionalna kantona po modelu vajcarske. To je bila poslednja ansa da se sačuva Bosna pre izbijanja rata. Da je taj plan bio prihvaćen pisao je kasnije Mia Gleni Britanski novinar, bosanski rat se ne bi desio, međutim, dva dana posle njegovog potpisivanja na jednom sastanku sa Cimermanom Izetbegović se predomislio i povukao svoj potez. Kao to je poznato, Fikret Abdić je pobedio Aliju Izetbegovića na izborima u BiH, i imao je najvie glasova. Neposredno nakon izbora pozvan je u Maglaj gdje su se nalazili svi rukovodioci SDA i tu mu je saopteno da će Predsjednik Predsjednistva BiH biti Alija Izetbegovic,a ne on. Fikret Abdic:Ja sam prvi lordu Owenu rekao da je Alija po broju glasova drugi i da on nema pravo da donosi odluke.Kako su o mojoj smjeni mogli glasati ljudi koje sam ja na izborima porazio ko posljednje prostitutke!?" Na principima "Islamske deklaracije" izvrena je mobilizacija i otpočeo je građanski rat uz obilatu financijsku pomoć koja je pristizala iz Saudi Arabije (Saudi Arabia), Irana (Iran) i drugih islamskih zemalja. Usledio je i dolazak velikog broja mudahedina.U ime "ALAHA" ne stvara se drzava slobode i "SVIH NJENIH GRADANA".Treba podsetiti da je u Skuptini BiH 21.decembra 1991 Izetbegović rekao ovo: ''Zbog suverene Bosne ja bih rtvovao mir, a zbog mira u Bosni ne bih rtvovao suverenu Bosnu.'' Prvo ubistvo u Sarajevu se odigralo 1. marta 1992, mesec dana pre zvaničnog početka rata, kada su dvojica naoruanih, musliman i Hrvat, prateći srpsku svadbenu povorku u Bačariji, centru Sarajeva, ubili Nikolu Gardovića, mladoenjinog oca Prvi napadi u Bosni, prema pisanju provladinog lista Oslobodjenje, desili 26. marta 1992. kada su hrvatske snage prele reku Savu iz Hrvatske i napale srpsko stanovnitvo sela ijekovac kod Bosanskog Broda u severnoj Bosni. Selo je spaljeno a pet srpskih porodica je ubijeno Izetbegović najveći grobar muslimanskog naroda u Bosni! On je jedan od glavnih aktera planiranog haosa u Srebrenici 1995. godine! Ibran Mustavic, lider SDA, je rekao:"Scenario za izdaju Srebrenice bio je svesno pripremljen u Sarajevu!""Corriere della sera" i "Republika" od 23. avgusta 1992, govore o gnusnoj dvostrukoj igri Muslimana koja rat u Bosni čini svirepijim i uasnijim, ističući da je ubistvo ljudi u redu za hleb delo Muslimana. "Independent" je objavio članak svog dopisnika o poverljivom izvetaju Unprofora u Sarajevu, u kojem je rečeno da su najstravičnije zločine, uključujući i smrt esnaest civila u redu za hleb, izvrili sami Muslimani sa ciljem da pridobiju podrku javnog mnjenja. Na suđenju Radovanu Karadiću u Hakom tribunaal ,svedočio je bivi pripadnik Slube dravne bezbednosti MUP BiH, Edin Garaplija, koji je rekao da je tokom rata u BiH delovala tajna vojna jedinica "eve" i da je odgovornost za njene aktivnosti snajperskog delovanja i napada na civile prebacivana na Vojsku Republike Srpske. U Sarajevu je bio razrađen sistem ubijanja i pljačkanja Srba. Niko neće javno da kae istinu o ratnom Sarajevu, da su Srbi ubijani na ulicama, u svojim stanovima, na radnim mestima, u mnogim mučilitima,odnosno logorima, a bilo ih je 125 u svim delovima grada pod muslimanskom vlaću. Najmanje 5.000 Srba ubijeno je u Sarajevu od 1992. do 1995. godine.i znaju se tačna imena i prezimena,a to nije konačan broj Bacaju Srbe u pećinu Kazani, pre toga ih ritualno ubijaju.Umobolnici Muana Topalovića se opijaju u krvi rtava. Sejo Kadić Guz, kriminalac i pripadnik 10. brdske brigade Muana Topalovića Cace, hvalio se da je lično zaklao pedeset dvoje Srba na Kazanima u podnoju Trebevića. Sejo Kadić,prije nego to je zaklao jednog uhapenog Srbina je doveo i njegovu enu na Kazane, da to gleda,gde su je jurinici iz 10. brdske - silovali naočigled mua.Devojku Jagodu Janković (19) stilval su braća Zornić,koju su posle ubili.Na devojku su nanizali gume, zapalili ih i pustili da se kotrlja na opte veselje Alijinih ratnika.Samir Seferović Ćeble je, marta 1993. godine, usmrtio dvogodinjeg dečaka Boidara ljivića. Nogom mu je smrskao lobanju, pa le utnuo do jame. Glave zaklanih Srba izlagali su u osnovnoj koli na Bistriku. Ubijane su čitave porod
23.02.2013. (13:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kretzy's [r]evolution
NASTAVAK: Samir Seferović Ćeble je, marta 1993. godine, usmrtio dvogodinjeg dečaka Boidara ljivića. Nogom mu je smrskao lobanju, pa le utnuo do jame. Glave zaklanih Srba izlagali su u osnovnoj koli na Bistriku. Ubijane su čitave porodice, a organizatori su bili u vrhovima muslimanske civilne, vojne i policijske vlasti. Velike zlocine su pocinili i doseljene krvoedne Sandaklije,koji su svirepo noevima dokrajčivali oranjerie.PREDSTAVNICIMA međunarodnih dravnih, političkih, humanitarnih i nevladinih organizacija, a bilo ih je na hiljade u Sarajevu, pred očima se odigravala tragedija srpskog stanovnitva, ali se nijednom u četiri godine nisu javno oglasili, a jo manje suprotstavili divljanju muslimanskih fundamentalista i zlikovaca Uopte nije sporno da je Alija Izetbegovoć Sarajevo video kao glavni grad buduće islamske drave. Autor Islamske deklaracije jasno je stavio do znanja da ne moe biti mirenja između islama i drugih vera. Da je eleo da zatiti civilno stanovnitvo, proglasio bi Sarajevo za otvoren, nebranjeni grad i tada bi se svaki napad Srba, prema međunarodnim konvencijama, smatrao agresijom. Član Akademije nauka i umjetnosti BiH, filozof Muhamed Filipović izjavio je da je muslimanima bilo mnogo bolje dok su ivjeli u Jugoslaviji.Po njegovom miljenju, rat u bivoj SFRJ bio bi spriječen, da nisu intervenisali stranci, koji su silno eljeli rasturiti Srbiju i Jugoslaviju. Doao je Warren Zimmermann (tadanji ministar vanjskih poslova SAD) i drao hukačke govore protiv Srba i Slobodana Miloevića. Rekao sam mu da će nezavisnost BiH značiti rat, naglasio je akademik.Tada sam na televiziji rekao da će biti rata, i da će on biti veoma krvav, da bi sutradan Alija iziao pred narod i izjavio da 'građani BiH mogu spavati mirno i da ja pričam nebuloze', rekao je on, dodajući da je tada nazvao Izetbegovića i odbrusio mu: Nemoj, bolan davati takve nebulozne izjave. Ko ti je rekao da je za rat potrebno dvoje, za rat je potreban samo jedan idiot, pa ti sad izaberi!, prisjetio se Filipović Tuđman je u javnom nastupu na Trgu Bana Jelačića 24. maja 92 godine u Zagrebu, izjavio, citiram doslovce: rata ne bi bilo da ga Hrvatska nije elela, ali mi smo procenili da samo ratom moemo izboriti samostalnost Hrvatske....
23.02.2013. (13:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obrii komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...